Što je obitelj?

[Emericzy]

Sad mi je još nešto palo na pamet reći.

U 'pravom' svijetu, u kojemu homofobi nadmašuju razumne ljude 5:1, nikad ne bih vodio ovu raspravu. O svemu ovome pričam na način na koji pričam samo zato što sam tu među 'svojima'. Tamo bi to bilo besmisleno. Homofobi bi -- o užasa! -- mislili da se slažem s njima, a njima baš nikako ne bih imao šanse objasniti što zapravo hoću reći. S vama imam bar neke nade. Osim u slučaju Unde, ali božemoj, Unda je jedan jedini, neponovljiv.

[Eks]

Slažem se. Ali vidiš, i ti prepoznaješ potrebu prethodnog dobivanja državljanstva. Znači, prepoznaješ vlasništvo nad zemljom i pravo da domaćin njome upravlja. Pa čak i da regulira pristup toj zemlji, izdajući dozvole. Na temelju čega? Ničega osim povijesti, tradicije.

A bila si govorila da se vlasništvo treba zaslužiti. I da tradicija tu ništa ne znači.

Vraga ne znači. Možda ti tu činjenicu ne prepoznaješ, ali civilizacija = tradicija. Da, praktički možeš staviti između ta dva pojma znak jednakosti. U svakoj se generaciji 99,99 posto civilizacije prenosi dalje, a samo se 0,01 posto mijenja -- ako baš mora. Ljudi, srećom, nisu pretjerano skloni promjenama. Vole stabilnost.

Da. Znam da ljudi ne vole promjene i da vole stabilnost. Zato su teško pojmili i prihvatili na koncu da je Zemlja okrugla. Vjerujem da je onomad za mnoge bilo lakše živjeti sa spoznajom da imaju ravnu ploču pod sobom i da je to njihovo tlo.

Pederi ne trebaju prethodno dobivati "državljanstvo" jer su ga već dobili. Ali im ti sad govoriš sljedeće: Ok, dobili ste državljanstvo i što sad više hoćete? Budite zahvalni što hodate hrvatskim tlom, ali nemojte slučajno misliti da time niste gosti. Jer jeste. I ja ću naći način da vas na to podsjećam. Sa svim onim "privilegijama" koje gosti dobivaju. Ne, vi niste ravnopravni građani Hrvatske iako deklarativno jeste. U praksi niste.

Kamon, kao da je državljanstvo ikad išta značilo kad masa podivlja, krene brojati ova i ona zrnca. Tako sad na temelju prebrojanih homo zrnaca ljudi nemaju pravo da se vjenčaju. Nonsense, totalni. Zato jer bi tad netko morao svoju ravnu ploču zamijeniti kuglom. A teško se kotrljati. Jebiga, to nije problem homoseksualaca. To je vaš problem. Hendlajte ga nekako. Ishendlali su mnogi i za njih teže stvari, prihvatili da moraju u istoj državi živjeti s onima koje mrze pa onda valjda možete i vi koji ne razumijete čemu pedersko vjenčanje, ishendlati tako nešto. Bez jauka da je to udar na simboliku, svetost i tradiciju. Jer nije.

Tradiciju ne treba 'opravdavati', što ti od mene tražiš. Tradicija je zatečeno stanje, ono što smo dobili rođenjem. To je ono sa čime živimo. To je voda u kojoj kao ribe plivamo. Opravdati treba želju za promjenom, a ne trediciju. I mijenjati samo ako je opravdanje promjene dovoljno uvjerljivo.

Znam ja to. To ne znači da mnogi stavovi poduprti njome nisu nonsense.

Tradicionalno, brak je 'moj', a ne pederski. To je 'moja' nematerijalna baština. Zašto bih ju ja objašnjavao? Treba li objašnjavati ojkanje i bećarac i pašku čipku? Ne. Ljudi to imaju tko zna otkad i paše im.

Brak je tvoj isključivo zato što bi mnogo ljudi ovdje rado potpisalo i da je Zemlja ravna ploča. To što se šlepaš uz njih uzimajući samo jedan njihov stav i preuređujući ga i stavljajući mašnicu na njega ne znači da im ne možeš zahvaliti na doprinosu zbog kojeg je taj brak tvoj i njihov. Oni su ipak čuvari tvoje baštine. Borba vam je zajednička. Zanima me koliko te to točno smeta i jesi li uspio nekako sagraditi dovoljno jak bedem da potvrdiš da nemaš nikakve veze s tim prostacima iako oni štite ono što ti najsvetije?

Nego, što misliš o nazivu obitelj? Ako je brak tvoja nematerijalna baština onda je pretpostavljam i obitelj isključivo mama, tata i djeca? Što je samohrani otac sa sinom, samohrana majka s djecom? Bitelj?

Ljutili bi se Pažani da im sad čipku svojataju Kinezi i počnu ju raditi pod imenom 'paška čipka'. I još hodaju uokolo svijetom i na sav glas viču MI NISMO PAŽANI!!! NISMO!!! MI NOSIMO PAUNOVO PERJE U GUZICI!!!

Dakako. Kao što bi se ti imao pravo ljutiti da homoseksualci žele da se njihov brak zove heteroseksualni brak. Ali vidiš, oni bi samo "brak". Bilo bi zaista smiješno da se Pažani ljute na Kineze što proizvode čipku samo zato što postoji paška čipka. I da traže da se zove tipka. Jer ono, Kinezi proizvode kinesku čipku, a to što je jedno i drugo čipka, nije njihov problem. Koliko bi samo suludo djelovalo da Pažani zabrane ime "čipka" i traže pravo da se samo njihova čipka zove čipka, zar ne?

Hajde, kaži sad ti meni. Zašto pederima baš treba da imaju 'brak', a ne prak, vrak ili krak? Što je to vitalno u ovom simbolu? Koliko vidim, ne poštuješ ga pretjerano, kao što ga ne poštuje većina onih koji bi ga lako dali pederima. Ponavljam i potcrtavam, govorim o simbolu, o tradicionalnom braku, a ne o nekom pravnom institutu koji bi imao jednaka prava i status kao brak.

Opet ti podmećeš što ja poštujem, poznajem, ne poznajem, ne poštujem. Otkud ti to da ja ne poštujem brak? Otkud ti to da meni osobno brak hipotetski ništa ne znači? Vrlo je vjerojatno da nemamo isto poimanje i viđenje braka i da ne poštujem brak onakav kakvim ga ti zamišljaš, ali da ga ne poštujem in general, to nije točno. Ja eto smatram da ljudi koji se vole imaju svako pravo vjenčati se. Smatram da imaju i svako pravo razvesti se kad ta ljubav mine. Znam da je i to svojedobno pa i danas je - travestija. Jer i to nije poanta braka. Brak je do smrti, ne? E pa vidiš, i to se promijenilo i ne, nije nikakav udar na nikoga nego poštivanje čovjekove slobodne volje i njegovih prava. Brak iz ljubavi je jedino što meni ima smisla i što ja poštujem. Moram li spomenuti da to uključuje monogamiju? Dakako, nemam ništa protiv da ima svakakvih brakova dok u njima nema nasilja (za takve bih voljela da ne postoje no opet, čovjekova je slobodna volja da sudjeluje i u tome), nemam ništa protiv ni tvog viđenja braka iako ga duboko ne preferiram, ali vidiš, ja ne bih rekla, eno onaj Emericzy ne bi trebao imati pravo na brak zato jer se moje viđenje braka ne poklapa s njegovim i zato mene to vrijeđa!!!!11 Ne vrijeđa me apsolutno što ljudi rade u svojim brakovima. Može mi biti ružno i tužno, ali to se mene ne tiče. Njihovo je pravo da ga sklope. Dakle, očito je da više poštujem brak odnosno pravo na brak nego ti. Jer ti bi ga sebično uskratio onima za koje vjeruješ da ga nisu zaslužili. Reci mi onda, tvojom logikom, čime si ga ti zaslužio? Opravdaj ga. Kako bi se ti osjećao da svoj izbor moraš pravdati i da ti dođe nekakva katolička policija i da odjednom odluči uistinu provoditi svoje besmislene i talibanske zakone i krene te propitivati o tvom braku i uzimati si za pravo da zaključi da to nije prirodno ni po Bogu? Opravdaj ti kako se poliamorija uklapa u monogamni brak koji je tradicija? Tako što su se svi navijeke varali pa je to svojevrsna uzanca?
Gle, sve se može izvrnuti. Svakome možemo uskratiti ovo i ono pravo. Tko je mislio da će Židove jednom početi odvoditi. Štošta se okrene preko noći. Uzimati si za pravo vagati nečija ljudska prava i sebi davati nekakvu superiornu poziciju te objašnjavati zašto netko nema pravo na ono što ti imaš, vrlo je nezahvalna rabota. I može se kad tad okrenuti i protiv tebe samog jer se zapravo boriš za to da se ljudska prava gledaju kroz one konjske vizire. Nije lijepo.

Naravno da ima pravo hodati. I svašta drugo. Ali očekujem od njega da brine o tome kako se ja osjećam. Pa da pokuša ne raditi nešto što mene iritira, pogotovo kad je riječ o čistoj simbolici, dakle ne o nekakvoj njegovoj životnoj potrebi.

A otkud ti znaš i tko si ti da procjenjuješ što je nečija životna potreba? Čime to važeš točno?

Nekoliko puta sam ti jasno napisao: Osporavam im pokušaj jedinstva nakon što su sami odabrali nejedinstvo. Nakon što su deklarirali da žele živjeti na svoj, slobodan, pederski način, s perjem u guzici, a ne na moj malograđanski heteroseksualni. Ja pristajem na to da oni tako žive. (Uostalom, što ja imam pristajati? Njihov život. nek žive kako oni hoće.) Ali to nije dovoljno. Nije im dovoljno što su postigli tu javnu separaciju i njezino poštivanje. Sad se oni takvi separatni žele vratiti i živjeti na tobože moj način. Sorry, ja to ne bih. Pustite moj način meni. Vi imate svoj.

Miješaš stvari. Nisu se oni deklarirali s perjem u guzici da bi živjeli u plemenima nego da bi se u to tvoje društvo uklopili. Ne zato što im je u tom društvu lijepo, počesto nije ni meni, nego zato što svaki čovjek ima pravo da ga se u tom društvu ne šikanira na svakom koraku. Zato su nosili perje u guzici, sam si priznao, zašto sad izvrćeš opet? Sam si priznao da je bilo potrebno. Ali kud im uz to prilijepi deklaraciju da oni ne žele normalan život? Ima među njima onih koji su ekstravagantni, a ima bome i onih koji samo žele miran obiteljski život. Ali ne, Emericzy stavlja veto na takve. Zašto? Da, da, znam, ne stavljaš pravi veto nego im treba na njihov miran obiteljski život zalijepiti etiketicu da se ipak zna da je to miran obiteljski život druge vrste. Inače se ne bi znalo.

Kakvu crnu separaciju? Ti ljudi su samo javno priznali tko su i da imaju to pravo biti bez da od malih nogu slušaju o "bolesnicima" koji su oni, da to postane normalno pa da se konačno možemo zgražati nad ljudskim jedinkama, a ne nad činjenicom da je neka ljudska jedinka homoseksualac. Ti misliš da su oni time htjeli separaciju? DA su htjeli separaciju ne bi onda radili ništa jer separirani su sasvim dovoljno, mnogi i samom svojom pojavom. Izrugivani, omalovažavani, tjerani da prihvate tvoj heteroseksualni brak jer na svoj nemaju pravo. I ti sad veliš da su se oni separirali i da sad imaju šutjeti. Neće ići. Oni su se u to društvo htjeli uklopiti na način da imaju prava kao i drugi jer jebemu nemaju neko deseto marsovsko društvo gdje će živjeti. Jadan onaj tko se rodi homoseksualne orijentacije ovdje kao što je bilo jadno rodit se žensko u Dalmaciji uz neke iznimke. Ali iz te kože nema kud. I ima iste želje i snove kao ti, zamisli užasa. I onda uvidi da ih mirnim putem neće ostvariti. Pa organizira nenasilne povorke koje nasilni pripadnici i mirni uljuđeni građani smatraju šakom u oko. Da skratim. Nakon sve te povorke, što očekuješ, da žive u šarenom getou i odjebu iz svojih kuća jer ako paradiraju s perjem u guzici pa ruku na srce nije logično da imaju ni svoje kuhinje ni da navečer gledaju film na hrt1 kao i ti. Nek odjebu od tvog načina života? Malo si se zeznuo. Sam kažeš da im daješ ista prava. Onda im daj. Ili im ne daj. Ne možeš izmišljati nešto između. Nisu oni nikud išli pa da bi se vraćali. Oni su svo vrijeme išli u smjeru prihvaćenosti i ravnopravnosti uz svoje razlike. Poštivanje razlika. To što žele brak ne znači da žele tvoj brak. Hell, ni ja sebi ne želim tvoj brak. Ali jednog dana želim svoj. Koji, nadam se i vjerujem, neće imati nijedne dodirne točke s tvojim. I šta, ti bi i meni zabranio brak jer to nije brak ovjeren prema Emericzyjem ukusu? Ili bi mi dozvolio jer ipak poštujem simboliku udajući se za nekakav kurac, a ne pičku?

Kužiš, ne vršim ja invaziju na njihov način života nego oni na moj. Umjesto da mirno žive kraj mene, ja da živim na svoj način, sa svojim simbolima, a oni na svoj, sa svojim. I da si te simbole ne moramo jedni drugima tumačiti i opravdavati.

Žalosna retorika. Baš zato jer je jako poznata i viđena. Ne samo u vezi ovog.

Pa… onda nemoj. I prouči malo logičke pogreške prije nego nešto nazivaš ad hominem.

Nespretno sam se izrazila, ali vjerujem da si shvatio poantu, da o tome koga ja i koliko poznajem ipak ne možeš gatati.

Kako da ti to objasnim? Određena razina poznavanja materije u nekom društvenom sukobu ipak je potrebna. Ne možeš tek tako zastupati jednu stranu jer ti se načelno sviđa, prije nego znaš o čemu se radi. Kužiš, napadaju Assada zbog bojnih otrova i teroriziranja stanovništva, a sad Carla del Ponte veli da su pobunjenici ti koji upotrebljavaju bojne otrove, a oni sami priznaju veze s Al Quaedom. Jebiga. A svi smo načelno svim srcem bili na strani jadnih pobunjenika. Koji i dalje, naravno, ostaju jadni, a Assad i dalje ostaje zločinac, ali slika se ipak poprilično mijenja.

Ma vidim ja tvoje poznavanje materije, sve je meni jasno. Evo otišao si toliko daleko da spominješ zločince, ratove, ugrozu, zaboga miloga.

Ono što sam htio reći jest da ja pedere poznajem poprilično dobro već desetljećima. Iz jako intimne blizine. Ne govorim ni o kakvim teoretskim pederima, nego o zajednici koja mi je vrlo bliska. Jako mi je teško povjerovati da ti imaš i blizu tako detaljno poznavanje njihove zajednice kao ja. Ali, ako ipak imaš (što je, naravno, moguće), povlačim ono što sam rekao. I samo se još više čudim tvojem bezrezervnom zalaganju za simbolično pravo koje im je potpuno nepotrebno.

Znači, ti znaš što je njima potrebno i svi pripadnici te zajednice su kompletno onda ludi ljudi što se izvrgavaju napadima revne mladeži sa štandova i traže nešto što im uopće ne treba. Ne samo glupi, to je već ludost. Jer Emericzy tako misli. Jer on zna za cijelu zajednicu što im treba. Kako to jedan čovjek može znati što treba jednoj manjini? Pročitaj sad to pitanje i reci mi kako ti to zvuči.

Možeš ga nastaviti ako želiš. Ali trebala bi problematiku pogledati malo detaljnije, a ne ovako površno, automatski. Amerikanci bi to zvali knee-jerk reakcija. Problem nije tako jednostavan.

Kao ono tvoje nepovršno gledanje na fašizam?
Dakako, mora postojati tu nekih slojeva. Ja sam ta koja ne vidi dobro.

Ne govorimo mi generalno o ljudskim pravima. To sam prilično jasno nekoliko puta naglasio. Stvarna i tvarna prava smo apsolvirali. BNaravno da ona tim ljudima pripadaju. Govorimo o simbolima.

To što bi ti pedere i njihove trakove označio šarenim trakicama da se zna da to maslo nema nikakve veze s tvojim brakom, i dalje ne znači da im ne negiraš ljudsko pravo da budu ravnopravni i da imaju pravo da se njihov brak ne označava nikako osim kako ga oni sami žele označiti. A žele ga označiti tako da ga, gle čuda, ne označavaju. Da ne nose šarenu trakicu na ruci. Jer su to, gle čuda, prevazišli, sam si potvrdio. Borili su se takvim metodama jer su morali i sad, gle čuda, žele biti dio tog nesretnog društva jer drugo nemaju. I jebe im se za tvoj brak, žele svoj brak. A taj brak, gle čuda, nije isti. A ti bi nasilu da oni vječito stoje na vjetrometini kao šareni cirkus jer ih očito jedino takve možeš prihvatiti. Takve i kao one koji se jednako kao i ti gnušaju tog šarenog cirkusa i prihvaćaju da nemaju jednaka prava tvojima. Treće nema. Ne možeš prihvatiti da ljudi žele sići s jebene parade i živjeti svoj život. Jer ti diraju tvoje simbole. Wow. Koji sad kurac hoće, neka izvoli vječito biti obilježeni šarenom trakicom!!!1 Jer to je san svih homoseksualaca. Ti znaš. Jer ih intimno poznaješ. Sve.

A o simbolima nisam baš voljan razgovarati s onim crncima koji su obrnuti rasisti (pretpostavljam da znaš o čemu govorim) niti sa feministkinjama koje muškarce proglašavaju neprijateljima žena (i to isto znaš, pa ne moram tumačiti). To su zajednice koje su se same izdvojile iz moje zajednice, naglašavajući svoju drukčijost i posebnost, umjesto da u njoj nastoje živjeti.

Tko kaže da nema koječega među svim skupinama. Ima. To ne znači da cijeloj skupini treba odreći prava. Znači, opet dolazimo do toga da ti neopisivo ide na živce što su se borili za svoja prava jedino metodom (na ulici) kojom su mogli i koja je imala nekog efekta i da bi ih sad htio kazniti tako da zauvijek ostanu na toj pozornici, kao nekakav obilježeni skup. One koji su ih pritom prezirali, a pripadaju njihovoj manjini, e njima high five. Oni imaju pravo na nešto nalik tvom životu. Baciš im keksić jer su bili dobri. A ovi manijaci što su se sami osudili, ti bedaci i prostaci, neka vječito ostanu prikovani za svoje šarenilo, oni su sebe izopćili. Ne, nisi ih ti izopćio. To je humano ostavljanje njih tamo gdje pripadaju.

Pa… vraga su svi razumni. kao i hetoreseksualci i pederi su mješavina svega i svačega. Učestvovao sam i u važnijim događajima od toga. Ne u vjenčanju, jer to prije nije bilo moguće. A sada, biti kum? Sad bih, naravno, za drage ljude pristao. Zajebavao bih ih mrtvački zbog toga, ali napravio bih to. Kažem, ne pada meni kruna s glave zbog njihovih glupih ideja, ali mi jesu glupe. I ne vidim zašto im to iskreno ne bih rekao.

Super. Onda dozvoli to i onima koji ti nisu intimni prijatelji. Pa ih mrtvački zajebavaj po kolumnama i gdje god ti srce želi.

Podvaljuješ. Prilično podlo. Iako sam na puno mjesta eksplicitno objasnio. Mene ne smeta da budu jednaki. Smeta me da budu isti, jer mene i moj brak onda silom izjednačuju sa sobom i svojim brakom. A to nije isto. Ima jednaka prava na postojanje i funkcioniranje -- ali nije isto. I ako je njima važno da bude isto, meni je važno da ne bude. Ne shvaćam zašto je tebi njihova želja za istošću (koju su prethodno popljuvali GALAMEĆI da nisu isti) vrijednija od moje želje za različitošću. Pogotovo ako je riječ o simbolu koji je tebi, izgleda, glup.

Evo, ti meni podvaljuješ. Meni je simbol glup jer ga nisam ogradila svojim grabljicama i potjerala drugu djecu jer nemaju se oni što igrati sa mnom u pijesku i neka si nađu svoj pijesak i neka se to zove šljunak. Jebote.

Da prostiš, sereš. Buniš se kad ti kažem da pedere poznajem jako blisko, sasvim 100% sigurno bliskije od tebe 110 puta, nazivaš to (pogrešno) ad hominem, a sad odjednom meni pripisuješ da mi je mrska njihova prevelika blizina. Daj se dogovori sasa sa sobom o svojim metodama rasprave.

Dogovori se ti sa sobom što to točno znači da poznaješ cijelu gej zajednicu i što to točno znači da ti je i najbolji prijatelj gej. Jer ovako rečeno ne znači ama baš ništa. Nisam ja nigdje rekla da je tebi mrska blizina nekog konkretnog geja, posebno ako se taj slaže s tvojim pravilima, ja sam rekla da ti je mrsko približavanje na apstraktnijoj blizini. Čitaj što pišem. Mrsko ti je da se oni koji ne igraju po tvojim pravilima približe tvojim simbolima. Pec pec. Jer oni su glupi jer ti znaš želje i potrebe svih gejeva ikad. A oni koji imaju usklađene želje i potrebe s tvojima, e ti su pametni.

Ne, nije mi mrska njihova blizina. Uopće. Nesimpatična mi je njihova egzaltirana plemenska separatnost. Kao i svaka druga takva; nisu pederi po tome ništa specijalno. Jednako su glupi kao i brojna druga plemena. Ja sam, eto, protivnik plemenske kulture. Smatram ju lošom i štetnom ukoliko se ne zadržava na pukom folkloru.

Kao što rekoh, ti bi njih getoizirao samo zato što su se u jednom trenu morali boriti kao pleme. Neki od njih neće ni htjeti tvoj brak. Neki hoće. Pusti ljude da žive. Oni tebe, ma koliko ti to mislio, ipak ne diraju.

Vjerojatno ne. Zato sam i naglasio da razumijem i potrebu za borbom i potrebu za određenim, meni nesimpatičnim, sredstvima te borbe. Pa što? Moram li zato automatski prihvaćati od njih sve? Moram li, samo zato što se oni bore, prihvatiti, lao onomad sudac Vuković, da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini? Naravno da mogu. I naravno da u pederskoj borbi bude svega i svačega. I ja kažem što mi se od te borbe sviđa, a što ne, i što smatram greškom.

Ma da, zločinci jedni, kako se samo usude ne odbaciti sve što su tom borbom htjeli postići i sjediti vječito na splitskoj rivi i mahati zastavicama. Puj na njih, prostaci! Oni bi sad išli živjeti nekakav građanski život. E, neće ići! Ne da Emericzy! Ni Crkva ne da!

Naravno da jest. I nisam se jednom sukobio s talibanima. Ali otkad je ovo topic o tome? I ne vidim kako to katolička glupost umanjuje pederske gluposti

Pribroji i svoju.
Jer vidiš, ja uopće ne mislim da je to što oni rade glupost. Ali mislim da ti sad pričaš gluposti. No neću se zalagati da te se zbog toga šikanira. Pričaj što želiš.

Da, pravno gledano, imaju pravo i na jedno i na drugo. A ja imam pravo reći da mi je jedno od tog dvoga glupo i promašeno, te da me smeta, a da mi se drugo čini OK i primjereno. Na dugi rok možda i štetno. Kao i mnoge druge želje koje se ljudima ostvare.

Pa eto, rekao si. Tebi je to glupo. Meni je glupo kad ljudi zabadaju nos u tuđa posla. I šta sad.

[Margarita]

E, vidiš, to mi je problem. Ne mogu zamisliti da to TREBAM. Zašto trebam? Tko to od mene traži? Tko to zadire u moju intimu, tko me to ispituje i s kojim pravom? Aha, nije da trebam, nego želim. Pa tako onda reci.

Ja bih trebala. Ne željela kao nove cipele, nego imala potrebu jer bi me stalno potiskivanje gušilo. Da sam ja lezba. I da sam zaljubljena u neku Maricu. Ili Slavicu, svejedno, ali da nikako to ne može biti neki Marko ili Slavko. Da nemam izbor. Da sam rođena s 'greškom'.
Trebala bih to da mogu reći u bilo kojem društvu, 'a kak mi je Marica sinoć napravila dobre štrukle, nitko ih ne pravi kao moja draga'. Trebala bih da je mogu poljubiti nasred Trga. Ali čak i da odemo na neki trg u neki daleki grad, ni tamo to ne bih mogla jer bi nas i tamo poznavali, prepoznavali - gle, to su dvije žene. I putem vlakom do tog dalekog grada trebala bih da joj mogu staviti glavu u krilo i da dremuckam dok me mazi po kosi. I ne bih željela biti samo zakonom ravnopravna, trebala bih iste simbole za iste stvari, ljubav je univerzalna, zašto simboli ne bi bili? Trebala bih djecu, bilo čak i biološki svoju (nekako bih to pretrpjela ) ili njenu ili usvojenu. Trebala bih da im možemo ići na roditeljske, nekad ona, nekad ja. Da sam romantična, trebala bih i vjenčanje, i bijele vjenčanice, i torte i cvijeće. I trebala bih brak jer bih trebala biti ista. I još mnogo toga bih trebala. I bila bih jako tužna da to nemam.
Eh, sad, naravno da s 'dozvolom za brak', ne bi sve lezbe postale automatski sretne i vesele. Ali postoje okolnosti koje ne možemo promijeniti i postoje one koje ne želimo promijeniti. Mislim da trebamo mijenjati one koje možemo da bi više ljudi moglo imati ono što trebaju.

[Perzefona]

To što bi trebala da si lezba, ionako ti brak s Maricom ne bi dao. A ako to baš tako silno trebaš, više od Marice trebaš, a što da ti kažem: nađi Marka.

I ovako puno trebaš. I na puno toga imaš pravo. A nemaš to. Kajaznam, tko ti je to obećap da ćeš biti sretna? Bez obzira na spolnu orijentaciju.

Nije svijet ovdje da tebi nudi što trebaš. Ni meni. Pa ni gejevima.

I da ovog časa postane moguće gejevima stupati u brak, opet će se naći onih koji će tebe i Marici gledati s prezirom ili odbojnošću ako te bude mazila u javnosti. Ne vidim kako ti vjenčani list to može olakšati.

[Eks]

To što bi trebala da si lezba, ionako ti brak s Maricom ne bi dao. A ako to baš tako silno trebaš, više od Marice trebaš, a što da ti kažem: nađi Marka.

I ovako puno trebaš. I na puno toga imaš pravo. A nemaš to. Kajaznam, tko ti je to obećap da ćeš biti sretna? Bez obzira na spolnu orijentaciju.

Nije svijet ovdje da tebi nudi što trebaš. Ni meni. Pa ni gejevima.

Ali, riječ je o šansama. Bez obzira što svijet nikad neće biti pravedno mjesto, zašto davati svoj obol nepravedi, makar bio malen, zašto opravdavati to? Istina je da netko rođen u Africi nikad neće imati naše šanse, ali jebemu, susjed Marko kojem možemo dati šansu da smije sa svojim mužem otići na nečiji rođendan, da ne mora lagati da su cimeri, da smije prošetati s njim rivom, zašto mu to ne bi dali? Zato što je život nepravedan? Ali je zato pravedniji za susjeda Žarka koji to smije sa svojom ženom. Pritom ne raspravljam o tome koje susjed Žarko ima inače probleme u životu, samo ističem da je od nas diskriminatorno da njegovo pravo podrazumijevamo, a Markovo negiramo jer eto život nije pravedan. Ta užasna rečenica može biti onda opravdavanje za ama baš svaku diskriminaciju.

edit: Bit će ih. Ali neće baš smjeti javno lajati o tome kao nekad jer će znati da je njihov stav civilizacijski nepoželjan kao što su postali i neki drugi stavovi, neće roditelji možda neku djevojku zatvoriti u ludnicu pet godina i nikom ništa.

[Margarita]

To što bi trebala da si lezba, ionako ti brak s Maricom ne bi dao. A ako to baš tako silno trebaš, više od Marice trebaš, a što da ti kažem: nađi Marka.

Dao bi, s vremenom, nekoj drugo lezbi, u neko buduće vrijeme.

I ovako puno trebaš. I na puno toga imaš pravo. A nemaš to. Kajaznam, tko ti je to obećap da ćeš biti sretna? Bez obzira na spolnu orijentaciju.

Pa, to, teško je biti sretan i kad si bijela heteroseksualna većina. Zašto i pederima ne dozvoliti da budu jednako nesretni kao i mi?

Nije svijet ovdje da tebi nudi što trebaš. Ni meni. Pa ni gejevima.

Nije svijet. Ja jesam.

[Eks]

Da, to je bila osobna procjena psihijatra koje je zlo manje.
U ovom slucjaju Grudena, mogao je biti netko drugi na njegovom mjestu. Meni je bilo zanimljivo sto je receno a ne tko je rekao.

Koliko se sjecam, radilo se o slabo obrazovanom 30-togodisnjaku koji je zivio u vrlo primitivnoj sredini u kojoj je homoseksualnost cak i kao naznaka potpuno neprihvatljiva.
On je bio vrlo homofoban, mrzio je pedere, smatrao ih izrodima ljudskog roda i nije bio svjestan svojih sklonosti.
Valjda ona spika o problemu duboko zakopanom u podsvjesti.

Cijeli njegov poznati svijet je bio izgradjena na jedan nacin i psihic je procijenio da bi mu rusenje tog svijeta i njegove kompletne stukture donjelo vise stete nego koristi. Da on ne bi bio u stanju to prihvatiti i da bi posljedice mogle biti gore nego ako ostane kako je.

Mislim da je rekao kako mu je prepisao neku terapiju koja je trebala ublaziti neuroze i da je to bilo to.
E sad, je li bio u pravu ili krivu, ne znam, ali kad gledas odnose medju ljudima....pa jebiga, kod nekih vidis da nisu u stanju hendlati istinu. Sad se moze filozofirati sto je to stina, kako je tko vidi, koliko ima istina i tako to, ali to nije point.

Stvar je osobne odluke da se procijeni situacija i reagira kako se misli da je najbolje.

Jasno. I to je žalostan i tragičan primjer što društvo radi homoseksualcima. Nije on jedini primjer, ima i onih koji znaju da su homoseksualci, ali se zbog toga i mrze. I htjeli bi da su "normalni". Zašto? Pa da meni čitav život ispiru mozak o bolesnicima koji će u pakao i ponavljaju parolu u četiri zida, ja bih poludjela. Ne da bih otišla u neurozu nego u psihozu da se nekako obranim. Ja im se zapravo divim što sve slušaju i trpe. I jako dobro znam iz druge ruke koliko je to konfliktno, teško i bolno. Koliko čovjek koji živi tu jednoj sredini poput ovih naših krajeva mora sebe lomiti iznutra i koliko tu ima i samomržnje i latentne i ne tako latentne mržnje prema roditeljima i istodobne želje da ga se ne gleda kao nakazu i podvojenosti oko parada i javnih istupa i užasa pri pomisli da se izloži. To je život koji ne bih psu poželjela, a kamoli svom djetetu. I to što mi se djetetu može desiti nedajbože neka druga nedaća i gora od toga ne mijenja moj stav da ja u takvom bolesnom društvu ne želim odgajati djecu.

Želim da postane normalno kako je postalo normalno u civiliziranim sredinama da muškarac voli muškarca i žena ženu bez da pola života sebe zbog toga masakrira kako ga masakriraju i drugi. Kao što mi je drago da nijedan majmun neće mojoj hipotetskoj kćeri zabraniti da studira. Makar ona htjela biti frizerka. O tome se radi. I da, svakako ne želim svom hipotetskom sinu objašnjavati da nema pravo jednom vjenčati se sa svojim dragim jer je netko odlučio da je to napad na njegove simbole. Puke.

[Perzefona]

Ali, riječ je o šansama. Bez obzira što svijet nikad neće biti pravedno mjesto, zašto davati svoj obol nepravedi, makar bio malen, zašto opravdavati to? Istina je da netko rođen u Africi nikad neće imati naše šanse, ali jebemu, susjed Marko kojem možemo dati šansu da smije sa svojim mužem otići na nečiji rođendan, da ne mora lagati da su cimeri, da smije prošetati s njim rivom, zašto mu to ne bi dali? Zato što je život nepravedan? Ali je zato pravedniji za susjeda Žarka koji to smije sa svojom ženom. Pritom ne raspravljam o tome koje susjed Žarko ima inače probleme u životu, samo ističem da je od nas diskriminatorno da njegovo pravo podrazumijevamo, a Markovo negiramo jer eto život nije pravedan. Ta užasna rečenica može biti onda opravdavanje za ama baš svaku diskriminaciju.

edit: Bit će ih. Ali neće baš smjeti javno lajati o tome kao nekad jer će znati da je njihov stav civilizacijski nepoželjan kao što su postali i neki drugi stavovi, neće roditelji možda neku djevojku zatvoriti u ludnicu pet godina i nikom ništa.

Ali, zaboga, Ex, pa dali smo mu to.
Nitko ga ne smije napadati - tako kaže Zakon - zato što je gej. S vjenčanim listom ili bez.

Ti bi sad htjela, a i on bi htio, da ja njega pozivam na roštiljadu. I on bi htio, i ti bi valjda htjela, da ako on mene pozove na svoju roštiljadu, da se ja moram odazvati.

E, pa baš neću! Možda čak i bih, da on ne polaže to pravo i da me na neki način ne ucjenjuje etiketom homofoba.

Gle, ja bih jako htjela da moj dugokosi sin slobodno šeće gradom u vrijeme neke nogometne utakmice i da ja ne strepim da će završiti kao Luka Ritz. Jako bih. Ja to trebam. Imam na to pravo. I moj sin to treba, i ima to pravo. Ali to nije tako. Pa zato ili nek se šiša, ili nek izbjegava mogućnost da sretne skinjare i slične.

[Eks]

Ali, zaboga, Ex, pa dali smo mu to.
Nitko ga ne smije napadati - tako kaže Zakon - zato što je gej. S vjenčanim listom ili bez.

Ti bi sad htjela, a i on bi htio, da ja njega pozivam na roštiljadu. I on bi htio, i ti bi valjda htjela, da ako on mene pozove na svoju roštiljadu, da se ja moram odazvati.

E, pa baš neću! Možda čak i bih, da on ne polaže to pravo i da me na neki način ne ucjenjuje etiketom homofoba.

Gle, ja bih jako htjela da moj dugokosi sin slobodno šeće gradom u vrijeme neke nogometne utakmice i da ja ne strepim da će završiti kao Luka Ritz. Jako bih. Ja to trebam. Imam na to pravo. I moj sin to treba, i ima to pravo. Ali to nije tako. Pa zato ili nek se šiša, ili nek izbjegava mogućnost da sretne skinjare i slične.

Znaš i sama da to u praksi nije tako što ne znači da s vremenom neće biti. I ne znam zašto ih zaustaviti u onom najvažnijem za njih, da imaju pravo na život kao i ti i ja. Ne moraš se ti družiti s njima, ne moraju oni s tobom, oni to i ne traže. I oni traže da jednom prestane biti važno što su homoseksualci u smislu da im se to kelji na rukav. Samo traže svoja prava. Ne razumijem taj otpor, rastužuje me to.

Ja se neću libiti reći da je netko glupan, briga me ako je pritom i gay, ali neću zato braniti svim gayevima jednake šanse i jednaka prava koje imam ja. Zašto bih to radila? Neće mi nakon toga lezbijke nahrupiti u kuću, pobogu!
Evo ti primjer onog Ciganovića i Modnog Mačka. Ti ljudi su za mene u rangu Ave Karabatić. Ali oni meni nisu simbol homoseksualaca. I mislim da me stvarno nitko ne smatra homofobom kad kažem da su budaletine. Jednom je netko rekao da su oni uvreda homićima pa smo se ja i jedan drugi lik suprotstavili i rekli da to nije istina nego je uvreda ljudima općenito, sam za sebe, takav kakav je, kao što Ava nije uvreda ni ženama ni homoseksualcima nego sama sebi. Uviđaš razliku. Svatko ima pravo da mu se kaže da je budaletina.

To s Ritzem je također problem i veliki je problem što sustav štiti nasilnika, a ne žrtvu i što se zakoni u praksi ne provode dobro iako su u teoriji uglavnom ok. To je drugi problem nego ovo s homoseksualcima i ne znam zašto bi išlo u istu ravan. Protiv jednog i drugog se treba boriti, makar osudom nasilnika ako već ne može ikako drukčije.

Nije stvar u tome kako je sad nego kako će biti sutra jer ako pristanemo na ovo kako je sad, osudili smo sve unaprijed na ovo isto sranje.
I nije istina da ako se radi na dobivanju prava i ako se bori protiv nasilja da se neće smanjiti netolerancija i nasilje. Pogledaj kako se to odvijalo u razvijenim zemljama. S vremenom ljudi shvate da ne mogu nekog lupati na ulici. Ima psihopata dakako, ali stopu kriminala je moguće smanjiti, a o šaketanju homoseksualaca i dugokosih dječaka da ne pričam. To je također moguće smanjiti. Ali ne na način da se borimo protiv svakog napretka i time dajemo vjetar u leđa tim istim idiotima koji ubijaju i hetero i homo momke u ime neke svoje vražje svetinje, Dinama, pičke materine. Treba im jasno dati do znanja da odjebu i da će to biti sankcionirano i to vrlo strogo. A mi to ne radimo. I još lamentiramo tu kao civilizirani ljudi dok se takve fukare okolo bore da nekome bude gore u životu. To me žalosti. Njihove usijane glave me razbjesne, ali me ovo žalosti.

[blue]

nina i Margarita


I par pitanja, ne znam kontekst

Traži li se zakonsko izjednačavanje gej partnerske zajednice s brakom, u apsolutno svim vidovima? Pa da imamo, gej partnestvo = brak = vanbračna zajednica. Ili se baš inzistira na nazivu brak?

Da imam partnericu i apsolutno sva zakonska prava kao da se radi o partneru, osobno, ne bi mi bio bitan naziv. Međutim, nisam nešto od formalnosti, ali znam da neki ljudi jesu, i potpuno mi je ok da se sve vrste bračnih zajednica zovu brak.


Zahtjeva li se crkveno vjenčanje?

Ako je to jedan od zahtjeva, to mi je malo, onako... Crkva je privatni klub s određenim pravilima, ako mi se ta pravila ne sviđaju, ne bi joj htjela biti članom. Pa tako i nisam. Doduše, teško mi se staviti u poziciju vjernika homoseksualca - nešto u što jako vjeruje i što želi da ga prihvati, odbacuje ga jer je kao osoba protivan temeljnim pravilima tog kluba. Ne znam što bi mislila o tome.


Što se tiče imanja/usvajanja djece - homoseksualnost i ako je prelazna (genetski) nije zarazna. Ne vidim problem u tome, pretpostavljam da će djeca homoseksualnih roditelj možda
biti tolerantnija i eksperimentalnija u svojoj seksualnosti. Stvarno sumnjam da se homoseksualacem može postati, ono tipa, probam seks sa istim spolom i svidi mi se Pa šta onda poanta seksa i je da bude lijepo i da mi se sviđa


Sljedeće što mi nikako, ali nikako, nije jasno, je uopće angažman ekipe da se raspiše referendum, za nešto što se zagovornike raspisivanja referenduma uopće ne tiče

[Eks]

Evo nam budućnosti. http://www.index.hr/vijesti/clanak/ovdj ... 78267.aspx

[..a unda]

Evo nam budućnosti. http://www.index.hr/vijesti/clanak/ovdj ... 78267.aspx

..buducnost je vec tu. rekao bi deniken..povratak u buducnost..



malo pojasnjenje. en ge ka je nadbiskupska katolicka gimnazija.

[Eks]

..buducnost je vec tu. rekao bi deniken..povratak u buducnost..



malo pojasnjenje. en ge ka je nadbiskupska katolicka gimnazija.

Znam, vidjeh na fejsu.

[nina williams]

Jes' kurac tako. Tamo gdje je stvar već prošla, to je The Brak. O tome i govorim. U Hrvatskoj još nije, ali je samo pitanje vremena. I nemoj misliti da će u nas smisliti neko pametno rješenje. Toga u hrvatskoj povijesti nikad nije bilo. U nas se do koliko-toliko dobrih rješenja dolazi tek u spašavanju žive glave od prethodnih gluposti.

Ma Vlada RH danas priča svašta, a sutra će napravit koješta drugo. Nisu oni nikakvo mjerilo.

Ja ti kažem što bih ja volio: Meni brak, pederima krak, lezbijkama prak. Sve isto osim u imenu. A onda dalje nek si svatko prčka po 'svojemu' i mijenja i modificira i prilagođuje.

A djecu ionako ne bih dozvolio nikome, pa o toj osjetljivoj temi ne trebamo ni raspravljati.

Nešto me internet zezo, pa mi je pojelo post, a imala sam sve napisato i za tebe i za blue. Ukratko ću, sad mi je muka sve isponova naširoko.
Glede boldova i drugih nekih upisa, a posebno onog u kojem si napomenuo da ovako razgovaraš jer si u vakom okruženju i onog u kom veliš daš ipak progutat...men se čini da tvoje protivljenje svemu ovom proizilazi iz straha od promjene i od nepoznatog. Il, ako tako manje šovinistički zvučim, iz nelagode koju bi sama promjena (ko općenita promjena) i nepoznato (ko općenito nepoznato) mogli donijeti.
Iiii...to je meni skroz jedna okej i prihvatljiva razina, ne trebam te dalje uvjeravat u svoje, jer krak bi ipak dozvolio.

I par pitanja, ne znam kontekst

1.) Traži li se zakonsko izjednačavanje gej partnerske zajednice s brakom, u apsolutno svim vidovima? Pa da imamo, gej partnestvo = brak = vanbračna zajednica. Ili se baš inzistira na nazivu brak?[/b]


2.) Zahtjeva li se crkveno vjenčanje?


3.) Sljedeće što mi nikako, ali nikako, nije jasno, je uopće angažman ekipe da se raspiše referendum, za nešto što se zagovornike raspisivanja referenduma uopće ne tiče

1.) Ovaaaj to ti je skroz jedno delikatno pitanje. Traži se jedino nemogućnost homoseksualnog braka. Zanimljiva jedna stvar.
Kontinuitet priče je takav da, generalno, homoseksualci, tj. njihovi predstavnici, žele priznavanje i ostvarivanje nekih prava. Njihovi protivnici to, jelte, ne žele. I to tako ide cijelo vrijeme. S vremena na vrijeme pokrena se neka inicijativa/kampanja od strane zagovaratelja prava homoseksualaca, a onda im protivnici reagiraju na to. E to je (meni se bar tako čini) bitna stvar, uvijek to ide* po tom principu 'homoseksualci i akcija' nakon čega slijede 'protivnici i reakcija'.
*Odnosno, uvijek je dosad išlo. Sad su jelte protivnici u akciji. Ničim direktno potaknuta pokrenuta je, kolko pamtim, najveća akcija protivnika homoseksualnih prava u Hrvata. Zanimljiva stvar.
Možda je rođena s tim, a možda su to lokalni izbori, ulazak u EU il Mejblin.

Inače, ne, ne inzistira se na nazivu brak, traži se mogućnost povezivanja dvoje ljudova u zajednicu koja će im davat prava ko što ih imaju suprug i supruga.

2.) Ne. Iako neke Crkve to imaju, al tizi Crkava baš i nema u Hrvata. To se ni ne može tražit. (Mislim, može tražit ko oće, al džaba im.) Država nam se ne barka u Crkvu u nikakvim pitanjima, kamoli u tim. (I to mi je u redu, samo još da taj način bude dvosmjeran...ih, đe bi nam kraj bio. ) Država nam se tu-i-tamo more bavit ljudima iz Crkve, ako su prekršili zakon. I ako im Crkva pusti. Ali, ne, ne može država naredit Crkvi da vjenča nekog.
S druge strane, znaju to ovi iz tih udruga, zato se oni i ne mole Crkvi, neg Saboru.

3.) Eh. Čudni su putovi Gospodnji. Ne znam što da ti odgovorim. Al, načelno, ne bih nikad nikom zabranjivala referendum. (Čak ni Karambolu onaj njegov čudni.)

[Bara huda]

U čemu je onda problem? Misliš da se oni ne smiju zagrliti na aerodromu?

Mislis li da je jednako od strane javnosti prihvaceno isto ponasanje heteroseksualnog i homoseksualnog para ?
Kao sto je npr. najobicnije drzanje za ruke.
Ako tako mislis onda stvarno nema u cemu biti problem.

A vjenčani list dao bi im to pravo, tvrdiš? Ma daj...

Šta, nestali bi svi homofobi i idioti sa zemaljske površine kad jednom oni dobiju pravo na brak?

Ne bi. Pogotovo ne odjednom. Ali bi se stvorila povoljnija klima da zive zivot takvi kakvi jesu i postepeno budu prihvaceni kao jednakopravni clanovi drustva.

Nisu ni zene nahrupile masovno na glasanje prve godine kad su dobile pravo glasa. Desetak godina kasnije ih je bilo vise dok se danas ni ne razmislja o mogucnosti da je zena kao glasacica na izborima nesto neprikladno.

Eto, sama si rekla. Ljudi ne rade ono što okolinu iritira. I to ne zbog plemenitosti i obzira prema okolini, nego zbog vlastite guzice. Šta im treba glupo razjašnjavnje s okolinom koju preziru?

Pa da, sutit i trpit je ionako put ka blazenstvu.
Sta se imaju razjasnjavat, njihovo je da potisnu svoju seksualnost i prozive zivot kako im dozvoljava heteroseksualna vecina koju oni inkomodiraju svojim vidljivim prisustvom.

E, vidiš, to mi je problem. Ne mogu zamisliti da to TREBAM. Zašto trebam? Tko to od mene traži? Tko to zadire u moju intimu, tko me to ispituje i s kojim pravom? Aha, nije da trebam, nego želim. Pa tako onda reci.

Ok, ti ne trebas, ti si u stanju mozda i zatrti svoju intimu i potrebu za intimnoscu do mjere da je uopce ni nema i sad na osnovu svoje snage, jakosti, samokontrole ili cega vec se cudis ljudima koji to nisu u stanju. Ili koji ne zele zivjeti na taj nacin.
Sto oni imaju zeljeti nesto sto se ne uklapa u postojece nacine ponasanja?
Nek se zna gdje je cije mjesto.

Gle, točno. Svi hodamo undercover. Među nama su i preljubnici, ljubavnice, drolje, impotentni muškarci, frigidne žene, nimfomanke, erotomani i likovi s kojekakvim seksualnim sklonostima, swingeri, monogamni, poligamni, kupci i prodavači ljubavi. I svi bi mi oni jednako išli na živce da od svojih seksualnih života rade kapelicu. Ma katedralu. Jer gejevi se ni po čemu ne razlikuju od ostalih, osim po tome s kim se seksaju. Zašto sam ja loša osoba i homofob ako me to nije briga?

da, cini mi se da si na pocetku rekla kako nemas interesa za temu.
Ali eto...nekako se zna desiti da trkeljamo o onome sto nas ne zanima.

Pokušavam si sad zamisliti kako bi to izgledalo da mi pauzu na poslu uzme kolegica koja se vjenčala s drugom kolegicom. Kao što to često rade kolege, donose one užasne namještene fotošopirane fotke sa svojih svadbi ili svadbi svoje djece. Gnjave zaneseno sa sastojcima svadbene torte, daju adrese salona u kojem je kupljena vjenčanica od tog i tog materijala, nabrajaju repertoar glazbenika, pokazuju kumu i hvale se kako je to kći/sestra nekog lika koji bi meni trebao biti poznat, ali nije pa me sram, pa mi onda naširoko objašnjava koji je to lik i po čemu ga trebam znati, kad je bio na TV ili novinama jer je ono prije par mjeseci kad se pisalo o... Gle, meni to ide na jetra i ja nemam dovoljno drskosti da to odjebem, pa to gledam i slušam i pizdim u sebi što mi ode pauza, ili molim boga da naiđe druga žrtva, više njih, pa da izmigoljim.

I ako sad to budu radili gej parovi, a ja zakolutam očima, hoću li biti homofob?

ne bih rekla da je to homofobno.
Ne zanima te tema, koliko shvacam, bez obzira tko prica o njoj.

Kad bi se raspekmezila i s uzitkom gledala slike sa svadbe tvoje prijateljice s deckom a povracalo ti se od slika svadbe tvoje prijateljuce s curom, onda bi to bila homofobija.
Ili ako ti je tema zanimljiva ali za sugovornika znas da je homoseksualac i to ti izaziva nelagodu toliku da ne mozes pratiti razgovor...i to bi bila homofobija.

[Emericzy]

...

Ponavljamo se. Onako iskreno, jedino što vidim jest da ti svim silama podržavaš želju pedera za simbolom. Istovremeno, odbojna ti je moja želja za tim istim simbolom.

Ne želiš razumjeti da meni taj simbol, ako ga dijelim s nekime čiji on definitivno nije, štoviše, suprotan mu je, neće više vrijediti. U toj se kući neću više osjećati kao kućevlasnik nego kao sustanar. Ti na to gledaš prijekim okom.

Pritom pretjeruješ i pripisuješ mi svašta ružno -- pretežno stvari koje ja izrijekom odbijam. Između redaka, a ponekad i u njima, da se pročitati svašta. Samo zato jer ja želim očuvati svoj simbol.

Koliko ja vidim, ti nemaš realnog razloga za to. Samo ti je moje konzervativno držanje do simbola antipatično, a njihovo alternativno posezanje za njima simpatično.

Argumenti nas se nisu dojmili. Meni tvoji zvuče nategnuto i umjetno, kao argumenti reda radi, jer bi ideološki tako trebalo biti. Tebi moji zvuče malograđanski usko. Ma koliko se oboje trudili.

Nećemo tako nikamo doći. Mislim da smo rekli što smo imali reći. Dalje od ovoga možemo se svađati. Bar se meni tako čini. A to je bedasto.

Ja onda ne bih više. Osim ako nemaš neki jaki razlog da se nastavimo ponavljati u sve novim i novim varijacijama.

[Eks]

Ponavljamo se. Onako iskreno, jedino što vidim jest da ti svim silama podržavaš želju pedera za simbolom. Istovremeno, odbojna ti je moja želja za tim istim simbolom.

Nije mi odbojna tvoja želja za tim simbolom jer da jest onda bih rekla da tebi treba oduzeti pravo na brak. A to nit' sam rekla niti mislim. Odbojno mi je što ga svojataš.

Ne želiš razumjeti da meni taj simbol, ako ga dijelim s nekime čiji on definitivno nije, štoviše, suprotan mu je, neće više vrijediti. U toj se kući neću više osjećati kao kućevlasnik nego kao sustanar. Ti na to gledaš prijekim okom.

Tu si u pravu. Ne razumijem.

Pritom pretjeruješ i pripisuješ mi svašta ružno -- pretežno stvari koje ja izrijekom odbijam. Između redaka, a ponekad i u njima, da se pročitati svašta. Samo zato jer ja želim očuvati svoj simbol.

Ja to gledam na način da je nemoguće biti jeben i pošten. Otud moje pretjerivanje. Ne može se držati štanga nečemu što vuče cijeli niz ostale tradicije i simbolike od koje se želiš ograditi. Tvoj simbol nije samo tvoj, ti ga dijeliš s istim onim ljudima koji stoje na štandovima. Jedino ga ne želiš dijeliti s pederima. Meni je to također pretjerivanje i ružno mi je. Zato sam ti i rekla, oni se bore za čuvanje svog i tvog simbola. Nema tu puno prostora da izmakneš iako ja zaista vjerujem da ti ne mrziš i da ne želiš pederima zlo, ali isto tako mislim i da je tvoja teorija apsolutni nonsense. I da bi trebao daleko jače argumente (ukoliko takvi uopće postoje) potegnuti da dokažeš čime te vrijeđa zajednica muškarca i muškarca te žene i žene nego što si dosad potegnuo. Labavo je sve to.

Koliko ja vidim, ti nemaš realnog razloga za to. Samo ti je moje konzervativno držanje do simbola antipatično, a njihovo alternativno posezanje za njima simpatično.

Noup. Ne radi se o tome. Razlog jest realan, drugo je što ga ti ne vidiš, ne želiš vidjeti itd. Prvo si pretpostavio da mi je sam brak antipatičan pa kad si vidio da tome nije tako, sad se opet upuštaš u paušalne procjene toga što je meni simpatično, a što antipatično i učitavaš mi nekakve liberalne projekcije kakve očekuješ od mene. To nije argument, to je ništa. Nema tu meni bit što simpatično i antipatično, kao što mi nema bit što simpatično u ženskom pravu glasa, bojanje ljudskih prava simpatičnima ili nesimpatičnima je omalovažavanje istih.

Argumenti nas se nisu dojmili. Meni tvoji zvuče nategnuto i umjetno, kao argumenti reda radi, jer bi ideološki tako trebalo biti. Tebi moji zvuče malograđanski usko. Ma koliko se oboje trudili.

Meni tvoji zvuče pomodno ako odbacim ono već viđeno u njima. Jednako kao što mi je tvoje deklariranje fašistom pomodno. Perje u guzici, štono bi se reklo.

Nećemo tako nikamo doći. Mislim da smo rekli što smo imali reći. Dalje od ovoga možemo se svađati. Bar se meni tako čini. A to je bedasto.

Izgleda da nećemo.

Ja onda ne bih više. Osim ako nemaš neki jaki razlog da se nastavimo ponavljati u sve novim i novim varijacijama.

Nemam. Agree to disagree.

[Emericzy]

Glede boldova i drugih nekih upisa, a posebno onog u kojem si napomenuo da ovako razgovaraš jer si u vakom okruženju i onog u kom veliš daš ipak progutat...men se čini da tvoje protivljenje svemu ovom proizilazi iz straha od promjene i od nepoznatog. Il, ako tako manje šovinistički zvučim, iz nelagode koju bi sama promjena (ko općenita promjena) i nepoznato (ko općenito nepoznato) mogli donijeti.

Da. s jednom ispravkom. Nije to strah nego racionalna odbojnost prema promjeni.

Ja sam konzervativan. U svemu. Imam za to jasne, promišljene, argumentirane razloge. Protivim se apsolutno svakoj promjeni koja nije nužna. A nužna je -- u vrlo pojednostavljenoj verziji objašnjenja -- ona koja se dogodi usprkos branama i ogradama. Ona za koju se isplati 'ginuti'.

Dakle, prijatelj sam i zatočnik stabilnog i reguliranog društva u kojemu se iskakati iz tračnica (u bilo čemu) isplati samo ako imaš vrlo jak razlog, jer je iskakanje skupo.

Pederi su za to dobar primjer. 'Ginuli' su (tu i tamo čak i bez navodnika) da ostvare svoja osnovna prava jer je to bilo jako važno. I uspjeli su, ili su tu negdje, praktički s uspjehom u rukama. Samo što nisu. I to je jako dobro. Skupo su platili vrijednu stvar. Tako to skoro bez iznimke biva.

Po meni, za dodatnu promjenu, koja bi im donijela simbolične sitnice koje su za njih, rekao bih, od upitne važnosti, to se ne isplati. Po meni. Oni možda imaju drukčije mišljenje. Vidjet će se rezultat. U ovom je času teško reći.

Napominjem da još puno više od promjene mrzim talibane koji bi promjene priječili snagom ulične rulje i crkvene inkvizicije. Oni ne smiju biti dio sustava. Sustav koji uključuje vigilante i talibane nije konzervativan sustav u onom smislu u kojemu ja tu riječ rabim. Umjesto na racionalnom konzervativizmu, talibanski sustav zasnovan je na strahu i praznovjerju. Meni se to gadi.

EDIT: Kad kažem "stabilno i regulirano društvo" ne mislim, naravno, na ovo što sad imamo i Hrvatskoj. Mislim da urednu demokratsku ali konzervativnu Arkadiju kakvu bismo imali da nismo podijeljeni na lijeve, desne i bezglave talibane, a razuma nigdje.

[Emericzy]

I da bi trebao daleko jače argumente (ukoliko takvi uopće postoje) potegnuti da dokažeš čime te vrijeđa zajednica muškarca i muškarca te žene i žene nego što si dosad potegnuo.

Ali nisam potegnuo nikakav argument. Zašto bih kad me ne vrijeđa. Tu mi podvaljuješ. ja se protivim samo i isključivo nominalnoj jednakosti 'mojeg' i homoseksualnog braka. Zajednica muškarca i muškarca te žene i žene koja će biti jednakopravna mojoj nimalo me ne smeta. Dapače. Svaka dobrovoljna zajednica te vrste, u svakoj mogućoj kombinaciji odraslih ljudi, nek ima neku svoju zakonsku formu. Kao što imamo pet-šest vrsta poduzeća, zašto ne bismo imali pet-šest vrsta brakova, prilagođenih specifičnim potrebama? Jako bih volio da su te zajednice potpuno uobičajene, ležerne i toliko normalne da o njima uopće ne moramo razgovarati. Ali ti to očito ne želiš shvatiti, nego mi pripisuješ svašta i to naš razgovor čini besmislenim.

[Eks]

Ali nisam potegnuo nikakav argument. Zašto bih kad me ne vrijeđa. Tu mi podvaljuješ. ja se protivim samo i isključivo nominalnoj jednakosti 'mojeg' i homoseksualnog braka. Zajednica muškarca i muškarca te žene i žene koja će biti jednakopravna mojoj nimalo me ne smeta. Dapače. Svaka dobrovoljna zajednica te vrste, u svakoj mogućoj kombinaciji odraslih ljudi, nek ima neku svoju zakonsku formu. Kao što imamo pet-šest vrsta poduzeća, zašto ne bismo imali pet-šest vrsta brakova, prilagođenih specifičnim potrebama? Jako bih volio da su te zajednice potpuno uobičajene, ležerne i toliko normalne da o njima uopće ne moramo razgovarati. Ali ti to očito ne želiš shvatiti, nego mi pripisuješ svašta i to naš razgovor čini besmislenim.

Ne vidim kako su one zemlje u kojima gay brakovi jesu dozvoljeni, ugrožene. Ne vidim što bi gay zajednica sad trebala, izmišljati neko posebno ime pa se onda oni koji su stupili u brak u nekoj sasvim pristojnoj državi odjednom nađu u nečem posve drugom. Ne znam kako si ti to zamislio. Ne podvaljujem ja tebi ništa nego ti nisi ni minimalno objasnio zašto tebe to vrijeđa. Rekoh ti lijepo ono za čipku. Čipka je čipka, ma čija bila. Paška čipka je paška čipka. Hetero brak je hetero brak. Homo brak je homo brak. Ne možeš doći i reći "ja to ne bih jer je to tako" i onda insinuirati da ti nešto podvaljujem dok zapravo u cijelom ovom očito besmislenom razgovoru pokušavam shvatiti što je točno to tebi problematično u nazivu brak da ekskluzivno pripada samo hetero klubu.

[..a unda]

..
Ponavljamo se. Onako iskreno, jedino što vidim jest da ti svim silama podržavaš želju pedera za simbolom. Istovremeno, odbojna ti je moja želja za tim istim simbolom.

..

ovo je ko mujo u psihijatra.. pa ko kome pokazuje pi..tj simbol?

otkrio je emerici simbol tek na drugoj stranici i kad ga je otkrio, ko pitbul ne pusta, pred njim pederi, iza njega ponor i on sam sa simbolom u rukama. padne li simbol, palo je sve..sve..

..
.. simboličnih..
.. simbol,
.. simbol..
.. simbol..
..simboličnu..

simbolično..
.. simboli,
.. simbole,
..simboli

.. simbol..

simbolima. ..

..simbolici..

..simbolikom..
.. simboliku..
..simbolikom..

.. simbolom,..
..simbol..
.. simbolima..

..simbolička..
..simbolički..
.. simbole..
.. simbol..
..simbola..

.. simbole..

..simbolici..
.. simboliku..
.. simbolike..
.. simbol.

.. simbol..
.. simbol..
.. simbol ..
..simbolu? ..
.. simbolu..,

. simbolima,..
.. simbole..

.. simbolično..

.. simbolima..

.. simbolima..
.. simboličnom..
.. simbolu ..

i onda, zatvoren krug..

Ponavljamo se. Onako iskreno, jedino što vidim jest da ti svim silama podržavaš želju pedera za simbolom. Istovremeno, odbojna ti je moja želja za tim istim simbolom. ..

.. simbol,.. .. simbol. .. simbola ..

pa dobro ex, milu mu onu da mu dragu li mu milu, oces vec jednom prestat spominjat simbole i svim silama podrzavat zelju pedera za simbolikom?

emerici je ko onaj..ivan bez zemlje, tako je i on..emerici bez simbola. a sta je covjek bez simbola, tinta mi se proli..

dosli pederi i izjebase emericiju simbol.. pisat ce u epovima i povijesnim knjigama.

predlazem da emericiju damo novi nadimak. npr pera simbol. ili.. zika simbol. ..covek koji je voleo simbole? ..u boj u boj za simbol svoj? simbol i margareta? ..tj simbol i emerici? ..simbol zvan ceznja?

[Eks]

Gušim se.

[Zmaj021]

plačem.. ..kakav simboličan post

[Eks]

plačem.. ..kakav simboličan post

[Emericzy]

emerici je ko onaj..ivan bez zemlje, tako je i on..emerici bez simbola. a sta je covjek bez simbola, tinta mi se proli..

Upravo to! Eto, sažeo si moj problem vrlo vješto. Svi nešto bajaju vamo-tamo a ti si me precizno uspio definirati. A ja mislio da si ti najdalje od razumijevanja. Ne kaže uzalud narioda, "Jedan je Unda".

Eto, baš to. Ja hoću svoj simbol, neki koji neću morati dijeliti s drugima. Jer, zamislite čuda, za razliku od svih vas drugih -- izgleda -- meni je važno da sam ja, ja. Da ne može nitko drugi glumiti da je ja, a nije. Vama drugima je, izgleda, svejedno što na sebe nemate copyright, nego svatko drugi može biti vi. Meni nije. zato se vi ne bunite. A ja se bunim. Eto.

Jako je to slično, kao što sam naveo u jednom postu jučer, stanarskom pravu. Sjećate li se stanarskog prava? Praktički isto kao vlasništvo, razlika je bila najvećim dijelom simbolična. Znalo se što je što, pa se tim pravom i trgovalo i svašta. A stanarsko je pravo čak imalo i nekih prednosti pred vlasništvom. A opet, ljudi su pohrlili pretvoriti to pravo u pravo vlasništva. Puno su se bolje osjećali znajući da je stan baš njihov. Iako je i prije zapravo bio. Jebiga, simbol im je bio važan.

Evo, u Meksiku kad su pred tridesetak godina uveli katastar i zemljišne knjige, ništa se nije promijenilo u faktima -- oni su samo službeno zabilježeni. Sad se i službeno znalo ono što su neslužbeno ljudi znali i prije. Dakle, promjena je bila samo simbolična. Produktivnost sela ipak je porasla praktički odmah za neki zapanjujući postotak.

Ljudi vole kad su stvari koje su im srcu bliske, ono, baš njihove.

I zato bi Pažani, vjerujte, vrlo brzo napustili svoju čipku da se ona sad naglo proširi u Kinu i da Kinezi masovno rade nešto što bi se zvalo paška čipka. A gle, nisu oni jedini koji rade čipku. Ima čipki koliko hoćeš. I Pažanima to nimalo ne smeta. Neka cvijeta tisuću čipki, kažu oni. Ali samo je jedna čipka paška. Da nije, da je paških čipki više, njihova bi simbolična vrijednost u trenu nestala.

Sjećate li se kako je Korčula ustala kad je Lado plesao Morešku? Popizdili ljudi. Jer je Moreška njihova. I što bi vi sad rekli na to? Da Korčulani mrze Lado? Ne, ne mrze ga. Pače, vole ga i poštuju, kao i svi drugi, gdje god Lado dođe. Dobar je Lado. Ali nek pusti Morešku. Nek pleše generičke plesove ili smisli nešto svoje.

Čudi me da to ne uviđate. Ali, bože moj; ne vidimo svi isto. Nisu nam svima iste stvari srcu mile. Ne dijelimo svi iste simbole. Nisu svi konzervativni malograđani kao ja.