Što ako bi Hrvatska izašla iz EU i NATO-a?

[Pastir]

Zar to ne ide ruku pod ruku, ovisnost i siromaštvo? RH je zapravo papiga u zlatnom kavezu, šta?

Da se razumijemo, BiH niti je neovisna niti nesiromašna, nemoj mislit da te nešto zezam.

Ne mislim da me provociraš, ne mislim ni da se šališ — stvar je u tome da ovisnost promatramo iz različitih perspektiva. Hrvatska nije Bosna i Hercegovina. Pa ipak, ovisna je o međunarodnoj zajednici. Kao što je Stitch napisao, moglo bi se opstati i bez nje, ali uz mnogo više napora, troškova i rizika nego danas — i to bez jamstva da bi standard ili sigurnost ikad dosegli sadašnju razinu.

[Šabović Adis]

To nitko nije rekao. Riječ je jednostavno o tome da se priznaju prednosti i mane. EU Hrvatskoj daje tržišni pristup, fondove, pravnu i regulatornu stabilnost, investicijsku reputaciju...

A Hrvatska EU ne nudi ništa zauzvrat? Ne nudi joj prostor, jeftinu radnu snagu itd? To se podrazumijeva, šta?
Duguje joj vječitu zahvalnost zato što eto tako?

NATO joj pak daje sigurnosne garancije koje mala država ne može kupiti sama ni s četiri posto BDP-a za obranu. Izlazak iz oba okvira pretvara Hrvatsku u objekt provedbe tuđih pravila umjesto da bude sudionik kreiranja pravila. Može se preživjeti, ali uz trajno niži standard i veću nesigurnost.

Šta bi s onim Strižem koji je tek tako blebnuo posred Zagreba prije nekih tri godine? Prijateljska vatra?
Možda je onaj meme u pravu kad kaže da za 2% učešća imaš samo bazični status i zaštitu, tek premium status pruža punu uslugu.
BTW, i po Poljskoj su padale rakete, dvoje je i poginulo - prvo su bile ruske rakete a onda više nisu bile ruske, i neka veća reakcija je izostala.

Vratimo li se na usporedbu sa susjedima, Hrvatska je duboko euroizirana - izlazak iz EU (ili Eurozone) stvorio bi monetarnu zbrku. Srbija vodi vlastitu monetarnu politiku i naviknuta je na veći tečajni rizik. Hrvatska bi, za razliku od Srbije, osjećala jači efekt na turizam (aviolinije, osiguranja, reputacijski rizik), a kako je sada percipirana kao dio Zapada (NATO + EU), izlaskom bi skliznula prema sivoj zoni; to znači više kamata i manje dugoročnih investicija.

Znam, jbg, zajebano kako god okreneš.

[Stitch]

A Hrvatska EU ne nudi ništa zauzvrat? Ne nudi joj prostor, jeftinu radnu snagu itd? To se podrazumijeva, šta?
Duguje joj vječitu zahvalnost zato što eto tako?

Dakako da i Hrvatska daje, bît i jest u interakciji i suradnji. No sad raspravljamo o prednostima koje donosi članstvo u EU (i NATO-u).

Šta bi s onim Strižem koji je tek tako blebnuo posred Zagreba prije nekih tri godine? Prijateljska vatra?
Možda je onaj meme u pravu kad kaže da za 2% učešća imaš samo bazični status i zaštitu, tek premium status pruža punu uslugu.

Sjećam se toga, kvalitetan crni humor.

Opet, postane li Hrvatska aktivnija u NATO-u, sjeti se Mađarske. Viktor Orbán blizak je Putinov saveznik. Ne znam koliko će daleko ići, ali bolje se osjećam s tim uslugama nego bez njih. Na istoku pak druga budaletina, Vučić, stalno rogobori protiv Hrvata, a poznata je ruska marioneta. S takvima bolje je biti oprezan. I igrati na sigurno tražeći saveznike.

[Šabović Adis]

Dakako da i Hrvatska daje, bît i jest u interakciji i suradnji. No sad raspravljamo o prednostima koje donosi članstvo u EU (i NATO-u).



Sjećam se toga, kvalitetan crni humor.

Opet, postane li Hrvatska aktivnija u NATO-u, sjeti se Mađarske. Viktor Orbán blizak je Putinov saveznik. Ne znam koliko će daleko ići, ali bolje se osjećam s tim uslugama nego bez njih. Na istoku pak druga budaletina, Vučić, stalno rogobori protiv Hrvata, a poznata je ruska marioneta. S takvima bolje je biti oprezan. I igrati na sigurno tražeći saveznike.

Što se ne udružite sa Srbima?

[Stitch]

Umjesto odgovora - ilustrativna kolumna.

Predrag Lucić: Je li Lošo dentalno zaostao?

Kako će najodličniji učenici Davora Domazeta Loše, utrenirani da u svemu oko sebe prepoznaju plod zavjere, primiti priču da je njihov duhovni guru u ljeto 1991. kasnio s prelaskom iz JNA u hrvatske redove zato što je čekao da mu u Beogradu dovrše zubnu protezu?
Teško da ćete u čitavoj povijesti ratovanja, špijunaže i kontrašpijunaže pronaći genijalniji odgovor na pitanje zašto je jedan visoki oficir, k tome još i obavještajac, kasnio s prelaskom iz jednoga u drugi zaraćeni tabor od onoga što ga je ove nedjelje u dva i nešto pred Aleksandrom Stankovićem tresnuo Davor Domazet Lošo.
»U to vrijeme sam radio protezu u Beogradu, i kada sam tog jutra, 3. srpnja 1991. godine, na Vojno-medicinskoj akademiji dobio zube, onda sam to isto popodne bio na putu preko Sarajeva za Ploče, Split i Zagreb«, odgovorio je umirovljeni admiral Hrvatske ratne mornarice na Stankovićevu provokaciju, uz razvučen osmijeh pod kojim je kao krunski dokaz Domazetove iskrenosti bljesnulo umjetno zubalo, taj njegov prvi ratni trofej.
Ne znam koliko je gledatelja Hrvatske televizije u tom trenutku prasnulo u neobuzdan smijeh, a koliki su među njima ostali smrtno ozbiljni i živo zapanjeni, u dubokom uvjerenju da ih Stankovićev gost zajebava u zdrav mozak. No, velika je vjerojatnost da se među ovim potonjima našao popriličan broj ljudi intelektualno formatiranih na teorijama zavjere i determiniranoga kaosa kakve propovijeda geostrateg Davor Domazet Lošo, ljudi vječito sumnjičavih prema svemu a posebice prema onome što vide svojim očima, ljudi utreniranih da u najobičnijem pozdravu na stubištu prepoznaju neku konspirativnu šifru ili da u skretanju tramontane na zapadnjak razotkriju podmuklo djelovanje masonskih centara moći. I stoga će malo tko od Domazetovih boljih đaka, uvijek spremnih da u svakoj pojavi na ovom svijetu uoče nešto lošije i od samoga Loše, tek tako povjerovati u priču o zubnoj protezi.
Mnogi će od njih, poznajući svojega gurua, staviti ruku u vatru da bi Davor Domazet Lošo prvi i s punim pravom odmahnuo rukom na naklapanja o nekakvom kapetanu fregate Jugoslavenske ratne mornarice i obavještajnom kadru od posebnog povjerenja srbokomunističkoga vojnog vrha, koji je u ljeto 1991. – umjesto da se odavno stavio na raspolaganje Franji Tuđmanu i Zboru narodne garde – u Beogradu pohađao Ratnu škole u kojoj je JNA svoje probrane oficire pripremala za zločinačku agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, pravdajući se da je za to vrijeme obilazio zubare po VMA i čekao da mu naprave zubalo po mjeri. Da, odmahnuo bi rukom kada se u tim naklapanjima ne bi radilo o njemu osobno i personalno…
A ima, naravno, i onih koji slijepo vjeruju da je Lošo pristupio jugoslavenskoj vojsci samo zato da bi se u njoj prikrio i čekao dan kada će, s hrpom tajnih dokumenata i s osmijehom punim novih bijelih zubi, prebjeći na hrvatsku stranu, pa je posve moguće da među vjernim sljedbenicima njegovih doktrina izbiju ponajprije verbalni, a potom i nešto taktilniji sukobi, da se oko njegove zubne proteze konfrontiraju zagovornici jednako uvjerljivih, ali međusobno nepomirljivih teza i da u tim čarkama nastrada i nečije zubalo.
– Šta on misli da smo mi tako naivni? Kao da u Hrvatskoj ’91. nije bilo zubara, pa je zbog toga trebalo toliko ostajat u Beogradu!
– Možda ga je bilo strah da ovdje ne padne u ruke Milanu Babiću…
– Ma daj, ne pričaj gluposti! A nije ga bilo strah da će mu jugoarmijski zubari u Beogradu namjerno napravit kriva usta ko Franji Tuđmanu?
– Možda je dao pravit zube da u Ratnoj školi ne bi morao ništa govorit, da može samo slušat i pamtit sve što kenjaju Blagoje Adžić i ostali razbojnici…
– A on je u Ratnu školu primljen baš zato što se razlikovao od tih razbojnika?! Ma daj, tko zna šta su sve njemu na toj VMA ugradili osim zubi…
– A šta su mu mogli ugradit? Antene? Radare?
– Dovoljan je i jedan čip. A nisu morali ni to. Imaju oni suptilnije načine za promjenu svijesti. Uđeš na VMA ko običan čovjek, drug i starješina, ko kapetan Domazet, a izađeš ko zombi koji u svemu vidi britansku zavjeru i koji po ulici viče da svijet od apokalipse može spasiti samo povratak Rusije pravoslavlju. I onda te takvog pošalju u Hrvatsku da formiraš vojnu obavještajnu službu i da okolo pričaš kako je Špegelj Tuđmanu ubačen iz Beograda…
– Po toj je tvojoj logici i Tuđman Tuđmanu ubačen iz Beograda…
– Ako su nam, kako Lošo tvrdi, ubacili Tita, koji nije bio nikakav seljak iz Kumrovca nego vanbračni sin bečkog bogataša i sluškinje Hrvatice, zašto nam ne bi bio ubačen i Tuđman? I zašto nam onda ne bi ubacili i Davora Domazeta Lošu, da nam tupi kako Hrvatskom vladaju udbaši i kosovci, i kako su nam ubačeni svi osim njega?!
– Prvi si nam ti ubačen, dočim možeš i pomislit da su našega Lošu u Hrvatsku ubacili kosovci i jugokomunisti!
– Za razliku od njega, ja nisam bio ni jugooficirčina ni jugoobavještajac ni jugokomunist!
– E baš su takvi poput tebe i najsumnjiviji!
– Povuci riječ ili ćeš progutat sve zube! Pa možeš poć na VMA da ti naprave nove!
– Ma kome ćeš ti prijetit, jebala te VMA, da te jebala… Evo ti na…
Nastavak možete naslutiti. I razumjeti. Jer bi najodličniji polaznici Lošina zavjeronauka radije pregrizli jezik nego glasno izgovorili da je njihov guru toliko dugo ostao u Beogradu samo zato što je bio dentalno zaostao.

[drug mile]

Otkako je Hrvatska u EU, nemam osjećaj da postoji. Znam da službeno postoji, govorim samo o osjećaju. Općenito mi nedostaje razumijevanje što zapravo Hrvatska jest. Nešto između države i pokrajine. Slično bi bilo sa BiH kada bi ušla u bilo kakvu integraciju. Imali bi Republiku Srpsku koja je mnogo preciznije definirana nego što je to matična država. U Hrvatskoj imamo recimo Dalmaciju čiji je identitet i brend mnogo jači nego Hrvatski. Otkako je Hrvatska napustila značajan dio svog suvereniteta, meni se više svodi na neku ideju. Država mora imati vlastitu politiku, zakone, specifične izazove, vlastite neprijatelje i sl. Uz članstvo u EU i NATO, sve to je zajedničko.

Pri tom nemam neke domoljubne emocije, što se mene tiče mogu već danas pogasiti sve države. Držim jedino do ljudi, a imam prijatelje i suradnike u zaista mnogo država.

[Stitch]

Pa Hrvatska ima vlastite neprijatelje. Sumnjam da Nijemci ili Francuzi doživljavaju npr. Srbe onako kako ih mi doživljavamo. Isto kao što sumnjam da mi doživljavamo recimo Britance onako kako ih Francuzi doživljavaju. Stara rivalstva i sumnje skriveni su ispod površine, ali svejedno postoje.

A što se tiče BiH, mi nismo međunarodni protektorat. To se uopće ne da uspoređivati. (Šabo, ne ljuti se, ali tako stoje stvari.)

[Šabović Adis]

Šta se bolan imam ljutit, BiH je puno gora nego što će to iko živ ikad shvatit a kamoli priznat. Osim mene, jel.

[Stitch]

Šabo, jesi li ti euroskeptik, suverenist, antiglobalist...? Kako bi sebe opisao?

[Šabović Adis]

A ne znam...nositi te etikete mi je ispod časti. Usto su i ofrlje definisane.
Definicija najveće zlo koje je ikad zadesilo čovječanstvo mi se najviše sviđa, pa ću se nje i držati. A i navikao sam već.

[Stitch]

Ipak, dijelom ulaziš u sve tri?

[Šabović Adis]

Normalno.