Nasilje među djecom i vezane teme

[Eks]

Kakvu sliku u tebi stvara nečija rečenica "krvnički sam se izderala na njega"? Ne sad, u ovom slučaju, nego zamisli da ti to netko negdje ispriča.

Ja mislim da je Rapsody bila ponosna na sebe što je napokon reagirala na divljeg klinca i da se došla pohvaliti jer je to ipak veliki korak za nekoga tko radije prešuti. Zato je prenaglasila opis.

[Lord Byron]

Ja mislim da je Rapsody bila ponosna na sebe...

Ma gledaj, kratko i jasno: meni je jako, jako drago što se radilo o njenoj pogrešnoj prcjeni primjerenog izraza za opis, a ne o mojoj pogrešnoj procjeni nje.

[Eks]

Ma gledaj, kratko i jasno: meni je jako, jako drago što se radilo o njenoj pogrešnoj prcjeni primjerenog izraza za opis, a ne o mojoj pogrešnoj procjeni nje.

Ljudi koji se zaista krvnički deru na nekoga ne dolaze se ovako simpatično pohvaliti.
Tako da sam odmah pretpostavila da to nije "izderavanje" nego povišen ton. A povišen ton u inače mirne osobe možda nekom drugom uopće nije povišen. Znam iz iskustva.

[dimnjak]

ex, priznaj da se ti deres, a nitko ne cuje

i meni je drago da je pogresan opis i da smo cijelo vrijeme pricali o hipotetskom slucaju izderavanja i napisali koju lajnu svog stava oko istog.

rapsody

[rh4ps0dy]

Samo da izvadim još jedan škranicl... Da se stalno derem, ne bi mi klinci po hodniku vikali "Učiteljice, idete kod nas na zamjenu" i urlali (ovo nije prenaglašen opis ) dok im uđem u razred i govorili da sam im super. Ok, onda moram viknuti da hoću mir jer se taj "Jeeeeeeeeeeeee!" zna odužiti. Zato molim neki link na tutorial za fućkanje na prste.

[rh4ps0dy]

Ma gledaj, kratko i jasno: meni je jako, jako drago što se radilo o njenoj pogrešnoj prcjeni primjerenog izraza za opis, a ne o mojoj pogrešnoj procjeni nje.

Hvala Bajrone.

[blaze]

Možemo li se složiti da je "krvničko izderavanje" jedan pojavni oblik nasilja?

ne. da malo pažljivije čitaš autoricu, shvatio bi koliko je sati. njoj će sutra klinci reći da je nedojebana ako ne postavi granicu. nasilan je bio klinac svojim komentarom. ponizio ju je, i to jako dobro zna

[Lord Byron]

njoj će sutra klinci reći da je nedojebana ako ne postavi granicu.

Rekao bih da se nejebica obično pripisuje onima histeričnima koji/e se izderavaju (disclaimer: koji/e se stvarno izderavaju).

[Eks]

Rekao bih da se nejebica obično pripisuje onima histeričnima koji/e se izderavaju (disclaimer: koji/e se stvarno izderavaju).

Da, ali iza leđa. Dobricama urlaju u facu. K'o da njih briga jel to istinito i k'o da logički zaključuju. Njima je to fora.

[rh4ps0dy]

Da, tako su jednu dobricu iz škole u facu pitali kak im može predavati vjeronauk (zamjena na koji sat) kad je u divljem braku.

[Margarita]

Kad imaš vrišteći čopor, onda je već kasno - kad je, kako i zašto, počelo vrištanje (ako govorimo o nastavi)? Osim toga, "zaderati se da bi te se čulo" nije isto što i "krvnički se izderati" na pojedinca.

Činilo mi se da je govorila o hodniku, a tamo je obično takva atmosfera. Zašto je takva traži posebnu raspravu. I obično klinci dobacuju pred publikom pa bi publika trebala čuti i tvoj odgovor.

[Lord Byron]

Da, ali iza leđa. Dobricama urlaju u facu. K'o da njih briga jel to istinito i k'o da logički zaključuju. Njima je to fora.

Ta pozicija u kojoj su sva djeca nekakvi "oni" koji se jednoobrazno (i to jako puno užasno grozno) ponašaju, jednostavno nije ni realna ni dobra platforma za razgovor.

BTW, to ti je onak malo starački .

[blaze]

Moguće da sam nešto krivo shvatila, a ni ne poznajem to dijete ni pedagogicu da bi znala njihov prijašnji odnos. Jedino što ja vidim je ovo: dijete na hodniku prokomentira frizuru, žena se na njega krvnički izdere.

Nije mu ni pokušala objasniti zbog čega on ne bi trebao komentirati frizuru. Nisam iz ničeg uspjela zaključiti da joj se izrugivao, shvatila sam da je komentirao. Kad sami komentar postane takav problem i dovoljan za izderavanje, onda ne, ne mislim da će se njoj ikad obratiti u vezi nečeg pametnijeg, važnijeg.

da je dijete budući modni mačak, onda bi to sve možda imalo smisla. ovakvo dobacivanje sigurno nije motivirano istinskom brigom za nečiju frizuru. djeca treniraju okrutnost među vršnjacima, kad im to donese ugled prebacuju se i na starije

[Eks]

Ta pozicija u kojoj su sva djeca nekakvi "oni" koji se jednoobrazno (i to jako puno užasno grozno) ponašaju, jednostavno nije ni realna ni dobra platforma za razgovor.

BTW, to ti je onak malo starački .

Ne, samo se ja još uvijek sjećam školskih hodnika.

Ne kažem da su svi. Samo oni koji čoporativno dobacuju mladim profesoricama. A i čula sam razna iskustva mladih profesora i profesorica otkad sam izašla iz školskih hodnika. A i od starijih, iz prve ruke. Ima krasne djece, tko to osporava? Ali oni koji su gori, danas su duplo gori. I zaštićeni.

[aisling]

Mislim da ovdje imamo problem krajnosti

Ja nisam ni za jednu, upravo zato jer se iz jedne ode u drugu vrlo lako, kad padne samo komentar koji prelije čašu.
Neka sredina mi se u ovakvim slučajevima stvarno čini zlatna, paziti od početka da se čaša ne puni svaki dan.

Ne mislim da se sve treba tolerirati i sa smješkom prihvaćati. Sjećam se kad je sin poznanice tukao svoju sestru sa najhladnijim pogledom koji sam ikad vidjela u djeteta, čisto zlo. Ona se samo smješkala i komentirala da ne zna što mu je danas. To je trajalo nekih sat i pol, mali je svako malo ponavljao pizdarije, ona se smješkala. Onda je nakon sat i pol krenulo deranje, pravo krvničko

Što je mali iz toga naučio? Da nije pametno tući sestru pred drugim ljudima jer onda mami bude neugodno.

[kukuriku]

Ne, samo se ja još uvijek sjećam školskih hodnika.

Ne kažem da su svi. Samo oni koji čoporativno dobacuju mladim profesoricama. A i čula sam razna iskustva mladih profesora i profesorica otkad sam izašla iz školskih hodnika. A i od starijih, iz prve ruke. Ima krasne djece, tko to osporava? Ali oni koji su gori, danas su duplo gori. I zaštićeni.

danas na roditeljskom čitaju pravilnik o odgojnim ili kaznenim mjerama, kako god da se to naziva. vrhunaravna kazna je premještaj u drugu školu.
mislim, WTF?
brigo moja, prijeđi na drugoga. super način za rješavanje problema.

[Eks]

danas na roditeljskom čitaju pravilnik o odgojnim ili kaznenim mjerama, kako god da se to naziva. vrhunaravna kazna je premještaj u drugu školu.
mislim, WTF?
brigo moja, prijeđi na drugoga. super način za rješavanje problema.

Kao i sa svećenicima kad ih prebace u drugu župu.

Aisling, misliš da bi dječaka s tim pogledom išta urazumilo na duži rok? Ja vjerujem da postoje istinski zla djeca. Jer postoje i takvi ljudi, a nitko me ne može uvjeriti da su bili dobra djeca. Ne znači ni da su bili zanemarivani, a čak i da jesu, to nije opravdanje jer ima i dobrih ljudi koji su prošli svašta u djetinjstvu.
Ta majka je bespomoćna. I bit će uvijek. A profesorica kojoj pubertetlije zvižde nije i ne mora biti.

[aisling]

da je dijete budući modni mačak, onda bi to sve možda imalo smisla. ovakvo dobacivanje sigurno nije motivirano istinskom brigom za nečiju frizuru.

Ne znam što će to dijete biti u budućnosti. Sad je to što je, dijete koje komentira neprimjerenim tonom, a to da je ton neprimjeren sam saznala tek kasnije
Krvničko izderavanje na komentar ne smatram primjerenim bez obzira na to što će to dijete biti u budućnosti, nevažno je, jednostavno nije odgojna mjera nego je mjera obrane slabe osobe.
Rapsodi - disklejmer - ne smatram te slabom osobom, ne komentiram tebe, komentiram krvničko deranje kao odgovor na komentar. Komentar kao komentar. Samo da bude jasno

Ono od Rapsodi (oprosti al ne znam ti napisati nick) nije bilo krvničko deranje, btw.

djeca treniraju okrutnost među vršnjacima, kad im to donese ugled prebacuju se i na starije

I zbog toga se s djecom treba baviti i prije nego krenu trenirati okrutnost na starijima. Opet, ako se to već desi ne možeš dijete na okrutan način naučiti da je okrutnost nešto što nije ok. Ako ga želiš naučiti da okrutnost nije ok morati ćeš se potruditi i naći bolji način.
Ovako ćeš ga ušutkati i neće te gnjaviti, ako je to cilj onda super. Ali nemojmo onda to zvati učenjem da je okrutnost loša. Jer to nije to. Ovo se ne odnosi na rapsodi i njeno deranje, da ponovim samo

[aisling]

Aisling, misliš da bi dječaka s tim pogledom išta urazumilo na duži rok? Ja vjerujem da postoje istinski zla djeca. Jer postoje i takvi ljudi, a nitko me ne može uvjeriti da su bili dobra djeca. Ne znači ni da su bili zanemarivani, a čak i da jesu, to nije opravdanje jer ima i dobrih ljudi koji su prošli svašta u djetinjstvu.
Ta majka je bespomoćna. I bit će uvijek. A profesorica kojoj pubertetlije zvižde nije i ne mora biti.

ex anais, ne znam da li bi ga nešto drugo urazumilo. Znam samo da sat i pol potpunog popuštanja i dozvoljavanja i opravdavanja lošeg ponašanja i onda kažnjavanje tog istog ponašanja koje je bilo tolerirano nije nešto što će mu stvarno dati do znanja da je ono što radi loše. Zbunjuje ga ako ništa drugo.
Premalo ih znam da procjenjujem tko je tu bespomoćan i zašto. Komentiram samo ono što sam vidjela, a nije imalo smisla, meni nikako.

[Eks]

ex anais, ne znam da li bi ga nešto drugo urazumilo. Znam samo da sat i pol potpunog popuštanja i dozvoljavanja i opravdavanja lošeg ponašanja i onda kažnjavanje tog istog ponašanja koje je bilo tolerirano nije nešto što će mu stvarno dati do znanja da je ono što radi loše. Zbunjuje ga ako ništa drugo.
Premalo ih znam da procjenjujem tko je tu bespomoćan i zašto. Komentiram samo ono što sam vidjela, a nije imalo smisla, meni nikako.

Oslovih te jer ne znam kvotati.

Ma ne, taj postupak je katastrofa, to je jasno. Ali nije mi isti kao povišen ton profesorice. S tim da na hodniku taj povišen ton mora biti povišeniji da je uopće dožive.
U tom primjeru je riječ o zlostavljanju koje majka gleda i koje joj je očito inače normalno, ali ju je sram pred drugima. U ovom nekom hipotetskom primjeru profesorice koja vikne se radi o tome da nju ta djeca pokušavaju maltretirati ili je već maltretiraju pa joj je dojadilo.

[aisling]

Oslovih te jer ne znam kvotati.

NAKON ONOLIKO OBJAŠNJAVANJA TI I DALJE NE ZNAŠ QVOTATI? NIKAD TO NEČEŠ NAUČITI! NIKAD! NEPSOSOBNA SI!

Naravno da to ne mislim.
Samo demonstracija. Neću čak ni tipfelere ispravljat

Ma ne, taj postupak je katastrofa, to je jasno. Ali nije mi isti kao povišen ton profesorice. S tim da na hodniku taj povišen ton mora biti povišeniji da je uopće dožive.
U tom primjeru je riječ o zlostavljanju koje majka gleda i koje joj je očito inače normalno, ali ju je sram pred drugima. U ovom nekom hipotetskom primjeru profesorice koja vikne se radi o tome da nju ta djeca pokušavaju maltretirati ili je već maltretiraju pa joj je dojadilo.

Više volim pridjev ozbiljan nego povišen, ali vjerujem da mislimo na isto. Što napraviti u tim nekim situacijama? Netko je spominjao i daljnje izrugivanje ostale ekipe - palo mi je na pamet ozbiljnim tonom pozvati tog učenika u ured pa mu tamo ozbiljno objasniti što, kako, zašto. Ne znam, uvijek bi prvo s tako nečim probala. Ili bolje rečeno - nadam se da bi u sličnim situacijama tako reagirala.

Ako nekog nešto želimo naučiti moramo mu dati primjer. Najbolje sam učila promatrajući druge, najviše sam cijenila i željela učiti od onih koji su samom svojom pojavom i pristupom bili autoritet i kojima za to stvarno nije biopotreban visok ton. Kad bi bila u situaciji da nekoga nešto želim naučiti, nadam se da bi uspjela na taj način.

Ako gledam one koji su deranje koristili kao odgojnu metodu, sada s odmakom ih smatram izrazito slabima, onima kojima je nedostajalo argumenata i koji me nisu mogli naučiti nešto jer ni sami nisu znali. Da su znali, ne bi posezali za deranjem da nešto postignu. Ne bi bilo potrebno. Nije mi velika razlika između izderavanja i fizičkog nasilja, a i jedno i drugo mi je signal upravo za slabost i neznanje.

[Ashtaroth]

Isprika na nekoliko epova, ali taknuli ste me u žicu
Sve izneseno je moje razmišljanje do kojeg dođoh do ovog trenutka, ne smatram ga neosporivom istinom, etc, etc, etc...
Malo se zafrkavam, ali ne bih htjela da netko stvar vidi kao attack, samo blebećem što mi je sve palo na pamet dok sam čitala temu od nule.

Lord Byron je rekao ono što sam htjela po pitanju 'razmaziti', pa taj dio neću ponavljati (jako).

nije problem što cjepidlačiš, nego što nisi u pravu
pod uvjetom da ne govorimo o ekstremnim situacijama, najveći problem su razmažena djeca. teška su sebi i drugima. mala zlata koja nemaju nikakvih granica. probaj s takvim razgovarati, iza tvojih leđa stavit će si prst u usta i popišat se na prvog psa

Roditelj koji RAZMIŠLJA o odgoju djeteta, na BILO koji odgoj da se odluči - neće napraviti razmaženo dijete. Razmaženost dolazi kao rezultat kupovanja ljubavi materijalnim pizdarijama. [1]

ODGOJ može polučiti više ili manje samostalno dijete, više ili manje sigurno dijete, itd. Izostanak odgoja je ono što - ekipu u školama, muči.


E sad, semantika.
Razmaženo. U sebi sadržava riječ maziti.
Što bi rekli - što znači 'mazi me'?
Vidim to kao - zagrliti, maziti po licu, obrisati suzu, doći u krevet i šćućuriti se kad ti je hladno, ili kad si tužan pa ti paše da se netko bavi tobom, kad te netko češka po leđima, kad ti netko izmasira vrat, kad se s nekim smiješ i veseliš...
Znači, neki transfer ljubavi. Pa i brige. Pa i 'stalo mi je do tebe'.
Tad se osjetiš voljeno. Željeno. Da si nekome bitan.

Nemojte mi reći da bi trebali pojam 'ja bi se mazila s tobom' gdje to gledam u aseksualnoj verzjii kod odraslih - trebali razlikovati kad se radi dijete-odrasli. Što, djeca ne vole da ih pomaziš po leđima, da im izmasiraš vrat, da ih zagrliš?

Ne znam nikoga tko ne želi biti mažen bašnikada, ma koliko god godina imao.

Ajmo dalje.
Da bi nekoga mazio - trebaš odvojiti vrijeme. Odvajanjem vremena - ti se baviš s tom osobom. Baviti se s nekim, osim pričanja o lijepom cvijeću vani, može biti i pričanje o tome da li ti je Marko opet lupao po stolcu, pa što je dalje bilo, pa jel učiteljica nešto rekla, pa ako se dijete rasplače - mu obrišeš suzu, pitaš ga što ga ljuti, kako bi on to riješio, pa zašto baš tako...

Aha... dolazimo do toga da se odvajanjem vremena - posvetimo nekom.
Što je odgoj ako ne - posveti se nekome? Poduči ga, savjetuj, ukaži mu da nešto ne radi dobro, ukaži mu na nešto što RADI dobro, pitaj ga za savjet, za mišljenje, za ideju.

Problematična djeca su djeca koju nitko nije mazio. A mi ih tako olako nazovemo razmaženima.

Dijete koje dobiva pažnju, ljubav, pozornost, s kojim se radi - zbilja ne vidim kako može postati razmaženo. Jer RAZmaziti je PUNO maziti
Sad ponovno vidijeti, da ne kopiram [1]


Ukratko - mislim da smo potpuno kao zajednica okrenuli pojam. Trebamo pričati o problematičnoj djeci, o neprilagođenoj, o neodgojenoj.
Ali reći takvom djetetu da je razmažen, lažemo. Jer da su ga mazili, ne bi morao vrištati da dobije pozornost.

Mislim, znam kako se koristi, samo eto, sinulo mi je koliko smo izforsali neki pojam.
Maziti je maziti.
Maziti nije 'dopuštam ti da mi skačeš po glavi' i nije 'pusti me na miru, evo ti pare pa radi što hoćeš'.

[Ashtaroth]

Mislim da je autoritet u odgoju nužnost.

Da, ali treba doći poštivanjem i djelima, a ne titulom.

Profesore koji su mojem razredu dolazili s prijateljskim gardom gazili smo na sve moguće načine, uključujući kartanje pod satom. A koje po najboljem pamtimo? One pod čijim predavanjima nismo smjeli ni bilješke hvatati dok nam ne bi dopustili. One kojih smo se u početku bojali k’o crnog vraga.

Actually, meni se dogodilo točno obrnuto. Nije da sam se namjerno ne smijala, nije mi bilo do smijeha. Klinci su prijavili da me se boje i radili sranja. Na stranu što ja ne mogu pojmiti da se nekoga bojiš i da mu blebećeš na satu.
Mislim, sranja u smislu 'tko te jebe'. Pokušaj naknadnog uvođenja friendly pristupa? Zapravo 0 bodova. Gašenje vatre, ali to nije bilo to.
Rasplakali su me od nemoći ne jednom (izvan prostorije) i jednom prekinuh sat. Oh joy... e od TAD nadalje sam mogla komotno dati otkaz. Mislim da su me prezirali. I to sve samo zato što - sam htjela da budu tiho dok ja pričam. Eskaliravalo je. Moj nastup u početku je bio strogo formalan. Moj stav im je bio čudan, vjerojatno se nismo nitko od nas snašli s mojim tonom glasa (baš boja, ne sad vičem/tiha sam). Nedorečenosti s vrha kolegija, pojačale su im dojam da blage veze nemam o poslu koji radim, ne o gradivu.

Godina kasnije, drugi klinci, pristup friendly, prva dva sata otišla na to da čujem tko su oni, odakle dolaze, što vole, popamtila imena koliko je išlo. Po tome što sam upamtila da vole, sam nekad birala teme na kojima ću im dati zadatke
Rezultat? Na kraju sam se rasplakala - jer su mi ostavili poručice kako im je bilo super.

U oba slučaja pričam o većini, bilo je prve godine klinaca koji su bili ok, i u drugoj oni koji su pokušavali raditi pizdarije. No, druge godine je bilo sasvim dosta da utihnem, pogledam u smjeru brbljavca i dobijem 'sorry', iznimno rijetko je trebalo reći 'khm' ili prozvati.
Prve godine je lik umirao od smijeha gledajući FB i na moja tiha ili glasna upozorenja nije trzao. Nije se nikad ispričao,nije mu bilo neugodno očito. (Potpuno je za količinu buke u razredu nebitno da li je net upaljen ili ne, paljenje neta je bio pokušaj kupovanja mira na način 'ajde mi barem nemojte smetati' op.a.)

Obećala sam si da se na klince izderavati neću. Kolegica u zbornici mi je pojasnila 'ma treba se derati, to je normalno, što se uzrujavate, meni glas ode nakon svakog sata'.
Pogledah ju suznim WTF pogledom i dalje ostadoh pri odluci da se ne derem. U smislu izderavam. Znam da mi često kažu da se pojačam jer me ne čuju, ali još mi nisu rekli da se stišam, dakle, rekla bih da ok vladam glasom i da ne ide u deranje. Konflikte rješavam prilaženjem. (2. godina rada, prvu sam prilično potisnula u sjećanju, ali izderavala se nisam, da li sam podviknula, to ne znam)

Point: neki novi klinci.
Stvar koja je šljakala prije 25 godina, ne šljaka danas. Pitanje da li je tad šljakalo zato što univerzalno šljaka, ili zato što je kućni odgoj bio drugačiji. Prije se tražilo da znanje bude 'reproduciraj'. Danas se pristup mijenja, sad je pokaži što znaš, daj da vidim.
Aktivni student nije više onaj koji je miran, tih, čedan i pobožan te mirno digne ručicu kad se postavi pitanje s katedre. Aktivan je onaj koji će prekinuti predavanje svojim tematskim pitanjem, pozvati upomoć, sudjelovati odgovaranjem bez da se čeka dizanje ruke svaki put, i koji će poštivati drugoga koji govori. Atmosfera k'o u košnici nije nužno loša, ako iole vladaš njom. Ja bih radije da su tiši, no s druge strane, ne mogu očekivati da rade što tražim od njih, i da si međusobno pomažu - i da šute.

Što će biti ove godine? Svakako namjeravam krenuti friendly, neke stvari budem malo mijenjala, neke malo više, čitam, učim, tražim nove ideje.
Korektna sam uvijek nastojala biti u smislu da ne zakidam ili ne poklanjam ocjene po umjetničkom dojmu već po pokazanom znanju, samo, populacija je takva da je osobni PR strašno važan. 1. godina privatnog faxa, da imate osjećaj o čemu pričam.

No, o kooj god dobi se radilo - smatram da predavač NE MOŽE preodgojiti. Može davati primjere dobre prakse, može se potruditi surađivati, kemijati neka nova rješenja. Može biti uzor kojeg će klinci samostalno kopirati. Možemo samo malo mrdnuti u taj odgoj, taknuti ga, inspirirati. No, PREodgojiti - ne možemo, a neki smatraju da je škola tu da ODGAJA. Škola može samo usmjeravati ono gdje je kamen temeljac postavljen doma. Ne može kamen iščupati i postaviti novi, a to se magično očekuje. Možda bi mogla, kad bi klinci bili u internatima, a ne kod kuće. Ovakvo stanje sad - nope. Kako je netko rekao - broj sati u školi vs. broj sati doma - ne ide u korist 'sad ćemo te mi preodgojiti'. Uostalom, nemaju ni svi profesori 'isti cilj'... pa eto još lošijeg omjera.

Ali na svojoj koži osjetih daleko bolji rezultat - od toga da prate na satu, naprave obaveze, sudjeluju u nastavi - kad im pristupiš ravnopravno pri čemu autoritet ideš graditi na poštivanju, a ne na tituli i poziciji red pločom. Nego kad dođeš i izdeklamiraš ja sam taj i taj, danas ćemo raditi to i to.
Uistinu sam dobila komentar da se postavljam s visoka te prve godine, što me bacilo u depresiju. Jer TO nisam htjela biti. No, nisam znala iskemijati dobar pristup, pa je očito moja sposobnost blebetanja, pomiješano sa nesigurnošću i tremom, te utapanje umjesto plivanje u toj košnici - percepciju mog garda promijenila u takvu. Meni nikad ni u primisli nije bilo da studenta smatram 'nižim bićem od sebe'. No eto, govor tijela je njima poslao takav signal. Što je sve dovelo do toga? Ja bih rekla - bacanje lavovima bez ikakvih pametnih uputa, savjeta i prakse. Plus ono - dok ne okusiš na svojoj koži - ne znaš o čemu se priča.

Fax je posebno zabavan jer dolaze iz različitih okruženja i navika i dosta su formirane ličnosti.

No, point: treba vidjeti kud dolaziš. Ja imam male grupe, fax se plaća, atmosfera svih profača je friendly - izbaci uljeza.
Da odem na državni fax sa grupama od 100+ ljudi, ne bih mogla identično raditi. No, svakako bih pokušala doći NASMIJANA.
Ovaj pristup za koji se treniram, znam da ne bi funkcionirao svugdje. Niti kažem da treba. No, mislim da je važno itekako se provjeravati, a ne smatrati da je 'moj pristup super' i ne treba ga dirati. I ok je pitati za mišljenje nekog drugog, i tražiti savjete.

I pitati klince 'kako želite da obradimo iduću cjeiinu - želite li da ja istumačim, pa dam zadatak pa vi sami, ili da vam pripremim materijale da sami obradite pa vježbate?'
Htjeli su ovo drugo,ovisno o cjelinama. Za one za koje sam rekla da će im biti lakše ako ja pričam, su bili tiho i pratili (neki nisu, ali nisu smetali). Slušali smo muziku na satu dok sami rade - jer su to htjeli.
I da, rekli su da ih ne zovem 'moji klinci' jer su oni već odrasli izletilo mi

Da, za neke stvari uistinu možeš napraviti puno - da ih pitaš što im odgovara.

Mislim da neovisno o dobi - za neke stvari ti neće pasti kruna s glave ako ponudiš više opcija i objasniš, pa da osoba sama bira. Imala 4, 14, ili 24 godine - a polučit ćeš rezultat da će se oni osjetiti dobro - jer sudjeluju u vlastitom životu, a ne slijede unaprijed predviđene obrasce.



I zbilja zbilja zbilja naglašavam - nije stvar da ja mislim da je ovo univerzalno super - niti za mene, niti za bilo kog drugog - profesora u osnovnoj, srednjoj, na drugom faxu, na drugom predmetu.

Mislim samo da sam za sebe našla bolje rješenje od prethodnog. Isto tako, idući zadatak mi je naći još bolje. Gdje ću se osjećati još ugodnije, i bolje reagirati na čupave situacije. Ponosna sam što sam ih par ove godine riješila tako da sam se osjećala dobro, i da se student osjećao dobro, a ne popišano, osramoćeno, uvrijeđeno.

U pola semestra sam ih pitala da mi daju osvrt, pa smo pola sata posvetili tome da vidimo jel ima nešto što bi mogo biti bolje u odnosu oni-ja. Tu su mi dali neke opaske, a i ja njima.

No, dok se ne nađem u nekoj situaciji, pa naknadno promišljam i tražim savjete - zapravo za mnoge situacije pojma nemam što je 'dobro se postaviti', a da bude korektno, neponižavajuće, efikasno (da poluči rezultat kojim su obje strane zadovoljne, ili barem dobile objašnjenje), brzo i da sačuvaš povjerenje koje si stekao.

Tek diskusijom raznih situacija kroz koje smo prošli, možemo čeprkati za neka druga rješenja i skupljati ideje.

Moja želja je biti predavač kojeg će se sjetiti kao one koju se nije moglo zajebavati, koja je bila korektna prema svima, koja će izaći u susret ako joj se korektno obratiš, koju se moglo bilo kad pitati bilo što, i koju će veselo pozdraviti u gradu... takve stvari
Ove godine su me pitali bilo što, bilo kad, veselo me pozdravljali u gradu, pristojno su pitali za 'drugu šansu'... a ovo drugo dvoje, ne znam, još tračevi nisu došli do mene

Nije uzalud ona 'lijep osmijeh otvara sva vrata'. Samo, potraje dok shvatiš snagu te izjave
Mislim da dok ne tresneš u zid, dok se ne zapitaš 'pa što ja to radim krivo' - nećeš otvoriti um spoznaji i truditi se biti bolji.

Neovino o tome jesi li predavač, prodavač, sys admin ili nešto peto. Radiš li s ljudima - uvijek postoje i lijepe i manje lijepe stvari i trebamo htjeti plivati čim bolje u tome.

Da, želim autoritet, ali kojeg sam zaslužila, a ne zato jer su mi nalijepili etiketu i sad to treba slijepo poštivati.

No, recimo ostaje mi problem pisanja testova, za kojeg nisam uspjela naći neki modus operandi gdje mi se rješenje sviđa. Tu se recimo, osjećam bespomoćno. I tu mi se ne sviđa kako zvučim.
Imaju iznimnu potrebe nešto skomentirati kolegi do sebe dok traje test. Jednostavno se raspamete u trenutku podjele NAJAVLJENOG testića. Dakle, čak nije bed u prepisivanju ili 'hvatanju' tko to radi, nego jednostavno - svi počnu brujati 'daj mi gumicu, koliko je sati, aaa aja ovo ne znam' da zapravo - više ne znaš tko želi varati, a tko je u panici. Slušam ideje


Ovo je sad mala ispovijest - stranica dnevnika, ali meni su neke spoznaje bile doslovno katarzične, pa eto, imala sam ih želju podijeliti sad s vama.

[Ashtaroth]

Kao da bi te urlajućevrišteći čopor čuo da se ne zadreš.

Pozvoniš zvonom. Nemoj baš kravljim

Ne zajebavam se, imam zvonce koje sam uvela zato što mi je nastava takva da uistinu želim da komuniciraju i pomažu si da savladaju gradivo, osim onda kad ja želim nešto reći. E, sad, kako to napraviti me mučilo mjesecima. Iz silnih neuspjelih pokušaja da dobijem pozrnost svojim glasom, a ne kuže jel pričam svima ili nekom studentu 1:1 pomažem - nova metoda je pozvoniti.

Deal je 'kad pozvonim, znajte da hoću nešto bitno reći svima pa vas molim da poslušate, a ako procijenite da vam ne treba, nastavite raditi svoje, ali u tišini, da me drugi mogu čuti'. Šljaka izuzetno dobro.

Kad sam trebala nepoznatu skupinu studenata (gdje je bilo i mojih) razvrstat, a koji su bili blebetavi zaglušni čopor koji nije nikog fermao - pozvonila sam. Zašutili su i ja sam mirno ispričala što imam.
Moji su se cerili kad su vidjeli zvono jer su znali što slijedi, ostali me nisu skužili i dobila sam pozornost dostojnu dive kad izađe na pozornicu

Ja uporno vježbam zviždanje s dva prsta, ali ne ide pa ne ide.

Probaj s 4. Po dva prsta sa svake strane, lagano stisneš presavinuti jezik. Ja s 2 nisam nikad uspjela. (mogu ti pokazati uživo, ali zbilja ne znam bolje opisati, ako su mene mogli učiti, mogu i ja druge )
Zviždanje koristim i u prilikama koje možda nisu baš sasvim prikladne, no, furat ću se na eksentrika pa dok prolazi
Efikasno stišava blebetajuću gomilu od 100+ ljudi u predavaoni

Ili tresni buntom papira i skroz mirnim glasom kreni sa 'sad kad imam vašu pozornost, molim vas da napravite to to to to...'

Zviždaljke, triangli, zvuk na mobitelu, ma bilo što što nije ljudski glas - zato da se primjeti. Da dobiješ pažnju.

Vuvuzela

Trenerski pristup uopće nije loša ideja - drugačiji zvuk za dobiti pozornost i izdeklamiraš upute i pustiš ih da to obave.

Dizanje glasa rezultira diznajem glasa - jednostavno, kao da se uključi neki mehanizam 'ali ja sad ovo moram reći, imam neku buku koja me ometa pa ju moram nadglasati'. Kad presječeš s nečim što ne odgovara buci koju sami proizvode - zbuniš ih, ili skuže da se radi o nečem drugom. U oba slučaja imaš pozornost. O tvom performanceu ovisi koliko ćeš ju dugo zadržati, kakav dogovor imaš, ali iznenađenje šljaka, dok nije prečesto, a ako dogovoriš neki modus operandi, znači da znaju da zvuk trebaju prepoznati - isto šljaka.

ili - dođeš i potapšaš. Ljudi se zbune kad ih takneš. Naravno, procijeni okolinu/atmosferu.
Tapšam nepoznate ljude uokolo kad ih nešto želim pitati, a skužim da mi je glas pretih da bi me doživjeli.

[baja]

E sad, semantika.
Razmaženo. U sebi sadržava riječ maziti.
Što bi rekli - što znači 'mazi me'?
Vidim to kao - zagrliti, maziti po licu, obrisati suzu, doći u krevet i šćućuriti se kad ti je hladno, ili kad si tužan pa ti paše da se netko bavi tobom, kad te netko češka po leđima, kad ti netko izmasira vrat, kad se s nekim smiješ i veseliš...
Znači, neki transfer ljubavi. Pa i brige. Pa i 'stalo mi je do tebe'.
Tad se osjetiš voljeno. Željeno. Da si nekome bitan.

Nemojte mi reći da bi trebali pojam 'ja bi se mazila s tobom' gdje to gledam u aseksualnoj verzjii kod odraslih - trebali razlikovati kad se radi dijete-odrasli. Što, djeca ne vole da ih pomaziš po leđima, da im izmasiraš vrat, da ih zagrliš?

Ne znam nikoga tko ne želi biti mažen bašnikada, ma koliko god godina imao.

Ajmo dalje.
Da bi nekoga mazio - trebaš odvojiti vrijeme. Odvajanjem vremena - ti se baviš s tom osobom. Baviti se s nekim, osim pričanja o lijepom cvijeću vani, može biti i pričanje o tome da li ti je Marko opet lupao po stolcu, pa što je dalje bilo, pa jel učiteljica nešto rekla, pa ako se dijete rasplače - mu obrišeš suzu, pitaš ga što ga ljuti, kako bi on to riješio, pa zašto baš tako...

Aha... dolazimo do toga da se odvajanjem vremena - posvetimo nekom.
Što je odgoj ako ne - posveti se nekome? Poduči ga, savjetuj, ukaži mu da nešto ne radi dobro, ukaži mu na nešto što RADI dobro, pitaj ga za savjet, za mišljenje, za ideju.

Problematična djeca su djeca koju nitko nije mazio. A mi ih tako olako nazovemo razmaženima.

Dijete koje dobiva pažnju, ljubav, pozornost, s kojim se radi - zbilja ne vidim kako može postati razmaženo. Jer RAZmaziti je PUNO maziti
Sad ponovno vidijeti, da ne kopiram [1]


Ukratko - mislim da smo potpuno kao zajednica okrenuli pojam. Trebamo pričati o problematičnoj djeci, o neprilagođenoj, o neodgojenoj.
Ali reći takvom djetetu da je razmažen, lažemo. Jer da su ga mazili, ne bi morao vrištati da dobije pozornost.

Mislim, znam kako se koristi, samo eto, sinulo mi je koliko smo izforsali neki pojam.
Maziti je maziti.
Maziti nije 'dopuštam ti da mi skačeš po glavi' i nije 'pusti me na miru, evo ti pare pa radi što hoćeš'.

čitajući što ste napisali od jučer, ovo mi je upalo u oko - razmaženost
i sasvim se slažem s tvojim osvrtom - napravili smo od razmaženosti sinonim za neodgojenost
dijete može, i treba, biti u centru pažnje svojih roditelja, a da ne ugrožava odgoj
odnosno, razmaženost podrazumijeva interakciju koja izostaje kod neodgojenosti

Pozvoniš zvonom. Nemoj baš kravljim

ja svoju budim zvonom, drugačije ne otvara oči

što se tiče dernjave - smatram je vlastitim neuspjehom, kao i bilo koju drugu agresivnu metodu, jer su mi se stvari, u takvim trenucima, otele kontroli
događa se, da
iz dosadašnjeg iskustva, vidim da nije ni naročito uspješna metoda
jer, kad dođem k sebi i ispričam se djetetu pa prokomentiramo incident, mogu vidjeti da je ona, u šoku, samo djelomično pohvatala o čemu ja grmim