Natlitug » wrote:A pa tebe ću morati dvaput kvocnuti.. Naime, sad sam na arbajtu pa imam vremena samo za ovaj pasus
U principu se slažem s tobom, međutim, ono što naša vlada još uvijek može i mora prioritirati je visoka stopa nezaposlenosti. To pod jedan. Pod dva, da državni službenici istupe iz stranačkog i drže se striktno stručnog stroja. Pod tri, javna potrošnja se mora smanjiti pošto-poto.
Dalje, poreski sustav se mora stabilizirati i konsolidirati, rupe u istom zakrpiti.
Na žalost, Hrvatska i generalno zemlje bivše Juge, godine od otcjepljenja do danas su protraćili kroz lošu politiku, lošu monetarnu politiku i loše poteze, tako da ćemo se još dugo gicati u ovom lošem snu.
Na ostali dio komentara referirat ću se večeras.
pa, zaposlenost se relativno lako rjesava. uzmes ljude i zaposlis ih.
pa zar drzava nije najveci poslodavac?
vrzino je to kolo. malo cu samo prosarat, nabacat, bez nekog povezivanja.
imamo 400 000 sluzbeno nezaposlenih.dakle, bez primanja ili mozemo rec da su bez primanja.
imamo 500 000 clanova stranaka. koliko je tih clanova stranaka nezaposlenih?
imamo miljun i tristo hiljada umirovljenika. to je negdje ovo ono.. oko pola miljarde eura svaki mjesec mirovina.
od tih mirovina zivi veci broj gradjana, razstezu se te mirovine u sirinu vecu nego sto je umirovljenika, po mojoj nekoj ofrlje procjeni, kad se sve zbroji, najmanje dva miljuna gradjana, pola drzave.
svaki mjesec treba nac iznos koji nije beznacajan ni kao kredit za neku drzavu, tj aj ti sad nadji u cas kredit od pola miljarde eura. godisnje, kazem, sest miljardi.
prva mirovina koji jedan mjesec zasteka, frka. drugi mjesec, vec su sranja. treci mjesec.. pocnu ljudi otpadat, nestaju, umiru.
odakle namaknut tu lovu za mirovine? i dokle? sto napravit? mirovine su troskovi i kao takvi nisu bitni ako se imaju odakle namiriti, recimo od zaposlenih.
a broj nezaposlenih raste, a mirovine postaju ili su vec, strateski i vazni element dohotka, potrosnje.
ispada da se od mirovina isplacuju mirovine, ono perpetuum mobile. a opet, ako se ide na to smanjivanje troskova, na smanjivanje broja umirovljenika, ono, da im olaksas da odumru, nestanu, da ubrzas to, onoliko koliko ce se smanjit ti troskovi, toliko se i taj perpetuum mobile slabi.
negdje i nekako ce to morat naglije puknut, morat ce doc trenutak osvjestenja nekog gdje ce pomirenje sa sudbinom prestat i gdje ce se vidjet da je ta sudbina u stvari u vlasti neke politike ciji je zadatak da provodi neku politiku, ali da se to bas jasno ne vidi.
s druge strane imas sektor isto na budzetu, administraciju npr. ne znam, te vec prije spomenute stranacke neke pripadnike, neke vijecnike, pa neki odbori, pa sve nesto ovo ono i tamo amo, puf, dvajst trieset iljada kuna mjesecnih prihoda. imas sveucilisne profesore, malo placa, malo konzultanti, malo koji projektic, misljenje, elaboratic..isto, trieset iljada kuna prihoda. najmanje.
mislim, ono..odakle? odakle se to placa? ko to placa? za sto? za kakvo to gospodarstvo, zaposlenost, rast, upravu, drustvo.. zivot? di se to vidi?
kako te neke stranacke duznosnike, kako ti kazes, rastranaciti i ustruciti, kad se ne zna gdje jedni pocinju, gdje drugi zavrsavaju.
kako smanjiti javnu potrosnju bez ukidanja troskova drzave, dakle.. dakle, kao i u svakom ukidanju troskova prvo se ide na smanjivanje zaposlenih.. za koliko onda ljudi smanjit tu javnu potrosnju, za koliko smanjit te troskove, pa cemo onda dalje s ostalim troskovima.
jel se tu onda misli na drzavne sluzbenike kao dio javne potrosnje kao na samo drzavne ili kao na sve drzavne..dakle od markovog trga, pa do zupanija i samouprava? o crkvi kao o crnorupnom trosku za drzavu da i ne govorim.
koga sve izbacit (ili otjerat u mirovinu

) osim iz te administracije, ali i iz ne znam, zdravstva, svih mogucih skolstva.. gdje s tim ljudima, sta s njima, kud, kako? po kojem kriteriju?
tu se opet vracamo na pocetak, da se ljudi udruzuju, stvaraju klanove, stranke, saveznistva, da bi opstali i nekako gurnuli onog drugog u provaliju da sami ne bi bili gurnuti.
pa porezni sustav se u hrvatskoj sad dosta dobro i konsolidira, uredniji je, ne moze se rec da nije, ali opet.. ko placa najvecu cijenu toga i kolika je ta cijena, kako je placa?
mislim sve ti to ispravno i skolski govoris, ali budimo iskreni, ja ne zelim bit dio te i takve statistike, ne tice se mene proracun i zdravlje neke drzave ako ja mojim zdravljem to moram placat. ko jebe tu drzavu. npr, izmedju..sad u prici, linica (ili koga god drugog) i mene, odricem se linica, nek on nestane. tj, podrzavat cu ga koliko on mene podrzava, ni vise ni manje. ja nisam to mjesto gdje bi on trebao zavoditi red i odakle bi se njegov plan trebao naplatit.
mislim, isto je i sa sukerom ili sanaderom ili kosoricom ili milanovicem ili pusickom ili cacicem ili lesarom ili bozanicem.
oni kazu, unda moj, takva je situacija, treba malo trijaze, cuj ko te jebe i to na malo duzi period.. e, ja kazem..malo je to obrnuto i zaspinano i dosadilo mi je, radi se ustvari o tome.. ma ko jebe vas.
to za zemlje bivse juge isto stoji, samo ne bih ja to bas tako eufemisticki nazivao losom politikom.
nekom je ta politika bila i te kako dobra. ono sto se tice zemalja bivse juge moglo bi se svest na jedno.. di nema pameti, ima ludila.
ne moze se, nemoguce je pozivat se na neko trzisno razmisljanje, na neku suvremenu ekonomiju, na trziste uopce tako da to trziste unistis da bi potrosio enormno energije da bi to trziste opet uspostavio, ali tako da sluzi drugom nekom profitu, a ne vlastitom.
