Zašto se raspala Juga?

[Beau]

Jako mi se sviđa ovo što je Bara napisala. Mislim i osjećam podjednako

Ja ću ispričat priču o mojoj best frend koja preko deset godina živi u Belgiji. Rado bih skratila, al znam da neću moć
Čisto da usporedimo Jugu i kapitalizam u pristojnijoj državi.
Već 6,7 godina zaposlena je u multinacionalnoj kompaniji na vrlo pristojnom radnom mjestu bez ikakvih veza, žnjora, bez nekog znanja francuskog (samo engleski), sa samo srednjom školom.
Plaća joj je 2200 ojra, svake godine raste.
Njen muž Belgijanac je zaposlen u manjoj firmici s malo manjom plaćom, oko 1700 eura.
Oženili su se prije pet, šest godina. Bez ikakve pomoći sa strane, od roditelja il nešto, kupili su na kredit predivnu kućicu u idiličnom malom selu pokraj Brisela. Jezero i šuma kraj kuće Pokraj tog kredita, imaju super ušteđevinu. Evo sad su njenoj mami kupili kućicu i malo zemlje u Zagorju za 15 k €, i nisu potrošili svu ušteđevinu, nikako
Svake godine idu na jedno veliko putovanje od minimalno tri tjedna (Nepal, Kenija, Vijetnam, Costa Rica, Island i još mnogo toga), plus ljetovanje u Kroejši svake godine.

Nju posao u multinacionalki nervira i ne sviđa joj se taj način rada, iako baš nikad ne ostaje duže na poslu, pa je prije dvije godine zamrznula karijeru na godinu dana (tamo je to normalno). U tom periodu primala je neku manje plaću (na račun države), al mogla si je to priuštit. U tih godinu dana upisala je polugodišnji tečaj ekologije (dosta skup i trebalo je proć natječaj), educirala se i radila sa životinjama i po farmama, to ju jako zanima i uživala beskrajno. Onda se vratila na taj stari posao i dobila povišicu, onako po regularnom poslovanju i načinu rada firme.
No, eto ona u toj firmi nije sretna, pa je sad tražila da radi samo 4 dana u tjednu. Nema problema. Plaća će joj bit 1800-1900 eura.
Svejedno, sad će si probat nać posao u manjoj firmi s manje stresa, ne sumnjam da će uspjet. I za manju plaću, ne zanima ju.
I kako da kažem, oni žive skromno. Kakve šarene perlice, njih to ne jebe ko nas ovdje. Mobitele svi odreda imaju lošije od mene, a moj je sranje. Mi smo još u Juzi patili za perlama, valjda jer su nam bile nedostupne. Tamo se škvadra ne kiti pizdarijama, autima i inim kao mi ovdje. Bila sam kod njih nekolko puta, i na jednak način žive i njihovi frendovi. Od luksuza troše na koncerte i putovanja. Krpice i pizdarije su pun kurac nebitnije, ako su uopće bitne. To se skuži čim jednom prošetaš njihovim ulicama, makar i strogim centrom Brisela.

Nadalje. Njen prvi muž (Hrvat s kojim je i otišla u Belgiju) je prije 7 godina dobio otkaz na poslu kao višak. Do dana današnjeg je na burzi i prima svaki mjesec 1100 eura!!
I to će primat do penzije Moje godište momak
Okej, mislim da s burze ima 800 eura, a kad je dobio dijete (ne s mojom frendicom nego sa ženom s kojom je kratko bio poslije) dobiva na račun djeteta 1100. Ne radi ništa, nema namjeru ništa radit, posao može nać kad oće. Živi život rokenrol zvezde. Sa svoja dva punk benda svira po malim klubovima doslovno za pivu i zbog ispunjenja dječačkih snova, ne zbog zarade jer ne zaradi ništa (gitarist je nikakav )
Pije i drogira se i jebe mu se živo

E pa jebo mene svak ako to nije uljudnije, uređnije i kulturnije od Juge. I jebo mene svak dvaput ako je ovakvih primjera bilo puno u Juzi.
Dakle bez nepotizma, bez muljanja i ičeg ilegalnog, bez iti malo krađe, imat ovako uređen život.

Dakle izbora ima, oćeš ambiciozan posao i firmu, ili nešto manje. I u velikim firmama postoji uređenje koje je kolko tolko po mjeri čovjeka.
Ako si nezaposlen, opet možeš živjet i preživjet. A kamoli ako si zaposlen na slabije plaćenim mjestima.
Ako ćeš radit 15 sati dnevno - možeš, ako ćeš pola radnog vremena, 4 dana tjedno....mnogo je opcija.
Ako ne želiš da te samelje kapitalizam, imaš izbor distancirati se od toga. Ako pak želiš, široko ti polje.

[Tea Tree]

Beau, mora da si se zabunila. Takvo sto nije bilo niti ce ikad biti moguce bilo gdje osim u Jugoslaviji. Ili ajd mozda Rusiji.

Salu na stranu, vrlo slican primjer je moje prijateljice, koja s muzem i 2 djece zivi u New Yorku, a oboje rade prilicno prosjecne poslove. Hocu reci da nisu na nekim vodecim pozicijama niti su biznismeni. S tim poslovima zarade toliko da imaju 2 auta, sin im studira, a to Americi kosta i to ne malo, placaju kredit od pola milijuna dolara za kucu (ipak se po balkanski mora imati nekretnina u vlasnistvu ), dolaze svake godine na ljetovanje, sto znaci 4 avionske karte. I imaju sve gadgete, jer su oni zapravo najmanja stavka kad se kupuju uz ugovor s mobilnim operaterima, na istu semu kao i ovdje.

Nisu oni jedini, ali su mi najblizi. Svatko ima bar jedan ovakav primjer. Tko god je u Americi, kolijevci kapitalistickog uzasa, ima barem takav standard. Ne spominju Jugoslaviju niti zazivaju njen povratak. Dapace, ovima mojima ne pada na pamet vracati se ni kad budu u penziji. Kazu da ih ne pere nostalgija ni najmanje.

[Beau]

Beau, mora da si se zabunila. Takvo sto nije bilo niti ce ikad biti moguce bilo gdje osim u Jugoslaviji. Ili ajd mozda Rusiji.

Salu na stranu, vrlo slican primjer je moje prijateljice, koja s muzem i 2 djece zivi u New Yorku, a oboje rade prilicno prosjecne poslove. Hocu reci da nisu na nekim vodecim pozicijama niti su biznismeni. S tim poslovima zarade toliko da imaju 2 auta, sin im studira, a to Americi kosta i to ne malo, placaju kredit od pola milijuna dolara za kucu (ipak se po balkanski mora imati nekretnina u vlasnistvu ), dolaze svake godine na ljetovanje, sto znaci 4 avionske karte. I imaju sve gadgete, jer su oni zapravo najmanja stavka kad se kupuju uz ugovor s mobilnim operaterima, na istu semu kao i ovdje.

Nisu oni jedini, ali su mi najblizi. Svatko ima bar jedan ovakav primjer. Tko god je u Americi, kolijevci kapitalistickog uzasa, ima barem takav standard. Ne spominju Jugoslaviju niti zazivaju njen povratak. Dapace, ovima mojima ne pada na pamet vracati se ni kad budu u penziji. Kazu da ih ne pere nostalgija ni najmanje.

Pa da.
Ovo nije nikakav primjer sa foruma, nikakva ombia
vrlo sam dobro upućena u njihove živote, baš smo jako bliski, i oni su tamo teški prosjek. ni po čemu se ne izdvajaju niti su na ikoji način imali privilegije. čak ni obrazovanje. I još su stranci. Ma glede njih bi mogla još navest bezbroj primjera, al ne da mi se tolko trkeljat.

Ni ove moje ne pere nikakav homesick. Nema šanse da se vrate ikad. Ni u penziji

[Pero]

Euklide, vrati se.
Ja ću preć na tvoju stranu, samo mi reci tko je sve bio agent CIA - Milošević, Račan, Kučan, Bulatović, Bogić Bogićević....
Ne treba mi link, vjerovat ću ti na riječ.

[Euklid]

20 milijardi dolara je sredinom osamdesetih vrijedilo preko šezdeset milijardi tadašnjih maraka, a sad još dodajte inflaciju za 30 godina i dobit ćete iznos koji je mnogo veći od današnjeg duga RH. Jugoslaviji se zbog porasta kamata i tečaja dolara prema marki desilo isto što i današnjim nositeljima kredita s valutnom klauzulom u švicarcima...

Neću više polemizirati s tobom oko ove problematike jer nema smisla pošto je više nego očigledno da imamo potpuno različito viđenje socijalističkog razdoblja i nećemo se približiti ni za milimetar u našim nasuprotnim stajalištima.

Samo ću zbog drugih koji prate ovu temu razotkriti kako, poput Bilandžića, manipulirate brojkama kako god vama odgovara.

1. uspoređuješ vanjski dug ne Hrvatske i Hrvatske, nego cijele Jugoslavije (i svih njenih republika) i Hrvatske. Nije Hrvatska nikad bila dužna 20 milijardi $ nego Jugoslavija.
Raspadom Jugoslavije dug se podjelio po republikama ovisno o tome ko se koliko zadužio.
Hrvatsku je zapalo nešto manje od 3 milijarde, shvaćaš?
Ako od te cifre odbijemo i klirinški dug koji su nam razno-razni dugovali i koji su nam vraćali sve do nedavno (zadnju rata klirinškog duga isplatili su Rusi u vidi helikoptera Mi-8 koje danas koriste HV, GSS i vatrogasne postrojbe) taj dug je bio nešto manji od 2 milijarde $. Zaokružimo ga na cijele 2 milijarde.
Dakle, pretjerao si ne za 100, ne za 200, nego za samo 1000%.

2. Današnja vrijednost duga nekadašnje SRH..
SR Hrvatska, kako vidimo, bila je dužna u trenutku sukcesije cirka 2 milijarde $.
Uračunavši inflaciju i kamate od 1990. do 2014. to bi bilo oko 6-8 milijardi ovisno da li računamo konzervativno ili ne. Aj recimo da je negdje u sredini, to bi bilo 7 milijardi$.
Eto, u današnjim mjerilima mi bismo bili zaduženi negdje oko te cifre što bi predstavljalo rekordno nisku zaduženost u bilo kakvim okvirima.
Za razliku od RH koja je dužna 70 milijardi a da pri tom za te novce nije izgradila niti jedan spomena vrijedan industrijski kompleks, hotelsko-turistički kompleks, znanstveno-istraživački kompleks niti ikakav-bilokakav kompleks koji bi stvarao nove vrijednosti.

Ovom prilikom se neću obazirati da bi SRH kompletan svoj dug vratila samo prodajom 100% udjela PLIVE i INE i naš bi dug bio 0,00.
Danas smo manje više sve što vrijedi već prodali (taj novac nisam ni računao u bilacu jer bi bila još poraznija) i da sad prodamo sve što je preostalo ne bismo vratili ni pola od 70 milijardi.

3. Tečaj USD-DEM

1990. godina završila je tečajem 10,52 dinara za USD i 7 dinara za DEM.
Podsjećam da je u to vrijeme dinar bio konvertibilan i da ste po tom tečaju doista mogli kupiti i marku i dolar.
Dakle ako pretvorimo dug u njemačke marke on će iznositi oko 3 milijarde DEM ili 1,5 milijardu €.
Uračunamo kamate i inflaciju i nećemo doći ni do 6 milijardi € koliko bi bila dužna SRH.
Za razliku od današnjih 60 milijardi € koliko je dužna RH.

Toliko o brojkama i matematici kapitalizma koju prezentira karambol&co na ovoj temi.

Pošto sam te opetovano patosirao direktnim argumentima i razarajućom snagom točnih i međusobno usporedljivih brojeva i pošto te više ne želim ponižavati povući ću se s ove teme.

Viteški je poštedjeti nedoraslog protivnika daljnjeg sramoćenja...

[Euklid]

Ajde sad probaj razmisliti svojom glavom, bez linkova i brojeva.

Drustveni sistem takodje ostavi na stranu, feudalni, robovlasnicki, utopijski, hipijevski....bilo koji i gledaj na ljudsku prirodu i gospodarstvo.

Za privatno je vlasnistvo svojstveno da ga ljudi smatraju svojim. Da ga drugacije dozivljavaju nego sto dozivljavaju ono sto je zajednicko. O privatnom vlasnistvu brinu kao o svojoj kuci.
Maze ga i paze jer imaju dojam da je dio njih.

Tako gledaj i na gospodarstvo. Ako si direktni i jedini vlasnik tvornice, grunta, firme ili cega vec, drugacije ces se brinuti o tome nego ako ste vlasnik ti, Pero, Karambol, Judlino, Miki, Visekratna, Splenda + ostali trkeljasi i ja.

I drugačije ću tretirat radnike.
Nastojat ću postići da rade što više i duže a da ih platim što manje.
Ili da ih ne platim uopće, kako to već ide kod nas. To pod uslovom da je firma moja i da sam je mukotrpno stvarao.
Jer ako sam tajkun koji putem hadezeovskih veza dobiva firme, firmu ću zadužiti do grla, lovu staviti u džep a zatim prodati sve strojeve, vrijedne nekretnine, skupe poslovne prostore na najboljim lokacijama u Zagrebu i radnike potjerati na ulicu…

U zajednickom slucaju, tesko ces se dogovorit jer svatko od nas ima svoje osobne interese koje ce nastojat progurat naustrb drugih, a uz to...neces imati dojam da je to samo tvoje i da ces ti imati koristi od toga pa cemu se onda truditi?

Kao sto i Miki ne zeli placati porez jer mu se ne isplati raditi kad nema profita, ali bi istovremeno htio besplatno zdravstvo najviseg nivoa, besplatno skolstvo koje daje znanje kojim se osigurava buducnost i jos pristojne penzije za starcad.

Taj je sistem nevlastitog vlasnistva bio u Jugi, ono sto je bilo radnicko-drzavno-javno je bilo svacije i nicije. Ni brige ni pameti oko toga.
Ono sto je bilo privatno je bilo ono oko cega se brinulo i za sto se skrbilo.

Eto, taj sistem nije dobar jer nije urodjen covjeku.
I medvjed zapisava svoj teritorij i ne voli da mu se netko petlja tamo a di nece covjek.

Jesi sigurna da baš mora biti tako?
Šta ako ti kažem da neke od stranih kompanija, koje su ''privatizirale'' naše kompanije jer je privatni vlasnik uvijek bolji gospodar, uopće nisu privatne.
Znaš li da Deutsche Telekom i MOL uopće nisu privatne kompanije niti su u privatnom vlasništvu?

Gospodarstvo nije bilo solidno i na zdravim temeljima usprkos brojkama i viziji a sva njegova velicanstvenost se bazira na cinjenici danasnje nesigurnosti.
Zapravo, jedini period ljudskog postojanja sto se tice sigurnosti je bio taj. Radio, ne radio, dobro ce ti bit.
Ja ne znam kad je u prijasnjoj povijesti postojao takav pojam sigurnosti u tom smislu. Mozda ce unda znat pa napisat.
Netko mora platit za one koji nece sami za sebe.

Sto se tice pravednosti....sto ti je to?
Bogom dan tvoj pojam pravednosti ili onog koji ne radi a misli da ima pravo na sve kao i oni koji rade ili onog koji radi i svoje zaradjeno dijeli okolo iz filantropskih razloga?

A na temelju čega ćemo govoriti o solidnosti gospodarstva ako ne na temelju egzaktnih brojki?
Na temelju osobnog dojma? Ne bi išlo…

Po cemu je sistem u Jugi bio pravedan ako je protezirao nepotizam, rodijastvo, pripadnost partiji a ne vlastite sposobnosti?

Jel ti mene trolaš? Aj reci da me trolaš… U današnjoj Hrvatskoj napisati ovakvu rečenicu???

Samoupravni socijalizam kao ideja ne bi bio los da nije bio pracen prakticnom ekonomskom neodrzivosti.

Samoupravni socijalizam bio je itekako održiv što je i dokazao kroz svoj epohalni polustoljetni uspjeh kada je od jedne od najzaostalijih zemalja Europe napravio gospodarsko čudo.
U trenutku raspada Jugaslavija je rapidno smanjivala svoj vanjski dug (koji je u rekordnom trenutku bio 24 milijarde$) a BDP per capita je bio nikad veći.

Proizvodilo se manje nego se trosilo

Aj u kua, Baro, pa ti mene samo zajebavaš.
Reći ovako nešto u trenutku kad ne proizvodimo ništa a trošimo ko pijani milijarderi?
U trenutku kada sve zemlje EU i ne samo EU žive na kredit???

kad je govno pljusnulo u ventilator, kad je standard poceo padati, ljudi su se poceli osjecati zakinutima. Ono...imao, pa nemao.

U drugoj polovici 80-ih nije bilo tako. Nije bilo nestašica, nije bilo redukcije struje, nije bilo par-nepar.
A standard je bivao sve bolji. Nije bio bajan, nije bio kao u Americi ali je bivao bolji.
Neko pametan, u jeku krize s početka 80-ih odlučio je investirati u nekoliko tvornica, nekoliko TE, nekoliko HE i jednu NE.
Znaš li koliko smo elektrana izgradili u samostalnoj Hrvatskoj?
Jednu. I to malenu, miću hidroelektranicu na rijeci Dobri.
A i nju prema nacrtima i projektu iz doba SRH.
Dok struju uvozimo…

Na takvo plodno tlo je lako posijati (cak ih nije trebalo ni sijati, dovoljno je bilo zaliti klice koje su bile u ljudima) primitivne nacionalisticke sjemenke koje su buknule ko korov.

Tlo je bilo plodno za sjeme zla. Ali razlog nije bio samoupravni socijalizam.
A ja ne želim pomagati suprotnom taboru i nabrojati što je sve bilo trulo. A bilo je puno toga.
Zato je tlo i bilo plodno.
Međutoa vi se ufatiste za najjaču kariku umjesto za najslabiju…

Mislim da su teorije o uroti vanjskih sila, elijena ili Sotone himself daleko precjenjivanje vaznosti Jugoslavije na ovoj nasoj lopti.
Jest, bila je zanimljiv eksperiment izmedju istoka i zapada, ali se taj istok mahom prilagodio (bez rata) zapadnjackom nacinu razmisljanja i poslovanja a nije bilo obrnuto.

Zasto?....pa rekoh....ljudi su tako napravljeni. Sto je moje, moje je, sto nije....jebe mi se za to.

Nije niko napao Jugu zbog njene važnosti nego zbog njenih slabosti.
Brutalni kapital uvijek napada na slabije i širi svoje pipke gdje god naiđe na pukotine.
Jake kompanije napadaju slabije kompanije i vrše neprijateljsko preuzimanje.
Ako je slaba cijela država tim bolje. Tako je to u kapitalizmu.
O ulozi elijena i sotone u ovom slučaju ne znam puno. Ako vi znate više slobodno iznesite…

Nu, usporedi ga sa hipi pokretom. Nema vlasnistva, moja zena-tvoja zena, make love-not war.....i di je sad?

Krivo si shvatila bit samoupravnog socijalizma pa nije čudo da pišeš to što pišeš.
Nije istina da nema vlasništva.
Vlasnici su bili ljudi, radnici, građani… koji su gradili tvornice ni iz čega, ciglu po ciglu, kran po kran.
Markovićev model privatizacije išao je za time da se dionice podjele radnicima.
To je bila smrtna presuda za Jugoslaviju jer se brutalni kapital uplašio za svoje ciljeve.
Prema Markovićevom modelu privatizirana je recimo Tvornica duhana Rovinj.
Većina dionica otišla je radnicima.
Radnicima koji su i danas dioničari (menadžment si je naravno priskrbio najviše ali tek kasnije), tvornica je u hrvatskim rukama, radi punom parom, izvozi, širi se i puni budžet nemilice.
Nekome ovo nikako nije odgovaralo. Pogodi kome?

Ajde odi na google map pa povecaj, povecaj, povecaj dok ne vidis cijelu zemlju. I onda probaj naci Jugoslaviju. Mislis li da ces piknuti na pravo mjesto?

Ajde pikni ti Švicarsku. Ili Nizozemsku. Ili Belgiju. Ili Dansku. Pa Hrvatska je veća od njih.
Šta misliš jel bi lakše upikla u SFRJ ili Veliku Britaniju. Pomoći ću ti, Juga je veća. Bila…
Ali ako ti i dalje misliš da je veličina bitna…

Ja se cudim tvojoj uvjerenosti u znacaj Jugoslavije u svjetskim okvirima.

Ja se čudim da ti ne znaš ko je sve na popisu državnika koji su bili na Titovom sprovodu.
Kao nikad nikom prije njega.
Ili da nisi čula za Pokret nesvrstanih i ko ga je osnivao. Koji je pokazao svijetu na rubu 3. svjetskog rata da postoji put izvan blokova.
Put miroljubive koegzistencije, jednakosti među narodima i pomoći 3. svijetu.

Svega onog čega danas kronično nedostaje...

[Euklid]

@Beauoa i Teauoaea

I boli vaše frendove i frendice kua što iza tog kapitalističkog gospodarskog čuda stoji nekoliko stoljeća kolonijalnog iskorištavanja i 6 milijardi ljudi diljem planete koji danas rade u nemogućim uvjetima za nikakvu nadnicu (uključujući djecu) i žive u uvjetima nedostojnih životinja.

Glavno da im je New Yorker ispred nosa i da će jeftino kupit krpicu koju je šivala žena u Bangladešu plaćena 1$ za 12 sati rada.

Mi danas ne živimo u kapitalizmu nego u robovlasništvu sa 6 milijardi robova.

Sreća je naša da smo s ove strane lanca pa se možemo praviti da ih ne vidimo i ne čujemo...

[Donna Sole]

@Beauoa i Teauoaea

I boli vaše frendove i frendice kua što iza tog kapitalističkog gospodarskog čuda stoji nekoliko stoljeća kolonijalnog iskorištavanja i 6 milijardi ljudi diljem planete koji danas rade u nemogućim uvjetima za nikakvu nadnicu (uključujući djecu) i žive u uvjetima nedostojnih životinja.

Glavno da im je New Yorker ispred nosa i da će jeftino kupit krpicu koju je šivala žena u Bangladešu plaćena 1$ za 12 sati rada.

Mi danas ne živimo u kapitalizmu nego u robovlasništvu sa 6 milijardi robova.

Sreća je naša da smo s ove strane lanca pa se možemo praviti da ih ne vidimo i ne čujemo...



volim te, Euklide

[Euklid]

@Beauoa i Teauoaea

I boli vaše frendove i frendice kua što iza tog kapitalističkog gospodarskog čuda stoji nekoliko stoljeća kolonijalnog iskorištavanja i 6 milijardi ljudi diljem planete koji danas rade u nemogućim uvjetima za nikakvu nadnicu (uključujući djecu) i žive u uvjetima nedostojnih životinja.

Glavno da im je New Yorker ispred nosa i da će jeftino kupit krpicu koju je šivala žena u Bangladešu plaćena 1$ za 12 sati rada.

Mi danas ne živimo u kapitalizmu nego u robovlasništvu sa 6 milijardi robova.

Sreća je naša da smo s ove strane lanca pa se možemo praviti da ih ne vidimo i ne čujemo...



volim te, Euklide

volim i ja tebe chili i dok si ti ovo pisala ja sam baš tražio nešto za tebe kao oproštaj od ove tužne teme:

bandiera rossa - live in Sarajevo 1991.

[karambol]

Svako vrijeme ima svoje spinove, svoje paranoje, svoje raširene mitove. Jedan je čovac prije 170 godina napisao svoju knjigu ""Nevjerojatno popularne zablude i ludilo masa", koja se među inim bavi ekonomskim mitovima na koje su mnogi nasjeli, malo se toga promijenilo. A psihologija masa još najmanje: zablude su uvijek kolektivne i masovne, informiranost sporadična i rijetka, te uvijek pod pritiskom "općeg znanja" koje je u pravilu kontaminirano mitovima, ignorancijom, simplifikacijom i običnim bedastoćama... Ljudi u pravilu vjeruju samo u ono u što žele vjerovati. Dodatni problem je što mediji, poput interneta ili novina, potiču površnost: za informaciju koja bi prelazila razinu poopćene fraze i koja ne bi bila toliko pojednostavljena i svedena na nešto što je svima razumljivo i za što nije potrebno nikakvo predznanje, jednostavno nema mjesta ni vremena...
I tako, bez ikakve veze s realnim pokazateljima možemo do zauvijek. Širit ćemo pravednost i zazivati Božje kraljevstvo u ovaj nepravedan, robovlasnički, ugnjrtavanju sklon svijet...
Uspoređivali smo Jugu i RH, ne? Kako odjednom uspoređujemo nešto drugo? Zato jer nam tako više odgovara...
Jedino se nismo dogovorili o kojem dugu pričamo? Vanjskom? Javnom? Koje su strukture ti dugovi?
Kojom metodom će se uspoređivati?
Ma, znam ...onako kako nam u tom trenutku odgovara.
Jest, zaista, zaista, kažem vam. Svijet od doba kad ga je Otac stvorio ne vidje većeg metenja poda od ovoga što vi vidjeste ovih dana. Jer blago onome tko vjeruje i za njega će biti mjesto u Kraljevstvu Nebeskom da sjedi zdesna (ups, pardon druže Tito! S lijeva, s lijeva )Ocu Jugoslavije i da s visina ispravljaju nepravde po zemlji. Jer demon Hamburgera i Otrovnih Cipela mora biti poražen pravedničkim gnjevom i mir će zavladati svijetom, a ljubav će procvjetati samoupravnim žarom koji će vladati od sada pa za sve vjeke vjekova. Pastira više neće biti, a ni vukova. Samo će sigurna radna mjesta za ovozemaljskog vijeka biti blagoslovljena u pravdi i poštenju, a onaj koji će izabrati zlato gorjeti će vječno u nekom od Hard rock caffe-a....

[Beau]

@Beauoa i Teauoaea

I boli vaše frendove i frendice kua što iza tog kapitalističkog gospodarskog čuda stoji nekoliko stoljeća kolonijalnog iskorištavanja i 6 milijardi ljudi diljem planete koji danas rade u nemogućim uvjetima za nikakvu nadnicu (uključujući djecu) i žive u uvjetima nedostojnih životinja.

Glavno da im je New Yorker ispred nosa i da će jeftino kupit krpicu koju je šivala žena u Bangladešu plaćena 1$ za 12 sati rada.

Mi danas ne živimo u kapitalizmu nego u robovlasništvu sa 6 milijardi robova.

Sreća je naša da smo s ove strane lanca pa se možemo praviti da ih ne vidimo i ne čujemo...

Ne, euklide, ne boli ih kua. Nikako ih ne boli kua za to.
Ono za sto ih boli ne kua, nego KURČINA je Juga
Ne socijalizam indjeneral, ne neka alternativa kapitalizmu, vec Juga kakvu poznajemo

Za tvoj odlazak s teme narucujem Doris Dragovic i Hej, Jugoslaveni...

..nek se cuje glaaas miiii smo slicni stijeni jer bratstvo spaaaaja naaas :pivo:

[Tea Tree]

Na HRT1 upravo poceo film Vlakom prema jugu, iz 1981.
Nikad cula zq film, ali ako ne bude predosadan, bit ce prigodan za provirit u ono doba.

[Splenda]

tuđmana dugo niste spomenuli.

[Tea Tree]

tuđmana dugo niste spomenuli.

Meni se cini ko da jesam na ovoj temi, ali vise nisam ziher.

Onaj film je bio skroz bezveze. U pocetku je pokusao bit duhovit, ali nije uspio u tome. Onda je dosao red čemera, onog domaceg, s nasih pasnjaka, bez kojeg nijedan hrvatski film ne moze.

Beau & Karambol
i da.

Mislila sam jos nesto reci, ali sutra cu.

[Pero]

Nikad neću doznati koji su to sve bili agenti CIA-e koji su rasturili Jugoslaviju.
Osim ako Euklid ne objavi knjigu poput Engdahla, obogati se i preseli na Novi Zeland.
Imao bih samo ispravku par netočnih navoda:

U drugoj polovici 80-ih nije bilo tako. Nije bilo nestašica, nije bilo redukcije struje, nije bilo par-nepar.
A standard je bivao sve bolji. Nije bio bajan, nije bio kao u Americi ali je bivao bolji.
Neko pametan, u jeku krize s početka 80-ih odlučio je investirati u nekoliko tvornica, nekoliko TE, nekoliko HE i jednu NE.
Znaš li koliko smo elektrana izgradili u samostalnoj Hrvatskoj?
Jednu. I to malenu, miću hidroelektranicu na rijeci Dobri.
A i nju prema nacrtima i projektu iz doba SRH.
Dok struju uvozimo…

NE - Krško se gradilo u sedamdesetim, za vrijeme Tita, s Westinghouseom, a ne u osamdesetim. U osamdesetim su se radili planovi za izgradnju nove NE, ili u Lukovom Šugarju (protiv čega je moja šulkolegica skupljala potpise) ili na Viru, ali se od toga odustalo.
HE - u osamdesetim su se od većih elektrana napravile RHE Velebit, HE Đale, HE Čakovec i HE Dubrava
TE - u osamdesetim se nije napravila niti jedna nova elektrana, niti se dodao blok postojećoj elektrani (ekvivalent izgradnji HE), samo vrelovodni kotlovi po toplanama za centralno grijanje
Nije točan navod da smo u samostalnoj Hrvatskoj izgradili samo jednu elektranu na Dobri. To je HE. Osim nje, dodani su novi blokovi u TE Plomin, EL-TO Zagreb, TE-TO Zagreb, a pred završetkom je blok u TE Sisak.
Nažalost, činjenica je da smo mi energetski siromašna zemlja i da su naši hidroenergetski potencijali praktički iskorišteni i da jednostavno nema lokacije za nešto slično HE Zakučac, pa se HEP okrenuo, možda sada ekološki nepopularnim elektranama na fosilna goriva. Ako ništa, barem su sve gradske elektrane rekonstrukcijom plamenika i ložišta prerađene na lako lož-ulje ili plin, pa je onaj dimnjak EL-TO u Zagrebu zapravo nepotreban. A oko izgradnje novih elektrana, vidite i sami koliko ima povika na HE Ombla, treći blok Plomina ili TE kod Ploča. I da, rekonstruirana je HE Peruča, ozbiljno oštećena miniranjem brane.

[Natlitug]

Na početku je bio Tito.
Na kraju je bio Titanik.

E da smo samo malo više poštivali druga Maršala i njegovu plemenitu ideju o bratskom jugoslovenstvu i ravnopravnosti i borbu protiv okupatora, fašista i nacista, i da smo samo malo više poštivali jedni druge, poštivali ono što nas spaja, kao i ono što nas razdvaja, i da smo se mogli izdić iznad nacionalnih okvira, hegemonije, emocija, sjećanja (koja najčešće potjeću iz '41.e) vidio bi svijet i sve rajske ptice kako bi se danas, zasigurno, razvili u nešto ljepše, bolje i dugotrajnije.
Ali da je babi muda, bila bi što?
Nego, lakše je bilo lizat bjelosvjetsko dupe, podmetat kukavičja jaja i poklat se međusobno, pa zato danas i nemamo za germe.

[Natlitug]

Obrazlozenje raspada juge svakako ne moze stat u jednu racionalnu plahtu, tako da sa svoje danasnje perspektive mogu barem nesto rec na tu temu (iako sam bio dijete za vrijeme najboljih juginih godina), ali cu se potrudit u sto kracim crtama.

Dakle, komunizam istocnog bloka je dosao svomu kraju, jer je jednostavno izgubio bitku sa zapadom i kapitalizmom. Tu se nasla jugoslavija koja je u tom trenutku izgubila vanjskopoliticki smisao, jer kao zemlja vodilja nesvrstanih, vise nije imala svrhu u vanjkopolitickoj sceni, te su se raznorazni agenti, bilo politicki, bilo ekonomski okomili na zemlje gladnih kapitalistickih potrepstina. No kako je u unutarnjem politickom pitanju juga jos i ranije dosla svomu kraju (mozda cak i samom smrscu Tita), te rastom nacionalizma u tom trenutku, prvenstveno srpskog, i to od strane njihove akademske zajednice, koja je dala punu potporu milosevicu, koji se u tim trenucima vraca u jugu iz amerike (gle slucajnosti!), a koji je svoj test uspjeno obavio na kosovu, te su to bile smjernice kojom ce ici kasnije i sa susjednim republikama. Naravno da rastom nacionalizma kod jednog naroda, istu reakciju dozivljavaju i drugi narodi, osjecajuci svoju ugrozu. To su CIAini agenti fnatasticno odradili preko poslusnika kao sto je milosevic, i preko vodja budaletina susjednih republika (franjo, izetbegovic, bulatovic,...) ostvarili svoje ciljeve, kao sto je ovladavanjem resursa koja posjedujemo, ili su smatrli da ih posjedujemo, te su smatrali da je lakse 22 miljuna ljudi raspodjelit na drzavice/narode, nego upravljat s 22 miljuna kretena na hrpi.

Svrha njihova rusenja juge jesu iskljucivo u vlastitim interesima, a ne intersima naroda koja tu i zive. O njihovim interesima mozemo pricat, ali ja sam misljenja da je njihov cilj ovladat nekretninama s naseg podrucja, iz nama neznanih razloga, a njima znanih. Davno sam negdje napisao da sam cuo kako je nasa mala drzavica kapacitirana za 15 miljuna stanovnika, i da svojim resursima to moze pokrivati.

Da, bilo je tu razno-raznih utjecajnih faktora, umotavanja u celofan, bjelosvjetskih probisvjeta željnih svega našeg dobroga, ali ruku na srce i priznajmo, da smo se mi, i samo mi, međusobno krvavo poklali i rastali. Priznajmo da je, među nama, istinskim jugoslovenima, od početka do kraja bilo puno onih koji su bili protiv te jugoslavije i protiv bratstva i jedinstva... uskrsnulih ustaša, germanofila, mađarofila, srpskih hegemonista, četnika, balija, džihadlija (kako li se već zovu), i ostalih kojima je, od početka, bilo u interesu pobucati Jugoslaviju, prigrabit što više teritorija i razbit ideju o ravnopravnosti.
I jbga, ostat, živit i gradit zajedničku državu s uskrsnulima, bez zrna razuma, i s lošim premisama- ha nije moglo.

[Tea Tree]

Moja, moja

E da smo samo malo više poštivali druga Maršala i njegovu plemenitu ideju o bratskom jugoslovenstvu i ravnopravnosti i borbu protiv okupatora, fašista i nacista, i da smo samo malo više poštivali jedni druge, poštivali ono što nas spaja, kao i ono što nas razdvaja, i da smo se mogli izdić iznad nacionalnih okvira, hegemonije, emocija, sjećanja (koja najčešće potjeću iz '41.e) vidio bi svijet i sve rajske ptice kako bi se danas, zasigurno, razvili u nešto ljepše, bolje i dugotrajnije.
Ali da je babi muda, bila bi što?
Nego, lakše je bilo lizat bjelosvjetsko dupe, podmetat kukavičja jaja i poklat se međusobno, pa zato danas i nemamo za germe.

Samo ću se još malo nadovezati na ovo.
Baš zato što ni onda nismo mogli biti bolji ni drukčiji, nismo se mogli suzdržati od krađe sebe samih, od svega što si nabrojala, a što bi se komotno moglo smatrati autodestrukcijom, ne vjerujem ni da bismo danas bili u stanju. Jer se svijest nije promijenila, mentalitet se nije promijenio i nekako nemam nade da će se promijeniti u idućih toliko godina da bismo mi doživjeli to vidjeti.

Zato sam i pitala na prethodnoj stranici što bi bilo kad bi nam sad svi dugovi bili oprošteni i da kao nova neka Jugoslavija krenemo prema svijetloj budućnosti. Koliko bi trajala euforija i koliko vremena bi trebalo da sve (opet) sjebemo?

Plemenito načelo "od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama" bi funkcioniralao, ne samo u Jugi nego bilo gdje, kad bi ljudi zaista bili sposobni za ovo što Natltug kaže. Ali ono, zaista, stvarno, najstvarnije, bez zajebancije. U tom slučaju ne bi bilo potrebe da postoje bilo kakva pravila, ograničenja, zakoni, prisilni ili pozitivni propisi, kao prijetnja posljedicama za slučaj nepoštovanja tuđeg na bilo koji način. Ali ljudi su stoka.

[..a unda]

..jos se rusi ovdje juga? ..pa dokle, kolko puta treba bit srusena?

jel znate vi feniksa? s onog foruma jos..

pa evo jednog njegovog priloga ovoj temi..

Osveta mamuzanjem mrtvih konja

Dva recentna događaja upućuju na jedan zaključak, a to je da su Njemačka i Vatikan krenuli u konačni obračun s bivšom SFRJ i Titom, prvo je odluka Vrhovnog suda RH da temeljem EUN, ne poštujući hrvatske zakone, Njemačkoj izruči bivše visoke dužnosnike SDS bivše države, a drugo za 28. 05. najvljena kanonizacija Alojzija Stepinca, koja je ubrzo odložena za jesen, a odmah potom za neodređeno vrijeme sljedeće godine.

Treba prvo bez ikakve osnove i stvarne potrebe svetima proglasiti dvojicu bivših papa, Ivana XXIII i Ivana Pavla II, a tek potom „sveca genocida“, „velikomučenika“ Alojzija.

Mislim da danas nikome ne treba posebno objašnjavati da su na razbijanju bivše SFRJ, puno prije Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana jako dugo i ustrajno radili Njemačka i Vatikan, zato što su ih ta država i njen lider ponizili kao nitko prije.

Njemačku, zato što su u 2. Svjetskom ratu jugoslavenski partizani njemačkoj vojnoj sili nanosili brojne i teške udarce, jer taj najmoćniji vojni stroj ikad jednostavno nije imao odgovora na partizanski način ratovanja, odnosno, kad je odgovor u obliku formiranja TRUPP-ova uslijedio, za sve je već bilo prekasno.

Ja naravno neću tvrditi da je 2. Svjetski rat dobiven na Balkanu niti da su jugoslavenski partizani bili najznčajniji činitelj pobjede antifašističke koalicije, jer bi to bila notorna bedastoć, ali da je NOP, svojim uspješnim otporom okupatorima, vezao na jugoslavenskim prostorim 50-ak divizija okupatorskih i kvislinških vojnika i bio najznačajniji činitelj u podizanju morala u slobodarskim redovima svih porobljenih naroda Evrope, to je.

I ne, nikad se u Njemačkoj poraz od SSSR-a ili SAD nije smatrao nekakvom posebnom sramotom, takvim se jedino smatrao poraz od jugoslavenskih partizana.

To je bio glavni spiritus movens koji je gonio SR Njemačku, odnosno sve ono naci i neonaci provenijencije u njenoj vlasti, od same njezine uspostave, da pruža utočište, obučava i oprema sve one koji su se na bilo koji način, a najčešće specijalnim ratom i terorističkim akcijama, bili spremni obračunavati se s Jugoslavijom i Titom.

Titom posebno, nije mu se moglo oprostiti što je „vođa jugoslavenskih šumskih bandita“ postao svjetski lider, nije mu pomoglo čak niti to što je bio prvi svjetski značajni poilitičar, nespornog ugleda, koji je podigao svoj glas za ujedinjenje dviju njemačkih država.

Nije pomagalo čak ni to što su se dvojica njemačkih kancelara, Willy Brandt i Helmut Schmidt, iskreno divili Titu i poštovala ga, za njemačku naci i neonaci scenu on je bio i ostao reinkarnacija samog sotone.

Zato je Tita trebalo proglasiti mega-zločincem i srušiti njegovo djelo, samoupravnu Jugoslaviju.

Tito je umro, njegove Jugoslavije više nema, ali to Njemačkoj nije dosta, jer Tita i dalje treba demonizirati, a danas nepostojeću državu makar i „posthumno“ prikazivati zločinačkom, ta država naprosto nije imala pravo na postojanje, a kamo li pravo na zaštitu svojeg ustavno-pravnog poretka, njeno punopravno članstvo u OUN i veliki međunarodni ugled ne znače ništa.

Nijemci su naumili da kroz suđenje dvojici visokih dužnosnika SDS bivše SFRJ, kao tobožnjim nalogodavcima u slučaju ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića, sude toj službi, a kroz to i samoj državi.

Najnovije vijesti govore da se Nijemci ne kane zaustaviti na Perkoviću i Mustaču, već da traže izručenje još trojice bivših visokopozicioniranih službenika hrvatske/jugoslavenske SDS, Miše Deverića, Franje Vugrinca i Gorana Ljubičića.

Dakle odlučiše Nijemci u svojoj osvetoljubivosti kroz suđenje pripadnicima SDS mamuzati mrtve konje, omraženu im državu i njenog tvorca i lidera Tita.

U tome će im svakako pomagati glavni denuncijant, od samih Nijemaca za ubojstvo na kaznu doživotnog zatvora osuđeni Bože Vukušić, kojega je Tuđman pustio iz zatvora i Vrhovni sud RH u svojoj kvislinškoj maniri, radeći protiv vlastite države.

Vatikanu, zato što su mu SFRJ i Tito pokazali da im je nepotreban i da država može bez problema funkcionirati i bez diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom, pa i usprkos svim pakostima koje su dolazile iz Vatikana i KC, bilo od samog pape, bilo iz redova klera.

Nakon 1. Svjetskog rata i poraza A - U Monarhije, što je dovelo do raspada te velike multinacionalne državne tvorevine u kojoj je KC već i radi katoličke dinastije Habsburga imala predominantni utjecaj, a time i novac i moć, utjecaj Vatikana se svodi tek na Austriju.

Izrazito katoličke Slovenija i Hrvatska udružuju se s Kraljevinom Srbijom u zajedničku državu, a ta, avaj, ima pravoslavnog kralja, pa je utjecaj Vatikana minoran, Zato papa Pio XII traži od Hitlera da u okviru NWO na području nekadašnje A – U Monarhije uspostavi dvije izrazito katoličke države, a Hitler udovoljava molbi prijatelja i uspostavlja kvislinške državne tvorevine tzv. NDH i Tisovu Slovačku.

Pio XII i Vatikan zadovoljno trljaju ruke.

No ne zadugo, idiličnu simbiozu KC i ustaškog režima ruše jugoslavenski partizani, a da užas bude gori, po pobjedonosnom okončanju rata, uspostavlja se Nova Jugoslavija, a na vlast dolaze komunisti.

Papa Pio XII čini sve ne bi li se (i) njegovo čedo, tzv. NDH, usprkos odlukama „velike trojice“ na Teheranskoj konferenciji, održala i poslije rata, kad ta nastojanja propadnu čini sve u svojoj moći ne bi li novim jugoslavenskim vlastima zagorčao život, pa kroz primasa KC u Hrvatskoj, zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, klerofašista i fanatičnog antikomunista pokreće svećenstvo u Jugoslaviji na neposluh, a sam Stepinac ga svojim „pastirskim pismom“ od, paz' sad 28. 03. 1945., obavezuje na nesuradnju s komunističkim vlastima. Stepinac valjda, ni krajem ožujka 1945., nije znao tko pobjeđuje u 2. Svjetskom ratu!?

Sam Tito i ne samo radi toga što KPJ u svojem programu nije imala borbeni ateizam, nego i zato što toj novoj državi, Titovoj Jugoslaviji, neprijatelja nije nedostajalo, pa mu još i KC kao neprijatelj zaista nije trebala, nije bio sretan eskalacijom sukoba s KC..

Ali zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, fanatični antikomunist, ne miruje, prkosi vlastima i inati se, KC čak preuzima pokroviteljstvo na odmetnutim ustaškim bandama, koje se onda prozivaju „križarima“, održavaju se veze s bivšim odbjegli ustaškim dužnosnicima, a nekima koji su ostali u zemlji crkva pruža utočište.

I nakon svih tih saznanja, Tito ne želi spor s KC, on se nada da se problem može riješiti dogovorom i na relativno bezbolan način. On zato prima u audijenciju papinskog nuncija u Beogradu, floridskog biskupa Josepha Hurleya, upoznaje ga sa Stepinčevom „podzemnom“ djelatnošću, predaje nunciju relevantnu dokumentaciju i predlaže da se spor riješi tako da papa Stepinca izmjesti u Vatikan. Za konačni odgovor na svoj prijedlog Tito daje rok od ćetiri mjeseca, uz najavu uhićenja i suđenja Stepincu, ukoliko papa ništa ne poduzme.

I da ne dužim s poznatim stvarima; papa ne poduzima ništa, Stepinac nastavlja s neprijateljskim odnosom prema komunističkim vlastima, biva suđen i osuđen na zatvorsku kaznu, a Vatikan inatljivo odgovara imenujući Stepinca kardinalom, na što Jugoslavija prekida diplomatske odnose s Vatikanom, koji se obnavljaju tek polovicom šezdesetih godina.

Kako bi se osvetio Jugoslaviji i Titu, papa Ivan Pavao II će iz inata i u znak osvete beatificirati Alojzija Stepinca, „sveca genocida“, što vjerojatno pape Ivan XXIII i Pavao VI ne bi nikad učinili, ali čovjek koji je uništio slavensko zajedništvo, pažljivom analizom čak i uzroka današnje ukrajinske krize, vrlo vjerojatno bi se došlo do Karola Woytile, kao papa se nije libio ni uništavati Jugoslaviju ni osvećivati se nepostojećoj državi ni odavmo mrtvom njenom lideru, pa čak i beatifikacijom nekoga kome zaista nije mjesto ni među blaženicima, a kamo li svecima.

Osobno mislim da sam čin beatifikacije i sve pripreme za Stepinčevu kanonizaciju moraju teško opetrećivati sadašnjeg papu, ako zaista djeluje na način kao što govori, pa me ne bi čudilo da su i ove najave pa višekratna odgađanja kanonizacije Stepinca u uskoj vezi upravo s papinim nedoumicama..

[..a unda]

Nikad neću doznati koji su to sve bili agenti CIA-e koji su rasturili Jugoslaviju. ..

pa sta bi ti htio, da cija bude transparensi internesjonal?

[..a unda]

. podrzavao, ali inercija, vrijeme cini svoje
Ne radi se o negiranju ili jos gore, nekom strahu, bar sto se mene tice. Ok, ti spominjes strah potreban da se odrze pozicije moci pa pretpostavljam da i ne pricas o strahu gradjana ili bar onog dijela gradjana koji nisu '91 padali u afan na Tudjmana i sav folklor s time povezan.
Sad ne znam na sto mislis kad spominjes ocekivanja, sto mislis da se ocekuje i tko?

,a radi se o negiranju opcenito, kao idje, ne sad kako za koga. a taj neki strah,manifestirase na razne nacine, sve do toga da on postane nekako normalan, sveprisutan..nema sad veze sta je i sta nije netko podrzavao, ali inercija i vrijeme cine svoje i onda se to postavi kao neki opce drustveno prihvatljivi stav i taj strah gonja dalje, dalje se odrava. nekako skoro, sto je manja mogucnost da se ti neakako i ikako vrati, to je taj strah veci. o tom nekom, ne znam, marketingu pricam..

ne znam ni ja na koja ili koja sve ocekivanja mislim, ali ocekivati da ce se vratiti juga u nacinu i obliku na koji je bhila prije dvadeset i nesto godina, to je ono..nemoguce nekako.
ali, oni..tko god to bio, koji se toga boje ili neceg specificno u tome, ali ne zele bas jasno ni sebi ni drugima definirati taj strah, nego onako opce, kao neka jugoslavija, sto god ona nekom znacila, kazem, onda se taj strah, tako uzgajan, na koncu nekako i pokaze opravdanim, jer se neki procesi vrate.
kazem, niakada to ne bude na nacin na koji poznamo, sto nikako ne umanjujetaj neki strah, dapace..

Ne mislim da je ovo najbolje sto se moze iako nemam bas nesto povjerenja u balkanski mentalitet, ali bi se moglo bolje od ovoga.
Opet, ne znam i ne znam zna li itko koji nacin je bolji, a da bi mogao opstati bas ovdje, u narodu koji funkcionira rodjacki, sklonom prevarama, muljanjima, nekakvom traljavom kvazimafijasenju, sitnim i krupnim kradjama.
Dojma sam, mozda pogresnog, da bi koncept Jugoslavije mogao sasvim dobro funkcionirati u skandinavskim zemljama, u tom mentalitetu.

Ali ovdje?

Evo, da se sad dogodi cudo, pravo pravcato cudo pa da svim bivsim republikama, danasnjim drzavama, bude oprosten kompletan dug i da im se jos da para da se ponovno otvore tvornice, obnovi infrastruktura i kaze: evo vam sad temelje za pocetak, krenite, radite i neka vam je sa srecom.
Evo, da se to dogodi, mene zanima koliko bi trajalo i dokle bismo dogurali. Sad, iz ove tocke, s ovim iskustvima.

cuda ne postoje.

ne bismo daleko dogurali, narocito ne sad. nema drustvenih uvjeta, kulturnih uvjeta.. civilizacijskih bih cak rekao uvjeta da se nesto takvo ovdje dogodi, ponovi.
s druge strane, meni je iluzorno da dok se citave ekonomije i politike nastoje nekako grupirati, objediniti da mi mislimo da se neka dezintegracija drustva u kojem smo bili, nece nastaviti.

ideja nekog zajednistva ili ne znam solidarnosti, romanticno govoreci ili ideja, pamet, mudrost da se prepozna neki interes pa da se tu rade neki kompromisi, ako nije mogla opstat u jugi, zasto bi npr trebala i morala opstat u npr u hrvatskoj?
po kojim to kriterijima? na kojim to osnovama? s kakvim interesima? zasto bi se neciji interesi trebali zaustaviti na ovoj sad tocki? narocito ako ovakvo drustvo zanjih ne ispunjava tehnicki minimum neki ostvarivanja tog interesa i ako je raspon medju onima koji imaju tog nekog interesa toliki da svoj neki interes, boljitak, razvoj, stvaraju upravo na tom rasponu ili cak jazu kojni se ukazuje u drustvu? pa o cemu mi onda pricamo?

zatso bi taj balkanski mentalitet trebao nekako nestat s npr, hrvatskom, avbidimo ne da ne nestaje, nego nikad slobodniji i jaci?
..i onda bi kao ona drzava trebala bit toliko heterogena da se morala raspasti, a ova je dosla primjer svoje kohezijske odrzivosti ma osnovu iste takve balkanstine u negativnom znacenju?
mislim, ono..kako? ..zasto?

dakle, mogklo je ovdje i ono funkcionirat i ic dalje, ali nije bilo volje za tim. sad, trebalo bi vidjet za sto je to trebalo imat volje da se nastavi i za sto, eto, ako cemo usporedjivat mozda, imamo danas volje, a da je bitno razlicito od onda?
kad to sebi opisemo, onda ce nam bit neke stvari jasnije.

[Pero]

pa sta bi ti htio, da cija bude transparensi internesjonal?

Ma dobro - al ono - vidiš da stalno cure podaci - javljaju se neki Engdahli, neki Snowdeni i tako to. Prošlo je već skoro 25 godina od raspada Jugoslavije. Milošević je umro u zatvoru u Haagu, navodno zato što nije htio uzimati lijekove koje su mu prepisivali, nego se sam liječio. Što ta bjelosvjetska urota protiv Jugoslavije nema neki ispušni ventil.? Ili si mi to zbilja umišljamo, ko što Bara veli, to što smo svojedobno imali Tita i neki položaj u pokretu nesvrstanih (koji se isto raspao) da smo bili ključna, najslabija (radi višenacionalnosti) karika u lancu koju se pošto-poto trebalo razjebat i to s takvim ratom? Jer Čehoslovačkom je CIA ovladala bez rata.

[Pero]

pa sta bi ti htio, da cija bude transparensi internesjonal?

Ma dobro - al ono - vidiš da stalno cure podaci - javljaju se neki Engdahli, neki Snowdeni i tako to. Prošlo je već skoro 25 godina od raspada Jugoslavije. Milošević je umro u zatvoru u Haagu, navodno zato što nije htio uzimati lijekove koje su mu prepisivali, nego se sam liječio. Što ta bjelosvjetska urota protiv Jugoslavije nema neki ispušni ventil.? Ili si mi to zbilja umišljamo, ko što Bara veli, to što smo svojedobno imali Tita i neki položaj u pokretu nesvrstanih (koji se isto raspao) da smo bili ključna, najslabija (radi višenacionalnosti) karika u lancu koju se pošto-poto trebalo razjebat i to s takvim ratom? Jer Čehoslovačkom je CIA ovladala bez rata.

[..a unda]

Ma dobro - al ono - vidiš da stalno cure podaci - javljaju se neki Engdahli, neki Snowdeni i tako to. Prošlo je već skoro 25 godina od raspada Jugoslavije. Milošević je umro u zatvoru u Haagu, navodno zato što nije htio uzimati lijekove koje su mu prepisivali, nego se sam liječio. Što ta bjelosvjetska urota protiv Jugoslavije nema neki ispušni ventil.? Ili si mi to zbilja umišljamo, ko što Bara veli, to što smo svojedobno imali Tita i neki položaj u pokretu nesvrstanih (koji se isto raspao) da smo bili ključna, najslabija (radi višenacionalnosti) karika u lancu koju se pošto-poto trebalo razjebat i to s takvim ratom? Jer Čehoslovačkom je CIA ovladala bez rata.

pa stalno cure, tj otvaraju se arhive, izlaze na vidjelo dokumenti i onda s nekom malo zdravijom pamecu, s nekim jos informacijama koje smo imali, sve to poprima neke druge kontekste. sve to ukazuje na neke druge slike o nama koje sebi ne zelimo priznat i saljemo opet neke druge slike, poruke, misleci da cemo tako uspjet uvjerit nekog drugog kako smo mi dobri.

ono sto se danas gleda kao na neku urotu, sutra vec postane cinjenica, ali onda je vec kasno.
zato i postoje citavi procesi i metode da se nesto danas ili kada vec, pokusa objasniti dok proces traje, pokusava se informirati, organizirati neko znanje, razluciti ono sto sto se moze upotrijebiti, ocistiti od spama i spinova koji dodatno opterecuju nesto i onda, jasno, odbacuje ce se citava cjelina kao neka nepostojeca urota.

a ustvari, sve je to malo jednostavnije i radi se o interesima, i nema tu neke velike mistike. ima samo volje, samo ono sto mi zelimo.
mi nismo zeljeli jugu nego nesto drugo..i ostali dijelovi juge su htjeli ne znam vec sto, ali onakvu jugu ne i imali smo volju da to rastavimo, kao i volju za nacin na koji cemo to rastavit.
i to je tako bilo, kako je bilo, sto uopce ne znaci da smo mi radi toga dobri i pametni. mozda smo lukavi i pokvareni, mozda smo slabi i strasljivi..tj uopce ne znaci da je rusenje ljuge bilo neko ludilo dobra stvar. jest, mozda, ali kako za koga..sto smo naravno i vidjeli, a i vidimo.

intersi su neki postojali, jugoslavija, onakva kakva je bila, nekom nije odgovarala, a nije odgovarala ni mmnogima ovdje, nama. sasvim razborito je tvrditi da su se ta dva interesa nekako poklopila, interferirala i da je sasvim logicno da se uz mali poticaj i trosak, ta juga rastavi iznutra, bez ikakve odgovornosti onih kojima je van juge to bilou interesu.
opet, ne kazem da je tu juga bila nesto najvaznija, ali bila je dio tog nekog procesa i ajmo rec, pa i ne bas najmanje vazna stavka. uopce ne najmanje vazna.

nama nitko nije smetao dogovorit se i razvijat ondasnje drustvo i odnose nekako drugacije, manje dramaticno ili cak kvalitetnije, ali nije bilo volje, sto ne znaci da se za to nema odgovornost i daje netko drugi napravio nekom nestoi lose, a da to mi nismo napravili sami sebi.

dakle, bilo je sto je bilo, bilo pa proslo, ali sto tu ima za hvalit se?

stvorili smo neka nova vremena s kojima se bojimo suociti i ne zelimo priznat sebi neke stvari o nama samima, zato jer nam to niejk u interesu, nema tu profita.
mislim, mogu bit vrlo vulgaran i direktan, opisivat pojave i nase ucesce u njima, ali mozda bolje ne, mozda cemo to morat na neki drugi nacin doc do nekih spoznaja, na tezi nacin cemo mozda morat vidjet kakvo smo drustvo unistili,kakvo smo stvorili i kakvo ostavljamo nasoj djeci.
ali, nekako ce vec bit, nesto ce bit, tako da nema tu nekih ni individualnih ni drustvenih drameaili tragedija. uvijek je nekako bilo i proslo. a cesto, jako cesto se i ponavlja.

[Pero]

ono sto se danas gleda kao na neku urotu, sutra vec postane cinjenica, ali onda je vec kasno.

U principu se slažem sa svim što si napisao, samo mi ova rečenica nije legla. Da li ti to misliš dati naslutiti da je urota još prisutna, zato što nije ostvarila sve svoje ciljeve, pa tek kad ih ostvari, onda će postati činjenicom - fait accompli? Dok se ne ovlada svim našim resursima (koji su po meni beznačajni) i cijelim tržištem od 4 i kusur milijuna ljudi (koje je manje od jednog Muenchena)?