Beau » wrote:
ne znam, unda, ne znam dokle, kome, zasto ne meni, nemam pojma.
..pa eto, ne znam ni ja, meni je vec vise malo dosadilo. ili kako bi se to u mom selu reklo, pa nek me posere vise nesto, dovoljno me sasralo..
nije meni do pomaganja kao pomaganja, nego da skinemo tu valutnu klauzulu s kurca, sad kad smo svi dobili jebenu lekciju, školu.
neprihvatljiva mi je takva praksa, da potpisuješ unaprijed za narednih trideset godina nešto što ne znaš kako će se kretati.
i nepravedno je, jer se poslovalo samo u kunama.
mislim, iz današnje perspektive se čini suludo uopće dizat kredit na 20,30 godina, pa bio i bez valutne klauzule i u duplo manjem iznosu. a eto, tada je to bilo kao da odeš jednom u životu na skijanje, ono, zašto ne. pa me sva ta naknadna pamet smeta, kako mi ne bi smetalo. ne poznajem nikoga iz tog razdoblja da se borio sa sobom oće li uzet jeftiniji ili skuplji kredit. uopće se ne sjećam da smo vodili razgovore oko toga, a svi oko mene su dizali kredite, što u eurima što u chf. svi smo zajedno bili glupi. točka. dobili smo lekciju. nekima je to lekcija jednostavno preskupa, nepodnošljiva.
i uopće, kad sam ovako patetična
, ne obračunavam se ja s razmišljanjem poput tvog, jer ti imaš realnu sliku toga svega s kojom se nije problem složiti. zar ti ne misliš da ogroman broj ljudi radi hajku na frankaše. opet - nemoj me sad hvatat za svaku riječ, za hajku, možda nije hajka, ali da se nepravedno i s ogorčenjem razračunava s njima. a sva ta ogorčenost se pravda jer su frankaši navodno pohlepni i glupi. ne znam, ako ti to ne vidiš, eto, nemam pojma šta da ti rećen
hdzsdp je glupo i preglupo, slažem se, i ne pribjegavam rado tom argumentu. ali nije ništa gluplje od toga da nećemo da naš novac pomaže pohlepne, ter da nam je toliko stalo što se radi s našim novcem. kako može biti toliko stalo i onda glasati za stranke za koje pouzdano znamo da neće biti tako odgovorni s našim novcem, jer nisu ni dosad bili. jel zvučim ko miki?
ali stvarno se ne obracunam ovdje sad ni skim, nego iskljucivo sa sobom.. i ostalim zivinama i arrhitektonskim nazivljem.
valutna klauzula, valutna klauzula.. evo, ponovit cu jos sam o jednom, tj amo se malo igrat. znamo nekako okvirn o, tj svak nesto nekako zna, ima neku svoju predodzbu o..svacemu, pa tako i jel, o tim bankama, o drustvu, o ovoj drzavi, o inace drzavi, o ekonomiji, itd, i zamislimo sad da je svatko od nas danas.. banka.
dakle, postujuci neke zadane uvjete ili neke opcenitije uvjete (endogenijalije), osim ako mislimo da je nase dvoriste centar svijeta po kojem se drugi ravnaju, od merdijana i paralela pa do rektascenzija i deklinacija.
uz jednu, jel, napomenu, da je smisao banaka da svojim vlasnicima donosi profit, ako cemo se slozit s tim, a ako necemo, mogu ja sve to svest i na neke osobne razine pa da malo mi to vidimo kako ko gdje stoji s tim profitom i kad je i za koga profit samo u tudjem oku, a u vlastitom je.. ne diraj to, to je moje, ubcute isssami..
i eto, pod kojim bi uvjetima, svatko od nas koji zna ili misli da zna kako sve oko njih funkcionira, ali za sebe i nisu bas nesto sigurni
, ti kao banka dala nekom kredit.
opet cu malo rec, ok, na trzistu si, kao i sto smo svi, valjda jesmo ako cemo tako objasnjavat svijet tim ishodistem da ne kazem.. bogom, a izgleda da ga tako objasnjavamo, stoga, poslovni i kakvi sve vec rizici postoje (npr kao primjer, u ovom konkretnom slucaju rizik banke bi bio i histerija franka, velike oscilacije, mogao je franak zestoko past, nestat cak), dakle, u ovoj realnosti i realitetu, kako bi ti kao banka dala nekom kredit, pod kojim uvjetima, kako bi se osigurala, koliko bi se osigurala, kako bi umanjila rizik n e samo da ne ostavris profit, nego da uopce opstanes kao b anka i da eto, amo malo bit placljivi, da svojim opstankom mozes i dalje davat kredite.
i sad, eto, kazem da ne idem u neke nepotrebne detalje i kalkulacije das npr (ako si lud jel
) kredit u kunama (nesto je gdjekad tako bilo i u jugi) i mas valutu, kunu, jel, imas kredit, imas kamate, nekom terba lova za neke njegove potrebe i zamisli, ti ga eto, pratis u tome, kazes i meni ce se to isplatit, ne samo kroz kredit, bitno mi je da ta investicija se razvije, pa ce onda taj komitent opet radit sa mnom, povjerenje, bla, bla, itd, itd, i kazes, evo godisnja stopa inflacije ili cega vec je tolika, trend je toliki i evo tebi moj lolo dragi, kredit na trideset godina po tim sad uvjetima.
cuj, trideset godina. u jednoj drzavi poput ove? trideset, dvadeset godina? dat kredit u kunama, ne pokusat nesto predvidjet, osigurat se?
ajde, po kojim uvjetima bi ti dala taj kredit?
os da ti kazem nesto? pod tim nekim uvjetima, koje nekako ofrlje predrasudno pretpostavljam, imala bi pa jedno.. dvadeset miljardi zahtjeva u roku od mjesec dana..
ne pitam ovo konkretno, ako me razumijes, pitam retoricki, pitam samo da malo zamislis kojih sve tu problema ima, kojih sve i kakvih i koliko, pa onda i stoga, slozenosti, jel?
pitam ili igram se pitanja, pitanjem, zato da se malo bude svjestan nekih odnosa, nekih funkcioniranja, da malo upoznamo kako te (metaforicke) banke misle, cega su one dio i kako i na sto mi ustvari ne sam o da pristajemo, nego i razvijamo, a to nam se onda kao ne svidja, ali to sto nam se ne svidja, to je kod drugih, ne kod sebe.
zato kazem, treba tu malo bit fer ponajprije prema sebi, onda je lako to sirit oko sebe, tj pokusat barem sirit.
ako su banke kao neki neprijatelji, onda bi valjda bilo dobro najprije upoznat tu neku paradigmu, sustav, mehanizam, pa onda to nekako ic pokusat mijenjat, prilagodjavat (naravno, tu je glavno pitanje jel mi to ustvari uopce hocemo, pocevsi od sebe), dakle, upoznat, pa onda se pokusat nekako pametno ili pametnije ponasat, a ne kad se pocne radit o vlastitoj guzici, e tek onda se naglo propametnimo, tj u ovom primjeru, kad eto, taj jebeni franak naraste, a ne kad smo nesto potpisivali.
onda nije bila frka, ali sad jest.
ponavljam, tu ima svega i svacega, koliko tih kredita, pa najmanje jos toliko sudbina i to ne samo sa strane onih koji su te kredite uspjeli uzet, pa tako imamo i toga da je netko vidio nacin ili, ne znam, priliku mozda cak, da ide zajebat banku. ono, znas, ja sam lukav, sjebem ja banku i sustav samo tako, tj to su oni koji redovno i stalno ne zele cekat autom u jednoj traci, nego krenu drugom praznom trakom pa se onda ubacuju, guraju.
buduci da bi moglo doc do toga da sam ovim primjerom opisao sve, ne, nisam, zelim rec da u toj franak udruzi ima i toga i kako je zeka rekla cini mi se, radit od citave te udruge socijalni slucaj, ma ne mogu ni da hocu.
tj, eto, banke ucjenjuju ili su dio tog reketa drustveno ekonomskog. i sad me jos i udruga franak mora ucjenjivat, i to emocionalno ucjenjivat da pokazem sucut, empatiju i kako se to vec zove.
meni je dosta vise ucjena sa svih strana i ekonomskih i udrugaskih i politickih i crkvenih, nemam ja toliko resursa kolika je potraznja, moram se dobro koncentrirat da ovo energije sto imam ili sto mi je ostalo, da pokusam usmjerit stvarno tamo gdje vidim, mislim, osjecam da je ono, frka jebote.
kao sto mi je dosta i bukacenja, pa sad udruga franak u ocaju sa svima tikve sadi da bi izvrsila neki pritisak koji je meni sasvim razumljiv, imaju potpuno pravo, pa i mozda obavezu na to, ali u tom ocaju, s kim bi onda sve udruga franak mogla krenut nekim koncenzusom zajednickog interesa? s kakvim sve politickim stranama, slikama, opredjeljenjima? mislim, gdje je mjera? granica?
..i jos nesto, kredita je bilo i prije, problema je bilo i prije, ali je i sutn je bilo, i zasto je sad neesto postalo vidljivo, aktualno..zato jer je nesto masovnije, organiziranije? sad se uocavaju nepravilnosti, sad? sad smo se poceli bavit razumijevanjem malo ekonomije, bankarstva, ali da franak nije podivljao, opet bi bila sutnja, opet bi bilo sve sotokuco, ti krediti bi bili ono, ne bas mila majka, kredit je uvijek kredit, svaki, obaveza pod macem damaklovim, ali bilo bi.. muci, ne talasaj, ne provociraj, ne pitaj nista, nek banke rade kako rade, za sad je meni dobro, a drugi neka vicu ako im nesto fali.
ono, s tim dijelom i misljenja i stava i u udruzi franak i van udruge franak, koliko god je meni to razumljivo, nekako ljudski, nekako ocekivano, pa koliko god to meni cak mozda bilo i blisko, ja se s tim jednostavno ne zelim solidarizirat.
kako je ono eli rekla.. necu .
. Inace ne se ne bi tolko ni zaduzivali.
