Bara huda » wrote:Ako se osjecas nesretno (sto mi se cini da je kod tebe slucaj) onda ti takve stvari imaju smisla samo ako ces doci do spoznaje da zapravo nisi nesretan nego da mislis da si nesretan a ustvari nisi nista.
Pa ne baš. Introspektivne spoznaje su neporecive. Ako si 'gladan', onda sigurno jesi *gladan*. Ako te 'tjera na WC', onda te sigurno tjera na WC.
Mislim, sam taj 'osjet' je neporeciv. Druga je stvar što ti osjeti mogu biti aktivirani u 'pogrešnom' trenutku; npr. ako je netko 'gladan' to ne mora nužno značiti da tijelo zaista 'treba' još hrane (nego je osjet gladi u mozgu pošemeren). Ako te 'tjera na WC' to ne mora značiti da ti je mjehur pun vode - može biti i da je prazan, ali si dehidrirao i mozak ti pogrešno interpretira signale iz tijela. (Ovo nisam nikad doživio, ali pričao mi brat. Kaže, imaš dojam da te jako tjera pišat, i odeš na WC - kad tamo, ne izlazi ni kap vode. Kaže, usr'o se od straha, mislio da se nešto začepilo u mokraćovodu ili gdje već. Kad tamo, doktori kažu dehidrirao...)
Isto tako, kad se 'osjećaš nesretno', onda ZAISTA jesi 'nesretan'. Nema veze što je taj osjećaj nesreće možda rezultat, recimo, razmaženosti, ili nedovoljne spoznaje stvari koje bi te 'trebale usrećivat'. Ili što jednog dana postaneš još 10 puta nesretniji pa se čak sa sjetom prisjećaš onog bivšeg, danas 'slabašnog' osjećaja nesretnosti.
Bara huda » wrote:Ti kao da hoces osjecaje objasniti iskljucivo na fizicki nacin, imas ovaj receptor, na njega djeluje to i to, onda se desava sto se vec desava. Sto je ok za nas ljude obzirom da je nas svijet materijalan i da smo nauceni stvari objasnjavati kroz fizicke stvari pa su nam drugi nacini nezamislivi.
Sto ne znaci da ne postoje, samo ih jos nismo skuzili. A mozda ni necemo jer smo mi sami materijalni pa eto...nije nam dano da shvatimo. :
Pa da, sklon sam tim mehanicističkim objašnjenjima, iako se zapravo slažem s tobom: ako smo zbilja objašnjivi čisto mehanicistički, onda postoji vjerojatnost da naprosto nemamo kapacitet tu činjenicu zbilja 'shvatiti', uslijed tih mehanicističkih ograničenja nas samih.
Bara huda » wrote:Kakve to ima veze?
Zasto bi zaljubljivanje trebalo bit konacno i nepromijenjivo?
Osjecaji se mijenjaju, recimo....umre ti pas kojeg si volio (ili mislio da volis ali si imao dobar osjecaj uz njega) i tuzan si u pocetku jako, za godinu dana manje a za 10 godina ces se sa sjetom sjetiti psa ali intenzitet osjecaja je otupio.
Nisam ni rekao da bi 'trebalo' bit... samo pitam 'što je'. Je li 'zaljubljenost' to kad vidim neki opaki komad u tramvaju i razmišljam o njoj 20 minuta? Naime, dok dalje niz ulicu ne vidim neku drugu... pa onda on njoj 20 minuta
Nigdje ne piše da 'zaljubljenost' ne može trajati i 20 minuta, zar ne? Kad već nije konačno i nepromjenjivo.
Bara huda » wrote:Euforija zaljubljenosti je jaka, znam da je tebi nezamislivo jer nisi osjetio, ali drugi jesu pa su napisali koju rijec o tome, naslikali nesto, cmoljili uz casu i flasu ili samo osjecali osjecaj.
Za nih je to stvaran osjecaj ali za tebe ne moze biti jer ti je nepoznat (nikad spoznat, nemas svijest o tome ) a shvatiti nepoznato je....tesko.
Mozes im vjerovati ili ne. Ali ces bar uvijek imati razlog za trkeljanje.
Ja bih sve te koji su zaljubljeni prikačio na nekakav fMRI da promotrimo malo situaciju u njihovim glavama...

a u slučaju muškaraca, doveo bih im 5 ljepotica da izvode striptiz, pa i to sve mjerio fMRI-jem. Bilo bi interesantno...
Bara huda » wrote:I tvoja 'zaljubljenost' u zgodne cure u tramvaju nije ona prava jer bi inace bio stalno sretan.
Neki ljudi toliko vole taj osjecaj zaljubljenosti da ga nastoje sto cesce dozivjeti. Onako....zaljubljive su naravi.

Kako čudna tvrdnja. Kad bi 'zaljubljenost' nužno rezultirala osjećajem sreće, pa onda bi sintagma 'nesretno zaljubljen' bila oksimoron, zar ne?
Valjda bi sreću generirala kombinacija 'osjećaja zaljubljenosti' i dojma/spoznaje 'uzvraćene zaljubljenosti'. Dakle, na neki način bih morao ne samo naći neku koja je 'zaljubljena' u mene, nego joj actually povjerovat u tome.

I još ja bit 'zaljubljen' u nju. Jbt, dobit na lutriji zvuči kudikamo vjerojatnije od toga.
Bara huda » wrote:Recimo da ti je hladno....pokrijes se dekom pa ti je toplo. Drugi put kad ti je hladno obuces trenirku. Sljedeci vunene sokne i biljac.
Svaki put si se ugrijao na drugi nacin a razumom znas da bi ti bilo isto da si uvijek koristio isto. Toplinu si osjetio svaki put, sto ju je proizvelo je manje bitno.
Nismo se razumjeli? Ja sam više ciljao na ovako nešto:
Dođe ti netko i uruči ti ček na 6 milijuna eura, kaže da si 'dobio na lotu'. Ti se 'razveseliš', no međutim onda ti ovaj kaže da je to bila skrivena kamera. Kako ćeš se osjećati tada?
E sad, nakon 2 mjeseca opet ti neki drugi lik kaže da si dobio 6 milijuna eura, ti se opet 'razveseliš' - kad tamo, opet skrivena kamera.
Hoćeš li se i treći put 'razveseliti' kad ti netko donese ček na 6 milijuna eura? Jer jebiga, 6 milijuna je 6 milijuna...
Znači, pitanje je sljedeće: grijanje je nešto prilično neporecivo - to je energija, toplinska energija, koja definitivno utječe na određene receptore u koži itd itd itd - nema tu nikakve iluzije, ništa sumnjivo. Želiš li reći da je osjećaj zaljubljenosti jednako 'nesumnjiv' - da nipošto ne može biti sagrađen na iluzijama? Pa ako kojim slučajem zaključiš da je ipak uglavnom zasnovan na iluzijama, kako onda može to i dalje funkcionirati? Rekoh, to bi bilo kao da se i dalje nastaviš uredno 'razveseljavati' nad 6 milijuna eura, iako imaš sve razloge za sumnju.
Bara huda » wrote:
Meni je zamislivo da je tebi nezamislivo.
Ali desava se, pisana rijec potvrdjuje praksu.
Cak je Shakespeare pisao o tome.
Događa se valjda, tu i tamo.

Mene zanima koliko je to utemeljeno na iluzijama, naime.
Nije baš 'očigledno apsurdno' za nekoga tko me slabo pozna - onak, ljudi na poslu, kojekakvi suradnici itd. Ali netko tko bi znao ukupnost mog ponašanja ziher bi rekao da je 'apsurdno'. Ne samo to što se de facto ne brinem dovoljno za 'vlastito dobro', nego što čak ne postoji ni neka suvisla logika zašto se oko nečega trudim, a oko nečega ne trudim.
Bara huda » wrote:Kako dodjes do toga da u svakom oblacicu pise da odgovaras na dio mog posta?
Kad pritisneš ono dugme 'quote', pogledaj ovu prvu liniju. Tamo imaš ono što se zove 'tag', ono što počinje i završava uglatom zagradom. E, svaki citat ti mora počinjati tim istim tagom (možeš ga cut&paste), a završavati uobičajeno, s /quote u uglatim zagradama. Pripazi na to što taj početni tag ima u sebi još jedan par uglatih zagrada. Sve to skupa moraš copy&paste, ako ti se da...
