Perzefona » wrote:
I oprostite mi, vidim da se trudite, pa mi je nezgodno proglašavati vas lašcima, to i ne radim. Samo ne vjerujem da je itko pod kapom nebeskom toliko uvjeren da je baš tako jebeno dobar i poželjan i nužan kao kisik pa stoga ne bi mogao biti istisnut pojavom nekog drugog, neke druge. Ma koliko visoko mislila o sebi, ta razina samodopadnosti - da su sve druge lošije od mene i nisu mi prijetnja - meni je nedostižna.
.
Ne vjerujem ni ja da je itko pod kapom nebeskom toliko uvjeren da je baš tako jebeno dobar i poželjan i nužan kao kisik pa stoga ne bi mogao biti istisnut pojavom nekog drugog, neke druge.
Tocnije recno, ja nisam, a nisam ni na topicu dobila dojam da je itko nesto takvog napisao ili mislio o sebi na takav nacin.
Malo mi je nejasno kako je kod tebe doslo do ovako ektremnog dozivljavanja samodopadnosti.
Iako nisam prepametna, ne smatram se niti toliko glupom da ne bih znala kako izjava „nitko, nitko kao ja“ ne drzi vodu ni inace, a kamoli u medjuljudskim odnosima, te da su ljudi potrosna roba koliko god ne voljeli o sebi misliti kao o takvima. Bilo da spadaju u potrosace, bilo u potrosene.
Tim vise sto sam bila ostavljana vise puta, nekad i vrlo grubo i bezobzirno, bez minimuma pristojnosti koju bi po mom shvacanju trebalo imati, tako da mi i praksa ne bi dala za pravo sve i da zelim vjerovati u svoju O2 nuznost.
I to jos dok sam bila mladja i ljepsa, a di onda ne bih sad bila svjesna svoje ` oronulosti` i lakse mogucnosti zamjenjivanja novim modelom.
Ne mogu govoriti u ime muza jer ( iako imam prilicno dobar uvid u njegovu glavu nakon ovih nekoliko zajednickih desetljeca ), stvarno se moze desiti da naidje mladja, ljepsa, neupoznata, izazovnija u svim pogledima i da ja odem u ropotarnicu zajedno sa svim nasim zajednickim godinama. Sto vise, ni ne mora naci drugu zenu, moze utjehu potrazitit i u vjetru u kosi jureci na motoru ili medititrajuci na Tibetu, svejedno mi se crna vuna prede.
Ali, (a tko zeli, moze i u tome vidjeti moju pretjeranu samouvjerenost ), ja ni ne razmisljam o tome kao o stvarnoj, realnoj mogucnosti. Prije ce mi pasti na pamet da ce mu se srusiti avion i da ce poginuti nego sto bi me ovo prvo mucilo. Ako se desi, a bozemoj, ionako nemam sto puno napraviti nego otici u ropotarnicu.
No ono o cemu sam govorila ( a koliko sam shvatila chilli, i ona) je o eventualnim poskliznucima i padanjem na druge zene.
Rekla sam da bi bolilo, da je nebulozno reci da ne bi.
Ipak, 30 godina zajednickih krupnica i sitnica smatram dovoljno jakim amortizerom koji bi ublazio bol.
I da bih prije to smatrala kao rezultat njegovog trenutnog stanja duha I okolnosti u kojima se to dogodilo, nego kao posljedicu moje oronulosti ili nestanka ljubavi.
Ne govorim o nacinu zivota uz muza koji je toliko nespretan da se redovito saplice I pada di stigne, mislim da se takvog brzo prepozna pa il ga se zeni, il tambura kupi.
Govorim o tome da eventualnu prevaru ne bih dozivjela kao smak mog i njegovog svijeta koji smo zajednicki izgradili.
Eto, tko je shvatio sto je pisac htio reci, shvatio je, tko nije…a onda nis.
I da….bilo bi mi drago da se nodens ne nadovezuje svojom fascinacijom i inace opcenitim teoretskim zanimanjem za medjuljudske odnose u obliku pitanja, potpitanja i potpitanjevih potpitanja.
Hvala, nodense.
