Svađanje u ljubavnim vezama

[aisling]

Biti s nekim 10-20 godina a ocekivati da cete se i oko svih bitnijih stvari svo vrijeme slagati je...well, to tek treba dozivjeti.

Gdje sam ja napisala da ću se s nekim 20 godina slagati apsolutno u svemu? Jedino što pišem je ovo:
Svađala se, ne svađala - ono koliko se s nekim slažem se ne mijenja. Sa svađom se nećemo slagati više.

[ombia]

A dobro, kad kažem velike i ozbiljne stvari mislim na izostanak osjećaja, varanje, udarci, takve stvari.

Tu stvarno nema nekog smisla pokušavati spasiti vezu/brak.

Ne znam. Ima ljudi koji zele spasiti brak usprkos prjevari (ima i tu gradacija, jel te varao pet godina ili je bio ONS, a inace ste milijun godina bili sretni), izostanak osjecaja isto moze biti neka prolazna kriza u braku itd.
Raznim ljudima su razne stvari bitne za posvadjati se.

Recimo aisling se ne voli svadjati, a meni bas na ovoj temi ratoborno djeluje.

[aisling]

Recimo aisling se ne voli svadjati, a meni bas na ovoj temi ratoborno djeluje.

Ne volim se svađati, ali to ne znači i da ću šutjet cijelo vrijeme i ne imat baš ništa za reć. Volim raspravljati, ponekad. A da budem ontopic, one rasprave u kojima lako skliznem preko ruba u svađu nisu s ljudima koje si želim za partnere.

[kuki]

Par minuta nakon svađe sam sva jadna, a traje to i dosta duže od minuta. Stvar je u tome da svađu doživljavam kao ponašanje do kojeg je došlo kad više nemam nikakve kontrole nad sobom, kad se izbezumim, kad više ni ne vjerujem da se nešto može riješiti. Nakon takvog stanja teško da mogu u par minuta osjetiti ikakvo olakšanje, onako, meni je svađa teški poraz.

Aha, ja se tad ne svađam nego sam ledena cinična verbalno okrutna kučka iz pakla.

Takva mogu biti u raspravi (barem sam bivala dok sam bila mlađa), svađa mi je intimnija.

Kvragu, ne znam sad kako da ti to objasnim.

Ne mislim da se svađam jer sam superduper krasna i to se tako mora jer je to isto superduper krasno, svađam se jer sam idiot. Ali, kad pogledam oko sebe, ne vidim ama baš nikoga tko nije idiot niti ikad jesam. Ako za nekog ne vidim odmah da je idiot, to samo znači da ne znam dovoljno o toj osobi. I ne vjerujem da ću ikada prestati biti idiot. I onda jednostavno tražim način da mi taj idiotluk bude najmanje destruktivan za odnos s voljenim čovjekom, pa puno bolje prolazi kad sam prisutan i glasan glup idiot koji upravo sad jako želi taj odnos tog čovjeka i komunikaciju nego kad sam odsutan idiot.

Da znam kako ne biti idiot, napisala bih knjigu i zaradila milijune.

[ombia]

Ne volim se svađati, ali to ne znači i da ću šutjet cijelo vrijeme i ne imat baš ništa za reć. Volim raspravljati, ponekad. A da budem ontopic, one rasprave u kojima lako skliznem preko ruba u svađu nisu s ljudima koje si želim za partnere.

A mozda se samo raspravljamo oko pojma i istu stvar razlicitim pojmovima obiljezavamo?

Inace meni se tek sa nebitnima ne da svadjati. Te pustim da misle kak su super duper, a mene boli uvo.
Ili prosikcem nesto i odem svojim putem.

Kuki je evo napisala sto sam ja mislila.

[aisling]

Ne bi rekla da se samo razilazimo u pojmovima. Gledam parove oko sebe kojima su takve svađe skoro pa dio svakodnevnice, oni jesu ti koji bi rekli da bez dobre svađe nema dobre veze, al ja se u takvim vezama nikako ne vidim. Zato ih i gledam sve sa pristojne udaljenosti

[nina williams]

Ne bi rekla da se samo razilazimo u pojmovima. Gledam parove oko sebe kojima su takve svađe skoro pa dio svakodnevnice, oni jesu ti koji bi rekli da bez dobre svađe nema dobre veze, al ja se u takvim vezama nikako ne vidim. Zato ih i gledam sve sa pristojne udaljenosti

Ma daj, pa nisu to dobre veze, to je sado-mazo odnos, jebogaja.
Mislim, ono, ja vjerujem u svađe, al se s ovim mojim svadim jednom godišnje, kakva mrka svakodnevica?

[aisling]

Dobre ili loše ja se u to ne usudim upuštati. Znam da za mene ne bi bile dobre.

[ombia]

Ne bi rekla da se samo razilazimo u pojmovima. Gledam parove oko sebe kojima su takve svađe skoro pa dio svakodnevnice, oni jesu ti koji bi rekli da bez dobre svađe nema dobre veze, al ja se u takvim vezama nikako ne vidim. Zato ih i gledam sve sa pristojne udaljenosti

Sad vec prevelicavas. Gledam i ja parove koji se nikad ne svadjaju pa se razidju i to duboko nesretni, a i one koji se ipak tu i tamo posvadjaju, pa evo ih zivih i veselih. Kuzis kamo nas vodi ta logika?

Ovi koji se svaki dan ili cak svakih par dana svadjaju nemaju vezu vec devijaciju.

[Margarita]

Gledam parove oko sebe kojima su takve svađe skoro pa dio svakodnevnice, oni jesu ti koji bi rekli da bez dobre svađe nema dobre veze, al ja se u takvim vezama nikako ne vidim.

Možda zato što su im male dnevnice.

[daze]

Problem je što se na ovoj temi preuveličava koncept svađanje samo zbog svađanja. Ako se ne svađaš, onda si papak. Ako se svađaš, e onda si pravi/a.

Kurac moj dragi je tako. Ljudi koji misle da su suvereni i snažni jer se znaju posvađati su zapravo u velikoj zabludi. Koliko puta vam je ta svađa donijela satisfakciju? Pogotovo iz pogleda nekakve veze/zajednice. Možda vama osobno jest, nahranili ste svoj ego, pokazali kako ste nenadjebivi u poentiranju na totalnim pizdarijama.

Postoje ljudi koji će izvuči više koristi za vezu šutnjom i prihvaćanjem, nego su neki ikad sveukupno izvukli svađom. Eventualno su stvorili nekakvu brazdu u koju će kad tad upasti jer nitko nije bezgriješan.

[Eks]

Problem je što se na ovoj temi preuveličava koncept svađanje samo zbog svađanja. Ako se ne svađaš, onda si papak. Ako se svađaš, e onda si pravi/a.

Ma nije to. Mene osobno, nesvađanje u ljubavnoj vezi plaši. Jednako kao i burno svađanje. Plaši me jer me i jedno i drugo asocira na agresiju. Nesvađanje na pasivnu agresiju, a burno svađanje na aktivnu. Negdje sam u sredini. Grozim se šutnje, tihih misa, dana i dana probavljivanja nečega u tišini, bojim se takvih ljudi i ne želim ih za partnere. Kao i onih koji bi polupali cijeli stan uz popratne psovke.
Samo ove druge prepoznaš odmah. A ovi prvi se znaju potkrasti pod "dobrice".
Ako s nekim ne mogu razgovarati i raspraviti stvari tako da zaista budu jasne i da dobijem odgovore, a ne nekakve mutne i nejasne konstrukcije onda je to ništa, a ne veza. Zato sam ovdje uvjetno rečeno za svađu. Jer šutnja povrijedi dublje.

[daze]

Ma nije to. Mene osobno, nesvađanje u ljubavnoj vezi plaši. Jednako kao i burno svađanje. Plaši me jer me i jedno i drugo asocira na agresiju. Nesvađanje na pasivnu agresiju, a burno svađanje na aktivnu. Negdje sam u sredini. Grozim se šutnje, tihih misa, dana i dana probavljivanja nečega u tišini, bojim se takvih ljudi i ne želim ih za partnere. Kao i onih koji bi polupali cijeli stan uz popratne psovke.
Samo ove druge prepoznaš odmah. A ovi prvi se znaju potkrasti pod "dobrice".
Ako s nekim ne mogu razgovarati i raspraviti stvari tako da zaista budu jasne i da dobijem odgovore, a ne nekakve mutne i nejasne konstrukcije onda je to ništa, a ne veza. Zato sam ovdje uvjetno rečeno za svađu. Jer šutnja povrijedi dublje.

Razumijem, ali ne treba to funkcionirati tako crno-bijelo. Sve je stvar kako ćeš se postaviti u rješavanju problema. Ne treba značiti da ako se ne želiš svađati da onda trebaš provoditi pasivnu agresiju danima. Nije to ili jedno ili drugo.

I sad u ovom drugom odlomku fantastično predstavljaš rješenje - raspravljanje stvari da budu jasnije i da dobiješ odgovore. Ne znam u kakvoj je to relaciji sa svađom. Odnosno može biti, ako je to tvoj 'način'.

Ja sam primjerice nenadjebiv u svađama i većinom ću satrati opoziciju, ali je li to zapravo cilj nekakve prepirke? Je li cilj voljenu osobu podčiniti i verbalno joj pokazati gdje joj je mjesto? Baš zbog toga izbjegavam svađe, ne nalazim u tome satisfakciju. Čak i kad mi nešto zvuči nadrealno glupo, pokušat ću saslušati i riješiti to, pa makar i popušio u nečemu. A jebiga, onog koga ne volim, toga ću satrati. Neću se osjećati bolje, ali barem ću pokazati zube i dokazati svoj suverenitet.

[Perzefona]

Ako bi baš morala ići nekako rangirati onda je partner onaj s kojim mi se najteže posvađati. Tj. onaj kojeg zovem partnerom je netko s kim zapravo imam najmanje situacija koje bi se mogle pretvoriti u svađu.

Ne mogu reći da s njim imam najmanje situacija koje su su podložne svađi, nego s njim mi takve situacije strašno teško padaju. Bolno teško. Jer sitnice mi ne smetaju. Ili smetaju, ali već samim time prestaju biti sitnice. Kamenčić u cipeli zbog kojeg me svaki korak zaboli nije sitnica, ako me razumijete, ma kako sićušan bio.

Ne želim svađe ni s prijateljima. Ali to puno lakše riješim. Ne svađam se. Odbrusim ili odšutim. I ne zamaram se.

Zapravo se užasno bojim konflikata.

I ja. Ja se bojim sebe. Svoje naglosti. Svoje ironije. Svojih povišenih emocija. Svog vlastitog prokletog jezika i rječitosti.

Meni je najdestruktivnije što radim emocionalno distanciranje. A za to se zaista ne trebam posvađati. Čak, to mi dobro dođe umjesto svađe. Umjesto da cijela ja stanem pred osobu na koju se ljutim, s uhicama iz kojih ljupko šišti para, ja odem koračić dalje. Pa još jedan pa još jedan (...) I da, nisam se posvađala, nisam digla glas, možda sam čak i riješila tu konkretnu situaciju, ali mene je u odnosu sve manje i manje i manje i manje i onda me više nema.

I ja tako nestajem.

Uz napomenu da ja to ne radim namjerno. To se dogodi samo od sebe, tako na kraju rezultiraju moja nemoć i bespomoćnost i izbjegavanje konflikta. Jer ne znam kako se to pametno i konstruktivno svađa.

Mislim, mogu ja izgovoriti svašta. I to vrlo rječito i efektno. Vrlo svadljivo. Ali ja to ne želim.

Imam ja na repertoaru još nekoliko metoda rješavanja situacija: beskrajno strpljivo objašnjavanje, cmizdrenje, izazivanje osjećaja krivnje kod suprotne strane, jasno i nedvosmisleno zahtijevanje, hladno, smireno i argumentirano optuživanje.

Ako tad i dobijem što sam htjela, ne sviđa mi se više i ne želim to više jer je postignuto na taj način.

Ne, ja definitivno ne znam rješavati sukobe.

[Eks]

Ako tad i dobijem što sam htjela, ne sviđa mi se više i ne želim to više jer je postignuto na taj način.

Ne, ja definitivno ne znam rješavati sukobe.

Sad sam skužila da ne znam ni ja.
Doduše, ja sam sebe krivila za to što se osjećam loše i ako postignem nešto na taj način. Mislila sam da je to izvoljevanje. Kao, rješila si stvar i što bi sad htjela, ionako nitko ne čita misli?- tako nekako idu moja prekoravanja.

A opet, čini mi se nemogućim slagati s s nekim u svemu.

[kuki]

Možda vama osobno jest, nahranili ste svoj ego, pokazali kako ste nenadjebivi u poentiranju na totalnim pizdarijama.

To ne radim kad se svađam. To radim kad sam zla. Ne svađam se kad sam zla, puno je zlije biti zao i ljubazan.

Nisam jako jako dugo, tko se hoće ne svađati sa mnom?

Dok sam se svađala tako kako opisuješ, to je tako loše ispadalo da sam na kraju počela izbjegavati teme neslaganja. Nije neka sreća imati popis tema o kojima se ne smije razgovarati.

[aisling]

Možda zato što su im male dnevnice.

Uvijek je nešto malo. Dobro dok je to dnevnica.

[ombia]

Ma nije to. Mene osobno, nesvađanje u ljubavnoj vezi plaši. Jednako kao i burno svađanje. Plaši me jer me i jedno i drugo asocira na agresiju. Nesvađanje na pasivnu agresiju, a burno svađanje na aktivnu. Negdje sam u sredini. Grozim se šutnje, tihih misa, dana i dana probavljivanja nečega u tišini, bojim se takvih ljudi i ne želim ih za partnere. Kao i onih koji bi polupali cijeli stan uz popratne psovke.
Samo ove druge prepoznaš odmah. A ovi prvi se znaju potkrasti pod "dobrice".
Ako s nekim ne mogu razgovarati i raspraviti stvari tako da zaista budu jasne i da dobijem odgovore, a ne nekakve mutne i nejasne konstrukcije onda je to ništa, a ne veza. Zato sam ovdje uvjetno rečeno za svađu. Jer šutnja povrijedi dublje.

Amen, a posebno boldano!

Razumijem, ali ne treba to funkcionirati tako crno-bijelo. Sve je stvar kako ćeš se postaviti u rješavanju problema. Ne treba značiti da ako se ne želiš svađati da onda trebaš provoditi pasivnu agresiju danima.

Crno bijelo funkcioniraju na temi jedino ljudi koji se ne svadjaju.
Oni misle da se il pickaras i mlatis il je sve pet jer se kao i oni, ne svadjas. druga struja upravo pokusava objasniti nijanse.

Pa ja sam se nakon desetljeca braka i gadnih stvari rastala a bez da sam mu rekla konje, djumbre i spominjala roditelje. I bez da sam mu bacala tanjure na glavu ili on meni. Al da smo se razisli a nismo se pokusali boriti jedno za drugo, da i svadjom, tek onda bi me boljelo.
Dok se svadjam stalo mi je (ponavljam ne vristim, ne vrijedjam), kad pustim, onda imamo problem.

[nina williams]

Problem je što se na ovoj temi preuveličava koncept svađanje samo zbog svađanja. Ako se ne svađaš, onda si papak. Ako se svađaš, e onda si pravi/a.

Ja mislim da je puno veći problem što se ljudi svađaju na različite načine, a nad neko napiše "svađa" svi to dožive upravo na svoj način.

[Herp]

Ja mislim da je puno veći problem što se ljudi svađaju na različite načine, a nad neko napiše "svađa" svi to dožive upravo na svoj način.

Ja bih sudjelovanje na ovoj temi ograničila na one s +desetogodišnjim iskustvom u vezi. Jednoj, dakako.

[Stitch]

Ahm, a tko bi onda pisao?

[Herp]

Ahm, a tko bi onda pisao?

Ja i ombia.

[Margarita]

Ja bih sudjelovanje na ovoj temi ograničila na one s +desetogodišnjim iskustvom u vezi. Jednoj, dakako.

Može li više desetogodišnjih veza?

[nina williams]

Može li više desetogodišnjih veza?

Pa dobro ljudi, dokle?



Samo da punem u svoje diple, pisala bi i ja po Herpovim kriterijima. : puv-puv :

[ombia]

Može li više desetogodišnjih veza?

A sta ne bi moglo? Sta bi tebi bilo bolje nego nama.