Samo što su nakon 4 godine pružanja otpora svemu tome još jedno 40 i sami činili zločine, nepravde i ugnjetavanje.Stitch wrote:Pa i jest plemenit. Svaki je otpor zlu, zločinu, mržnji, nepravdi i ugnjetavanju takav.
Ja sam antitotalitarist.
Samo što su nakon 4 godine pružanja otpora svemu tome još jedno 40 i sami činili zločine, nepravde i ugnjetavanje.Stitch wrote:Pa i jest plemenit. Svaki je otpor zlu, zločinu, mržnji, nepravdi i ugnjetavanju takav.
Nisam ništa pobrkala. Ni tvrdila da su istoznačnice.Stitch wrote:Pobrkala si antifašizam i komunizam. To nisu istoznačnice.
Dosljedan antitotalitarist odbacio bi i fašizam/nacizam i komunističke režime koji su bili totalitarni. No važno je primijetiti da „antitotalitarizam“ nije isto što i „antifašizam“, niti isto što i „antikapitalizam“ ili „antikomunizam“. Antitotalitarist prije svega odbacuje sustav u kojem jedna ideologija polaže pravo na apsolutnu istinu, jedna stranka monopolizira vlast, nema stvarne političke oporbe, država kontrolira medije, kulturu i obrazovanje, pojedinac postoji radi ciljeva kolektiva ili države, represija postaje legitimno političko sredstvo itd. Prema tom kriteriju, i nacistička Njemačka i staljinistički SSSR spadaju u totalitarne režime, premda su njihove ideologije bile međusobno neprijateljske. Upravo zato su mnogi istočnoeuropski disidenti 1970-ih i 1980-ih odbijali prihvatiti logiku: „Ako si protiv komunizma, onda moraš biti nacionalist ili desničar“ ili „ako si protiv fašizma, onda moraš podržavati komuniste.“ Njihov je odgovor bio: ne, protiv smo svakog sustava koji ukida političke slobode. Primjeri su Václav Havel, Adam Michnik i Aleksandar Solženjicin, premda su među njima postojale velike razlike. Svi su na svoj način kritizirali komunistički totalitarizam, ali nisu zato automatski postali pobornici fašizma ili diktature druge vrste.
Slažem se, bar načelno. Fašizam i nacizam već su na razini temeljnih principa hijerarhijske ideologije. Ljudi nisu jednaki: neki narodi, rase ili skupine smatraju se superiornima, drugi inferiornima. Nacizam je otišao najdalje jer je rasnu hijerarhiju i eliminaciju „nepoželjnih“ ugradio u samu srž sustava. Teško je zamisliti nacizam bez progona Židova, Roma ili drugih skupina. Zato mnogi povjesničari tvrde da su nasilje i diskriminacija konstitutivni elementi nacizma.
Uopšte ne. Ubiješ li Židova, to te ne čini nacistom, čini te ubicom. To ako ćemo suditi po djelima.Pastir wrote: ↑Yesterday, 19:38Slažem se, bar načelno. Fašizam i nacizam već su na razini temeljnih principa hijerarhijske ideologije. Ljudi nisu jednaki: neki narodi, rase ili skupine smatraju se superiornima, drugi inferiornima. Nacizam je otišao najdalje jer je rasnu hijerarhiju i eliminaciju „nepoželjnih“ ugradio u samu srž sustava. Teško je zamisliti nacizam bez progona Židova, Roma ili drugih skupina. Zato mnogi povjesničari tvrde da su nasilje i diskriminacija konstitutivni elementi nacizma.
Pastir, shvataš li šta znači biti deklasiran? Posljedica čega bi to bilo, kako shvataš klasnu borbu? I ne čemu bi temeljio klasnu borbu ako ne na klasnoj svijesti?Komunizam je složeniji slučaj. U teoriji, cilj mu je besklasno društvo, ekonomska jednakost i ukidanje eksploatacije. To su ciljevi koji sami po sebi ne zahtijevaju masovna ubojstva. Međutim, već kod Karla Marxa i osobito kod Vladimira Lenjina postoji ideja klasne borbe i diktature proletarijata, odnosno privremenog ukidanja liberalnih prava radi ostvarenja revolucionarnog cilja. Tu se otvara prostor za represiju. Zato protivnici komunizma kažu: ako sustav dopušta da se određene skupine ljudi proglase „klasnim neprijateljima“, onda nasilje nije slučajna devijacija nego logična posljedica. S druge strane, branitelji komunizma odgovaraju da je riječ o povijesnoj deformaciji i da jednakost ne podrazumijeva teror na isti način na koji rasna država podrazumijeva diskriminaciju.
Kako komunistički zločini? Zašto se zločini pripisuju komunistima a ne zločincima?Zanimljivo je da većina suvremenih povjesničara ne ide ni u jedan ekstrem: ne prihvaćaju tvrdnju da su komunizam i nacizam isto, ali ne prihvaćaju ni tvrdnju da su komunistički zločini bili tek nesretne pogreške. Primjerice, Hannah Arendt smatrala je da i nacizam i staljinizam pripadaju fenomenu totalitarizma, premda proizlaze iz različitih ideoloških izvora. Kod nje je naglasak na načinu vladanja: monopol ideologije, jednopartijska država, tajna policija, kult vođe i kontrola društva.
Dolazimo polako do suštine - ko određuje šta je zločin a šta ne. Stručni žiri ili publika? Komunisti ili populisti? Stručnjaci ili laici?U hrvatskom i istočnoeuropskom kontekstu dodatni problem jest što su komunisti doista bili nositelji velikog dijela oružanog otpora fašizmu tijekom Drugog svjetskog rata. To je povijesna činjenica. Međutim, nakon rata mnogi komunistički režimi tu su činjenicu pretvorili u politički kapital i iz nje izvukli zaključak: „budući da smo antifašisti, sve što radimo legitimno je“. Tako su se poslijeratni progoni, logori i političke represije često prikrivali antifašističkim legitimitetom.
Hajd i ovo da te pitam: razlikuješ li ubistvo od smrtne kazne?Mislim da je korisno razlikovati dvije tvrdnje: „Fašizam i komunizam su identični.“ — što povijesno nije točno — i: „Komunistički režimi mogu počiniti zločine usporedive po razmjerima s fašističkima.“ — a povijesno jest moguće braniti tu tvrdnju, jer su neki doista proizveli goleme ljudske gubitke. Drugim riječima, nacizam je zločinački već u svojim temeljnim načelima. Kod komunizma je veća rasprava oko toga proizlaze li zločini nužno iz same ideje ili iz načina na koji je ona provedena. Upravo se oko tog pitanja povjesničari i politički filozofi spore već desetljećima.
Ne. Kažem da sto milijuna žrtava, koliko se otprilike pripisuje komunističkim režimima, ne možeš nazvati slučajnošću.
Joj, stalno ista priča...
Ima ih, ali nisu tako česti, npr. nekoliko političkih procesa britanske vlade protiv navodnih članova IRA-e. Koji su naknadno oslobođeni.Šabović Adis wrote: ↑Yesterday, 22:26Montirani procesi? Šta, kod vas se takve stvari dešavaju spontano, bez uzroka, bez osobe koja stoji iza procesa, bez motiva i metoda?
Ozbiljno? Šta, mi smo sve ono i samo ono što laici pišu i govore - u naše ime? A mi smo mutavi te se ne umijemo ni ograditi od toga niti to demantovati, dopuštamo da nas definišu oni koji s nama nikve veze nemaju kao da su nas oni i stvorili pa sve o nama znaju?Stitch wrote: ↑Yesterday, 23:40Kakvi su te boljševici spopali?
The Black Book of Communism
Soviet and communist studies
Capitalism saved the world
Evo ti dva-tri linka za razmišljanje.
Vidiš, mi ne oslobađamo nikoga naknadno. Niti hapsimo one čija krivica nije dokazana (ovi na zapadu faktički hapse nevine pa im tek na sudu utvrđuju krivicu) niti krivicu okrivljenima dokazujemo na sudu. Noup, samo im saopštimo presudu koju je partija već donijela. A ponekad ni to, jer nema potrebe. Priznanje krivice ponekad pomaže pri određivanju kazne. Ponekad i ne. Vidi ovoga:Pastir wrote: ↑Today, 01:30Ima ih, ali nisu tako česti, npr. nekoliko političkih procesa britanske vlade protiv navodnih članova IRA-e. Koji su naknadno oslobođeni.
https://en.wikipedia.org/wiki/Birmingham_Six
https://en.wikipedia.org/wiki/Guildford ... uire_Seven



U povijesti nažalost nerijetko idu, osobito ako se radi o novijoj povijesti. Teško je tu zauzeti ikakav nepristrani stav. To je jedan od razloga zašto u Hrvatskoj još uvijek nismo završili s drugim svjetskim ratom. Nema među povjesničarima (a gle čuda, svi s diplomama) konsenzusa gotovo ni o čemu iz 20. stoljeća.Stitch wrote:Isuse, kakav kupus.
Šabo, ako nisi znao - znanstvenicima, što uključuje i povjesničare, sociologe, politologe itd., ne treba mandat. Dobivaju ga kad diplomiraju. Diploma je dokaz da su, među inim, svladali teoriju, praksu i metodologiju istraživanja. Drugo im apsolutno nije potrebno. Štoviše, višak je. Znanost i ideologija (odnosno politika) ne idu zajedno.
Službeno je optužen za "udruživanje radi rušenja ustavnog poretka" i "verbalni delikt", čini mi se. Osuđen je na 14 godina zatvora.
To uglavnom vrijedi za naše povjesničare, ne i za strane. U inozemstvu akademski integritet bitna je stvar.
Bezvezarije.Stitch wrote: ↑Today, 03:16Isuse, kakav kupus.
Šabo, ako nisi znao - znanstvenicima, što uključuje i povjesničare, sociologe, politologe itd., ne treba mandat. Dobivaju ga kad diplomiraju. Diploma je dokaz da su, među inim, svladali teoriju, praksu i metodologiju istraživanja. Drugo im apsolutno nije potrebno. Štoviše, višak je. Znanost i ideologija (odnosno politika) ne idu zajedno.
Strijeljali smo ga, nismo ga objesili. Za Dražu govorim, jel.Pastir wrote: ↑Today, 08:10Adise, ne smeta meni što su Dražu objesili, nije u tome stvar. Zločinci kojima je dokazana krivnja na poštenom suđenju nisu meritum rasprave.
Zašto je osuđen Alija Izetbegović osamdesetih godina, nakon „Islamske deklaracije“? Zato što su jugoslavenske vlasti procijenile da je „nacionalist“? Nemoj me nasmijavati s tim bedastoćama.

Users browsing this forum: ClaudeBot and 2 guests