Ja bih glasala za 'što kasnije'.
Jedna cura, bila tako na granici (onoj gdje nije da mora, ali može), pametno dijete, i poslali ju roditelji u školu i njoj se išlo, nije da nije.
Sjećam se da mi je u sedmom osnovne rekla da joj je prilično teško, da joj gradivo s početka godine pošteno sjedne negdje pred kraj, da se stalno trudi i radi, a osjeća da joj to probija kapacitete. Odlična učenica, ne znam kamo je u srednju otišla i što dalje s njom bje, ali svakako jedna od onih 'dobro, mirno, marljivo čeljade'.
Ako tvom djetetu bude dosadno i prelagano, uvijek može naći neku drugu zanimaciju, aktivnost, hobi. Ako se bude patila sa školom, neće imati vremena, a vjerojatno ni puno volje za neke izvannastavne aktivnosti, još pogotovo ako su povezane s učenjem - glazbena, razni 'mali biolozi/kemičari/fizičari/matematičari', 'novinarska sekcija', 'književni klub', 'klub za povijest/zemljopis', drugi strani jezik i tako nešto, a takve stvari su IMO jako lijepe i korisne. Natjecanja su kul
Uostalom, ako bude među starijima, lakše kaže 'grr' mlađima ako krenu provocirati

Kad si najmanji, možeš se samo zajapuriti k'o pjetlić, pa te pokriju vrećicom da ne smetaš.
Uostalom, rekla bih da postoji i problem 'dokazivanja'. Teško je biti outcast, iz bilo kojeg razloga. Ne bih očekivala da ćemo za 5+ godina iznenada postati super nacija s školama gdje vlada red, a ne da se klinci mlate, prijete nastavnicima i slično.
I da, mislim da starije dijete lakše usvoji, s manje 'odricanja' - vrijeme za školu, za igru, za zadaće/učenje, za spavanje.
Ne znam zapravo ima li ijedan razlog za upisati dijete ranije, osim onog da se na tjelesnom može pozvati na propozicije za niži razred i dobiti 5, umjesto 4
Za radni staž i penziju se i tako moramo sami pobrinuti i par godina simo-tamo nije dealbreaker. Uostalom, koliki čekamo na raznim poslovima, a ništa gdje ide staž. Ne bih rekla da će budućnost biti pitomija
Ako bude išlo super - uvijek se može preskakati razred, a tu onda imaš i feedback djeteta i vidiš i kako se snalazi
Znam par ljudi kojima je nuđeno (me included), roditelji odbili, i znam tek jednog čiji su roditelji pristali, ali to su ih na 3 različita mjesta pitali (testiranje prije škole, prva škola, druga škola) pa su pitali klinca što misli, pa je rekao da može. Nisu umjesto njega odlučili

Mi odbijanci - smo sasvim sretni da smo tu gdje jesmo, i mislim da smo svi nekako došli do zaključka da bi nam vjerojatno bilo bitno zahtjevnije, a ovako je bilo pljuga pa smo imali vremena za koješta.
I prolazili smo 5, ili čak 5.0. Sve manje je bilo neprihvatljivo : snob :
No, svakako - nismo imali problema s koncentracijom - malo tko od nas je 'grijao' stolac doma u osnovnoj i srednjoj, učilo se na satu, zadaća za ponoviti i to je to, i noć prije testa pročitati. Mislim, to je dojam, ali znam da se nisam ubijala (osim na povijesti) od posla. Bilo je logično, dalo se povezati, primjeniti ranije poznato.
Tek na faxu je krenuo neki oblik učenja, no 'kvalitetno' kako kome, bilo je i dalje kampanjaca s noć-dvije učenja i prolaskom ispita iz prve s ocjenama 2-5.