Gubljenje nevinosti

[..a unda]

Čekaj, ti ne znaš kako je Spartak završio?

Evo, ja mislim da je sve rečeno primjenjivo na njega i da bi njemu osobno korisnije i pametnije bilo da se prilagodio. Ili ti misliš da mu je bio cilj da uđe u povijest i da mi danas ovdje tipkamo o njemu?

jel mozemo to tvoje primijenit i na hrvatsku? ..npr 1991? ?

..i jos jednom..

[Emericzy]

jel mozemo to tvoje primijenit i na hrvatsku? ..npr 1991? ?

..i jos jednom..

Dobit ćeš celulit od svih tih kokica.

[Perzefona]

Ne spamaj s politikom, Unda.

I da, može se primijeniti. Jer Spartak nije uspio. A ono što se željelo postići '91. - odvajanje od Jugoslavije imalo je šanse uspjeti i uspjelo je. Dublje od toga ne idem.

[nodens]

Moja logika ne vrijedi ako smatraš da stvarnost treba rušiti, kao što ju je rušio Spartak. U tom slučaju više ne govorimo o gubljenju nevinosti nego o promjeni kompletne seksualne paradigme. Ali naša stvarnost nije takva. Ljudi nisu seksualni robovi koji duboko pate. Ne čeznu za oslobođenjem.

Ni delte (i epsiloni) iz Vrlog novog svijeta nisu čeznule za 'oslobođenjem'...

Čekaj, ti ne znaš kako je Spartak završio?

Evo, ja mislim da je sve rečeno primjenjivo na njega i da bi njemu osobno korisnije i pametnije bilo da se prilagodio. Ili ti misliš da mu je bio cilj da uđe u povijest i da mi danas ovdje tipkamo o njemu?

Paradoksalno, jel? Ali to je čovjek.

Kad kažeš da bi mu bilo 'pametnije' da se prilagodio... hoćeš reć, da je fino živio kao rob do svoje prirodne smrti? Eh, pa na to ti ne mogu ništa odgovoriti, sjećam se da je tebi sreća (ako se ropski život može tako nazvati LOL) važnija od istine; što znači da su nam 'core values & beliefs' poprilično različiti i teško da možemo raspravljati o nečemu što se izravno oslanja na tu razliku. Nemamo 'common grounds' na toj temi. Evo ja ne vidim baš ništa 'pametnije' u tome da je proživio svoj vijek kao rob, nego u tome što je skončao na prilično ružan način (na križu). Očito da nam se ideja 'pametnijeg života' fundamentalno razlikuje, zar ne? Vidiš li prostora za nekakvu raspravu na tu temu?

[..a unda]

Meni se ta razlika u mišljenju čini vrlo važnom; ..

mislim da smo na pragu novog otkrica. ..potencijala..napona nekog.. elektriciteta? ..zakona spojenih posuda tople vode?

[nodens]

mislim da smo na pragu novog otkrica. ..potencijala..napona nekog.. elektriciteta? ..zakona spojenih posuda tople vode?

Errr... mislio sam, 'važnog' za mene.

Mislim, pa vidim ja da ti meni pokušavaš reći da se preozbiljno doživljavam...

[Emericzy]

Ni delte (i epsiloni) iz Vrlog novog svijeta nisu čeznule za 'oslobođenjem'...

Bježiš od teme. Tema nije rušenje seksualne paradigme nego snalaženje u njoj.

[..a unda]

Dobit ćeš celulit od svih tih kokica.

Ne spamaj s politikom, Unda.

I da, može se primijeniti. Jer Spartak nije uspio. A ono što se željelo postići '91. - odvajanje od Jugoslavije imalo je šanse uspjeti i uspjelo je. Dublje od toga ne idem.

..a sta je? malo vam lodzik ide donekle, ali odnekle..jok? dozirana neka lodzik?

..a jesu li uspjeli oni sto su poginuli nakon spartaka? napr..ano domini 1991? mjesto radnje..ilirik? mislim, sta se nisu prilagodili?

kako su oni to uspjeli? koja je razlika izmedju njih i spartaka?

uostalom, nije ni rim vjecno zivio, znamo kako je zavrsio..dovoljno skoro kako je spartak htio..



..i opet malo..

[Perzefona]

Očito da nam se ideja 'pametnijeg života' fundamentalno razlikuje, zar ne?

Da. S velikim zadovoljstvom to potvrđujem.

[nodens]

Bježiš od teme. Tema nije rušenje seksualne paradigme nego snalaženje u njoj.

Što misliš pod 'snalaženje'?

Krajnje pitanje je 'zašto' netko radi, što god radi. Zbog 'sreće'? Snalaženje u modernoj seksualnoj paradigmi bi me 'usrećilo'? Je li to razlog da se trudim u tom smjeru?

Da. S velikim zadovoljstvom to potvrđujem.

... evo, Perze se slaže

[Emericzy]

Što misliš pod 'snalaženje'?

Krajnje pitanje je 'zašto' netko radi, što god radi. Zbog 'sreće'? Snalaženje u modernoj seksualnoj paradigmi bi me 'usrećilo'? Je li to razlog da se trudim u tom smjeru?

Pa, ako želiš normalno živjeti, da. A ako se želiš pržiti na svojoj nekakvoj osobnoj vatrici, nositi svoj taj nekakav kamen u cipeli, onda ne. Tvoj izbor.

[nodens]

Pa, ako želiš normalno živjeti, da. A ako se želiš pržiti na svojoj nekakvoj osobnoj vatrici, nositi svoj taj nekakav kamen u cipeli, onda ne. Tvoj izbor.

Ja zapravo nemam dojam da je to pitanje 'izbora'... nego da mene to što ti zoveš 'normalan život', nimalo ne privlači. A ne privlači me ni ovo moje. Znači, to je 'izbor' između strijeljanja i vješanja.

Može li čovjek 'izabrati' da će ga privlačiti ono što ga odbija?

[Blesava]

Jesi li ti sigurna u to.

Jesam li sigurna u - što? Da se malo ozbljnijim čačkanjem može doći do koječega ili u to da za to ne treba psihoanaliza?
Jesam, sigurna sam.

Kako znaš da je to dubina? Nemaš dojam da je to nekak' relativno? Ono, razmišljaš... misliš da si došla do 'uzroka', kad ono, nakon par godina skužiš da ima još jedan sloj ispod toga... i što onda dalje? Zabriješ da je taj novi sloj, zapravo 'dno'? A ne kopka te mogućnost da možda ima još jedan sloj ispod, isto kao što ni tog prvog nisi prethodno vidjela?

Naravno da je pojam dubine relativan, baš kao i pojam dna. Čačkam do razine koja mi je potrebna da riješim ono što me sada muči, ono što je rješivo. Kad (ako) se pokaže potreba za daljnjim čačkanjem, kreneš dalje u nove slojeve... Jednostavno.

Pa naravno, jer te 'sigurnost' privlači, a podsvijest ti ne da da ono što ti je privlačno dopustiš da bude nazvano ne-laskavim terminima.

Na ovo sam izgubila oči... Prestara sam ti ja za to - ako imaš što napisati, napiši.

Errrr.... znači, ako se radi o većem i manjem stupnju, recimo ako 'nesigurnost' izrazimo (zbog jednostavnosti) nekakvim brojem, pa je netko blago nesiguran recimo -10, a netko užasno nesiguran -800 - hoćeš reći da postoje ljudi koji doslovno nisu nimalo nesigurni, ono, nula? 0? Niti neka malecka trica ili dvica, baš nula?

Ili sam te krivo shvatio?

Potpuno si me krivo shvatio. Prvo, jako mi je teško pričati o brojčanim vrijednostima a da pritom ne znam najmnaju i najveću moguću vrijednost. Dakle, bilo bi mudrije stvar (u ovom slučaju ne/sigurnost) staviti na skalu od 1-10, 1-100, ... pa da mogu procijeniti jel 800 puno ili postoji i 80000.
Dakle, ne pokušavam reći da postoje ljudi koji nikad nisu nimalo nesigurni, već, naprotiv, da stupanj nečije nesigurnosti može u svakom trenutku varirati i ovisiti o mnogim okolnostima. Ja u nekom trenutku mogu biti užasno nesigurna u poslu, a sasvim sigurna u ulozi roditelja. U drugom trenutku će se moja percepcija vlastitog roditeljstva junački poljuljati, a da to neće imati veze s mojom sigurnošću u intimnog partnera... Stvari se mijenjaju, iako postoji tendencija ljudi da pokazuju određeni stupanj stabilnosti u osjećaju sigurnosti u različitim odnosima - to sam htjela reći. Naime, sigurnost u druge ljude, sigurnost u odnose s drugim ljudima je usko vezana uz sigurnost u sebe, a to jest relativno stabilno.

Pa ono, probaj mi rastumačiti što bi to bila 'sigurnost' u 'bliskim odnosima'. I'm all ears. Doslovno mi nije jasno na što točno ciljaš pod tim terminom.

Sigurnost u intimnom odnosu bi uključivala moje vjerovanje da mi partner neće u prvoj prilici zbrisati s prvom mlađom, čvršćom i ljepšom, moje vjerovanje da radi ono što je dobro (i) za mene i za nas, nedostatak ljubomore zbog kave koju će provesti s prijateljicom, zbog imanja ženskih prijatelja.
Sigurnost bi mi bila i opuštenost u vezi, nepropitivanje svake njegove riječi ili postupka, netraženje second thoughts tamo gdje ih nema, povjerenje u njega i ono što čini... To je meni sigurnost u intimnoj vezi.
U drugim bliskim odnosima (što uključuje i odnose s braćom, roditeljima, prijateljima,...) bi se sigurnost odnosila na povjerenje u to da će biti tu kad ih trebam, baš kao što ću i ja biti tu za njih.

Jesi li kad bila 'sigurna' u 'bliskom odnosu' koji je danas prošlost... ali ne tvojom voljom?

Jesam. Nikad sigurnija. Različiti su razlozi zašto ljudi prekidaju veze.

Meni uopće ne 'treba' njena nevinost za moju sigurnost spram nje.

Nego za moju sigurnost spram sebe samog.

Upravo o tome sam i pisala.

Jer mi je i inače prilično teško sam sebi objasniti čemu bi, zaista, služila seksualna ekskluzivnost.

Seksualna ekskluzivnost u mom svemiru ima veze s željenjem samo onog jednog jedinog važnog, pravog, onog kojeg volim. Kad tako i toliko želim njega, onda ne mogu poželjeti drugoga. Ne stane

zbilja bi me zanimalo kako ti onda zapravo definiraš 'posesivnost', ako ne ovako kako sam spomenuo (da neki to definiraju) - znači, tretiranje druge osobe kao 'svoje imovine'.

Ne definiram ju nikako. Preglupa sam za definicije. Ali čisto opisno - posesivnost bi uključivala i potrebu da se stalno stalno bude s nekime, nerazumijevanje da i ona/a ima život bez mene i želju i potrebu da neko vrijeme provede sama ili s nekim drugim. Nečija posesivnost je mega strah od toga da će biti ostavljen zbog čega svim silama (ili milama) nastoji nekoga zadržati u svojoj blizini. U osnovi toga jest nesigurnost i nepovjerenje u sebe, svoje mogućnosti, sposobnosti, svoju vrijednost.
Pritom se žrtva nečije posesivnosti uopće ne mora tretirati kao stvar.
Netko može svoju "žrtvu" držati uz sebe tako što će ju tretirati kao kap vode na dlanu, a da u osnovi toga svejedno stoji - posesivnost.

[nodens]

Naravno da je pojam dubine relativan, baš kao i pojam dna. Čačkam do razine koja mi je potrebna da riješim ono što me sada muči, ono što je rješivo. Kad (ako) se pokaže potreba za daljnjim čačkanjem, kreneš dalje u nove slojeve... Jednostavno.

Pa i ja čačkam do razine koja me muči... ali nisam siguran da je 'rješivo'. Postoje i nerješive stvari, svaki matematičar to zna.

Na ovo sam izgubila oči... Prestara sam ti ja za to - ako imaš što napisati, napiši.

Ma daj, pa kad si quotala taj dio, u editoru si vidjela što piše, normalnim slovima.

Potpuno si me krivo shvatio. Prvo, jako mi je teško pričati o brojčanim vrijednostima a da pritom ne znam najmnaju i najveću moguću vrijednost. Dakle, bilo bi mudrije stvar (u ovom slučaju ne/sigurnost) staviti na skalu od 1-10, 1-100, ... pa da mogu procijeniti jel 800 puno ili postoji i 80000.

A zašto? Dovoljno je da imaš jedan ekstrem: nula. Što će ti drugi? Samo pitam je li tebi 'sigurnost', u nekom konkretnom trenutku, predstavlja 'apsolutni izostanak nesigurnosti', u tom trenutku.

Ja takvu apsolutnost doslovno ne mogu zamisliti.

Dakle, ne pokušavam reći da postoje ljudi koji nikad nisu nimalo nesigurni, već, naprotiv, da stupanj nečije nesigurnosti može u svakom trenutku varirati i ovisiti o mnogim okolnostima. Ja u nekom trenutku mogu biti užasno nesigurna u poslu, a sasvim sigurna u ulozi roditelja. U drugom trenutku će se moja percepcija vlastitog roditeljstva junački poljuljati, a da to neće imati veze s mojom sigurnošću u intimnog partnera... Stvari se mijenjaju, iako postoji tendencija ljudi da pokazuju određeni stupanj stabilnosti u osjećaju sigurnosti u različitim odnosima - to sam htjela reći. Naime, sigurnost u druge ljude, sigurnost u odnose s drugim ljudima je usko vezana uz sigurnost u sebe, a to jest relativno stabilno.

No, pa stalno govoriš o 'sigurnosti', a i sama priznaš da imaš iskustvo da veza u kojoj si imala tu 'sigurnost', ipak završila - protiv tvoje volje.

To je kao da neki proizvođač kondoma tvrdi da su njihovi kondomi 'apsolutno pouzdani', iako smo već imali jednog koji je puknio. Očito, ti zapravo koristiš pojam 'sigurnost' na meni pomalo čudan način; valjda određenu dozu nesigurnosti uzimaš zdravo za gotovo i ne smatraš za shodno uopće je spominjati, nego je zanemaruješ i zoveš 'sigurnošću'.

To možemo testirati tako da te pitam: je li kondom 'sigurno' kontracepcijsko sredstvo?

Sigurnost u intimnom odnosu bi uključivala moje vjerovanje da mi partner neće u prvoj prilici zbrisati s prvom mlađom, čvršćom i ljepšom, moje vjerovanje da radi ono što je dobro (i) za mene i za nas, nedostatak ljubomore zbog kave koju će provesti s prijateljicom, zbog imanja ženskih prijatelja.

Kako neobično shvaćanje. Znači, tebi je 'sigurnost' stanje u kojem 'nisi patološki nesiguran', jer kako drugačije nazvati situaciju u kojoj žena misli da će joj 'partner' doslovno 'zbrisati' s prvom mlađom i ljepšom koja će ga gotiviti.

To bih ja nazvao 'nesiguran -800'. Ako netko NIJE nesiguran -800, to i dalje ne znači da je 'siguran'. Možda je nesiguran -10. Znači, ne plašiš se da će zgiljati baš s 'prvom mlađom i ljepšom', ali recimo padne ti na pamet da bi možda mogao s nekom recimo iznimno atraktivnom, a i pametnom, poslovnom kolegicom s kojom stalno nešto radi, a ona zacopana u njega.

Ono što je još važnije: zašto govoriš 'da neće *zbrisati*'? Zašto bi morao zbrisati. Može je samo npr. jednom pojebati, onako, za razbijanje monotonije. Hoće li to tebi biti problem, i ako hoće - ima li to kakve veze s tvojom nesigurnošću?

Jesam. Nikad sigurnija. Različiti su razlozi zašto ljudi prekidaju veze.

Zato sam pitao 'ne s tvojom voljom'. Ono, to je eufemizam za onu situaciju kad te netko jednostrano napusti, iako bi se ti htjela još 'truditi'.

Seksualna ekskluzivnost u mom svemiru ima veze s željenjem samo onog jednog jedinog važnog, pravog, onog kojeg volim. Kad tako i toliko želim njega, onda ne mogu poželjeti drugoga. Ne stane

Što znači, ne stane? Tog dana? I drugo, ako si ti toliko seksualno ekskluzivna, jesi li sigurna da je i on? Mora li i on biti?

Ne definiram ju nikako. Preglupa sam za definicije. Ali čisto opisno - posesivnost bi uključivala i potrebu da se stalno stalno bude s nekime, nerazumijevanje da i ona/a ima život bez mene i želju i potrebu da neko vrijeme provede sama ili s nekim drugim. Nečija posesivnost je mega strah od toga da će biti ostavljen zbog čega svim silama (ili milama) nastoji nekoga zadržati u svojoj blizini. U osnovi toga jest nesigurnost i nepovjerenje u sebe, svoje mogućnosti, sposobnosti, svoju vrijednost.
Pritom se žrtva nečije posesivnosti uopće ne mora tretirati kao stvar.
Netko može svoju "žrtvu" držati uz sebe tako što će ju tretirati kao kap vode na dlanu, a da u osnovi toga svejedno stoji - posesivnost.

Nakon ovog pasusa me pogotovo zanima, što misliš o njegovoj ne-ekskluzivnosti. Ako bi ti imala ikakav problem da on, osim što se eto druži sa drugim ženama, jer ima svoj život i pokraj tebe, i želi provoditi vrijeme s drugima... da to vrijeme tu i tamo uključuje i seksualne odnose? - znači, ako bi imala problem s tim, je li to u osnovi nesigurnost i nepovjerenje u sebe? Ili što.

[Perzefona]

Ja zapravo nemam dojam da je to pitanje 'izbora'... nego da mene to što ti zoveš 'normalan život', nimalo ne privlači.

Lažeš.

[nodens]

Lažeš.

Svjesno ili nesvjesno?

[Blesava]

Ma daj, pa kad si quotala taj dio, u editoru si vidjela što piše, normalnim slovima.

Piše, al me prođe volja

A zašto? Dovoljno je da imaš jedan ekstrem: nula. Što će ti drugi? Samo pitam je li tebi 'sigurnost', u nekom konkretnom trenutku, predstavlja 'apsolutni izostanak nesigurnosti', u tom trenutku.

Jedan ekstrem je dovoljan za - što? Zvučiš kao moj predškolac koji pita "mama, jel 100 puno?" Sto - čega?
Ne, nije dovoljan jedna ekstrem, nije dovoljna početna vrijednost da bi znao jel 800 puno ili malo. Puno ili malo u odnosu na - što?
800 komaraca u dnevnom boravku je jako puno, 800 lipa u mom novčaniku - nije.
Ako si se već poodavno izjasnio da ne možemo pričati o ne/sigurnosti kao o nečemu što jest ili nije, nego o kontinuumu, onda ti je sulud k,omentar da je dovoljna vrijednost nula
Dakle, na skali od 1-100 sigurnost od 97, iliti nesigurnost od 3 pretstavlja dovoljno jasno stanje.
Ako je moja nesigurnost u nekoj vezi 3 ili 8 ili 12, onda je to, rekla bih, zanemarivo. Ne opterećuje, ne stvara sumnju, ne nagriza želudac, ne ubija odnos. Good enough for me...

No, pa stalno govoriš o 'sigurnosti', a i sama priznaš da imaš iskustvo da veza u kojoj si imala tu 'sigurnost', ipak završila - protiv tvoje volje.

Brkaš stvari. Dok je veza trajala, bila sam apsolutno sigurna (točnije: 97 sigurnova ) u njegovu ljubav i u sve ono što sam napisala u prošlom postu. To što je veza završila nimalo nije promijenilo moju percepciju o tome koliko sam bila u pravu vjerujući mu toliko. I danas mislim da nisam bila presigurna, već da jest zaslužio sve moje povjerenje i da me jest volio... Nemoj kraj veze uzimati kao kriterij za bilo što, pogotovo ako nemaš pojma o tom konkretnom kraju ...

Očito, ti zapravo koristiš pojam 'sigurnost' na meni pomalo čudan način; valjda određenu dozu nesigurnosti uzimaš zdravo za gotovo i ne smatraš za shodno uopće je spominjati, nego je zanemaruješ i zoveš 'sigurnošću'.

Točno. Dozu od 3 nesigurnova smatram zanemarivom i nevrijednom spominjanja.

To možemo testirati tako da te pitam: je li kondom 'sigurno' kontracepcijsko sredstvo?

Kako neobično shvaćanje. Znači, tebi je 'sigurnost' stanje u kojem 'nisi patološki nesiguran', jer kako drugačije nazvati situaciju u kojoj žena misli da će joj 'partner' doslovno 'zbrisati' s prvom mlađom i ljepšom koja će ga gotiviti.

Ajme majko... Ajmo redom... na jednom kraju kontinuuma je sigurnost, na drugom je.... nesigurnost. Bravo!!!
O patologiji ovdje još nije bila riječ.

. Znači, ne plašiš se da će zgiljati baš s 'prvom mlađom i ljepšom', ali recimo padne ti na pamet da bi možda mogao s nekom recimo iznimno atraktivnom, a i pametnom, poslovnom kolegicom s kojom stalno nešto radi, a ona zacopana u njega.

Ili, zamisli - ne plašiš se uopće O tako nečemu ne brineš uopće. Toliko ti je jasno kakvo ti je mjesto u njegovom/njenom srcu, toliko ti pokazuje ljubav, da znaš da (dok ta veza traje) nema te žene/tog muškarca... Nema.

Ono što je još važnije: zašto govoriš 'da neće *zbrisati*'? Zašto bi morao zbrisati. Može je samo npr. jednom pojebati, onako, za razbijanje monotonije. Hoće li to tebi biti problem, i ako hoće - ima li to kakve veze s tvojom nesigurnošću?

Joj, ti mene tako potsjećaš na jednu forumašicu s jednog drugog foruma... nikad joj ništa nije jasno i kronično pogrešno shvaća

To onda nema veze s monotonijom, nego o tome da si nismo ono što mislimo ili tvrdimo da jesmo. Perzefoninim riječima - nismo fascinirani onim drugime dovoljno pa da nam ne trebaju neki treći drugi i da, praktički, ni ne primjećujemo treće druge.

Zato sam pitao 'ne s tvojom voljom'. Ono, to je eufemizam za onu situaciju kad te netko jednostrano napusti, iako bi se ti htjela još 'truditi'.

Naravno, pretpostavljaš. Krivo. Krivi scenarij imaš u glavi, a ne, nemam ti namjeru iznositi pravi.
Kao što rekoh, postoje različiti razlozi zašto ljudi prekidaju odnose... kad narasteš, shvatit ćeš

Što znači, ne stane?

Onak...kad u bocu od litre ne možeš uliti dvije, pa da se jebeš Pardon my French
Ne stane. Ako tako i toliko volim nekoga, onda doslovno nemam kapaciteta za paralelno voljenje nekog drugoga. Sad bismo se mogli dotaći smanjenih intenziteta ljubavi, srca velikog k'o autobus i tako to... ali meni to onda nije ljubav. Bar ne onako kako ju ja vidim i kako ju ja želim vidjeti.
Ne stane. Eto

Tog dana?

Ne, ne tog dana. Nego dok taj i takav odnos traje, dok god volim tako i toliko koliko volim

I drugo, ako si ti toliko seksualno ekskluzivna, jesi li sigurna da je i on? Mora li i on biti?

Kod mene ti osjećaji nikako ne idu s moranjem. Ne mora on ništa. Ali, ako nije obostrano, onda...ili oboje pristajemo na takav odnos, ili se srdačno pozdravljamo.

Nakon ovog pasusa me pogotovo zanima, što misliš o njegovoj ne-ekskluzivnosti. Ako bi ti imala ikakav problem da on, osim što se eto druži sa drugim ženama, jer ima svoj život i pokraj tebe, i želi provoditi vrijeme s drugima... da to vrijeme tu i tamo uključuje i seksualne odnose? - znači, ako bi imala problem s tim, je li to u osnovi nesigurnost i nepovjerenje u sebe? Ili što.

Ovisi o kakvom odnosu pričamo. O fuck-friend odnosu? Može, nema frke. Sve je jasno, oboje na to pristajemo. Može imati i cijeli harem. Kako ću se ja tu osjećati manje je bitno ako sam na to, znajući u što se upuštam, pristala.
Ako pričamo o onome što ja zovem ljubavlju , ako smo si deklarativno jedini, a jedno od nas šarucka sa strane - onda to i nije čista situacija na koju smo oboje pristali... Onak - netko laže
A to onda nije ljubav.

[nina williams]

Nemoj da počnem o frustracijama. No, shvatit ćeš ovako. Jesi li kad bila budna cijelu noć, i onda sutra išla na posao? Eeee vidiš, najgore je tamo negdje oko 6-7, tada zbilja želiš tutnuti čačkalice da drže kapke LOL - no, negdje oko 10, nakon kave... jest da i dalje malo ličiš na zombija, ali nisi baš toliko pospan...

Ne kontam šta oš reć.
Da si konstantno neispavan, i, posljedično, frustriran, na poslu? Al te to ne smeta da i dalje ne spavaš prije posla?

U tome što ti možeš htjeti ovo ili ono, no to ne znači da i tvoj 'partner' želi isto to. Dapače, ako ne želi, ako mu je laganje OK, pa naravno da će kao prvo lagati oko toga, tj. tvrditi da je iskren.

Ma ja, on laže i maže po čitave dane, i tako godinama, a ja to nikad ne skužim. Jer sam ćorava, gluva i glupa 100 na sat. A života ti, de ti, uz pretpostavku da sam oštetita samo 50 na sat, objasni kako misliš da je to uopće moguće.

Coolidgeov efekt je vezan uz *muške* pripadnike neke vrste. Ne znam gdje si pročitala da se on odnosi i na ženske.

Nije samo za muške, javlja se, uz manji intenzitet, i u žemskinja.








Ama...aj, aj, živi. Jebo Puškina i LeBrona i sve ostale koje ko mjerilo izvlačiš...bokte kuš od tolkih tuđih života. Aj pusti da se i tebi nešto desi, bolje ti je to neg da tražiš moguće ishode za svaku teorecku situaciju koju bi, nakon silnih vrćenja scenarija, mogo zamislit.
Aj, brže!
Jes čuo?
Budeš li se ti i dalje vako zajebavo otići ćeš predaleko od stvarnih ljudi i njovih reakcija, osaš gladniji od Buridanovog magareta.

[nodens]

Jedan ekstrem je dovoljan za - što? Zvučiš kao moj predškolac koji pita "mama, jel 100 puno?" Sto - čega?
Ne, nije dovoljan jedna ekstrem, nije dovoljna početna vrijednost da bi znao jel 800 puno ili malo. Puno ili malo u odnosu na - što?
800 komaraca u dnevnom boravku je jako puno, 800 lipa u mom novčaniku - nije.
Ako si se već poodavno izjasnio da ne možemo pričati o ne/sigurnosti kao o nečemu što jest ili nije, nego o kontinuumu, onda ti je sulud k,omentar da je dovoljna vrijednost nula
Dakle, na skali od 1-100 sigurnost od 97, iliti nesigurnost od 3 pretstavlja dovoljno jasno stanje.
Ako je moja nesigurnost u nekoj vezi 3 ili 8 ili 12, onda je to, rekla bih, zanemarivo. Ne opterećuje, ne stvara sumnju, ne nagriza želudac, ne ubija odnos. Good enough for me...

I onda sam ja cjepidlaka. Pa nije bitno koji je broj, i nije bitno što je 'gornja granica'. Postavio sam ti generalni okvir: -10 je 'blago nesiguran', -800 je 'grozno nesiguran'. Što će ti gornja granica? -800 je mnogo. Ako postoji neki pacijent koji je nesiguran čak -8000, kakve to veze ima? Zato pitam, što ti vrijedi gornja granica? Kako bi uopće shvatila 'maksimalnu nesigurnost'?

Rekoh, jedino je bitna donja granica: nula. Doslovno niti miligram, ni miličestica 'nesigurnosti'. I kao što rekoh, tj. kao što sam i mislio, ti 'sigurnošću' zapravo zoveš relativnu sigurnost. A to je onaj stupanj nesigurnosti koji te 'ne grebe posebno'. Znači, ono što bih ja rekao, malecka dvica ili trica.

Brkaš stvari. Dok je veza trajala, bila sam apsolutno sigurna (točnije: 97 sigurnova ) u njegovu ljubav i u sve ono što sam napisala u prošlom postu. To što je veza završila nimalo nije promijenilo moju percepciju o tome koliko sam bila u pravu vjerujući mu toliko. I danas mislim da nisam bila presigurna, već da jest zaslužio sve moje povjerenje i da me jest volio... Nemoj kraj veze uzimati kao kriterij za bilo što, pogotovo ako nemaš pojma o tom konkretnom kraju

Naprotiv, ja moram baš obrnuto: uzet to kao kriterij... bar dok se ne uvjerim u suprotno. Što je teško, jer ja ti baš ne razumijem što znači 'volio me'. Je li to 'volio, pa prestao', ili 'volio, pa zaključio da ti nisi ono što je volio'?

Točno. Dozu od 3 nesigurnova smatram zanemarivom i nevrijednom spominjanja.

Ergo, kad si mene pitala za nesigurnost, zapravo nisi pitala za bilo kakvu nesigurnost, nego za neku nesigurnost koja bi bila preko tvog praga zanemarivosti i nevrijednosti spominjanja.

Ajme majko... Ajmo redom... na jednom kraju kontinuuma je sigurnost, na drugom je.... nesigurnost. Bravo!!!

Ako je na jednom kraju kontinuuma sigurnost, a na drugom 'kraju' (ja zapravo ne vidim zašto bi druga strana imala 'kraj') nesigurnost - kako onda zoveš ono između?

Ono, do 2-3 ti je 'sigurnost', jer je to zanemariva nesigurnost, no već za 4 ćeš reć 'meh, nesigurni luzer'? Ili sam (opet) nešto krivo shvatio.

Ili, zamisli - ne plašiš se uopće O tako nečemu ne brineš uopće. Toliko ti je jasno kakvo ti je mjesto u njegovom/njenom srcu, toliko ti pokazuje ljubav, da znaš da (dok ta veza traje) nema te žene/tog muškarca... Nema.

Nema... dok ne dođe.

To onda nema veze s monotonijom, nego o tome da si nismo ono što mislimo ili tvrdimo da jesmo. Perzefoninim riječima - nismo fascinirani onim drugime dovoljno pa da nam ne trebaju neki treći drugi i da, praktički, ni ne primjećujemo treće druge.

Ti meni zapravo ovdje hoćeš reći da želiš da netko toliko bude fasciniran tobom, da mu se valjda doslovno ni kita ne može dignuti na drugu curu.

I onda sam ja nerealističan.

Naravno, pretpostavljaš. Krivo. Krivi scenarij imaš u glavi, a ne, nemam ti namjeru iznositi pravi.
Kao što rekoh, postoje različiti razlozi zašto ljudi prekidaju odnose... kad narasteš, shvatit ćeš

Tj. ono što želiš reći, kad narastem, život će me natjerati da izgradim slične obrambene mehanizme kao i ti. Lako moguće da si u pravu, evo.

Onak...kad u bocu od litre ne možeš uliti dvije, pa da se jebeš Pardon my French
Ne stane. Ako tako i toliko volim nekoga, onda doslovno nemam kapaciteta za paralelno voljenje nekog drugoga. Sad bismo se mogli dotaći smanjenih intenziteta ljubavi, srca velikog k'o autobus i tako to... ali meni to onda nije ljubav. Bar ne onako kako ju ja vidim i kako ju ja želim vidjeti.
Ne stane. Eto

Uopće te ne razumijem. Gdje sam ja spominjao 'voljenje'? Rekao sam SEKS. Jebanje. Shvaćaš. Kao što i sama kažeš, to što tebe 'voli', ne znači da nema život i osim tebe, da nema ženske poznanice i prijateljice itd.

No, zbog čega taj 'život' ne bi uključivao i casual sex? Zašto bi to tebi smetalo, evo? Zbilja ne vidim zašto 'može' ić na tenis s drugim ženama, piti kavu s njima, a eto ne smije tutnit svoj flipsić u njenu pipicu. Zvuči mi nekako arbitrarno ta ideja. Bi l' mogla pojasnit? Ono, iz nekog razloga me kopka ideja da bi to moglo imati veze s tvojom nesigurnošću

Ne, ne tog dana. Nego dok taj i takav odnos traje, dok god volim tako i toliko koliko volim

Ono, svake sekunde si ispunjena tom kozmičkom ljubavlju, čiji intenzitet je takav da ne možeš zamislit j-nje s nekim drugim?

Pa rekoh, zašto baš to? Možeš li zamisliti, recimo, tuđu ruku u svojoj ruci? Smije li ti netko drugi masirat vrat? Smije li te potapšat po bedru? Bi l' znala reć što je kompatibilno s voljenjem onog prvog, a što nije?

Kod mene ti osjećaji nikako ne idu s moranjem. Ne mora on ništa. Ali, ako nije obostrano, onda...ili oboje pristajemo na takav odnos, ili se srdačno pozdravljamo.

Kako znaš da je obostrano? Vjeruješ mu na riječ? Osjećaš?

I drugo, znači ti tvoji 'osjećaji' ovise, elem, o 'dogovoru'. Ako se pošteno dogovorite, onda se radi o kozmičkoj ljubavi; no ako se ne dogovorite, onda se srdačno pozdravljate, i nema ni k od kozmičke ljubavi.

Vrlo interesantno, daj još.

Ako pričamo o onome što ja zovem ljubavlju , ako smo si deklarativno jedini, a jedno od nas šarucka sa strane - onda to i nije čista situacija na koju smo oboje pristali... Onak - netko laže
A to onda nije ljubav.

Znači, problem je u laganju. Ti kažeš.

A daj zamisli ovaj scenarij. Znači, ti 'osjećaš' nešto kozmički, whatever, ne možeš zamisliti da se s drugim itd itd da se ne ponavljam, jer si toliko ispunjena njime... ali on, kao onaj naš Tomaš, ne veže sad baš taj seks toliko uz 'ljubav'. Nego, rekoh, kao što može ići na kavu s prijateljicama, tako može tu i tamo se i pojebat s njima, shvaćaš, on i dalje kozmički voli samo tebe, ali jednostavno ne doživljava seks na isti način, njemu je to npr. kao nekome tenis.

Sad ćeš ti reći, predmnijevam, da tebi to nije to, jer niste 'jedini'. Pa ono, slažem se. Tako i ja gledam. Jedino što sam nešto radikalniji od tebe, tj. ti si manje radikalna od mene. A Emericzy je još manje radikalan, recimo. Zar ne?

[Blesava]

Zbog ovakve količine srljanja u nerazumijevanje se vrijedilo i ulogirat.

I onda sam ja cjepidlaka. Pa nije bitno koji je broj, i nije bitno što je 'gornja granica'. Postavio sam ti generalni okvir: -10 je 'blago nesiguran', -800 je 'grozno nesiguran'. Što će ti gornja granica? -800 je mnogo. Ako postoji neki pacijent koji je nesiguran čak -8000, kakve to veze ima? Zato pitam, što ti vrijedi gornja granica? Kako bi uopće shvatila 'maksimalnu nesigurnost'?
Rekoh, jedino je bitna donja granica: nula. Doslovno niti miligram, ni miličestica 'nesigurnosti'. I kao što rekoh, tj. kao što sam i mislio, ti 'sigurnošću' zapravo zoveš relativnu sigurnost. A to je onaj stupanj nesigurnosti koji te 'ne grebe posebno'. Znači, ono što bih ja rekao, malecka dvica ili trica.

Dzizs, koliko nelogičnosti u tako malo slova!
Malecka dvica ili trica je malecka na skali od 1-100, na skali od 1-5 nije. Zato nije nebitna maksimalna vrijednost, ali ako ti to nije jasno, ja tu zaista ne mogu puno

Ono, do 2-3 ti je 'sigurnost', jer je to zanemariva nesigurnost, no već za 4 ćeš reć 'meh, nesigurni luzer'? Ili sam (opet) nešto krivo shvatio.

Kao što rekoh: ne nešto, sve si krivo shvatio

Ergo, kad si mene pitala za nesigurnost, zapravo nisi pitala za bilo kakvu nesigurnost, nego za neku nesigurnost koja bi bila preko tvog praga zanemarivosti i nevrijednosti spominjanja.

Ti meni zapravo ovdje hoćeš reći da želiš da netko toliko bude fasciniran tobom, da mu se valjda doslovno ni kita ne može dignuti na drugu curu.

Opet znaš bolje od mene što hoću reći. I opet brkaš pojmove. U ovom slučaju fiziologiju i želju.
Dizanje kite nije nužno i početak realizacije. Primijeti čovjek zgodnu ženu/frajera, ali mu/joj i unatoč tome ponekad ne sijevne misao "kako bih ja njega/nju..." i ne padne mu nužno na pamet krenuti u akciju.

I onda sam ja nerealističan.

Ne...prirodno si...recimo to nježno:... neiskusan

Tj. ono što želiš reći, kad narastem, život će me natjerati da izgradim slične obrambene mehanizme kao i ti. Lako moguće da si u pravu, evo.

Uopće te ne razumijem.

Prema tvojim parafraziranjima mojih rečenica i zaključcima koje izvodiš - vidi se: fakat uopće ne razumiješ.
Napisala sam priličnu količinu teksta i strpljivo objasnila sve što se objasniti dalo, ali sam ga odlučila zadržati za sebe i obrisati.
Naime, WTF? Šta kad vodimo svatko svoj razgovor?

Mislim, meni je savršeno jasno da netko tko brka ljubav i naviku, tko za sebe kaže da "ne može nikog voljeti, pa ni prepoznati ljubav", tko propituje ljubav vlastite majke, tko uzima u obzir moguću (ni manje ni više nego) odvratnost budećeg seksa, mora i bez spominjanja (samo)dijagnosticiranog F -a s početka topica..., sumnjati i ismijavati ljubav.
Čudila bih se da je drugačije




No, imaš pravo u jednome - riječ je bila o jebanju. Prvom.
Vratimo se na to

[nodens]

Zbog ovakve količine srljanja u nerazumijevanje se vrijedilo i ulogirat.

Je l' da.

Dzizs, koliko nelogičnosti u tako malo slova!
Malecka dvica ili trica je malecka na skali od 1-100, na skali od 1-5 nije. Zato nije nebitna maksimalna vrijednost, ali ako ti to nije jasno, ja tu zaista ne mogu puno

Da ponovim? DAO sam ti okvir, zaboga. Lijepo sam rekao da ću 'blagu nesigurnost' nazvati -10, a 'groznu nesigurnost' -800. Što onda spominješ raspone? Ako sam rekao da je 'grozna nesigurnost' -800, tebi i dalje nije jasno što bi onda bilo -200? Zato što prvo moram reć da je skala od 0 do 'točno' 1000? Nije ti dovoljno ovo da je -800 'grozna nesigurnost', nego ti je baš nužna gornja granica?

Opet znaš bolje od mene što hoću reći. I opet brkaš pojmove. U ovom slučaju fiziologiju i želju.

'Hoćeš reći' nije nikakvo 'pogađanje' tvojih misli i namjera, nego stilska figura za reći 'ja sam to ovako shvatio iz tvojih riječi'.

Naravno da je moguće da sam nešto krivo interpretirao.

Dizanje kite nije nužno i početak realizacije. Primijeti čovjek zgodnu ženu/frajera, ali mu/joj i unatoč tome ponekad ne sijevne misao "kako bih ja njega/nju..." i ne padne mu nužno na pamet krenuti u akciju.

Dobro si rekla, ponekad mu ne sijevne.

Ne...prirodno si...recimo to nježno:... neiskusan

Ne moraš ti biti nježna sa mnom.

Prema tvojim parafraziranjima mojih rečenica i zaključcima koje izvodiš - vidi se: fakat uopće ne razumiješ.
Napisala sam priličnu količinu teksta i strpljivo objasnila sve što se objasniti dalo, ali sam ga odlučila zadržati za sebe i obrisati.
Naime, WTF? Šta kad vodimo svatko svoj razgovor?

I ja stalno imam taj osjećaj.

Mislim, meni je savršeno jasno da netko tko brka ljubav i naviku, tko za sebe kaže da "ne može nikog voljeti, pa ni prepoznati ljubav", tko propituje ljubav vlastite majke, tko uzima u obzir moguću (ni manje ni više nego) odvratnost budećeg seksa, mora i bez spominjanja (samo)dijagnosticiranog F -a s početka topica..., sumnjati i ismijavati ljubav.
Čudila bih se da je drugačije

Nije problem to što ja ne mogu prepoznati ljubav. Nego to što vidim dvoje ljudi, X i Y, koji oboje tobože ZNAJU što je 'ljubav' - ali govore međusobno kontradiktorne stvari. Aj ti meni objasni taj fenomen.

Enivej, Margarita bila sarkastična s onim... no inače je generalno nekakav crnjak od postova pa se nije teško ufurati...

No, imaš pravo u jednome - riječ je bila o jebanju. Prvom.
Vratimo se na to

Sve je to povezano, dakako.

[Eks]

Nodense, ti pokušavaš racionalno shvatiti iracionalne stvari. Zašto? Sama logika stvari nalaže da je to nemoguće.

To je kao da vjernike tupiš da ti daju dokaze da Bog postoji. Jebiga, ne ide to tako.

I ne znam zašto te to baš toliko zanima. Jebanje ti je odvratno, odvratni su ti međuljudski odnosi, ok, ne moraš uopće biti dio tog svijeta, možeš furati svoj film. A ti pokušavaš penetrirati u taj svijet pitanjima i čuđenjima iako znaš da ti ne može biti jasno. Nikad. Pa ni tad.

Oš reći, ljudi kažu da se vole, ali se ne vole? Pa? Mislim, okreni se oko sebe, 21. je stoljeće, a ljudi još bacaju bombe jedni na druge. Šta te točno čudi u bezgraničnoj vjeri u ljubav, monogamiju i ostalo? Pa ljubav i mržnja su ionako sve što imamo na ovom svijetu.

[nodens]

Nodense, ti pokušavaš racionalno shvatiti iracionalne stvari. Zašto? Sama logika stvari nalaže da je to nemoguće.

A zašto pitaš? Pa logika stvari ti nalaže da me nikad nećeš shvatiti.

To je kao da vjernike tupiš da ti daju dokaze da Bog postoji. Jebiga, ne ide to tako.

U biti dobra usporedba

I ne znam zašto te to baš toliko zanima. Jebanje ti je odvratno, odvratni su ti međuljudski odnosi, ok, ne moraš uopće biti dio tog svijeta, možeš furati svoj film. A ti pokušavaš penetrirati u taj svijet pitanjima i čuđenjima iako znaš da ti ne može biti jasno. Nikad. Pa ni tad.

Oš reći, ljudi kažu da se vole, ali se ne vole? Pa? Mislim, okreni se oko sebe, 21. je stoljeće, a ljudi još bacaju bombe jedni na druge. Šta te točno čudi u bezgraničnoj vjeri u ljubav, monogamiju i ostalo? Pa ljubav i mržnja su ionako sve što imamo na ovom svijetu.

Zapravo se ne sjećam gdje sam točno rekao da mi je jebanje odvratno? Mislim da je veća vjerojatnost da sam rekao 'konfliktno', ili pak da si to izvukla iz konteksta, k'o što Blesava ima običaj.

[Eks]

A zašto pitaš? Pa logika stvari ti nalaže da me nikad nećeš shvatiti.

Zapravo, ja te shvaćam.

Zapravo se ne sjećam gdje sam točno rekao da mi je jebanje odvratno? Mislim da je veća vjerojatnost da sam rekao 'konfliktno', ili pak da si to izvukla iz konteksta, k'o što Blesava ima običaj.

Nisam ni rekla da si rekao.

[nodens]

Zapravo, ja te shvaćam.

Kak' to? Sjećaš se 'sličnih' misli, od nekad davno?

Nisam ni rekla da si rekao.

Ahh, ne da sam 'rekao', nego da mi 'jest' odvratno? Pogađaš? Pa ono, možda i jest, bar taj termin 'jebanje'. Meni to zvuči, recimo, slično kao 'žderanje'. To što mi termin 'žderanje' ne zvuči baš zgodno, osim eventualno ako čovjek nije ništa jeo 3 dana - tako mi ni termin 'jebanje' ne vuče neke pozitivne asocijacije. No kao što ovo prvo ne znači da mi se nužno gadi hrana i hranjenje, tako ni ovo drugo ne znači da mi se gadi bilo kakav oblik fizičkog sjedinjenja dvoje ljudi. Nego to ovisi o mnogim faktorima.