Politicko-nogometni problemi nase regije

[..a unda]

..meni sad malo isto nije jasno.
npr koji bi rezultat bio hr reprezentacija - hr sramocenje ..5:0? ..0:4? .. 6:6?

mislim, ko tu pobjedjuje? ko gubi? meni izgleda da kako bilo da bilo ha er reprezentacija uvijek profitira.

..zahvaljuci onoj poznatoj navijackoj pjesmi.. a troke keeeeeee..

[miky0]

Da, stvarno ima nesto u ovom sta unda trola. Koja je granica sramocenja

[..a unda]

Koja je granica sramocenja

..miki! o, miki, pobogu.. ne tuda, ne, o ne..

[ali]

..zahvaljuci onoj poznatoj navijackoj pjesmi.. a troke keeeeeee..

..a troke keke ..a tro keke ke ...a troke keke a troke ke ke ..a tro ke ke Gustavo Lima e você..

[Stitch]

Inace ovdi nikom nista nije jasno, a onaj koji ti potvrdi da mu je jasno sta si napisa te laze. Iz samilosti

Šteta što sam se trudio da ti išta objasnim. Mogao si odmah reći da si navukao svoje naočnjake (to ti je ono za konja, da se ne plaši) i da ništa osim puta pred sobom ne želiš vidjeti. Gori si od onog dosadnjakovića Gugenheima. Ako je to uopće moguće.

[..a unda]

..a troke keke ..a tro keke ke ...a troke keke a troke ke ke ..a tro ke ke Gustavo Lima e você..

.rofl:


..pa di si ali.. ali aliiiiiii, a troke keeeeee..

[Stitch]

..a troke keke ..a tro keke ke ...a troke keke a troke ke ke ..a tro ke ke Gustavo Lima e você..

Ehej, Džomba. Pa što je s tobom, kamo si nestala? Dosadno ti bilo ovdje?

[miky0]

Šteta što sam se trudio da ti išta objasnim. Mogao si odmah reći da si navukao svoje naočnjake (to ti je ono za konja, da se ne plaši) i da ništa osim puta pred sobom ne želiš vidjeti. Gori si od onog dosadnjakovića Gugenheima. Ako je to uopće moguće.

Pa nije problem u meni, vec u tebi. Ja sam strpljivo cekao danima odgovor, ali si ti blebletao sve nebitno sa svrhom da ne das trazeni odgovor.

[miky0]

Jer ga nemas

[ali]

Dobra ti je ova šteta da padne u zaborav prethodne strane

ale, aleeee, a troke keeeeee
a troke kee a troooke keee
hrvati smoooooo
a di ce moooooo
to ni sami ne znamoooooo

i tuzni smoooo, pa pijemoooo
i na poljud dodjemooooooooo
navijamooooo, a troke keeee,
a troke kee a troke keeeeeeeeeeeeeeeee...

puno više od obične alialištine

[Stitch]

Jer ga nemas

A blagoslovljene su oči vaše, što vide, i ušima vašim, što čuju! Evanđelje po Mateju.

[..a unda]

Pa nije problem u meni, vec u tebi. Ja sam strpljivo cekao danima odgovor, ali si ti blebletao sve nebitno sa svrhom da ne das trazeni odgovor.

..stich, nije steta. vjeruj mi, nije steta..

[..a unda]

Dobra ti je ova šteta da padne u zaborav prethodne strane



puno više od obične alialištine

..a trokestina..

[Eks]

Šta je to trokeke?

[..a unda]

Šta je to trokeke?

rezultat. dvokeke - trokeke 2:3.

imas ovako..

a troke

be poke

ce koke

de sljoke

..e, njoke..

[ali]

..a trokestina..

Ovo je predobro da ću morat počet upotrebljavat zaozbiljno

a! trokeština

[Eks]

A to je miki izmislio riječ, jel?

[..a unda]

A to je miki izmislio riječ, jel?

..miki izmislio? ..a troke.

[Eks]

..miki izmislio? ..a troke.

Ke ke ke. :bandić: Tro ke?

[miky0]

Naletila mi na volej, sta's

[ostruznicagornja]

E a pročitao sam ovaj članak Nikolaidisov što je Peru dobar text a Mikiju je dobar text..čak je vrlo dobar. Bila mi smijesna ova prva rečenica:

Te je noći na stadionu Partizana bilo nemoguće ne uvidjeti smisao istorije za ironiju.

Podsjetila me ova "ironija" i njen smisao za istoriju, na slično izlaganje ovog istog autora povodom objavljivanja njegove knjige, odje su objavili http://www.butua.com/ustanove/moderna_g ... laidis.htm:

Sam autor je u intervjuu za Feral Tribune izložio koncept nade u Sinu:

„Budućnost je prostor posljedica, otud i kazne. Tamo nema prostora za nadu, koja u krajnjem i nije drugo nego nada da ćemo izbjeći posljedice, dakle kaznu, nadu koju po definiciji i uporno tamo smještamo. Otud u Sinu smiraj dolazi iz mirenja sa, ne iz nade u. To je tačka u kojoj se u Sinu dodiruju nihilistička i religiozna vizija svijeta: u odbacivanju nade."
O ulozi ironije i retorici zla u istom romanu, Nikolaidis navodi: „(...) Marko Vešović je to sjajno uočio: u carstvu užasa u „Sinu", humor je tu, ironija je tu transcendira. Ironija je spasonosna, jer je ironija vrlo intelektualna forma humora. U nihllističkom svijetu, ironija je Logos. Junak romana je neprekidno ironičan. A kada prestane biti ironičan, onda ironičan postane slijed događaja čiji je on glavni junak.

Moj brate.

A onda Ulcinj i Crna Gora su prostor dje ne vlada Logos (ne navodi se je li Ulcinj i Crna Gora pripadaju nihilističkom svijetu ili ne, ako da onda se na osnovu prethodnog zaključuje da u Crnoj Gori ne vlada ironija)

"Ulcinj је za mene grad bez Logosa, kao što je i Crna Gora prostor u kojem ne vlada Logos. U tom smislu, u smislu nelagodnosti u prostoru bez Logosa koju i ja neprekidno osjećam, Sin je moj najličniji roman. Ja sam doslovce skoro umro pišući ga. Bilo je noći kada sam doista mislio da ću umrijeti, i nadam se da se to i osjeti u tekstu. Zato mi je Sin najdraži od mojih fekstova. Sin je artikulacija najužasnije misli koju sam pomislio. One po kojoj umirem kao sveštenik u Dnevniku seoskog sveštenika. Kао i sveštenik, umirem u potpunom uvjerenju u Boga, u potpunom miru sa sobom. Kao i sveštenik, posljednjim dahom izgovaram: što god da je sve je milost Božija. I onda: ništa. Onda prije nego izdahnem, u trenutku kada nema više vremena za ispravke, za novu misao ili novu rečenicu, osjećam samo prazninu u koju tonem."

Ni posle više čitanja nisam ni približno uspio da shvatim ovaj autorov koncept nade ali se to valjda može objasniti time što živim u ovom prostoru bez Logosa što je za posljedicu-kaznu imalo valjda slabiji dotok kiseonika u mozak ili nešto tako i sad za mene nema nade.

Ono što je meni nemoguće ne uvidjeti je da je svako pisanje ovog čovjeka, o čemu se god radilo, završiti kao bizarna kombinacija potpuno nesuvislih rečenica i užasnih političkih stavova sa užasnim rječnikom koji je zaista teško čitati. U ovom primjeru bila je fudbalska utakmica Srbije i Albanije u pitanju, odje http://www.theguardian.com/commentisfre ... yugoslavia su poplave tema a priča je identična, odje http://www.orbus.be/aktua/2006/aktua1082.htm počinje sa svojom fasciniranošću mačkom koji sebi liže jaja a gleda smrti u oči kao uvodom za potpuno istu priču http://www.butua.com/ustanove/moderna_g ... laidis.htm itd.

Koliko je meni poznato ovaj čovjek je postao poznat javnosti kad je napisao neki tekst dje je Kusturicu nazivao magarcem, ružnim, glupim i pokvarenim i onda se ovaj naljutio pa ga tužio, sudija presudio da plati Kusti štetu. Nisam se udubljivao previše u čitavi slučaj ali sigurno da je mogao da preskoči bar ovo sa ružnoćom s obzirom da izgleda liči na Peru Žderu koji je duvao u auspuh. Uglavnom tu se onda urnebes napravio, i da bi se čovjek odbranio napisane su tone teksta, pretežno u medijima u Hrvatskoj i Bosni mada i u značajnom broju medija na ovoj strani grejt divajda.

Oću da kažem da meni nije dobar text i nije čak ..vrlo dobar text, mada moram da priznam da osim par neizbježnih trejdmark WC metafora, u ovom tekstu nije radikalan kao obično. Posebno mi smiješno zvuči kad neko kao Nikolaidis osudjuje nacionalizam i veli da su "to opasne, zapaljive teze[/b] da su Albanci kao narod zalažu za Veliku Albaniju. Ali kad je u pitanju projekat Velike Srbije onda to nije ni opasna ni zapaljiva teza da se kaže da to dolazi iz debelog crijeva čitavog naroda (što god u ovom slučaju ova WC metafora značila) ili da je to beogradska reakcija kao što veli u ovom članku http://www.orbus.be/aktua/2006/aktua1082.htm

Pjesnik koji govori iz debelog crijeva cijelog naroda.. gnusoba beogradske reakcije na nezavisnost svjedoči o tome.. skandiranje publike na košarkaškom meču Partizan – Budućnost liči, ako to možete zamisliti, na ono što bi skandiralo pet hiljada serijskih ubica zatočenih u supersigurni zatvor

I ne samo da to nije zapaljivo ni opasno da se kaže da je projekat Velike Srbije fašistički, nego nije zapaljivo i opasno da se pozove u boj, kao što veli malo kasnije u istom članku:

"Ali sa zlom fašizma nema dijaloga. Ta vrsta zla, budući da nije metafizička, nego vrlo fizička, se pobjeđuje, ili u suprotnom vas zatre"

Samo kad je trebalo "vrlo fizički" da se pobijedi to zlo koje vidi u Srbima on je ipak odlučio da pobjegne od toga u ovaj naš prostor bez Logosa. Na potpuno isti način je prije par godina pisao da bi bio civilizacijski iskorak da se baci eksploziv u salu u Banjaluci dje se održavala proslava 20 godina Republike Srpske. Naravno opet se podrazumijeva da nebi on lično bio taj koji bi napravio taj civilizacijski iskorak, neko drugi bi trebao da se žrtvuje da bi se napravio taj iskorak. Njegov iskorak iz Sarajeva kad je počeo eksploziv da se baca je u stvari bio veoma brz i bio je u pravcu Crne Gore i zaustavio se tek kad je stigao u najudaljeniju tačku od Sarajeva.


Uglavnom ovaj čovjek živi od ovoga, to mu je posao. Živi od pisanja o ratu i od državne plate kao savjetnika predsjednika stranke koji živi od priče o ratu. Na žalost tu je priču očigledno veoma lako prodati na Balkanu. Znam sigurno da je ovu priču o budućnosti kao prostoru posljedica pa otud i kazne kao konceptu nade veoma naporno slušati, naročito sa ove strane pet piva, i potpuno sam ubijedjen da je jedini koncept koji čovjek može jasno razumjeti posle te priče je koncept glavobolje.

[miky0]

Dobro nam dosao novopridosli clane...za pocetak nam daj malo vise informacija - otkud si, odakle ti na ovom forumu, hobiji i tako to

[ostruznicagornja]

Hvala miky0. Iz Podgorice, hobi mi je skupljanje postera Zdravka Čolića, a post sam napisao da izrazim svoj stav o pisanju Nikolaidisa u onom članku koji je Pera i tebe oduševio, sa prve stranice u ovom tredu. Ne slažem se s tobom i sa Perom a slažem se sa Margaretom, s tim što mi je Nikolaidis interesantan i iz drugih razloga, ne samo po ovim literarnim pokušajima. Tu bih imao da kažem gomilu toga zaista, sa posebnim osvrtom na hvalospjeve koje je čovjek dobio u medijima u regionima, status borca za slobodu, žrtve fašista, peticijama da se zaštiti od napada nemilosrdnog režima i o svom tom šitu koji sam čitao po internetu što od njega lično što od drugih. Možeš da nadješ doslovce tone njegove pisanije po internetu i sve po istoj matrici - počne sa potpuno nerazumljivom i nepovezanom pričom a završi sa razumljivom ali užasno zastrašujućom retorikom. To što su intervjui sa njim skoro bez izuzetka hvalospjevi kao ovaj u Slobodnoj Dalmaciji koji nosi naslov: Balkanski glas razuma. govori o tome koliko daleko ljudi mogu biti u svojim poimanjima bilo čega u životu. U moje svijetu, bez Logosa i kakav je već, i po mojim shvatanjima ovom čovjeku je potreban stručna pomoć. O tome ću vjerovatno pisati kad opet nadjem vremena, samo isječak i iz ovog intervjua, koji me ne nasmijao naravno:

A što Balkan jest?

- Balkan je prostor oslobodilačkih edipalnih kultura, koje imaju velikih problema sa zakonom, čak i u religioznom, a definitivno u frojdovskom smislu.

Kako to mislite?

U njegovim intervjuima bih zaista uživao jer to kako on to složi, to zaista ne može da bude smiješno. Problem je u tome što je čovjek zloćudan, i zastrašujući je jednom riječju. U članku u kojem poziva Bosance i Hercegovce da ne dolaze u Herceg Novi hvali se time da će dati sve od sebe da ispljuva čitavi jedan grad:

Dobrostivi grad Herceg Novi zaobilazim kao djavola. Ne samo sto mi se taj grad i njegovi stanovnici gade, nego i zato sto sam, svojevremeno, dobio formalnu zabranu ulaska u taj Raj na zemlji. Tadasnji gradonacelnik Herceg Novog, po prezimenu Cetkovic (meko c), na vijest da je Ministarstvo kulture, doduse bez mog znanja, zakazalo moje knjizevno vece u Novom,izjavio je da nisam dobrodosao u tom gradu, koji ne zeli ugostiti nekoga ko pljuje po Srbima i Njegosu. Sto sam mogao, nego da ih, jos jednom, onako skromno, prema svojim mogucnostima, ispljujem. Sto se tice Bosanaca, onih cijim je parama nakon zemljotresa 1979. ponovo izgradjena ta balega odgrada, preporucujem da ga i sami u sirokom luku zaobidju. I da, ako ga kao Sodomu i Gomoru srpskog nacionalizma opali kakav cunami, dobro razmisle hoce li tamo opet poslati kakvu pomoc.

Meni ovo prije svega ne zvuči kao zdrav čovjek, a drugo, ružno je ipak, spasio se od rata došavši u Crnu Goru i onda se sad hvali kako će dati sve od sebe da ispljuje sve stanovnike Herceg Novog, prema njegovim mogućnostima. Da čovjek tako nešto kaže treba da bude loš čovjek prije svega. Ja sad imam problem s tim, što je uz sve to čovjek i dio vladajuće oligarhije koja se nikad nije promijenila u Crnoj Gori, i neće dok sam ja živ sasvim sigurno, i što ja plaćam ovakvog čovjeka iz svoga džepa da bi on mogao da se skromno potrudi da me ispljuje, prema svojim mogućnostima.

Kad budem imao vremena možda se vratim na ovaj tred, a biće mi drago da čujem drugačije stavove naravno, bila bi interesantna diskusija.

[ostruznicagornja]

U ovom nerazumljivo morbidnom osvrtu na svoju knjigu, čije pisanje ga je zamalo koštalo života, interesantno autor se nada da će čitalac osjetiti da je on zamalo umro dok je pisao ovo djelo. Nekako ne mogu da se ne nasmijem kad ovo čitam života mi, nikako da izbacim sliku Nikolaidisa kako se odvaja od života, ali ne jebe on, žrtvuje se, gleda smrti u oči a i dalje neustrašivo kuca po tastaturi, ne želi da čovječanstvo ostane uskraćeno za njegove spoznaje. Pa da mu ne kupiš knjigu.

Ulcinj је za mene grad bez Logosa, kao što je i Crna Gora prostor u kojem ne vlada Logos. U tom smislu, u smislu nelagodnosti u prostoru bez Logosa koju i ja neprekidno osjećam, Sin je moj najličniji roman. Ja sam doslovce skoro umro pišući ga. Bilo je noći kada sam doista mislio da ću umrijeti, i nadam se da se to i osjeti u tekstu.

Smrt ovog beskompromisnog pisca hazardera bi bio zaista težak udarac za svjetsku književnost a i za crnogorsku ekonomiju jer bi nam trebao još jedan kredit kod Kineza da njegovu figuru ovjekovječimo u bronzi.

A smiješan je i u ovom članku: Balkanski glas razuma: Andrej Nikolaidis Balkan je Edip bez kompleksa , opet sublimiranje pojma budućnosti, ovog puta citirajući Heideggera: Heidegger je rekao da je budućnost realizacija mogućnosti iz prošlosti.
Time se valjda ne umanjuje tačnost one Nikolaidisove vlastite definicije budućnosti kao prostora posljedica pa otud i kazne. Ali najbolji dio mi je ipak kad veli: Balkan je prostor oslobodilačkih edipalnih kultura, koje imaju velikih problema sa zakonom, čak i u religioznom, a definitivno u frojdovskom smislu. i reporterovo naivno potpitanje: Kako to mislite? koje se zasniva na potpuno pogrešnoj pretpostavci da to uopšte nešto znači.

U ovom članku http://balkans.aljazeera.net/vijesti/u- ... jateljstva o utakmici sa početka treda se interesantno uopšte ne bavi budućnošću ni ničim sličnim, neobično je trezven, i nema ono Logos, Heidegger, prostori i te stvari nego čisto politička propaganda, valjda ovima iz AlJazeere to mutno sve zvuči kao meni pa to skrate.

Te je noći na stadionu Partizana bilo nemoguće ne uvidjeti smisao istorije za ironiju. Svi ćemo se lako sjetiti stotina, hiljada viceva o Albancima, koji su ih, svi do jednoga, prikazivali kao neobrazovane, glupe, primitivne, one koji šegaju drva, mijese kifle i prodaju košpice dok ostali naši narodi i narodnosti ostvaruju podvige na kojima im zavidi čitava planeta.

Smiješno života mi, i nevjerovatno odudara od toga kako ovaj čovjek sebe predstavlja u javnosti. Nemoguće je pronaći članak u kojem sebe ne reklamira kao beskompromisnog anti-fašistu, komunistu, titoistu i sve to (naslov ovog http://www.cdm.me/kultura/nikolaidis-ti ... kih-naroda intervjua sa njim je "Jugoslavija je bila apsolutni vrhunac svih juznoslovenskih naroda") Ovaj kontekst u koji je on stavio te viceve sa Albancima govori da čovjek ima nacionalne komplekse koji potiču od nepravdi koje datiraju još iz vremena Jugoslavije. Za razliku od njega, ja se ne mogu sjetiti ni jednog jedinog vica, a ne stotine i hiljade, starring Albanac koji je glup, šega drva, mijesi kifle ili prodaje košpice a drugi narodi i narodnosti ostvaruju podvige. Takvi se vicevi odje nisu pričali a stvarno ne znam kakve viceve je Andrej u Sarajevu slušao. Što se tiče tih nacionalnih stereotipa dominirali su vicevi o glupim Bosancima i lijenim Crnogorcima, i znam sigurno da niko o tome nije razmišljao u nekom kontekstu "smisla istorije za ironiju", kao što se niko živ u Crnoj Gori nije osjećao nelagodno u prostorima u kojima fali Logosa i to toliko da doslovce čovjek može da umre od nelagode. Ja odgovorno tvrdim da niko odje od takvih simptoma nije umro do sad, i da nije registrovano da se ikad iko žalio na tako nešto. U avgustu se kod nas može čovjek osjećati nelagodno u prostorima bez klime i to da može doslovce da umre. Nadam se da će i Andrej preživjeti u klimatizovanom prostoru, pa sa Logosom ili bez, jer kao što rekoh mi tih para ni bronze za spomenik nemamo.

Enivej, suština njegove priče u ovom članku, kad čovjek zanemari djelove u kojima se Nikolaidis gnuša nacionalista, je napad na Medojevića i opravdavanje masovne erupcije oduševljenja u Ulcinju, Tuzima i Plavu nakon što je albanska avijacija uspješno lansirala dron sa zastavom Velike Albanije na stadion Partizana. Njegova poenta je ovo:

Postoji, međutim, i razlika. Država Albanija je više puta istakla kako Velika Albanija nije politika te zemlje. Država Albanija za sada ne čini ništa što je prijetnja teritorijalnom integritetu susjeda. Država Srbija je, naprotiv, učinila sve što je mogla ne bi li otcijepila i sebi pripojila dijelove Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Sa priče o tome što Albanci u Ulcinju, Tuzima i Plavu toliko slave spašavanje zastave Albanije na kojoj se nalazi pola Crne Gore na priču o tome da su Srbi okorjeli fašisti i neuporedivo gori nacionalisti nego što su Albanci ikad bili ili će ikad biti. I opet ovaj paradoksalan osvrt na SFRJ kao vrhunac juznoslovenskih naroda:

Albance za iredentizam sumnjiče od 1945. naovamo, a ni u prvoj Jugoslaviji nije bilo drugačije. I evo još nisu učinili ono za što ih se neprekidno sumnjiči, evo je Ulcinj još u Crnoj Gori.

I starija i skorija istorija govori suprotno i smiješno je reći da Albanci nisu uradili ništa kad su u pitanju teritorijalne pretenzije na okolne države. Da o tome ne otvaram priču sad.


I onda napad na Medojevića koji je nakon ove skupova u Ulcinju i Tuzima rekao:

"Albanci su ujedinjeni oko projekta Velike Albanije. Imaju ozbiljnu podršku dijaspore, sjajne odnose sa SAD i napreduju ka EU. Rad na duge staze"

I to je Nikolaidisa razjarilo pa veli:

Medojević ne kaže "neki Albanci" ili "dio albanske političke i intelektualne elite" želi Veliku Albaniju. On kaže kako su svi Albanci "ujedinjeni" oko tog projekta. Time je taj čovjek, praktično, rekao kako čitava albanska manjina u Crnoj Gori na duge staze radi protiv države u kojoj živi, sa namjerom da djelove te države pripoji Albaniji.

Sve i da zanemarimo ovo uvrtanje riječi kako bi to sve zvučalo bezazlenije za Albance u čitavoj situaciji, da li to znači da je ok ako većina Albanaca podržava ideju Velike Albanije ali većina Albanaca takodje misli da do stvaranja te države nikad neće doći i ne radi aktivno na tom projektu? Samo mali broj Albanaca u suštini radi nešto na ostvarenju toga projekta a ostalima je to samo želja pusta?

Ako nisam uspio da provalim šta znači Edip bez kompleksa, prostor bez Logosa, koncept nade i to sve, mogu sa sigurnošću da kažem da razumijem šta znači "biti ujedinjen" oko nečega i znam sigurno da to ne znači "raditi protiv nečega" kako to Nikolaidis tumači. Može biti da ne razumije dobro riječ "ujedinjen" ali prije bih stavio pare na to da je izvrtanje Medojevićivih riječi stvarna namjera.
"Biti ujedinjen" oko projekta Velike Albanije može da znači ili da postoji idejno jedinstvo medju Albancima oko ovog projekta ili da Albanci jedinstveno politički podržavaju partije koje u ovom momentu aktivno rade na tom projektu. Teško je bez daljih informacija protumačiti šta bi "idejno" ili "akciono" jedinstvo moglo da znači, ali očigledno da se razlika izmedju dva tumačenja svodi na pitanje realnosti ostvarenja toga cilja u ovom ili nekom budućem momentu.

A za slučaj da stvarna svrha ove pisanije nije do sad u potpunosti jasna, u podnaslovu pri kraju članka autor ne ostavlja ni najmanju dilemu o tome. Evo objašnjenja, netipično za Nikolaidisa, čitljivog i jasnog:

Neraskidiva veza nacionalizma i paranoje

Ali nacionalizam je uvijek neraskidivo povezan sa paranojom. Nacionalista ovako misli: neprijatelj uvijek sanja podmukle snove. Čak i kada se čini da je pitom kao jagnje, neprijatelj drži nož iza leđa. Zato neprijatelja treba preventivno zaklati. Da on ne bi nas.

To je Medojevićeva paranoja da su Albanci ujedinjeni oko projekta Velike Albanije, jedino je projekat Velike Srbije realnost. Drugim riječima, paranoičan si ako misliš da Albanci oće Veliku Albaniju, ali si zato u pravu ako misliš da Srbi uvijek oće Veliku Srbiju. I time se priča sa masovne proslave spašavanja zastave kojom se predvidja odvajanje pola crnogorske teritorije, na crnogorskoj teritoriji prebacuje na priču o sistematskom vjekovnom ugnjetavanju Albanaca od strane Srba, koga drugog, i o tome da će sve što se u budućnosti desi biti na dušu valjda Medojevića i sličnih, kao rezultat njihove podozrivosti prema Albancima u Crnoj Gori. To je osnovna ideja ovog članka. Ja mislim da bi bilo bolje da je Nikolaidis, kao stanovnik Ulcinja, napisao malo više o dogadjima u Ulcinju posle utakmice i o tome da se priča onda. Pomoglo bi mojoj paranoji ako bi me uvjerio da su ovo sasvim dobronamjerne parole što skandira ova masa u Ulcinju.


http://mondo.rs/a736542/Info/Ex-Yu/Inci ... anija.html

Upravo ovo je ono što meni trenutno baš povećava podozrivost prema samom autoru i radi čega sumnjam u njegovu iskrenost. Odlično je upoznat sa skandiranjem "Ubij zakolji da Hrvat ne postoji" trista kilometara uzvodno u Herceg Novom, zbog čega je po njemu opravdano da sve Novljane uporno naziva šljamom i kako već, gade mu se i to, kao u ovom članku "Balkanski glas razuma: Andrej Nikolaidis Balkan je Edip bez kompleksa", (Novljani se zaista gospodski nisu ni trudili da ga sudski ćeraju, nije imao ni najmanjih problema zbog toga) a uopšte ne možemo da saznamo iz njegovog članka šta se skandiralo u Ulcinju posle problema na utakmici koji analizira. Valjda je to dobro čuo, vjerovatno i uživo. I ono "Nož žica Srebrenica" i sve ostalo, sve zna, samo ni jednu jedinu riječ u onolikom tekstu nije rekao o tome šta se skandiralo kod njega u Ulcinju, ni pomenuo nije onaj narod na ulicama. Valjda su one parole bile nebitne za ovu temu, važna je Srebrenica bila i za ovo. Iz ovih razloga ja sam stekao utisak da je ova Nikolaidisova priča kao i svaka druga, onoliko koliko je razumljiva naravno, prljava propaganda.

Ako podržavaš ideju Velike Albanije, nemaš nikakvo moralno pravo da se buniš protiv Velike Srbije.

Da bi uvjerljivo kritkovao tuđi nacionalizam, moraš najprije iskreno kritikovati nacionalizam vlastite zajednice.

Sve drugo, svaka druga uvrijeđenost zbog tuđeg nacionalizma, nacionalizam je sâm.

Cilj ovog pisanja je bio sve samo ne kritika svog nacionalizma. Ovo je samo još jedno pljuvanje po drugima, u čemu autor po sopstvenim riječima uživa. I još da kažem da ovaj "ko se nije skrio magarac bio" zaključak zvuči kao završetak pismenog zadatka na temu nacionalizma cirka peti ili šesti razred osnovne škole, čime je Andrej pao bar za jedan razred ispod onog pisanja o neustrašivom mačku koji sebi liže jaja.

[Pero]

Jesi se zapalio ko bor na Pelješcu. Aj nek ti karambol ili zekoslawa otvore novu temu o tom Nikolaidesu (ili kako se već zove).