POREZNI STRUČNJAK 'Slom financija je
neizbježan, trebat će nam neka vrsta
protektorata
U usporedbi s drugim tranzicijskim državama porezno smo
skupi. Posljedice vidimo. Nema investicija
Svako smanjenje poreza sjajna je vijest - tako Hrvoje Zgombić ,
vjerojatno najpoznatiji hrvatski porezni stručnjak, komentira najave o
mogućim promjenama poreza na dohodak.
Vlada bi, podsjetimo, povećala neoporezivi dio plaća te pomaknula
prag plaćanja najviše, 40-postotne porezne stope na dohodak iznad
13.200 kuna. Zgombić odavno tvrdi da je fiskalni teret u Hrvatskoj
nepodnošljivo visok te je u direktnoj korelaciji s ekonomskom
neuspješnošću zemlje. Prilikom povećavanja PDV-a upozoravao je da
uvođenje svakog novog poreza ili bildanje postojećih ne mora
rezultirati rastom poreznih prihoda. Upravo suprotno, realno je
očekivati smanjenje gospodarskih aktivnosti, a povećavanje
nezaposlenosti i siromaštva.
Zadovoljni ste predloženim promjenama, ali neki ekonomisti
misle da je zapravo riječ o prelijevanju iz šupljeg u prazno. Ono
što će se dobiti smanjenjem poreza na dobit izgubit će se, tvrde,
ukidanjem povlastica na reinvestiranu dobit?
- Općenito nikako nije dobro smanjivanje jednog poreza kompenzirati
povećanjem drugoga. Pogotovo jer je nama nužno drastično rezanje
opće razine poreznog tereta. Hrvatska je suicidalno nekonkurentna u
odnosu na druge zemlje. U usporedbi s drugim tranzicijskim državama
porezno smo skupi. Posljedice vidimo. Nema investicija.
Visina poreza direktno utječe na investicijske aktivnosti. Svaki porez,
čak i onaj koji naoko nema veze s gospodarstvom, poput poreza na
nekretnine, mora se odraziti na stanje ekonomije i zaposlenosti.
Logično je da kapital ide tamo gdje će se više oploditi, bez obzira na to
jesu li tamo socijalne nepravde veće. Povećavanje fiskalnog tereta gasi
radna mjesta.
U tom pogledu jednako ste kritični prema bivšoj kao i prema
aktualnoj vladi?
- Što se tiče porezne politike, ne vidim neke bitne razlike između naših
vlada u zadnjih desetak godina. Preciznije, od 2000. taj se sustav
urušava. Politika se kroji ne prema fiskalnim mogućnostima zemlje,
nego isključivo prema predviđenim, stalno rastućim rashodima.
Lokalne su jedinice samouprave, primjerice, u dvije godine, 2011. i
2012., zaposlile tisuće ljudi. Dok istodobno realni sektor nestaje.
Ne možete kraj sve ugroženijeg privatnog sektora, koji producira sve
manje poreznih prihoda, javnu potrošnju čuvati netaknutom od bilo
kakvih ozbiljnih redukcija. Niti se rupe u proračunu mogu krpati
stalnim povećanjem opće razine poreznog tereta.
Godine 2010. objavio sam tekst pod naslovom “Zašto Hrvatska
propada i zašto taj proces neće stati”. Razmišljao sam da bih sada
trebao napisati tekst “Kako je Hrvatska propala i zašto još svi o tome
šute”. Osobno mislim - to je isključivo moje mišljenje - da je pred
Hrvatskom masivan i neizbježan slom državnih financija i ekonomije.
Nastupit će onog trena kad se, jedna za drugom, pozatvaraju kreditne
linije. Trebat će nam neka vrsta protektorata Europske komisije. Koja,
ostaje za vidjeti.
Tvrdite da je slom neizbježan, nezaustavljiv?
- Mislim da ne postoji ni jedan realističan koncept koji bi to mogao
zaustaviti.
Ali u Vladi tvrde da se prve pozitivne promjene već mogu osjetiti
te će iduće godine, najavljuju, BDP sigurno rasti?
- Ja sam oko toga vrlo skeptičan. Gdje je ta realna osnova iz koje bi
BDP mogao rasti ili barem stagnirati? Nema je. Naša je situacija vrlo
teška, određena, s jedne strane, vrlo visokom stopom zaduženosti, a s
druge strane, vrlo niskom razinom gospodarske i investicijske
aktivnosti. Mogao bih se složiti s onima koji tvrde da nikad nismo
živjeli tako dobro kao danas. Ali, veliki dio našeg standarda potječe od
zaduživanja u inozemstvu. Od tuđeg rada i štednje koja se u obliku
kredita prelijeva u Hrvatsku. Kod prognoza na umu treba imati i novu
stagnaciju u Europskoj uniji, vidljivu na BDP-u za drugo tromjesečje u
Njemačkoj, Francuskoj, Italiji. Kretanja suprotna očekivanju da će naš
rast generirati oporavak u EU.
Hoćete reći da trošimo ili krademo od budućih generacija?
- Tako je. Svaki put kad se zaduži, pogotovo kad se zaduži kako bi
financirala tekuće rashode, država je ubrala porez iz budućnosti.
Spiskala je dio onoga što ne pripada sadašnjim generacijama, nego
našoj djeci. Čim se zatvore kreditne slavine - a taj nam je trenutak, ne
našom voljom, sve bliži - na površinu će isplivati istina: da smo,
nažalost, jedna mala i siromašna zemlja. Sjajni potencijali te zemlje
ostaju neiskorišteni.
Znači, ne smatrate da smo dotakli dno?
- Prije kojih dvije, tri godine mislio sam da bi bilo dobro da što prije
udarimo u to dno, kako bi se konačno počeli dizati. Ali u zadnje mi se
vrijeme nekako čini da dna zapravo i nema. Nismo se, nažalost, uspjeli
adaptirati ekonomskom okolišu u kojem djelujemo. Osim malih i
rijetkih niša, svi oni koji svoj opstanak temelje na domaćoj potražnji
nestat će. Ne možemo se oslanjati samo na ulaganja koja se odnose na
rentni položaj, kao što je turizam ili nafta i plin.
Katastrofične prognoze. Ali prije tri godine, uoči parlamentarnih
izbora, napravili ste svojevrsni izborni program - premda u toj
utakmici niste namjeravali sudjelovati - prema kojem
perspektive nisu bile tako mračne. Najavili ste rast BDP-a i
veliko smanjenje broja nezaposlenih?
- Da, ali uz uvjet svih uvjeta: drastično smanjenje javnih rashoda. No,
umjesto toga, mi smo dugovima financirali tekuće rashode. Svake smo
godine pojeli između jedne i dvije milijarde eura. Zamislite da smo taj
novac sve te godine ulagali u znanost i obrazovanje. Gdje bi nam
danas bio kraj! Hrvatska će u jednom trenutku ipak morati početi
živjeti od onoga što zarađuje. Ali, smanjenje deficita neće biti
dovoljno. Želimo li biti konkurentni za ulaganja, morat ćemo smanjiti i
opću razinu poreznog tereta. Fiskalna se politika ne može rukovoditi
samo našim potrebama, navikama ili zamišljenim obujmom javnih
rashoda. Porezni sustav moramo krojiti gledajući što rade ostale
zemlje naše razine razvijenosti. Postoje neki razlozi zbog kojih ne
povećavaju poreze, premda bi i one sigurno rado izdašnije financirale
svoje zdravstvo ili neke druge potrebe. Ali to ne rade, jer bi gubile
radna mjesta. Ulagači bježe u zemlje s nižim poreznim opterećenjem.
Ako vas dobro razumijem, smatrate da je državni proračun
Hrvatske prevelik za naše mogućnosti?
- Evo, budžet je od 2006. do danas narastao za nekoliko desetaka
milijardi kuna. U čemu se to toliko povećala kvaliteta javnih usluga da
bi mogla opravdati takvu eksploziju rashoda? Zato smatram
potrebnim da svaka stranka kad se prijavljuje na izbore pred javnost
izađe sa svojim prijedlogom proračuna za sve četiri godine trajanja
mandata Sabora. Nije važan izborni program, to su ionako najvećim
dijelom političke izjave. Nacrt proračuna mnogo više pokazuje i
obvezuje. Iz takvog je dokumenta apsolutno vidljiva cjelokupna
politika: ekonomska, porezna, zdravstvena, obrazovna… Radnici i
poduzetnici, građani i cijela javnost u tom slučaju točno, u lipu, znaju
tko im što nudi