Post
22 May 2014, 20:59
Oteli su me na nekakvom makadamskom putu. I još neku osobu, mušku, meni nepoznatu. Pokušali smo pobjeći, i onda su tom liku odrezali nogu i natjerali ga da je pojede. Bio je sav izmasakriran, užasni urlici, i mislila sam kako je grozno što nema kakvu oštricu kod sebe da se ubije. Odveli su me u neku vrstu gladijatorskog kazališta. Uz kralja tiranina koji nas je oteo, sjedila je još krvoločnja kraljica. Gledala me opako. Ovi iz loža su iz zafrkancije bacali sjekire, jedna je efikasno raspolovila glavu gledatelja u parteru što je izazvalo sveopće veselje. Šmugnula sam u parkić ali je kralj došao za mnom i zaprijetio mi da mi ni slučajno ne padne na pamet pokušati se domoći tramvaja. Nije bilo druge pa sam htjela igrati na šarm. Onako musava, odrpana, čupava, neuspješno sam se počešljala prstima, zatreptala i rekla - pa nećeš me valjda ubiti. Na što je odgovorio - ja ne, i nacerio se. Vratio me na pozornicu. Onda je došao ogroman grmalj. Dali su nam pištolje za dvoboj. Pucala sam ali kako sam bila pola metra niža, metak je išao odozdo i samo mu okrznuo nos. Nikako nisam uspijevala ponovo povući okidač, bilo je preteško i nije išlo ma koliko sam stiskala. Grmalj me zgrabio za vrat i pištolj pritisnuo na rebra (još me boli kad se sjetim). Nisam više ništa mogla napraviti. Vrisnula sam - ne želim umrijeti. I probudila se.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.