Pero » wrote:
U principu se slažem sa svim što si napisao, samo mi ova rečenica nije legla. Da li ti to misliš dati naslutiti da je urota još prisutna, zato što nije ostvarila sve svoje ciljeve, pa tek kad ih ostvari, onda će postati činjenicom - fait accompli? Dok se ne ovlada svim našim resursima (koji su po meni beznačajni) i cijelim tržištem od 4 i kusur milijuna ljudi (koje je manje od jednog Muenchena)?
da, mislim da ta neka urota.. ja bih je prije nazvao politikom, mislim, moze se pratit i analizirat, jos uvijek traje, taj proces jos uvijek traje i postoji.
ne mislim da se sad radi o nekom vaznom trzistu, gledano po nekim tim mjerilima broja ljudi i sposobnosti njihove ptrosnje, niti kao o nekom strateski vaznijem prostoru, ali o nekom prostoru koji ima neke zanimljive potencijale, to da.
moglo bi se tu zavrtiti neki ciklusic i okrenut neke pare, neke procese razvit koji ce imat utjecaja i van granica ili pojma hrvatske.
dosta je samo rec da se cetri ili pet miljuna ljudi u ovoj drzavi, nekako sa strane gledajuci, smatra nedovoljnim, smatra se neiskoristenim prostorom, a dijelovi prenapucene evrope i ljudima i kapitalom, prezasicene svim i svacim, rado bi tu malo se nekako prosirili.
ono na sto mislim, to je prije svega hravtska kao dio nekih vecih i sirih procesa, gdje ona ima dosta manje utjecaja, a puno vise nekako mora ili je prisiljena ili eto, onda i hoce, tj hoce nece, hoce plivat u toj struji i tim procesima, druge joj nema..
a tu je jedan proces.. sad zasto i kako, mogu slutit, ali taj proces je bitan kako i za hrvatsku tako i za neke sire odnose i interese, a u tom procesu je jako vazno da ono sto predstavlja hrvatska kao dio te neke jugoslavije, bude trecinom na silu kolektivnom memorijom zaboravljeno, trecinom preuzeto i primijenjeno kao korist za uspostavu (ponovnu?) nekih drugih vrijednosti, a trecinom, proglaseno zlom i nevaljalim, kako bi se stalno generirali neki obrambeni mehanizmi i drzalo drustvo na takav nacin u nekoj vrsti napetosti, neke imunosti, tako nesto.
preko dogadjanja i procesa u ondasnjoj jugoslaviji, daju se objasnit neke stvari koje se ni po koju cijenu ne smiju prihvatiti, ne smiju postati povijescu i tu je najveci interes, kapital da se jugoslavija, sfrj, jel, na sve moguce nacine prikaze kao pokusajem unaprijed osudjenim na propast, a da su kao neke snage koje su stalno i uporno to kao govorile i dokazivale, sada u pravu i da se stoga sve nedoumice i pitanja i kritike iz tog vremena koje je jugoslavija stvarala, stavljaju ad akta kao nepotrebne i pogresne. i da je citav koncept anti sfrja i onih koji su ga nosili, promicali, bio eto, u pravu i da sad bez straha mogu dalje vrtiti ono sto vrte.
ili ovako, kako je rekao kolakovski. iz male promjene proslosti, moze se izvuci velika korist.
uostalom, kad smo vec spomenuli trasparensi internesjonal, ngdje cereset pete ili nakon, koju godinicu mozda, tj ured strateskih sluzbi kako se onda zvao, oss, zabiljezio je (mislim, dokument je sluzbeno objelodanjen, skinuti su pecati tajnosti) kako je pavelic uzivao visoku zastitu vatikana nakon rata, krio se u vatikanu, sto, je vrlo kompromitirajuce za ulogu vatikana u drugom svjetskom ratu.
briatanski i amrericki agenti su bili stend baj da ga uhvate, sve je vec bilo spremno, znao mu se svaki korak i u vatikanu, a i izlazio je u setnju po rimu preobucen u svecenika, ali do tog hvatanja nije nikad doslo.
jedna od najerogenijih tocaka da se objasni povijest i da se sagleda uloga vatikana u jednom velikom sukobu kakav je bio drugi svjetski rat, ciji se odjeci vrlo jasno cuju i danas, stovise mnoge arhive iz tog vremena su jos uvijek oznacene kao tajne, ne zeli se sve pustit u javnost.. jest situacija u tom vremenu na podrucju balkana ili jugoslavije.
toliko erogena da bi stete koje bi vatikan mogao imati radi toga, mogle za vatikan biti kobne, nesagledive i nema tu milosti, ako je ikako moguce, na bilo koji nacin unistiti jugoslaviju ili sudjelovat, doprinosit tom unistenju, tako da bi se razvili neki drugi procesi, neka druga memorija, ustanovile neke druge cinjenice i ako ce se to rusenjem jugaslivije nekako olaksat,postici, onda nbema tu dileme nikakve. ni onda, prije dvadesetka godina, a ni sada, jer proces jos nije gotov, jos postoji opasnost, a i onako vatikan nije bas nesto u uzlaznoj putanji i svaki mu dar mar, nered, sukob, rat, igra..bilo sto sto ce skrenut paznju s te uloge, odgovara i treba ga poticat.
nisu tu bitni ni ljudi, ni financije ni ekonomija, nista, nista.. nista tu nije bitno, sve je to premala cijena.
eto, to je jos jedna od kaplji koja je pomogla tkati raspad juge. sutra ako bude potrebno i hrvatske i evrope..ma bilo cega, bilo cega.. bilo koga..
