Margarita » wrote:
Jutros mi se pojavio susjed na vratima da me pita mogu li mu popraviti Windowse . A ja to ne znam čak ni kad sam pri sebi a kamo li u spavaćici.
mene muž poslao babi dva kata ispod popraviti televizor. zvao me na posao da me pita kad ću kući jer me baba čeka! nisam mogla vjerovati. ta je baba jedno opako i zločesto stvorenje, koje me jednom došlo nagovarati da zovem policiju jer ovi na katu između imaju tulum. a policija je više ne šljivi jer stalno zove zbog gluposti, pa sad našla mene uvaliti u svoju misiju. da ne bi! ja rekla, draga gospođo, imam samo jednu primjedbu, mogli su i mene pozvati! doviđenja.
elem, gdje sam stala. kažem mužu, pa što je tebi??? istovremeno mi smiješno da je njega uopće netko došao zamoliti za takvu vrstu pomoći. on ne zna ni koji je daljinski za što. za klimu se uzrujao da ne radi kad je u daljinskom otišla baterija. i tako, ono, tehnika nula. totalno se sažalio nad "gospođom" koja cvili da je na tv-u sve crno (razumije je) i da ne zna šta će. i da je jadna, bespomoćna, sama. i tako se moj mužić dao u potragu za rješenjem, a to sam ja! nema veze što se ne kužim u popravljanje televizora, komparativno gledano ja sam majstor s obrtnicom na zidu u odnosu na njega. mislim, nisam, to je figura.
živčana dolazim kući, s namjerom da sve odjebem. pokušat ću mužiću objasniti etičke dileme (ženu stvarno ne podnosim, ima tu raznih epizoda koje ne stanu u ovu priču). ne zanima me što ne može gledati tv. neka se bavi nečim pametnijim. sigurno gleda sapunice, što joj to treba. ionako, sigurno ima služba za korisnike na b.netu, amisu, čemu već. neka gnjavi njih. uf.
muž me čeka ko princeza na kauču. idi odmah. rekao sam da ćeš joj se javiti. hwwwwrak. ponovno objašnjavam. ne znam popravljati televizore, pobogu. ali idem, dobro, uklinac. nisam ni otvorila vrata stana, kad skužim nju u šlafroku, traži gdje se pali svjetlo u hodniku. ha! ne čeka ona da se ja njoj javim. ide na sigurno. dolazit će provjeravati svakih pet minuta.
nabacim svoj dražestan smiješak i kažem dobarvečer, evo me, jurim, idem. da pozovemo lift zajedno? televizor vam ne radi? strašno. ali, što da ja radim? buabua (plačem u sebi). tješim se, možda samo treba iskopčati digitalni prijemnik iz struje na par minuta, to inače govore ovi iz potpore. onda se prijemnik nešto kao resetira fluuurp, ponovno povuče postavke i sve radi.
na moj užas, ona nije na takvom nekom provajderu. pokazuje mi satelitski tanjur na balkonu! (koji kurčev satelit? nikad nisam imala satelit, nemam pojma što s tim). objašnjava mi što inače stišće, što se pojavljuje, bla bla, a sad je crno. niente. nada. meni sine, nije se ona bez vraga našla na frekvenciji s mojim mužem. kažem važno: ne rade vam baterije u daljinskom. ma da? čudi se ona. ne može naći nikakve rezervne. gleda me bespomoćno u šlafroku, a ja znam što je sljedeće.
ide blaze u dućan po jebene baterije. ko mali od palube. upičkumaterinu. blaze ne može vjerovati da to radi.
stišćem račun. što ako me optuži da sam joj nešto pokrala? jel meni to treba? ulazim i gledam plaho ima li kakve zamke. neka dražesna kutija za nakit iz koje će nestati blago cara solomona? stavljam baterije, televizor proradi, kažem fala kurcu, idem sad. a što će me čut onaj...
babetina me hvata za ruku, vuče sad na drugi kraj stana... i pokazuje... pogađate možda? još jedan televizor koji ne radi! u spavaćoj sobi. ja kažem, draga gospođo, pa onaj vam sad radi. gledajte na njemu sve što vas zanima!!! eee, ali ovaj ovdje hvata neki kuki koji onaj tamo ne hvata. stisnem onaj kurac-palac av izlaz i... pojavi se slika!
od danas me zovite blaze majstor. idem odmoriti živce