o samoci..o usamljenosti.....you name it...

[Margarita]

Društvo ne mora podrazumijevati emotivnu ili seksualnu zaokupljenost ili zanimanje, zar ne? Dovoljno je da je netko sasluša.

A šta ja znam. Ja se oma seksualno zaokupim.

[Secre@Me]

Ovo je jedna od onih situacija u kojima mi nije jasno što nije jasno.

Meni se stvari čine vrlo jednostavnima: ako si čovjek želi stvoriti onaj famozni "društveni život", onda će planinariti, roštiljati, raspravljati o najjeftinijem limaru i vrtit se u laganom dvokoraku - dobit će ono što je i tražio. Postoje li izgledi da takve aktivnosti iznjedre situaciju u kojoj će te netko saslušati? Uvijek postoje izgledi - ali su, IMHO, nikakvi. Daleko su veći izgledi provođenja sati i sati rasprave o tome gdje se nabavlja najbolje meso za kotlovinu i tuljenja "slatke male Marijaaaaaaaane" uz raštimanu gitaru.

Situaciji u kojoj će te netko saslušati vodi - pazi sad - traženje nekoga tko će te saslušati. Takvoga se ne traži na kolektivnim gastro-glazbenim ili kakvim već veselicama. Takvoga se traži u dvoosobnoj komunikaciji.

...and that's my point! tocno to.

a dvoosobnu komunikaciju nadjes tocno di?kako? (zajebavam sad, al je i pitanje)

[Secre@Me]

Ono s pravilima se zapravo odnosilo na dio o kojem je ex anais pričala. Ima ljudi koji stvarno prebole nekog tek uz nekog drugog. Vjerujem da ima, nisam od tih baš
Opet ima i onih koji ne prebole nikad. Oćemo te plašit? Nećemo.

Ako ti se priča, pričaj. Ima tu dovoljno ušiju. Meni se čini onako nekako kao da je to što boli nešto što bi se stvarno moglo 'riješit' nekim drugim, iako to nekad zna bit put u još veću sjebanost. Saznaj što te stvarno boli, zašto te boli. Možda to pomogne.

Skuzila sam da si se referirala na ex-anais, ali je bas sjelo, poslozilo sve onako kako je, de facto.

Ja isto nisam za klin terapiju, moram prvo prebolit, rjesit, slozit sve to nekako sama sa sobom ( i prieom davit ljude na forumu ), samo sta sad, nakon nekog vremena, uocavam, primjecujem da mi fali...svasta nesto
A znam sta boli, nedavno mi je sinulo i zasto boli..sad samo da to prebolim(al sam ga sad upetljala )

[Stitch]

Na ovom se topicu, rekao bih, "društvo" spominje uglavnom u kontekstu savjeta "pozovi prijatelje na večeru, učlani se u planinare" i tako to.

To je ono famozno "druženje" , pjesma i ozarena lica. Nisam siguran da to vodi ka situacijama u kojima te netko sasluša.

Moram ovo proširiti da bih objasnio, više se neću baviti samo usamljenošću nego i prirodnom posljedicom boli, iskonskim obrambenim mehanizmom, naličjem ljubavi - mržnjom.

Iz moje perspektive, ni slušanje nije bitno. Ne tražim savjet, tražim način da izbacim crnilo iz sebe. Pa makar govorio zidu. Jer moram s najniže, krokodilske razine poskočiti na višu, to je doslovce pitanje života i smrti. Moram stišati bjesove koji divljaju u meni. I traže da se nahrane, da se mojom dušom naslade. Jer dugo pamtim, i teško opraštam ikome. Stavim li koga u donju ladicu, iz nje neće izaći sve do kraja vremena. Ozbiljno. Bol, poniženja i uvrede nikad ne zaboravljam. U stanju sam čekati godinama, ali svaka maca dođe na vratanca. Svoje račune uvijek naplatim, makar umro zbog toga. Šutim, šutim - pa ubijem. Nema sredine. Ni popuštanja.

I čekam spreman. S mačem u tami i hladnoći iskovanim, i kaljenim čistom odlučnošću. Nema tu ljutnje, ni emocija u afektu rođenih. Ni na što se vadim, to me ne zanima. Ne trebam oprost. Na svijetu postoji milijun izgovora, i nijedno jedino opravdanje. Zato ga neću ni tražiti. Prodat ću vragu sve što imam, samo da se osvetim. I stradat ću, znam. Jako. Ali to me tad ne zanima. U cijelom svemiru nema jače sile od fokusiranog ljudskog uma. A moj je definitivno na pogrešnu stranu usmjeren. I što je najgore, nešto u meni u tome baš uživa.

Kužiš o čemu je riječ? Moram se preobraziti, doživjeti katarzu. Jer kad sam slušao primarne svoje nagone, gotovo sam se uništio. Takav si luksuz više ne smijem dopuštati. Mogu pisati o tome, mogu se šaliti, ali moram odoljeti tom iskušenju da razaram, da glumim anđela smrti. Jer ustvari nisam takav, samo se tako češljam.

I zato trebam nekoga da me sluša. Ne da mi kaže kako drobim gluposti, to znam i sam. Nego da strpljivo čeka da se smire moji demoni, da mi veli nešto poput "E, sad si pravi" kad završim - i da me utješi. Put je moj, predstava je moja. Trebam samo gledatelje.

Malo je falilo da ne pošaljem ovo. Jer imam dojam kako me nitko neće razumjeti.

[Eks]

Ali moraš misliti i na to da ljudima nije najveće životno zadovoljstvo služiti nekome za izbijanje starih klinova. Nemaju svi prinčevi mač istine ni štit moći, niti im se da krčiti trnje oko tebe.

Ne znam kako to da objasnim. Mogu govoriti samo u svoje ime. Ja nemam stare klinove. Imam periode kad iz dosade ili neke rezignacije spram ljudskog roda posegnem za prošlošću. I da, boli me kako sam postupala prema sebi i očekivala da me se imalo cijeni- čak me se cijenilo i previše s obzirom na moje cijenjenje sebe tad, bole me neke riječi kad ih pročitam, ali tu priča završava.

Nema nikakve ljubavne ni erotske komponente koja bi me više vezivala uz prošlost.

A zašto posegnem? Valjda zato jer mi je to najbliže sjećanje na ljubav koje imam i jer nitko sad ne popunjava tu prazninu. Iako, ta praznina nije aktivna i ne osjećam je toliko da bih aktivno tražila nekoga ili aktivno priželjkivala nekog. Dakle, meni definitivno ne treba rebound.

[Secre@Me]

razumijem, i bolje i vise nego sta mogu objasnit
i poanta je upravu tome sta si napisao, i drago mi je da jesi!

I zato trebam nekoga da me sluša. Ne da mi kaže kako drobim gluposti, to znam i sam. Nego da strpljivo čeka da se smire moji demoni, da mi veli nešto poput "E, sad si pravi" kad završim - i da me utješi. Put je moj, predstava je moja.

[Eks]

Malo je falilo da ne pošaljem ovo. Jer imam dojam kako me nitko neće razumjeti.

Ja razumijem. Ima ljudi koji su dan danas na mojoj crnoj listi. O njima ne razmišljam, samo bi mi bilo drago da ih život nikad ne nanese na moj put jer se ne bi dobro proveli, ni ja ni oni. Ali, ne osvećujem se. Nisam kapacitet za to. Zapravo, ne želim ni otkrivati jesam li. Ali, da sam u prilici nisam sigurna da ne bih sabotirala dvoje ljudi. Trebalo bi mi mnogo razgovora da to ne uradim.

[ombia]

koju "ispricnicu" moze jedino ic sta se jos navikavam na sav taj preokret
al da je sranje, je..

Koji je kod tebe trigger?Ako ga imas uopce..il je samo takav dan/period, nesto...?

Ako nije indiskretno, na sta se navikavas?

Na ovom se topicu, rekao bih, "društvo" spominje uglavnom u kontekstu savjeta "pozovi prijatelje na večeru, učlani se u planinare" i tako to.

To je ono famozno "druženje" , pjesma i ozarena lica. Nisam siguran da to vodi ka situacijama u kojima te netko sasluša.

Kako ne. Uvijek netko ostane da dokrajcite bocu, nakon sto svi odu i onda krene razgovor...

Meni se stvari čine vrlo jednostavnima: ako si čovjek želi stvoriti onaj famozni "društveni život", onda će planinariti, roštiljati, raspravljati o najjeftinijem limaru i vrtit se u laganom dvokoraku - dobit će ono što je i tražio. Postoje li izgledi da takve aktivnosti iznjedre situaciju u kojoj će te netko saslušati? Uvijek postoje izgledi - ali su, IMHO, nikakvi. Daleko su veći izgledi provođenja sati i sati rasprave o tome gdje se nabavlja najbolje meso za kotlovinu i tuljenja "slatke male Marijaaaaaaaane" uz raštimanu gitaru.

Sad si stereotipa do bola. Pa nije valjda da se "druze" samo malogradjani i nemaju drugih tema doli mesa i limara. A najnovija izlozba u gradu, a zadnja knjiga, koncert?

I da, prisnosti i saslusavanju se dodje preko nekih pocetnih x banalnih druzenja. Ne poznajem nikoga a da je naletio na nekoga na cesti i u prvih 15 minuta ostvario intiman, prisan i intelektualno ispirirajuci razgovor.

A neke od najboljih ljudi sam i susrela na nekakvim vecerama, izletima i slicno.
Ne nismo tamo vodili razgovore za pamcenje ali smo se "nanjusili" i produbili ta poznanstva.
Kotlovinu, nazalost si me podsjetio, nisam godinama jela a ni slusala Marijanu.

[Margarita]

Nema problema. Kužim ja kako je kad ti treba ljudsko lice pred očima (riječima, svejedno) da po njemu opet možeš složiti vlastito koje se razobličilo, uzvijerilo.

[Eks]

A najnovija izlozba u gradu, a zadnja knjiga, koncert?

Pošemesačuvaj izložbi u mom gradu.
Ja sam npr. probala te stvari. Najbolje mi je bilo samoj na koncertu koji nije bio u mom gradu. A društvo te vrste ... zanimljivo, ali od 10ak ljudi nitko mi nije odgovarao iako dijelimo zajednički hobi. Jedna me uvalila i u problem.

Komunikaciju sam uspostavila s nekim pojedincima koje sam upoznala preko neta. No sve se manje imam želje povjeravati i njima, valjda takav period ili nešto drugo, ne da mi se analizirati.
Ali ako želi baš pravu komunikaciju bolji je net nego pohađanje izložbi i koncerata.

[Nikolajevna]

Malo je falilo da ne pošaljem ovo. Jer imam dojam kako me nitko neće razumjeti.

Pa ni neće, neće te baš do kraja razumjeti... ako me razumiješ. A opet, nismo mi svi baš toliko različiti, zapravo svi smo slični.

Ukratko, želiš nekakav mir konačno, zar ne?


Nego ljudi, nadam se da ovo neće zvučati prepotentno ili kao kakvo mudrovanje, ali...
Ponekad je jednostavno potrebno da se malo manje bavimo sobom. Da malo manje analiziramo.
Eto, to je moje mišljenje.

[Secre@Me]

Nema problema. Kužim ja kako je kad ti treba ljudsko lice pred očima (riječima, svejedno) da po njemu opet možeš složiti vlastito koje se razobličilo, uzvijerilo.

Dobar opis.(boze, svi slazete te rijeci puuuno bolje,neg ja..meni bas nekako ne ide)

tako je, nekako,bar kod mene..jer odraz koji vidim u ogledalu, jednostavno ne prepoznajem..ne poznam tu babu, ne znam ko je, sta oce, koji kurac je toliko tuzna..di sam ja nestala, kako da sebe vratim...a kroz oci/rijeci drugih ljudi, na tren vidim sebe kao nekad, i slazem se kao puzzle polako, ispocetka, naravno drugacije, ali poznatija

ima li ikakvog smisla ovo sta sam nadrobila?

[Stitch]

Ukratko, želiš nekakav mir konačno, zar ne?

Aha. Često ga i dosegnem. Riješim se egotripova, čak se i ispričam - primjerice, osobu kraj koje sam dvadeset godina prolazio kao pokraj turskoga groblja zamolio sam da mi oprosti što sam bio glup - takve stvari pomažu. Oprostila mi je, usput. Družili smo se cijelu noć, kao da se ništa nije dogodilo, nikad mi ugodnije nije bilo - a zadržao sam odjeću na sebi.

I ja još učim. I o sebi, i o drugima.

[aisling]

Dobar opis.(boze, svi slazete te rijeci puuuno bolje,neg ja..meni bas nekako ne ide)

Baš si mislim kako te baš nitko ne razumije, kojim jezikom ti to pričaš?

koji kurac je toliko tuzna..di sam ja nestala, kako da sebe vratim...a kroz oci/rijeci drugih ljudi, na tren vidim sebe kao nekad, i slazem se kao puzzle polako, ispocetka, naravno drugacije, ali poznatija

A ti si ti samo kad si sretna? Kad je sve divno i krasno? Netko je spominjao neki lalaland?

Kad su ljudi u kurcu, da to tako fino sročim, često kažu 'to nisam ja'. Meni se čini da se malo lažu, al da si tom laži ništa ne pomognu.

[ombia]

Pošemesačuvaj izložbi u mom gradu.
Ja sam npr. probala te stvari. Najbolje mi je bilo samoj na koncertu koji nije bio u mom gradu. A društvo te vrste ... zanimljivo, ali od 10ak ljudi nitko mi nije odgovarao iako dijelimo zajednički hobi. Jedna me uvalila i u problem.

Komunikaciju sam uspostavila s nekim pojedincima koje sam upoznala preko neta. No sve se manje imam želje povjeravati i njima, valjda takav period ili nešto drugo, ne da mi se analizirati.
Ali ako želi baš pravu komunikaciju bolji je net nego pohađanje izložbi i koncerata.

Nema nista precicom. Nisam mislila da se na koncertu povjeravas. Malo je tehnicki nezgodno. Nego da se bilo gdje moje dogoditi taj inicijani susret koji ako kemija stima dovede do ljudi koji se "prepoznaju".

Nista protv neta al draze mi je pricanje i slusanje uzivo.

[Eks]

Nema nista precicom. Nisam mislila da se na koncertu povjeravas. Malo je tehnicki nezgodno. Nego da se bilo gdje moje dogoditi taj inicijani susret koji ako kemija stima dovede do ljudi koji se "prepoznaju".

Nista protv neta al draze mi je pricanje i slusanje uzivo.

Nisam ni ja mislila da se na koncertu povjeravam.
Nego, jako je teško pronaći pravu osobu za razgovor. Kad si u manjoj sredini to je gotovo pa nemoguća misija. Jer iako se ljudi ne okupljaju nužno oko kotlova mentalitet im je sličan. Ja sam spoznala što znači normalno razmišljati tek kad sam dobila net. Nažalost.

[aisling]

Nista protv neta al draze mi je pricanje i slusanje uzivo.

Kad si u kurcu i kad nemaš s kim pričat uživo?
Da ima s nekim uživo pričat i da time dobije što joj treba već bi joj bilo nekako ljepše. Al očito nema.
Lakše je na netu pričati, ali stvarno pričati. Čak i onda kad ne pričaš, nego samo čitaš. Bar meni.

I ne, nemam baš ništa protiv ni izlaženja ni upoznavanja novih ljudi. Al kad sam stvarno u kurcu nije mi do toga. Ponudi mi tad putovanje iz snova i pun avion novih ljudi, ja ću radije ostat doma jer doživjet ću okolinu podjednako. Ovo je bar jeftinije i nemam poslije grižnju savijesti što se nisam zabavila najbolje u životu. Budem, kad za to bude vrijeme.

Sad bi recimo mogla na neko putovanje, kad malo razmislim

[Margarita]

Družili smo se cijelu noć, kao da se ništa nije dogodilo, nikad mi ugodnije nije bilo - a zadržao sam odjeću na sebi.

Drugi put joj se zbog toga ispričaj.

[Secre@Me]

Baš si mislim kako te baš nitko ne razumije, kojim jezikom ti to pričaš?



A ti si ti samo kad si sretna? Kad je sve divno i krasno? Netko je spominjao neki lalaland?

Kad su ljudi u kurcu, da to tako fino sročim, često kažu 'to nisam ja'. Meni se čini da se malo lažu, al da si tom laži ništa ne pomognu.

ma jok

ja sam uglavno ja..sjebana, ali ja...promjena je malo zesca, veca nego inace...i izbacilo me ne iz cipela, iz orbite...zato kazem da se ne prepoznajem
Ne znam,stvarno ne znam kako objasnit..vis da ne znam pisat

[Stitch]

Drugi put joj se zbog toga ispričaj.

Udana je. Ne bih je taknuo ni da je posljednja u svih 11 svemira. Iako sam dvadeset godina razmišljao o njoj. Daleko dulje nego da sam je dobio, vjerojatno.

[aisling]

ma jok

ja sam uglavno ja..sjebana, ali ja...promjena je malo zesca, veca nego inace...i izbacilo me ne iz cipela, iz orbite...zato kazem da se ne prepoznajem
Ne znam,stvarno ne znam kako objasnit..vis da ne znam pisat

Znaš, al nećeš. I to je isto ok. Naravno da smo svi tu znatiželjne babe koje zanima priča (ovdje skoro nitko ne gleda tv, mislim da je i do toga), al na tebi je hoćeš li je ispričat, kad i kome.

[Eks]

ovdje skoro nitko ne gleda tv, mislim da je i do toga

[aisling]

Ko da nije istina
a neki ni ne čitaju knjige

[Secre@Me]

Nisam ni ja mislila da se na koncertu povjeravam.
Nego, jako je teško pronaći pravu osobu za razgovor. Kad si u manjoj sredini to je gotovo pa nemoguća misija. Jer iako se ljudi ne okupljaju nužno oko kotlova mentalitet im je sličan. Ja sam spoznala što znači normalno razmišljati tek kad sam dobila net. Nažalost.

+1

prepisujem / potpisujem
i meni se cijeli "svijet" ,novi, otvorio kad sam dobila net..novi nacini razmisljanja ( a meni tako poznati i dragi ), drugacije sagledavanja stvari, situacija..napokon komunikacija i to jos smislena,onak..jeeee

[Eks]

+1

napokon komunikacija i to jos smislena,onak..jeeee

Dobro, nismo svi takvi. Čisto upozoravam da se ne razočaraš. Ali, ima nas suvislih, itekako.



Aisling, što knjige, što? Ja sam pročitala svih pet u 40 dana plus dani zakasnine. Koji upravo traju.