o samoci..o usamljenosti.....you name it...

[Stitch]

Katkad sam usamljen, da.

[Secre@Me]

Katkad sam usamljen, da.

join the club..ima nas

[Stitch]

Nije meni usamljenost nikad bila problem. Problem je u tome što tada kopam po formalinu. A formalin me razbjesni.

Prošlost mora ostati iza sedam vrata. Olovnih, lancima zakovanih. Kad je tako, miran sam. Kad nije, počinje užas.

[Secre@Me]

Nije meni usamljenost nikad bila problem. Problem je u tome što tada kopam po formalinu. A formalin me razbjesni.

Prošlost mora ostati iza sedam vrata. Olovnih, lancima zakovanih. Kad je tako, miran sam. Kad nije, počinje užas.

yup,potpisujem.
Tako je nekako i kod mene, dok nekako , s necim gubim vrijeme (ne pada mi napamet trenutno bolji izraz)jos je i koliko toliko ok, kad me pukne tisina, kad osvjestim tu usamljenost..onda bukvalno cujes skripu tih jebenih ladica/vrata proslosti i sva sila memories izleti van..i stbkbb i trla bala lan, svasta... i onda potonem...ok, u moju "ispricnicu" moze jedino ic sta se jos navikavam na sav taj preokret
al da je sranje, je..

Koji je kod tebe trigger?Ako ga imas uopce..il je samo takav dan/period, nesto...?

[Stitch]

Koji je kod tebe trigger?Ako ga imas uopce..il je samo takav dan/period, nesto...?

Trigger? Najgori mogući. Nedostaje mi.

[Secre@Me]

Trigger? Najgori mogući. Nedostaje mi.

fuck..najgori...
necu posoljavat nit solit...sve ti je i tako jasno..

posto sam new entry i ne znam history...ak ti se da..koliko je proslo od the end-a?

[Margarita]

Prošlost mora ostati iza sedam vrata. Olovnih, lancima zakovanih. Kad je tako, miran sam. Kad nije, počinje užas.

Ja taj problem imam s budućnošću.

[Stitch]

posto sam new entry i ne znam history...ak ti se da..koliko je proslo od the end-a?

Zar je to bitno? Vrijeme je irelevantno. Važan je samo osjećaj. To što nosim u glavi.

Mislio sam da sam se toga riješio. Možda i jesam, možda je samo loše razdoblje u pitanju. Ali jasnoća, jasnoća me izluđuje. Sve je čista plastika, kao da je jučer bilo.

To me uvijek uhvati nespremnoga, ta moja sposobnost da iznova proživim prvi punski.

[Secre@Me]

Zar je to bitno? Vrijeme je irelevantno. Važan je samo osjećaj. To što nosim u glavi.

Mislio sam da sam se toga riješio. Možda i jesam, možda je samo loše razdoblje u pitanju. Ali jasnoća, jasnoća me izluđuje. Sve je čista plastika, kao da je jučer bilo.

To me uvijek uhvati nespremnoga, ta moja sposobnost da iznova proživim prvi punski.

falimteboze..NAPOKON, jos netko, tko je slican meni

nemam sta dodati, sve si opisao..a ja to tako ne znam spustiti na ovaj "papir"

[Margarita]

falimteboze..NAPOKON, jos netko, tko je slican meni

nemam sta dodati, sve si opisao..a ja to tako ne znam spustiti na ovaj "papir"

I što će ti onda društvo? I kako bi tom društvu bilo u tvom društvu kad su za tebe manje živi od onoga koga još osjećaš pod prstima, pod jezikom.

[Secre@Me]

I što će ti onda društvo? I kako bi tom društvu bilo u tvom društvu kad su za tebe manje živi od onoga koga još osjećaš pod prstima, pod jezikom.

brutalno..jer ako slijedim tvoju logiku, ne preostaje mi nista nego ..sta? ostat sama?jer me jos uvijek sjecanja poderu s vremena na vrijeme?
Nitko nema sjecanja?Nitko nema sjebane periode?
svi zive u lalala landu?

Gle, kuzim da mogu bit naporna, teska, jadna, ovo ono..ali i takvi ljudi zele (bar ja) izac iz toga.da ide samo tako( sad cu pucnut prstima pa moza upali )ne ide...pogotovo kad se svasta nesto izdesava...
whatever..

[Lord Byron]

brutalno..jer ako slijedim tvoju logiku, ne preostaje mi nista nego ..sta? ostat sama?jer me jos uvijek sjecanja poderu s vremena na vrijeme?

Ne baš.

Trebaš se, kao što sam (čini mi se) već napisao, odlučiti koju vrstu usamljenosti želiš "ubiti".

Želja/potreba za "društvom/druženjem" nema skoro nikakvih dodirnih točaka sa željom/potrebom za "nekim". Niti se utažuju na iste načine, niti jedna drugu ne mogu nadomjestiti.

Mojih 5 kuna i dalje ide na pretpostavku da bi sva druženja ovog svijeta ovaj tren mijenjala za nekoga pravog samosvog.

[Eks]

Ja, kad mi je dosadno i kad se povučem od svijeta, imam sjećanja. I još uvijek jako bole kad ih idem potaknuti uvidom u neke prepiske. No došla sam do zaključka da ni mrtva ne bih nazad ni u takvu vezu ni ikad s tom osobom, i zapravo bole jer mi je žao sebe blesave kakva sam bila. Barem sam obrisala posljednji chat kontakt koji stvarno ničem nije služio.
U slučajevima kad sjećanja peru samo kad se čovjek povuče u sebe mislim da vrijedi ona o klinu.

[Secre@Me]

Ne baš.

Trebaš se, kao što sam (čini mi se) već napisao, odlučiti koju vrstu usamljenosti želiš "ubiti".

Želja/potreba za "društvom/druženjem" nema skoro nikakvih dodirnih točaka sa željom/potrebom za "nekim". Niti se utažuju na iste načine, niti jedna drugu ne mogu nadomjestiti.

Mojih 5 kuna i dalje ide na pretpostavku da bi sva druženja ovog svijeta ovaj tren mijenjala za nekoga pravog samosvog.

pa ja sam to jasno i napisala????
il sam fakat senilna,ne znam..
naravno da zelim nekog samosamo mog..jesus..velika vecina ljudi i zeli..ali da, zelim i drustvo, prijatelje..jebiga,zelim i to...
too much?ne kuzim, zasto se moram odluciti za jednu il drugu varijantu?

Ja, kad mi je dosadno i kad se povučem od svijeta, imam sjećanja. I još uvijek jako bole kad ih idem potaknuti uvidom u neke prepiske. No došla sam do zaključka da ni mrtva ne bih nazad ni u takvu vezu ni ikad s tom osobom, i zapravo bole jer mi je žao sebe blesave kakva sam bila. Barem sam obrisala posljednji chat kontakt koji stvarno ničem nije služio.
U slučajevima kad sjećanja peru samo kad se čovjek povuče u sebe mislim da vrijedi ona o klinu.

upravo tako!
mene jedino zeza sta nikakvih klinova nema

[Stitch]

I što će ti onda društvo? I kako bi tom društvu bilo u tvom društvu kad su za tebe manje živi od onoga koga još osjećaš pod prstima, pod jezikom.

Društvo ne mora podrazumijevati emotivnu ili seksualnu zaokupljenost ili zanimanje, zar ne? Dovoljno je da je netko sasluša.

[Secre@Me]

Društvo ne mora podrazumijevati emotivnu ili seksualnu zaokupljenost ili zanimanje, zar ne? Dovoljno je da je netko sasluša.

eto. hvala

[Lord Byron]

Društvo ne mora podrazumijevati emotivnu ili seksualnu zaokupljenost ili zanimanje, zar ne? Dovoljno je da je netko sasluša.

Na ovom se topicu, rekao bih, "društvo" spominje uglavnom u kontekstu savjeta "pozovi prijatelje na večeru, učlani se u planinare" i tako to.

To je ono famozno "druženje" , pjesma i ozarena lica. Nisam siguran da to vodi ka situacijama u kojima te netko sasluša.

[Secre@Me]

Na ovom se topicu, rekao bih, "društvo" spominje uglavnom u kontekstu savjeta "pozovi prijatelje na večeru, učlani se u planinare" i tako to.

To je ono famozno "druženje" , pjesma i ozarena lica. Nisam siguran da to vodi ka situacijama u kojima te netko sasluša.

A sta onda, konkretno, vodi situaciji da te netko saslusa?
Ali ne,onak,preko one stvari,nego stvarno, da te osjeti, da te cuje ,da te saslusa...

[aisling]

A baš sve moramo postavit po nekim pravilima?

Sad si loše, usamljena si, imaš tog nekog u sjećanju što te boli. I dobro. Mislim, nije dobro, ali dobro. Hoće li ti bolje ako nađeš nekog tko ti paše, bio to prijatelj ili netko drugi, pa vjerojatno hoće. Al to znaš i sama. Možda i neće. Možda samo dodatno nekim novim sjebeš i sebe i tu osobu. Sve je moguće. A možda ti bude baš lijepo. Samo, o kome mi zapravo pričamo? O nekom koga uopće ni ne poznaješ, a kamoli da znaš da li ti je to poznanik, prijatelj ili nešto deseto. Zapravo nemam savjet osim da živiš i da većina sranja stvarno prođe. Nekad prije, nekad poslije. Nekad i ne prođe, al jbg, nisi valjda ti te sreće

Šta sam ja zapravo rekla
NIšta

[Secre@Me]

A baš sve moramo postavit po nekim pravilima?

Sad si loše, usamljena si, imaš tog nekog u sjećanju što te boli. I dobro. Mislim, nije dobro, ali dobro. Hoće li ti bolje ako nađeš nekog tko ti paše, bio to prijatelj ili netko drugi, pa vjerojatno hoće. Al to znaš i sama. Možda i neće. Možda samo dodatno nekim novim sjebeš i sebe i tu osobu. Sve je moguće. A možda ti bude baš lijepo. Samo, o kome mi zapravo pričamo? O nekom koga uopće ni ne poznaješ, a kamoli da znaš da li ti je to poznanik, prijatelj ili nešto deseto. Zapravo nemam savjet osim da živiš i da većina sranja stvarno prođe. Nekad prije, nekad poslije. Nekad i ne prođe, al jbg, nisi valjda ti te sreće

Šta sam ja zapravo rekla
NIšta

je, rekla si, puno.

[Silajn]

...

[Lord Byron]

A sta onda, konkretno, vodi situaciji da te netko saslusa?

Ovo je jedna od onih situacija u kojima mi nije jasno što nije jasno.

Meni se stvari čine vrlo jednostavnima: ako si čovjek želi stvoriti onaj famozni "društveni život", onda će planinariti, roštiljati, raspravljati o najjeftinijem limaru i vrtit se u laganom dvokoraku - dobit će ono što je i tražio. Postoje li izgledi da takve aktivnosti iznjedre situaciju u kojoj će te netko saslušati? Uvijek postoje izgledi - ali su, IMHO, nikakvi. Daleko su veći izgledi provođenja sati i sati rasprave o tome gdje se nabavlja najbolje meso za kotlovinu i tuljenja "slatke male Marijaaaaaaaane" uz raštimanu gitaru.

Situaciji u kojoj će te netko saslušati vodi - pazi sad - traženje nekoga tko će te saslušati. Takvoga se ne traži na kolektivnim gastro-glazbenim ili kakvim već veselicama. Takvoga se traži u dvoosobnoj komunikaciji.

[Margarita]

U slučajevima kad sjećanja peru samo kad se čovjek povuče u sebe mislim da vrijedi ona o klinu.

Ali moraš misliti i na to da ljudima nije najveće životno zadovoljstvo služiti nekome za izbijanje starih klinova. Nemaju svi prinčevi mač istine ni štit moći, niti im se da krčiti trnje oko tebe.

[Secre@Me]

...

yup to bi fakat bila tocka na sve "i" ikad

[aisling]

je, rekla si, puno.

Ono s pravilima se zapravo odnosilo na dio o kojem je ex anais pričala. Ima ljudi koji stvarno prebole nekog tek uz nekog drugog. Vjerujem da ima, nisam od tih baš
Opet ima i onih koji ne prebole nikad. Oćemo te plašit? Nećemo.

Ako ti se priča, pričaj. Ima tu dovoljno ušiju. Meni se čini onako nekako kao da je to što boli nešto što bi se stvarno moglo 'riješit' nekim drugim, iako to nekad zna bit put u još veću sjebanost. Saznaj što te stvarno boli, zašto te boli. Možda to pomogne.