Opet o (anti)fašizmu i (anti)komunizmu...

[oblivion]

Apsolutno. U oslobodilačke aktivnosti posebice spada dizanje u zrak školskog autobusa i ubijanje djece.

Daj se zbroji.

Navodni napadač (počinitelji nisu nikad uhvaćeni), PFLP-GC nije više bio dio PLOa u tom vremenu.

AI kaže:
- Paulin Dvor (1991.): Pripadnici HV-a ubili su 18 srpskih civila i jednog mađarskog civila.
- Varivode (1995.): U selu pokraj Kistanja ubijeno je devet starijih srpskih civila nakon vojne akcije Oluja.
- Gornji i Donji Kjani / Grubori (1995.): Paljenja i ubojstva civila tijekom i nakon akcije Oluja.
- Koranski most (1991.): Ubojstvo razoružanih rezervista JNA u Karlovcu.
- Osijek, Sisak i Gospić: Pojedinačna i masovna ubojstva civila srpske nacionalnosti u urbanim sredinama pod kontrolom hrvatskih snaga početkom rata.

Šta ćemo sad... hoćemo li i HV nazvati zločinačkom organizacijom, a Domovinski rat zločinačkim poduhvatom, ili reći da narod u obrani ne može počiniti ratne zločine?

[Stitch]

Navodni napadač (počinitelji nisu nikad uhvaćeni), PFLP-GC nije više bio dio PLOa u tom vremenu.

Jesi li siguran?

The most notable of what were considered terrorist acts committed by member organizations of the PLO were in the 1970s. The 1970 Avivim school bus massacre by the Democratic Front for the Liberation of Palestine (DFLP), killed nine children, three adults and crippled 19. In the late 1960s and early 1970s, the Popular Front for the Liberation of Palestine, the second-largest PLO faction after al-Fatah, carried out a number of attacks and plane hijackings mostly directed at Israel, most infamously the Dawson's Field hijackings, which precipitated the Black September crisis.

Što se ostaloga tiče, terorizam se teško može uspoređivati s obrambenim ili oslobodilačkim ratom.

[oblivion]

Jesi li siguran?

U pravu si, 1970. su nazivno bili u istoj organizaciji, ali...

"Although the group was initially a member of the Palestine Liberation Organization (PLO), it always opposed Yasser Arafat and opposes any political settlement with Israel; for this reason, it has never participated in the peace process. The PFLP-GC left the PLO in 1974 to join the Rejectionist Front, protesting what they saw as the PLO's move towards an accommodation with Israel in the Arafat-backed Ten Point Program of the Palestinian National Council (PNC). Unlike most of the organizations involved in the Rejectionist Front, the PFLP-GC never resumed its role within the PLO.
From the start, the PFLP-GC was more concentrated on means than ends. They never depended on a political platform; most of their recruits were young, exiled, poor, illiterate, and angry. The General Command promised a gun in every hand, and the means to write their own narrative rather than read and praise those of others as the better off exiles did in universities in Europe."

https://en.wikipedia.org/wiki/Popular_F ... al_Command

Znači, narod koji se brani ne može počiniti zločin?

[Stitch]

Znači, narod koji se brani ne može počiniti zločin?

Naporan si s tim "narodom koji se brani". Otkad je šačica psihopatskih ubojica "narod"?

Možda je tebi ta misao strana, ali "narod koji se brani" ne ratuje protiv civila, žena i djece.

[oblivion]

Možda je tebi ta misao strana, ali "narod koji se brani" ne ratuje protiv civila, žena i djece.

Ne, nego tebi dvostruki standardi nisu strani.

[Pastir]

Razgovarali smo o terorizmu na drugoj temi.

https://trkeljanje.com/viewtopic.php?f=76&t=4412

Nijedna etnička skupina koja se time bavila, ni tada ni sada, nije bila egzistencijalno ugrožena. Govorim, naravno, o istinskoj ugroženosti, o narodu na rubu opstanka. Palestinci to nisu. Irci to nisu. Kako populacija od nekoliko milijuna stanovnika uopće može biti „životno ugrožena“? To je mit kojim se opravdava ubijanje nevinih.

[oblivion]

Da, kako?

[Stitch]

To, bravo! Palestina je isključivo Gaza.

Za tvoju informaciju, oko 5,6 milijuna Palestinaca živi na Zapadnoj obali i u Gazi, oko 1,85 milijuna u Izraelu, a više od osam milijuna u susjednim arapskim zemljama poput Jordana, Sirije i Libanona. Ostatak pak naseljava druge zemlje diljem svijeta.

Palestinski zavod za statistiku u svibnju ove godine iznio je podatak o otprilike 15,5 milijuna Palestinaca ukupno, što znači da je broj izvan tog matičnog područja i okolnih država malen, najviše pedesetak tisuća.

Koliko je ono Hrvata?

[Pastir]

Da, kako?

Jesu li samo Izraelci krivi za sadašnje stanje? Mislim da nisu. Palestinci su iz godine u godinu imali sve lošije „karte“, a ponašali su se kao da pobjeđuju. To je možda najtragičnija konstanta palestinske politike nakon 1948. Ne nužno zato što su Palestinci bili iracionalni, nego zato što je njihov politički sustav često donosio odluke kao da će se odnos snaga kad-tad sam preokrenuti u njihovu korist.

Otprilike je išlo ovako: 1947. odbija se podjela jer je nepravedna i očekuje se bolji ishod; 1948.-49. rat je izgubljen, a palestinska država ne nastaje ni na preostalom arapskom teritoriju; 1967. gube se Zapadna obala, Gaza i Istočni Jeruzalem; 1970-ih oružana borba donosi publicitet, ali ne i teritorij; 1988.-93. PLO napokon prihvaća politički kompromis, ali Oslo ostavlja najteža pitanja otvorenima; 2000.-01. pojavljuje se možda najbolja prilika za konačni dogovor (Camp David), a pregovori se raspadaju.

Logično je da je dalje bilo samo gore — 2000-ih Druga intifada, Hamas, zid/barijera, jačanje izraelske desnice; nakon toga naselja i izraelska kontrola stvaraju sve više problema na terenu, a danas mogućnost teritorijalno povezane, potpuno suverene palestinske države izgleda teže ostvariva nego prije nekoliko desetljeća.

Naravno, to nije cijela priča — izraelska politika naseljavanja sama je po sebi aktivno pogoršavala palestinske mogućnosti. Ali upravo zato je palestinska strategija čekanja bila toliko pogubna. Vrijeme nije bilo neutralno, to je ključna stvar.