Ok da čujem haram
Nema sanse, nikakav rat s ISILom jer se nema ni najmanjeg razloga mijesati u svijetske probleme koje nismo ni zapoceli, a niti ih mozemo zavrsiti
Pa trebao bi čovjek da dijeli iste vrijednosti i da vjeruje u ispravnost ideja ljudi sa kojima treba da ide u rat, valjda bi to trebala da bude osnovna motivacija za tako nešto. Trebao bi čovjek da bude siguran ne samo da je ISIL zlo, nego i je li NATO i ti ljudi za čije interese postoji zaista to za šta bih trebao da se bori. Lično mi se ne čini da javnost na Zapadu a posebno njihova politika ima ciljeve sa kojima bih mogao da se identifikujem pa sad zajedno da idemo juhuuu u juriš na ISIL.
Postoji ovaj problem što sam prije pomenuo, ljudi koji su počeli rat u Iraku i koji mogu da ne trepnu kad kažu da je vrijedan milion ili dva ili koliko mrtvih za to što se postiglo tamo. A evo postigao se ISIL i potpuni haos u Iraku. I sad bih trebao da vjerujem da će još par miliona mrtvih biti vrijedni nove eskpedicije na Irak. Meni to baratanje sa životima tolikih ljudi i takav nedostatak respekta za ljudski život ne može da ne bude zastrašujući. Zbog ubistva jednog dječaka prije godinu dana u Fergusonu u Americi se trenutno vodi polemika naširoko a kada se priča o ratu u Iraku u kojem je ubijeno stotine hiljada djece onda se diskutuje o tome koliko će taj rat da ih košta u porezima, i koliko je taj rat bio od nacionalnog interesa i te stvari. Na zapadnim forumima se stolar, moler, kurac palac raspravljaju o tome bi li trebalo napasti Siriju, Ukrajinu ili koga i preračunavaju šta bi dobili ili izgubili time što bi to uradili. Ono, ujutro kad se probudi uz burek i jogurt, karta svijeta na sto i da vidimo sad.
Meni govori dosta to što su u Americi na doživotnu robiju osudili čovjeka koji je otkrio ubijanje iz zabave u Iraku, kao i to što im je prikrivanje toga bilo važno za nacionalnu bezbjednost, kao i to što ne postoji praktično nikakva podrška za čovjeka koji je u tome vidio problem. Sistematski su mučili ljude u Guantanamu, isto iz razloga državne bezbjednosti a pokušavaju da se dočepaju i Snoudena koji je otkrio 24 časovno prisluškivanje, opet iz razloga državne bezbjednosti, miliona običnih ljudi pa sve do generalnog sekretara UNa, koji se interesantno uopšte nije bunio zbog toga, vjerovatno zato što su snimili kako jebe svog dobermana ili tako nešto pa mu se nije isplatilo da postavlja pitanje oko toga.
A onda ne možeš a da o ovom njihovom ratovanju ne misliš u širem kontekstu. Naročito nakon što sam skoro gledao kako je Bil Gejts lijepo sračunao kako će najbolje da se smanji CO2 zagadjenje:
CO2 = P x S x E x C (Ljudi x Potrebe ljudi x Energija da se zadovolje te potrebe jednog čovjeka x CO2 po jedinici energije)
I veli, ako se budemo potrudili sa ovom novom vakcinom moći ćemo da smanjimo broj ljudi za deset do petnaest posto. To je ovo P u jednačini.
Hilari Klinton, koja će najvjerovatnije biti novi predsjednik SAD, ima iste ovakve ideje, i sigurno ima neku svoju jednačinu, ako to nije ista ova. Eugenika, Planned Parenthood, veli da se divi Margaret Sanger, koja je kroz Planned Parenthood u praksi sprovela ove ideje smanjivanja populacije koja je nepoželjna, prije svega crnaca ali i drugih koji su neodgovarajući. Pa abortus kad god oćeš, biznis sa organima abortiranih beba u ovom Planned Parenthoodu.
Uglavnom, meni se sve ovo prije čini kao razlog da ratuješ protiv nego za interese ljudi koji se bave ovakvim stvarima. Meni tu dosta stvari zvuči jezivo i osjećam se nelagodno kao Nikolaidis u prostoru bez Logosa. I osjećam se antropološki zastrašeno da se izrazim rječnikom ovog antropološkog pesimiste. Ili sam paranoičan, a paranoja i nacionalizam su neraskidivo povezani, pa sam otud paranoični nacionalista, što je otud pleonazam, jer ne možeš biti nacionalista a da nisi i paranoičan. Život je zaista komplikovan, a Nikolaidisova verzija života je pakleno komplikovana. Izvinjavam se na digresiji.