ElliQuinn » wrote:
Ozbiljno govoreći, mislim da pametni počnu prije ili kasnije propitivati svoje motive i svoja djela. Glupi, ako i propituju svoja djela, često ne idu jako duboko u propitivanje motiva. Problem s propitivanjem motiva je što onda ne gledaš samo kako ti izgledaju djela nego i zašto su tu i takva - idealna situacija da završiš jeben (metaforički, ponajprije), ali ne i pošten (makar samo u svojim očima).
Ma ja, ubrah ja to boldano, al izgleda mi da se hm...previše precizno (?)...kritično (?) osvrćeš na samo poštenje.
Niko ne može vaik bit apsolutno pošten, iz jednostavnog razloga što te ni život ne stavlja uvijek u situacije gdje su jedini izbori poštena i nepoštena radnja.
Dapače, hrpu puta moraš odabrat između dvi, tri, 10 nepoštenih. Poanta poštenja tada jest da odabireš najmanje nepoštenu. Il da odstupiš s mjesta odlučivatelja, ako vjeruješ da drugi čovjek sa sobom more donijeti i nove, bolje, izbore.
Glede ovog zadnjeg...vlastite oči vrijede jedino kad nisu ćorave. A ta ćoravost nije rijetka pojava. Prvenstveno tu sad mislim na preuveličavanje "negativnog". Jer ako tražiš apsolut u poštenju, ondak nema gledanja vlastitim očima, ono, poštenje ne bi smjelo bit podložno individualnim kriterijima.
Tito dragi, ja bi ovo neđe dublje raspravljala, jer mi je opet Kant na pameti

.
Ovdje me malo sram oftopičnosti.