elma » wrote:zagrcnula sam se u kavi, na par sekundi sam mislila da ću umrijeti
Nadam se da nije zbog mene.
nego...
ma nisam mislila iz prvog posta da je nedobronamjerna, nego se sjećam da si pisala da se moraš naći s nekom nedobronamjernom, a neće ti se, pa sam mislila da je to ta. a možda sam sve zabrijala ili samo sanjala
Moguće, ali imam još jednu.
bože sačuvaj, mene sve ovo podsjetilo na neki film s g. paltrow u kojem je mama njenog muža patološki opsjednuta s njim
i na Savjetodavku. tako je ona htjela od mene da je uvjerim da mi je draga, jer se naljutila što sam se prvo dogovorila za kavu sa zajedničkom prijateljicom, a onda njoj javila kad se nalazimo i pitala jel može
trebalo mi je odmah tu prisjesti sve to skupa, ali ne -ja sam morala biti budala.
Jelda.
To je to šupendarstvo, normalni ljudi pobjegnu na prvi znak. Ne ja.
mislim da tu tvoju ljudi vole jer ona, kakti, njih voli
hmmm, a jel ona utjecajna? možda je i zato vole
Pa svakako da da, voli ih, da, a ima i malo drugog.
ne znam stvarno što da radiš... ali ne vjerujem da netko čini usluge (ako sam dobro shvatila, nešto ti je pomogla) samo tako, a ni ne zna te pravo. možda ona neće htjeti da vratiš uslugu, ali sigurno ima neki motiv - može biti da "samo" želi intenzivno druženje (uz dozu patologije dakako)
Najdraže mi je bilo kad mi je kroz "suze i dramu" o ljubomori rekla "a ja sam tebi to i to..."
Otad sam iziritirana maksimalno. Al' nisam htjela svađu jer već znam kako izgleda prepiranje i dokazivanje s takvom osobom, ponijela bi se kao da sam joj pobila obitelj u Aušvicu. Jer ona je divna i dobra, a ja tako, kako samo mogu, ona mene voli. Isuse, ako išta mrzim onda su to emocionalne ucjene na taj način.
I da, to i ja mislim, nema šanse da mi daje nešto samo tako, a ja joj za njenu uslugu koju tražila nisam, ne mogu ponuditi ništa, a kamoli sebe. Najgore je što sam ja nekad to htjela, a sad više ni to što mi je pružila ne želim. Ne želim stvari dobivat na taj način niti ih bome otplaćivat ko zna kako.
Bottom line je da ja nju nakon svega ne želim upoznat uživo, a da se želim prestat osjećat kao zadnja kravetina koja je ubila Bambijevu mamu.
I da, svijet je premalen i možda žena ovo jednom i pročita, u tom slučaju, ionako ću biti kravetina.
Još samo da prisvojim svoju inner kravetinu i naučim je voljeti.
Dosta mi je patoloških odnosa, jebemu, za čitav život. Nisam u srednjoj, ne dugujem nikome ništa.
Žalosno je samo što sam uz sve to došla do nekih bitnih spoznaja o ovom čime se bavim i što bome postajem sve sigurnija da to nije ono što sam ja u životu htjela. Nisam sretna s tim. Sve mi je to postalo teški teret.
jesam ovo ja pisala? 
) to sve za 10, 20 godina ili tako nekako 
) 
