Ma nije u tome stvar.Ze. » wrote:Kad bolje razmislim, nisam baš siguran da mi se sviđa ta ideja. Naime, da bih je prihvatio (rasprave o provedivosti navedenog u praksi ostavit ću za drugi put) prvo bih trebao imati povjerenja u sud svojih sugrađana. A toga, nažalost, nemam.
Da su svi ljudi pametni, obrazovani i kadra donositi smislene sudove i odluke, ne bi nam svijet izgledao kako izgleda. Mislim da je demokracija kao takva ili apsolutno neodrživa ili održiva u formalnom (iluzornom) smislu.
Ljudima trebaju diktatori, glavešine i dobra, tvrda i žilava čizma preko face. Ljudi jednostavno ne znaju što je dobro za njih.
Mase su zapravo, ako su dovoljno velike ter nenadrkane (dakle, stampedo i masovni prosvjedi ne upadaju u tu kategoriju), sposobne prilično dobro izabrati. No to je nebitno.
Problem je s direktnom demokracijom – i to njeni promotori uporno odbijaju shvatiti i prihvatiti – da je donošenje zakona proces. Koji traje. Koji u predstavničkoj demokraciji (kod koje je u Hrvatskoj veći problem da zapravo ne znaš tko te predstavlja) uzima određenom broju ljudi puno radno vrijeme.
Da, neki i markiraju. I to je bitno za priču, bez brige.
I sad zamisli da vlast padne u ruke narodu. Direktna demokracija za sva pitanja.
Kojih je pun kurac i osamsto.
A ljudi bi se bavili i nečim što nije donošenje odluka o istraživanju ruda i gubljenju vremena. Recimo, zarađivali.
Dakle, koliko bi vremena prošlo od uspostave direktne demokracije do uspostave nekakvog predstavničkog sustava, možda i s torbarenjem glasovima kao nekad dionicama? Malo.
A ni priče kakve je svojedobno prodavao hopla, o tome da odluke donose zainteresirani, također ne vode ničemu doli uspostavi novih elitâ.
Da, predstavnička demokracija ima svojih mana. Da, neke bi se stvari trebale rješavati referendumima; Slovenija ima referendume svako malo. Ne, sve to ne znači da treba dokinuti predstavničku demokraciju umjesto da se riješe ti problemi, tim više što kod nas ta demokracija nije ni blizu nekakve zrelosti.
