Ljubavne pjesme

[aisling]

Heh, listala si forume i teme, čitala knjige - znaš i sama koliko je toga napisano o nekom posebnom, nekom izvan svih mjerila. Svesti to na puko iskorištavanje umjesto gledati život u cjelini, ironizirati umjesto razumjeti - to je poluljudski. Na to sam mislio.

Jednom ću stvarno i povjerovati u to. Da mi fali pola mene. Danas ne želim.

[Stitch]

Jednom ću stvarno i povjerovati u to. Da mi fali pola mene. Danas ne želim.

Zašto? Misliš da si preparirana ako si cinična? Nisi. Ništa ti nisi izgubila, samo se braniš.

[Stitch]

Mene žalosti što me uvijek zapadne neko kome neka druga miriši.

To je zato što ne njuše dobro.

Ali prođe to, s vremenom. Nesretne su ljubavi trajnije jer su nesretne, ali i one izblijede.

[Emericzy]

Pa nije veza forum, zaboga.

Nadam se da si se šalio.

Ne, nisam se šalio. Zbunjen sam količinom cinizma koju vidim.

A kakve veze ima što je ovo forum? Na forumu govorim isto što i u ostatku života.

[..a unda]

..Na forumu govorim isto što i u ostatku života.

..ja u ostatku zivota govorim isto ono sto i na forumu.

..

..valjda. mozda..

..ne znam..

[Emericzy]

Crno bijeli svijet u kojem je žena hladna i bezosjećajna ukoliko ne reagira nježno i milo, ili strastveno na one stihove na koje ti misliš da bi trebala.

Ne znam gdje si to u mojem pisanju vidjela. Ja kritiziram generalno cinični pristup ljubavnoj poeziji. Prilično mi je očit na cijelom topicu. Eto, čak i kad par ljudi -- i to ne baš nepismeni mulci -- pred vašim očima iskazuju da neke od ismijanih stihova cijene i objašnjavaju da stihovi o kojima se govori imaju smisla i umjetničkog opravdanja, cinizam se uporno gura i dalje. I čini mi se da nije zajebancija, nego da je to stvarni stav. Drugim riječima, cinizam je načelan. To mi nije simpatično. Ne cijenim cinizam.

Nije ti palo na pamet da postoji neki drugi stih koji će kod tih žena izazvati lavinu nježnosti, čak ne mora biti ni rima.

Iz diskusije se to ne vidi. Ja vidim generalno negativan ton, s rijetkim (uglavnom muškim) izuzecima.

A zapravo to zvuči jako slično onim dječacima koji dođu na US i plaču kako im nije jasno zašto ih ni jedna neće, a oni su tako doooobri. I dok gledaju sebe kako su dobri uopće nisu u stanju ni pogledati te sve koje ih neće i vidjeti tko su te žene, kakve su zaista.

Ovo je stvarno prvi put da mi netko tako nešto prilijepi. Bije me sasvim suprotan glas. (Iako zapravo jesam jako dobar. )

Moja razmišljanja i jesu prilično jednostavna, ja se toga ne sramim.

Ni ne moraš se sramiti. Ali tko je u tom smislu jednostavan ne bi se trebao sprdati s onima čija su razmišljanja malo složenija. A to 'kritičari' na ovom topicu rade. Iako zagovaratelji čak daju formalna književna objašnjenja o čemu se radi.

U krajnjoj liniji, ovo i je topic o stihovima koji nam idu na živce, a ne o onim drugima.

Zašto tako misliš? Evo ti citat iz uvodnog posta:

"Za početak me zanima da li vam se događa nešto slično ili se ipak uspijevate baš do kraja uživit u ljubavne pjesme, čut ih srcem, bez suvišnih komentara?"

Dakle, pita se je li doživljaj pozitivan ili nije. A ja se čudim tome da su odgovori pretežno negativni.

Ovo stvarno zvuči kao trolanje. Preskočit ću radije

Nije trolanje. To je opservacija čiju utemeljenost nije teško dokazati. Muškarci generalno žestoko preferiraju muško društvo. Ne vidim da je to imalo sporno. Malo karikirano (ali samo malo): žene im služe za po doma, za seks, za prestiž i kao znak da su u životu obavili ono što se tradicionalno od njih očekuje. Izvan toga, traže muško društvo.

Ja sam samo napomenuo da me to nakon ovog topica malo manje čudi.

[Polina Belilowsky]

Muškarci generalno žestoko preferiraju muško društvo. Ne vidim da je to imalo sporno. Malo karikirano (ali samo malo): žene im služe za po doma, za seks, za prestiž i kao znak da su u životu obavili ono što se tradicionalno od njih očekuje. Izvan toga, traže muško društvo.

Ja sam samo napomenuo da me to nakon ovog topica malo manje čudi.

Imaš pravo.

[Emericzy]

Mene žalosti što me uvijek zapadne neko kome neka druga miriši.

Ajoj... A možda i tebi baš takvi mirišu.

Ali i u tom slučaju stoji što je Hek rekao: slab im je nos.

[ElliQuinn]

Ajoj... A možda i tebi baš takvi mirišu.

Ali i u tom slučaju stoji što je Hek rekao: slab im je nos.

Možda im samo bolje miriši neki drugi, ipak je muško društvo ono pravo.

[Emericzy]

Možda im samo bolje miriši neki drugi, ipak je muško društvo ono pravo.

[Perzefona]

Danas na božićnom partyju na poslu svi muškarci posjedaše za jedan stol. Što je dobro, mogle smo ih bez ustručavanja tračati.

[Eks]

Perze, da te ne citiram, samo kratko: ne dira mene tvoja interpretacija Sve još miriše na nju. Dira me - jer me žalosti - što uglavnom svi mi imamo tu jednu, ili tog jednog. To je elementarna istina. Tko to ne može shvatiti, samo je napola čovjek.

Što?

Jesam krivo shvatila?
Ne, nemaju svi tog jednog/jednu zbog koje će kao poluljudi ulaziti u druge veze i kao poluljudi ili ipak neljudi se ponašati spram druge najbolje ili rezerve. Neki ljudi odboluju kao ljudi. Nekima treba nešto duže i to je ok, ali nije ok pomiriti se s tim da postoji ta jedna/jedan i zajebavati druge misleći na nju/njega. To je poluljudski.

Neki su ljudi u stanju voljeti više osoba u životu, a da pritom nijednu od tih osoba ne varaju. Da budu posvećeni osobi i da bez zadrške i cinizma vjeruju u to pa i kad pukne, puklo je, ali nije bilo cinično i nije mirisalo na drugu. Gdje ćeš većeg cinizma od držanja jedne u naručju dok misliš na drugu? To je dno. I bez obzira na sve pjesme, književna djela i filmove, to nema veze s romantikom. Nego vlastitom sebičnom guzicom. A ja nekako ne volim voljeti sebične guzice. :cinik:

I da, ako netko ne može preboljeti tu jednu/jednog čitav život, abožemoj, postoje psihijatri.

[blue]

Perze, da te ne citiram, samo kratko: ne dira mene tvoja interpretacija Sve još miriše na nju. Dira me - jer me žalosti - što uglavnom svi mi imamo tu jednu, ili tog jednog. To je elementarna istina. Tko to ne može shvatiti, samo je napola čovjek.

Ukoliko je taj jedan ili jedna osoba s kojom smo sad u vezi - onda mi je donekle jasno; ako je netko s kime smo bili u vezi pa se raspala ili čak netko s kime nikad nismo bili u vezi - užašno mi je tužno to pročitati. Stavljenjem jedne/jedinog na pijedestal odeeee i mogućnost za (ponovnu) sreću.

Danas na božićnom partyju na poslu svi muškarci posjedaše za jedan stol. Što je dobro, mogle smo ih bez ustručavanja tračati.

U mojoj ekipi se svi igramo zajedno

[Eks]

Ukoliko je taj jedan ili jedna osoba s kojom smo sad u vezi - onda mi je donekle jasno; ako je netko s kime smo bili u vezi pa se raspala ili čak netko s kime nikad nismo bili u vezi - užašno mi je tužno to pročitati. Stavljenjem jedne/jedinog na pijedestal odeeee i mogućnost za (ponovnu) sreću.

Nije to uopće tužno. Nisam ni ja prije shvaćala, ali onda sam došla do jednog otkrića. Nekim ljudima je upravo to sreća. I užitak. To stavljanje jedne žive osobe na doživotan pijedestal kojeg ne zaslužuju čak ni mrtvi i varanje svake sljedeće tim jednim idealom. I taj ideal ima jako malo veze s tom stvarnom osobom. I nedostižan je. Skrivati se iza toga kukavički je, cinično i licemjerno. Ali nekim ljudima pričinja mazohistički užitak, a to je u nečijim poimanjima sreća. Jer možda za drugu i nisu sposobni.

[blue]

Nije to uopće tužno. Nisam ni ja prije shvaćala, ali onda sam došla do jednog otkrića. Nekim ljudima je upravo to sreća. I užitak. To stavljanje jedne žive osobe na doživotan pijedestal kojeg ne zaslužuju čak ni mrtvi i varanje svake sljedeće tim jednim idealom. I taj ideal ima jako malo veze s tom stvarnom osobom. I nedostižan je. Skrivati se iza toga kukavički je, cinično i licemjerno. Ali nekim ljudima pričinja mazohistički užitak, a to je u nečijim poimanjima sreća. Jer možda za drugu i nisu sposobni.

Možda imaš pravo - postoje i mazohisti, problem je da mi je teško predočiti si mazohizam kao osobnu sreću. Jednostavo ne razumijem takvo shvaćanje sebe S druge strane, znam dvojicu koja funkcioniraju na taj način - i nisam baš primjetila da guštaju zbog toga. Čini mi se da je takav stav ogromno opterećenje - sa svakom stvari koja loše krene, sa svakim razočaranjem jače ustoličuju odsutno božanstvo, a s druge strane i oni se žele ogrepst za malo sreće u svakodnevnom životu. Zavlačenje druge strane* u tom krugu zaletanja/idealizacije, samozavaravanja, pada i raspada ne čini mi se maliciozno kao varanje, nego je rezultat samozavaravanja. Od dvojice koju znam, ovaj jedan kojeg znam bolje nije zadovoljna osoba, štoviše ogorčen je i nesretan.



*naravno da bi bilo lijepo da ljudi ne ulaze u veze dok sami sebe ne poznaju dovoljno da znaju što mogu tražiti i dati, i općenito, bilo bi lijepo biti iskren prema drugoj osobi, samo što mi ova vrsta laži nije bolja ni gora od ostajanje s nekim u vezi zbog BMW-a; zbog toga jer se ne želi bit sam, pa ajde dok ne dođe nešto pametnije; zbog navike...

[Eks]

A gle, vrlo je jednostavno. Možeš biti fer prema sebi i drugima i učiniti sve da preboliš (uključujući i stručnu pomoć) ili možeš svoje lejm izbore pravdati velikom romantikom, nečim nedokučivim što obični cinični smrtnici ne razumiju i pritom povrijeđivati ljude koji te vole. Nema treće. Nije život tako složen koliko ta floskula nekima ide na ruku.

S tim da ja uopće ne govorim iz neke zamišljene pozicije. Znam o čemu se radi. Ali ne pravdam to. To je razlika.

[blue]

A gle, vrlo je jednostavno. Možeš biti fer prema sebi i drugima i učiniti sve da preboliš (uključujući i stručnu pomoć) ili možeš svoje lejm izbore pravdati velikom romantikom, nečim nedokučivim što obični cinični smrtnici ne razumiju i pritom povrijeđivati ljude koji te vole. Nema treće. Nije život tako složen koliko ta floskula nekima ide na ruku.

S ovim se slažem
Moja opaska je išla onog dijela o sreći u takvom ponašanju.

S tim da ja uopće ne govorim iz neke zamišljene pozicije. Znam o čemu se radi. Ali ne pravdam to. To je razlika.

Ne kužim. Nisam govorila iz zamišljene nego promatračke pozicije, ne želim ni bit upućena bolje od toga

[kuki]

Ne, nisam se šalio. Zbunjen sam količinom cinizma koju vidim.

Pardon, nisam znala da su osrednji ljubavni pjesmuljci nešto kao himna i da se u to dirati ne smije niti s tim zajebavati. I to na topiku o ljubavnim pjesmama koje nas živciraju.

A kakve veze ima što je ovo forum? Na forumu govorim isto što i u ostatku života.

E pa ja na forumu definitivno ne govorim isto što i u krevetu niti osjećam isto što u krevetu. A ne bih ni u tom krevetu, doslovnom ni metaforičkom, osjećala bogznašta prema nekome tko se sav naduri i krene s ad hominemima jer sam se drznula zajebavati s par stihova, pa da su mu najdraži.

Ima srcedrapajućih i drugih ljubavnih pjesama koje jako volim i pašu mi.

Oči su mi ocean mi je glupa za slušat i glupa za čitat, a ona koja je Arsenu platila plin mi je fejk i glupa. Da mi Jeff dođe sa svojom Forget Her, otišla bih s njim pit neko vino cijelu noć dok on plače za tom svojom. Ja bih nabrzinu izmislila nekog nekad mog sastavljenog od komadića svih muškaraca koje sam ikad voljela i nekih koji su mi se sviđali i nekih koji su samo imali lijepu lubanju u autobusu kojim sam se vozila, i nazvala bih ga Donald. I onda bismo Jeff i ja zajedno plakali u čaše.

Da mi dođe ova sa "zamijenit ću te gorim", rekla bih joj nek ne sere.

Čovjeku cepelinu ne bih rekla da ne sere na ono "mistrito sam jedino dijete zbog tebe", u I can't quit you baby. Na forumu bih mu rekla nešto zbog čega bih dobila osam kartona za vrijeđanje za jedan post.

Skin mi lijepo pati. Ali neće mi se zatresti bradica raskupusa li joj netko ovdje neku pjesmu.

[Eks]

Ne kužim. Nisam govorila iz zamišljene nego promatračke pozicije, ne želim ni bit upućena bolje od toga

Ne, ne, ne ide ovo tebi. Nego hoću reći da razumijem da netko tako osjeća, ali da ne može dovijeka biti u takvom stanju. Da su to izgovori.

A to o sreći- neki su ljudi najsretniji kad su nesretni i rastrgani i kad ostale povuku u blato. To im daje osjećaj neke uzvišenosti u svoj toj patnji. Jer jednostavna raja ne zna što znači voljeti jednu, a ševiti drugu blabla truć.
Naravno da se ta sreća ne vidi na njima niti će je priznati. Dapače, kukati će da im je teško. Jea rajt.

[kuki]

A to o sreći- neki su ljudi najsretniji kad su nesretni i rastrgani i kad ostale povuku u blato. To im daje osjećaj neke uzvišenosti u svoj toj patnji.

Pa biti nesretno zaljubljen i pritom psiho je tako nekako retardirano dostojanstveno i zanimljivo. Ja za potrebe uživanja u tome imam podstanarku u glavi. Podstanarka u mojoj glavi dolazi doma, cakle se zaleđene lokvice, gleda kako se nahvatalo inje na autima (je li to inje?) i veseli se što će njemu nacrtati srce na zaleđenom prozoru, a onda vidi da na njgovom autu nema inja, i uđe u stan i on kaže da je cijeli dan igrao igricu i onda je poljubi i ona zna da laže i pati oh tako pati. Ja uzmem laptop u krilo i upalim forum.

[Eks]

Ja uzmem laptop u krilo i upalim forum.

+1

Ili napišem psiho priču.
Neke stvari sam prerasla. Hessea i ljubavnu bol kao nešto romantično.

[blue]

Ne, ne, ne ide ovo tebi. Nego hoću reći da razumijem da netko tako osjeća, ali da ne može dovijeka biti u takvom stanju. Da su to izgovori.

Aha, ok

A to o sreći- neki su ljudi najsretniji kad su nesretni i rastrgani i kad ostale povuku u blato. To im daje osjećaj neke uzvišenosti u svoj toj patnji. Jer jednostavna raja ne zna što znači voljeti jednu, a ševiti drugu blabla truć.
Naravno da se ta sreća ne vidi na njima niti će je priznati. Dapače, kukati će da im je teško. Jea rajt.

Tu se razilazimo - vjerujem da i takvi postoje, al eto, moje promatračko iskustvo je drugačije.

I to na topiku o ljubavnim pjesmama koje nas živciraju.

Ma gdje to piše da moramo postati pjesme koje nas živciraju?

Ja stavljam koje su mi lijepe, npr. ova

[kuki]

i ljubavnu bol kao nešto romantično.

Ja nisam prerasla, samo je preferiram fiktivnu, kad mi već dođe gušt za njom.

[Eks]

Ja nisam prerasla, samo je preferiram fiktivnu, kad mi već dođe gušt za njom.

U biti, da. To je to.

[Stitch]

Što?

Jesam krivo shvatila?
Ne, nemaju svi tog jednog/jednu zbog koje će kao poluljudi ulaziti u druge veze i kao poluljudi ili ipak neljudi se ponašati spram druge najbolje ili rezerve. Neki ljudi odboluju kao ljudi. Nekima treba nešto duže i to je ok, ali nije ok pomiriti se s tim da postoji ta jedna/jedan i zajebavati druge misleći na nju/njega. To je poluljudski.

U principu, da. Ali poezija je po definiciji stvar trenutka, i povratak trenutka. Govori o nečemu što je čovjek proživio i omogućuje drugima da to prožive. Nije dakle riječ o nečemu što je upisano na kamenu, a pogotovo nije riječ o nekakvim uputama za život. Riječ je o najobičnijoj emociji. Koju bi ti - ako je pjesnik dobar, je li - trebala proživjeti ili nanovo doživjeti. Onda govorimo o mogućnosti prepoznavanja, lijepoj umjetnosti i takvim stvarima. Znači, ničeg patološkog tu nema - zaljubiš se, ostaneš bez te osobe, liječiš se sama ili uz nekoga, ideš dalje. To je samo odsječak vremena. Djelić priče. Nešto što smo svi proživjeli. Je li nam od svih tih veza netko ostao u glavi kao osoba koja nas je nepovratno promijenila? Jest, i to vrijedi za sve. Skoro da s apsolutnom sigurnošću mogu to tvrditi. Čak ću otići i korak dalje - ako je pjesnik doista dobar, nastojat će obuhvatiti i one rubne dijelove, kako bi mu doseg bio veći. Ubacit će još jedan element. Poput Stinga u Every Breath... Podrazumijeva se da time ne postaje stalkerom. Nego je umjetnik koji svjesno ulazi u poneku glavu više.

Velim, ničega ružnog tu nema. Poezija je samo preslik života. Ne kao poslovica, da ga cijelog sublimira, da ga komprimira u jednu misao, nego da nam donese ono što nismo iskusili. Ili da nam ono što jesmo upakira u novo ruho. Ako je ona ružna, onda je i život ružan.