DIO DRUGI
Kaže naš Unda:
umjetnost treba biti proces koja ce obuhvatiti razna stanja i u proslosti i u sadasnjosti i kao takva ce vrijediti s istim kodom i u buducnosti, dakle, neko bi rekao svevremenost, ali ja bih rekao..univerzalnost.
onog trenutka kad se dotakne ta univerzalnost, mislim da se radi o umjetnosti.
Ovo bi eventualno bio neki ideal umjetnosti. Kao takav, u stvarnosti ne postoji. I ne može postojati. Rekli smo da je umjetnost od krvi i mesa, ima ciljeve utrobe pomiješane s idealima. Zbog toga možda teži svevremenosti i univerzalnosti ali ju ni slučajno ne dosiže.
I tu dolazimo do zajebanog vrzinog kola razumijevanja umjetnosti. Čitajte sad pažljivo, ovdje vam se objašnjavaju stvari koje vas muče kroz velik dio diskusije.
Pravilo treće:
Svaka umjetnost ima svoj jezik. Ponekad svako pojedino djelo ima svoj jezik. Ako ga ne znate, nećete tu umjetnost razumjeti..
Evo vam najbanalniji mogući primjer: Uživate li u romanu Roberta Bolaña? Ili Stiega Larssona? Ma, uživate moj kurac. Vi, draga djeco, uživate u
interpretaciji tih romana. Da vam ih vrijedni prevoditelji nisu preveli, buljili biste u stranice kao telad u šarena vrata. To vam nije ni najmanje čudno, je l' da? A zašto se onda ne čudite kad ne razumijete Toma Gotovca koji gol šeće Ilicom, liježe na asfalt i ljubi ga? Ne znate Gotovčev jezik kao što ne znate ni švedski, ali Larssonu vam ne pada na pamet prigovarati što je pisao na svom jeziku. Prigovarate samo Gotovcu što je 'pisao' na svom.
Dakle, da biste razumjeli umjetničko djelo, morate naučiti jezik na kojemu je napisano. Podsjećam vas, rekao sam već prije da 'pravilno' konzumiranje umjetnosti zahtjeva predznanje.
Dobro kaže BoDerek:
BoDerek » wrote:Ponekad je potrebno znati pozadinu djela, ili vremenau kojem je nastalo da bi nešto smatrali umjetničkim djelom. Te dodatne info su ponekad vrlo važne za doživljaj umjetnosti.
Da. Sve to spada pod predznanje, odnosno, u širem smislu, 'jezik' na kojemu je djelo napravljeno.
Srednjevjekovnu ikonu umjetnik je radio na jeziku koji je on dobro razumijevao, a i narod koji je tom ikonom u crkvi bivao zatravljen. Mi danas taj jezik ne govorimo. Potreban je upravo enormni trud -- i stručne upute -- da biste očistili svoj mozak od pet-šest stoljeća kulturnih naslaga i naslutili doživljaj koji ta ikona treba imati da bi se razumjela kao umjetničko djelo.
Morate biti u mogućnosti doživjeti strah od Boga, na primjer, koji je danas čak i vjernicima pomalo stran. Bez tog straha, ikonu ćete gledati krivim očima. Nećete razumijevati njezin jezik. Morate zaboraviti intenzivno sveprisutno šarenilo koje vas okružuje čitavog života, od rođenja, kamo god pogledate. Srednjevjekovni je čovjek bio izložen samo i isključivo pastoralnoj jednostavnosti i koloritu. Njemu je ikona bila vizualni, a posebno koloristički šok. Ako taj šok ne doživljavate, znači da ne razumijete jezik kojim je ikona 'napisana'.
A još nismo ni došli do simbola, alegorija i metafora koje je slikar namjerno stavljao na ikonu kako bi i njezina eksplicitna poruka bila jasna.
BoDerek » wrote:Umjetnost nije matematika, i nema strogo definirana pravila. Zapravo je osobni doživljaj; rekla bih da spada u kategoriju "sasvim osobno". Pa je tako moguće da je meni umjetnost ono što je nekom šrot.
Moguće je, ali ne valja tim individualnim procjenama pridavati jednaku važnost.
Pravilo četvrto:
Vrijednost umjetnosti, sviđalo se to nama ili ne, određuju stručnjaci -- ljudi koji su svojoj okolini dokazali da, za razliku od laika, dobro znaju 'jezik umjetnosti'..
Vama se to ne mora sviđati, ali jebiga, pogledajte oko sebe -- vrijednost u svim ozbiljnim stvarima ne određujete vi nego ljudi koji su izborili naziv stručnjaka. Možete vi misliti o svojim radnim sposobnostima što god hoćete, ali formalnu im ocjenu daje vaš poslodavac, a ne vi. Možete vi biti zaljubljeni u svoj auto, ali stručni procjenitelj je u pravu, a ne vi, kad kaže da je to stara kanta.
Da citiram jednog forumaša na 'onom' forumu (izgubio sam mu ime): "Što je skučenija svijest, intelekt i um u promatraču time je veća mogućnost da u njemu estetsku ugodu stvori i manje vrijedno, pa i bezvrijedno umjetničko djelo. Tako svatko umjetnost percipira kompletnom paletom svoje unutrašnjosti, svojom pameti, istančanostima, znanjem, emotivnošću."
vrrrlet » wrote:
Pornografija je umjetnost; potpuno se uklapa u ovu definiciju.
Nije i ne uklapa se. Naime, za umjetnost je potrebno poticanje razmišljanja, dakle intelektualno uznemirenje. Toga načelno u pornografiji nema. Postoji samo pobuda instinktivnih emocija, onih potaknutih spolnim hormonima. Štoviše, razmišljanje se većinom izbjegava kao nepotrebna komplikacija. Neki teoretičari (npr. Solar) čak tvrde da je izbjegavanje umjetničkih efekata po definiciji osobina pornografije. Ja već dugo tvrdim da
ne mora biti tako, ali u praksi priznajem da jest.
ex_anais » wrote:Umjetnost je nešto što izazove u meni nekakvu kvalitetnu reakciju. Što me tjera na promišljanje. E sad, kad netko urinira po nekom kulturnom objektu i to nazove umjetnošću, to me ne tjera na ikakvo kvalitetno promišljanje, to mi je u rangu osjećaja kad komentiram estradne i političke zvijezde ili Nives C.
Moguće, posve je moguće da ne razumijem većinu konceptualnih umjetnika jer sam laik i imam nekakvo seljačko poimanje umjetnosti. Kutije kartona nabacane u prostoriji meni nisu umjetnost. Što se tiče priznatih umjetnika, ok, ne moraju mi se svidjeti, ali im priznajem kao što jednom Tolstoju priznajem da je to književnost iako ga ja ne volim. Znači, uzimam nekakav kriterij vremena kad je riječ o stvarima koje me se ne doimaju.
Možda to nije ispravno, ali bilo bi jako pretenciozno i blesavo od mene da idem tvrditi da netko koga je struka kroz stoljeća priznala kao umjetnika nije umjetnik. A ovi današnji, priznajem, ne razumijem se dovoljno pa moram ići prema osobnom osjećaju. No nekad je nešto posve očito. Kao npr. uriniranje, paljenje zastave i slične gluposti.
ex_anais » wrote:Dobiješ nekakve upute kako razumjeti hrpu kutija i onda je to umjetnost. I tko određuje čija je prava? Ako ja sutra ogradim svoje dvorište ljepljivom trakom i nacrtam kredom sunce unutar, tko će odrediti da to moje nije umjetnost, a hrpa kutija unutar galerije jest? Kritičari? Ima kritičara i
kritičara. Umjetnika i
umjetnika. Tu fali vremenski kontekst. Zato ja kao svoj kriterij koristim emociju. Kutije me neće ganuti.
dimnjak » wrote: ako meni osobno nesto nema umjetnicku vrijednost, ali kriticari kazu da to je umjetnost (kutije, reznaci, stagod) zbog cega ne bi bilo i obrnuto, da nesto sto meni ima umjetnicku vrijednost, moze biti umjetnost bez obzira sto se o tome struka (jos) nije ocitovala?
Sugeriram vam da, ako niste temeljito obrazovane o umjetnosti, ipak slijedite mišljenje stručnjaka. Ne morate ga prihvatiti emocionalno, ali ga prihvatite činjenično. Jer, stručnjak govori taj jezik i zna to djelo prevesti, a za vas je to švedski ili španjolski ili urdu i eventualno ćete prepoznati tek riječ-dvije.