Kada u školu?

[Ashtaroth]

Onda sam ja krivo skužila jer sam se fokusirala na upis u školu, pa mi je ovo došlo do mozga sa zakašnjenjem Nisu mi nudili preskakanje razreda

A kad ti na upisu u prvi ponude da upišeš drugi - a to je preskakanje razreda
To su nam ponudili.

Nekima su nudili da idu sa šest (onima mrvu starijima, meni s kraja godine nisu imali kad nuditi da krenem sa 6 ).

Sve do na opisanog frenda - roditelji poodbijali i mi svi jako sretni s tim odlukama, i sve su nas roditelji pitali što bi mi.

[rh4ps0dy]

Osjećam se kompetentnom pričati o ovome, al ću nastojati čim kraće. Ove smo godine u mojoj maloj školici imali 5 odgoda, sve tražili roditelji. Pubo za tako malo djece, ali je bome opravdano. Većina ih je još plačljiva, plašljiva, jedna je curica tjelesno slaba, a jedna jako loše govori. Za godinu dana djeca se promijene do neprepoznatljivosti. Ako dijete već ponešto zna čitati i pisati, sigurno da će mu povremeno u prvom razredu biti dosadno, ali još nisam srela dijete koje bi prije polaska u školu toliko razvijene grafomotorike da bez teškoća piše pisana slova, što je upravo ono što se u prvom razredu uči, a u vrtiću tj. predškoli za tu godinu dana odgode to sigurno neće naučiti do te mjere da im u prvom razredu bude krajnje dosadno.

Nadalje, djeca u toj dobi i imaju koncentraciju 20tak minuta (ne ful, naravno ), učiteljice to znaju i sat vode u skladu s time, a dijete koja ima koncentraciju od minutu ne samo da nije spremno za školu, nego i ima potencijala za probleme s praćenjem gradiva kasnije. Naravno da kod upisa treba uzeti u obzir i "ekipu", jer ako svi iz grupe odu u školu, a dijete ostane s novopridošlicama koji su vjerojatno ispod razine znanja koju je dijete svladalo, postoji šansa da se neće osjećati najugodnije.

Za preskakanje razreda još nisam čula da se provodi u praksi baš, pa se na to ne oslanjajte preveć.

Eto, malo sam zbrčkano pisala (čitala postove usput ), ali se na kraju sve svodi na roditelja, za kojega se pretpostavlja da najbolje poznaje svoje dijete, iako naravno uvijek postoji šansa da je pristran.

[Lastan]

vec par godina me muci dilema kada dijete dati u skolu. zapravo, od kad se dijete rodilo

<snip>

moje dijete je na samoj zakonskoj granici. cula sam razna iskustva, vecina njih je ZA odgodu skole, vecina ih ima stav o nepovratnom djetinjstvu (slazem se), o konkurenciji u skoli gdje je lakse biti najstariji, dok je najmladji jako tesko (slazem se), no s druge strane postavlja se pitanje dosade i nezainteresiranosti ako se krene prekasno.

<snip>

koja su vasa iskustva? koja su vasa misljenja? bilo kao roditelj, bilo kao djelatnik u prosvjeti.

Ja sam bio dijete koje su maltene izbacili iz vrtića moleći roditelje da me upišu u školu.
Moji su roditelji učinili nešto što dan-danas smatram jako pametnim: pitali su me što želim.

Imao sam pet godina i odabrao sam školu. Nisam požalio zbog tog izbora.
Ako išta, požalio sam što još nisam prihvatio ravnateljičinu ponudu da preskočim prvi razred.

Nije problem biti najmlađi. Od svih stvari koje su mi bile problem – cvikeraš; štreber; tijekom rata i otac bradonja; pred kraj osnovne i razvod roditelja – godine su stvarno bile najnebitnije.
No i s time sam se naučio nositi, na ovaj ili onaj način.

Ne smatram da sam išta od djetinjstva izgubio. Zaboga.
Škola je velika stvar. Kad ideš u školu, znači da si pametan. Put prema odraslosti.
Izgubljeno djetinjstvo samo je roditeljsko romantiziranje nečega iz čega se balavurdija trsi izbaviti.

Dakle, ne pitaj nas ovdje na forumu. Pitaj svoje dijete što želi i odgovori mu na pitanja (moja su bila: hoću li morati spavati popodne i hoću li morati piti mlijeko; oboje sam u vrtiću mrzio iz dubine duše ). I pusti dijete da izabere.

[aisling]

Ima logike da je kasnije bolje jer tako ne mora biti iznimka koja će potvrditi pravilo.

Bilo mi je jako fora prije koju godinu čitati analizu kako je bitno ne samo koje godine nego koji mjesec si rođen ako želiš biti uspješan hokejaš (:D), ne zbog horoskopa, nego baš zbog te prednosti koju ili imaš ili nemaš obzirom na godine.

Lik je uzeo podatke iz preko nekoliko sezona i uspostavilo se da oni rođeni kasnije, tj. mlađi jednostavno nemaju šanse. Užasno loše objašnjavam, pripišite to tome što sam krenula u školu sa 6

Koga zanima više knjiga je Outliers http://en.wikipedia.org/wiki/Outliers_%28book%29

Evo dio sažetka bolje objašnjeno:
The book begins with Gladwell's research on why a disproportionate number of elite Canadian hockey players are born in the first few months of the calendar year. The answer, he points out, is that since youth hockey leagues determine eligibility by calendar year, children born on January 1 play in the same league as those born on December 31 in the same year. Because children born earlier in the year are bigger and maturer than their younger competitors, they are often identified as better athletes, leading to extra coaching and a higher likelihood of being selected for elite hockey leagues. This phenomenon in which "the rich get richer and the poor get poorer" is dubbed "accumulative advantage" by Gladwell, while sociologist Robert K. Merton calls it "the Matthew Effect"

[Lastan]

Eto, malo sam zbrčkano pisala (čitala postove usput ), ali se na kraju sve svodi na roditelja, za kojega se pretpostavlja da najbolje poznaje svoje dijete, iako naravno uvijek postoji šansa da je pristran.

Ne znam kako sada izgledaju psihološka testiranja djece na upisu u osnovnu, no znam da su za moje roditelje bili uvjereni da su strašno nadobudni kad su me željeli onoliko rano upisati u školu. Zato sam ja na testiranje išao solo dok su moji čekali vani – za razliku od ostalih klinaca, koji su ulazili s roditeljima. I svejedno sam prošao.

Postoji šansa da su roditelji pristrani. Ali bogme postoji i šansa da su pedagog/psiholog/razno pristrani i puni predrasuda.

[Lastan]

Ima logike da je kasnije bolje jer tako ne mora biti iznimka koja će potvrditi pravilo.

Bilo mi je jako fora prije koju godinu čitati analizu kako je bitno ne samo koje godine nego koji mjesec si rođen ako želiš biti uspješan hokejaš (:D), ne zbog horoskopa, nego baš zbog te prednosti koju ili imaš ili nemaš obzirom na godine.

Ukratko, to je posljedica glupog sustava koji nema boljeg kriterija od kalendarske godine iako u dobi od pet-šest godina tih 11 mjeseci razlike znači užasno mnogo.
Zato mislim da nije pitanje koliko dijete ima godina, nego kakve su mu mentalne sposobnosti. Ako ima šest godina i još uvijek ne može nimalo držati koncentraciju, bolje je da odgodi početak nastave; ako ima pet godina i može se nositi s nastavnim opterećenjima, bilo bi užasno da ga se prisilno drži podalje.

Meni je vrtić bio tlaka; u školi mi je bilo genijalno.

[aisling]

Bitno je kakve su mu sposobnosti u odnosu na ostale s kojima ulazi u neki sustav. To što je netko sa 6 sposoban kao da ima 6 i pol mu neće puno pomoći ako je okružen sa 7 i pol godišnjacima koji su sposobni kao što bi u nekom pravilu bili 7 godišnjaci. Sustav će većinom pratiti tempo 7 i pol godišnjaka ako su u većini, bez obzira što su oni možda mrvu zaostali, a onaj 6godišnjak mrvu napredniji.

[Blesava]

mene zanima na sta konkretno obratiti pozornost.
sve to stoji sto ste/smo napisali; skola je puno vise od samog gradiva, poznavanje pisma ne odredjuje stupanj spremnosti itd. ali STA odredjuje?

Vazno je da pravilno drzi olovku i da joj (cura je?) crtez odgovara dobi - da ne svrlja bezveze po papiru, da kuzi orijentaciju na papiru (lijevo-desno, gore-dolje). Vazno je da je dovoljno uporna i da moze dovoljno dugo odrzati pozornost kako bi zavrsila sto je zapocela; da sigurno razlikuje boje i nijanse, da broji logicki do 10 (kockicama, stepenicama, zlicama - svakoj pridruzi jedan broj); da ima neka predznjanja o sebi i o obitelji.
Vazno ti je i da ima (ako ne sad, onda tamo na proljece) usvojenu glasovnu analizu (PAS= P, A, S) i glasovnu sintezu (M, I, Š = MIŠ), da razumije i slijedi jednostavne upute, da pripovijeda u logicnom slijedu (pocetak- sredina-kraj).
No, najvaznije ti je da kontrolira burno izrazavanje emocija, da se moze strpiti i pricekati, da podnosi neuspjeh i postuje dogovorena pravila (bilo u igri ili van nje), da je samostalna u brizi za sebe (wc, odijevanje,...), da koristi fraze tipa "dobar dan", "Hvala", "molim".

Ako je to tu negdje...moze u skolu

[blaze]

vec par godina me muci dilema kada dijete dati u skolu. zapravo, od kad se dijete rodilo
s jedne strane imamo zakonsku odredbu i crtu povucenu 30.03.
eti.

moj je mali išao sa 7 i pol, rođen je početkom travnja pa nisam trebala tražiti odgodu, niti sam bogami tražila požurnicu

jedan od faktora bio je taj što mu je cijela vrtićka ekipa bila slična. njih deset je bilo rođeno u 4. 5. i 6. mjesecu. svi su tu negdje, mjesec-dva razlike i jednake pameti

nikad neću znati kako bi bilo da je išao sa 6 i pol. međutim, u toj godini zbio se skok u odrastanju koji je meni dosta olakšao život. počeo se sam voziti liftom, ostajati vani sam, ići u dućan i sl.

tako je od prvog dana sam išao u školu i natrag. to mi je s njegovih 6 i pol bilo nezamislivo. tek sam s malom shvatila kolika je tlaka ta pratnja do škole i dočekivanje. vrtiš frendice, suroditelje, brata, susjedu, dalju rodbinu, mijenjaš šihte na poslu, koma. treba ti vss iz strategije

a imala je samo 7 mjeseci manje kad je krenula

[dimnjak]

Vazno je da pravilno drzi olovku i da joj (cura je?) crtez odgovara dobi - da ne svrlja bezveze po papiru, da kuzi orijentaciju na papiru (lijevo-desno, gore-dolje). Vazno je da je dovoljno uporna i da moze dovoljno dugo odrzati pozornost kako bi zavrsila sto je zapocela; da sigurno razlikuje boje i nijanse, da broji logicki do 10 (kockicama, stepenicama, zlicama - svakoj pridruzi jedan broj); da ima neka predznjanja o sebi i o obitelji.
Vazno ti je i da ima (ako ne sad, onda tamo na proljece) usvojenu glasovnu analizu (PAS= P, A, S) i glasovnu sintezu (M, I, Š = MIŠ), da razumije i slijedi jednostavne upute, da pripovijeda u logicnom slijedu (pocetak- sredina-kraj).
No, najvaznije ti je da kontrolira burno izrazavanje emocija, da se moze strpiti i pricekati, da podnosi neuspjeh i postuje dogovorena pravila (bilo u igri ili van nje), da je samostalna u brizi za sebe (wc, odijevanje,...), da koristi fraze tipa "dobar dan", "Hvala", "molim".

Ako je to tu negdje...moze u skolu

sve ovo nabrojano rastura. crtezi su joj daleko ispred njene dobi, koristi vec 2 godine cijelu plohu, cak i dimenzije na njoj. boje, olovku drzi pravilno. moze 2h provest crtajuci i pisuci.
recenice su joj takodjer u logicnom slijedu, padezi na mjestu. ima usvojenu glasovnu sintezu i analizu, broji logicki, koristi hvala i molim, dovoljno je samostalna. ali...ALI...ono sto si spomenula kao najvaznije...mislim da ne zna kontrolirati burne reakcije. frustracije. zapravo, ZNAM da doma ne moze. da sizi, vice, baca, trza se kada nesto ne uspijeva napraviti. no nastavlja to raditi dok ne usije ali uz popratnu burnu reakciju.
od teta ne cujem da ima takve reakcije.
i to je ono sto me buni- ona kad je s nama (ili s bakom i didom) i kad je u grupi. drugacija je.
s nama ne voli igre s pravilima i ne igramo ih (ni jedna drustvena igra ne dolazi u obzir). u vrticu ako ne mora bira samostalnu igru, lako se pridruzuje skupini do 4 djece, sve vise od toga, odvaja se i solira.

ponekad kad slusam tetu u vrticu pitam se jel to moje dijete, koliko je razlicita kad je s nama i kad je bez nas.

inace, puno ti hvala na konkretnim stvarima. recimo da nisam imala pojma za dobru vecinu nabrojanog.

blaze, hvala na iskustvu.
ona je sam kraj ozujka tako da, ako zelim, moram traziti odgodu. i razika je so joj vrticka ekipa ide u skolu. ne ostaje.

[blaze]

inače, ne vjerujem u to famozno igranje "još godinu dana". nisu djeca nešto posebno bezbrižna, nego roditelji imaju manje brige do polaska u školu

[dimnjak]

inače, ne vjerujem u to famozno igranje "još godinu dana". nisu djeca nešto posebno bezbrižna, nego roditelji imaju manje brige do polaska u školu

ima i u tome istine.
kao i u ozbiljnosi i samostalnosti.
treba ipak preci i po koju cestu do skole...

gore sam ubacila re na tvoj post, izgleda istovremeno dok si ti pisala ovaj, pa je u mom editu

[aisling]

da razumije i slijedi jednostavne upute, da pripovijeda u logicnom slijedu (pocetak- sredina-kraj).
No, najvaznije ti je da kontrolira burno izrazavanje emocija, da se moze strpiti i pricekati, da podnosi neuspjeh i postuje dogovorena pravila (bilo u igri ili van nje), da je samostalna u brizi za sebe (wc, odijevanje,...), da koristi fraze tipa "dobar dan", "Hvala", "molim".

Ako je to tu negdje...moze u skolu

Čitam ovo već treći put i ovaj izdvojeni dio mi se čini kao nešto što mnogi ne usvoje nikad, a kamoli prije škole.

[blaze]

Čitam ovo već treći put i ovaj izdvojeni dio mi se čini kao nešto što mnogi ne usvoje nikad, a kamoli prije škole.

to sam i ja htjela reći

dajte malo realnosti. kad navrnem u školu, doživim šok. ovaj pliva po podu. petero gazi po njemu. onaj baca tenisicu kroz prozor. treći brani ulaz na wc. kaos i katastrofa

[Blesava]

Mucim se s multiquotanjem pa cu ipak pjeske
Nek neka dobra i pismena dusa to poslije pospoji ako zna i umije
Dakle, reply 1.

možeš ti odabrati da ona ostane još jednu godinu, ali će joj ta godina biti teža. Prvo bi se morala navikavati na novu grupu, onda bi krenula u školu i ponov o se morala navikavati - ovaj put na razred. To je dosta promjena u godini dana

NIje to bas tako. Ako zaista nije zrela, onda joj ostanak u vrticu jos godinu dana nece biti problem. Ona je (stalno mislim da pricamo o zenskom djetetu, ako sam zabrijala, sorry) vec adaptirana na vrtic, nema tu neke velike nove adaptacije. Vrticke tete su i tako cesto međusobno jedna drugoj na zamjeni, a djeca se vide i igraju u dvoristu i druze. Odlazak "cijele" grupe u skolu ne bi smio biti razlog da ide i nezrelo dijete jer ce ju ta cijela grupa (ukoliko nije zrela, naravno) u skoli "pojesti"
K tome, cijele vrticke grupe se dolaskom u skolu (ili vise kvartovskih skola) itekako pretumbaju i dijete ionako dolazi u sasvim novu okolinu i cesto si nađe sasvim nove prijatelje.

[Blesava]

Ono, posjedni ju, ispričaj i dobre i 'loše' stvari škole - morat će sjesti i pisati zadaće, učiti, slušati na satu..

Meni se to ne cini bas mudrim: to su stvari koje ju cekaju i ako krene godinu dana kasnije; ne bi bilo dobro da ih vec sad percipira kao nesto lose, a mogla bi..

Isprobaj kroz par vikenda, igrajte se škole.

Situacija bliza skolskoj je vrticka - radije onda treba pitati tete kako se ponasa kod grupnih aktivnosti i zadataka. Obiteljska situacija je, ma kako dobro osmisljena i odglumljena bila, ipak obiteljska.

Uostalom, mislim da može krenuti, pa odustati, tj. ne vidim zašto ne bi moglo
Ali ne znam, to se treba raspitati.

E, to bas ne ide
Moze joj se jedino dogoditi da bude na opservaciji neki period vremena pa da ili krene po posebnom programu (a za to, vjerujem nije) ili pak da se bori kroz prvi razred. Kad jednom krene, nema natrag.

[Blesava]

to sam i ja htjela reći

dajte malo realnosti. kad navrnem u školu, doživim šok. ovaj pliva po podu. petero gazi po njemu. onaj baca tenisicu kroz prozor. treći brani ulaz na wc. kaos i katastrofa

Pod skolskim satom?

Druga je prica sto rade pod odmorima - tu se prvi osnovne i prvi srednje puno ne razlikuju, ali to nema veze sa zreloscu.

[Zekoslawa]

tako je od prvog dana sam išao u školu i natrag. to mi je s njegovih 6 i pol bilo nezamislivo. tek sam s malom shvatila kolika je tlaka ta pratnja do škole i dočekivanje. vrtiš frendice, suroditelje, brata, susjedu, dalju rodbinu, mijenjaš šihte na poslu, koma. treba ti vss iz strategije

a imala je samo 7 mjeseci manje kad je krenula

Hm, ja sam od onih koji u školu kreću taman kad treba - s više od 6 i pol, jer sam rođena početkom godine. Tako sam znala sama doći do škole od prvog razreda. Druga je stvar to što nisam morala jer sam imala sestru koja je išla u istu školu i u istu smjenu. No, negdje početkom drugog razreda, dakle, nakon što sam čitav prvi razred uredno išla sama (ili s frendovima) u školu i iz škole, udario me auto. Pa me onda čitav drugi, a čini mi se i treći razred opet trebalo voditi preko pješačkoga.

Hoću reći, bilo bi svejedno, i da sam krenula sa 7 i pol.

Nije mi baš najjasnije to mozganje oko toga kada krenuti u školu. Čini mi se nekako da se i oni kao nespremni vrlo brzo prilagode. Kako, uostalom, i znati jesu li spremni ili nisu kad se s takvom vrstom obaveza prije nisu susreli? Škola je nešto što se ionako mora, tko te pita za što si spreman. U svakom razredu postoji jedan koji plače prva tri tjedna, jedan koji piški u gaće u drugom osnovne, jedan koji kopa nos... Tko bi im svima ugodio, ukratko. Neka idu kad im dođe vrijeme i mirna Bosna.

[Ashtaroth]

E, to bas ne ide
Moze joj se jedino dogoditi da bude na opservaciji neki period vremena pa da ili krene po posebnom programu (a za to, vjerujem nije) ili pak da se bori kroz prvi razred. Kad jednom krene, nema natrag.

Šteta

Pisano je bilo više u nadi 'možda se može pauzirati'.



Baš razmišljam, pokušavajući se sjetiti, tko su mi bili najmlađi u razredu u osnovnoj i kako im je išlo.
Teško, skroz do kraja. Ovih par koje mogu vizualizirati, su djeca koja su imala trojke, i bili presretni kad dobiju 4, petice su išle iz predmeta koji su bili lagani, a ne iz onih gdje je trebalo povezivati stvari.

Dakle, strani jezik, matematika, kemija, fizika.... slabi, jako slabi.
Kakvi bi bili da su umjesto najmlađi, bili najstariji u razredu? Vjerujem da bi bilo i manje potrebe za dokazivanjem tom društvu, i zbilja sam uvjerena da bi lakše usvajali.
Ovako su ostavili dojam nešto nesposobnijih, a mislim da su danas - sasvim prosječni, koliko čujem.

No - nisu mogli birati srednju, jer nisu imali dobre ocjene. Oni su mogli ići tamo gdje ima mjesta, a nisu mogli konkurirati. Da su imali nešto bolje ocjene, možda bi upisali druge škole. Želja jest bilo, ali ne i formalnih uvjeta.

[blaze]

Nije mi baš najjasnije to mozganje oko toga kada krenuti u školu.

ja sam mozgala za malog jer je rođen na granici. par dana "prekasno" i zbog toga je bio najstariji u razredu. zašto ti je to čudno? da je rođen par dana ranije, bio bi najmlađi. na kraju, kao što ni u prvom slučaju nisam tražila poguravanje, ni u drugom ne bih tražila odgodu. kako sam imala prilike uspoređivati i s djetetom rođenom "po sredini", moje je iskustvo takvo da mi je, kao roditelju, bilo lakše sa starijim prvašićem

a za to kako je njima u samoj školi... ja bih ih sve poslala s 5

[kuki]

Čini mi se nekako da se i oni kao nespremni vrlo brzo prilagode.

Osim onih koji se ne, pa učiteljica u učeničku knjižicu u četvrtom razredu piše "svladala tablicu množenja".

No, taj dio na stranu - ne vidim razlgoa da se ijedno dijete gura u obrazovni sustav i sekunde prije nego daljnje odgađanje postane zakonski kažnjivo.

[dimnjak]

Nije mi baš najjasnije to mozganje oko toga kada krenuti u školu

pa mozgam jer da je rodjena 5 dana kasnije, automatski bi isla godinu dana kasnije.
a godinu dana je puno, ne mislis li?

[Zekoslawa]

Ma dajte, prije su upisivali i one s 6 godina i mjesec dana. Pa tko je kasnije pamtio da su najmlađi u razredu? A ti koji nauče tablicu množenja u četvrtom razredu... Zbilja vjerujete da je to zato što su rano krenuli u školu?

Mislim, ajd' da kažeš "nek' se igra još godinu dana". Sretnik mali, neka mu je. A to spreman, nespreman... Tko je ikad bio spreman za školu?

Mislim, ne kužim bit. Onaj s 6 godina i 7 mjeseci je spreman čak i ako je nespreman, a onaj s 6 i 5 mjeseci prije će biti nespreman nego spreman, pa pustimo ga još godinu dana.

[Zekoslawa]

pa mozgam jer da je rodjena 5 dana kasnije, automatski bi isla godinu dana kasnije.
a godinu dana je puno, ne mislis li?

Pa to i kažem. Da je rođena samo 5 dana kasnije, ne bi o ovome ni razmišljala.
Naravno da je godinu dana puno, to uopće ne sporim.

[kuki]

Ta cura koja je kronično kaskala za ostatkom razreda je prosječno inteligentna odrasla osoba danas.

No, ponavljam, na stranu intelektualna zrelost - ima djece koja znaju čitati i pisati i računati s 4 godine, ali to nije razlog da krenu u školu tada, a ni da krenu u školu s friških 6.