..a unda » wrote:
..ovo su dobre vijesti.
ovaj topik ce zavrsit ko opra..svi cemo na kraju se isplakat , izgrlit, izljubit..

Joj, nemoj se ti nama osjećati zanemaren. Evo, evo:

Sad će ti još i Kar doći dati hug. Piva hug.
Daklem, Eowinka riješena (

), ostadosmo elma i ja. Eksača je trenutno van konkurencije jer je danas imala dobar dan.

Vi se, Baro i Margarito, uozbiljite. Parite ozbiljne žene, nisu za vas ove kukalačke pizdarije.
E šta ste ono pričali, ko je htio biti astronaut, ko nije i to.
Ja sam od ovih ozbiljnih stvari htjela biti prvo policajka, pa onda odvjetnica, pa nekakav tajni agent ili neka agentica Scully ili tako nešto. Usto sam htjela biti nekakav ekolog, morski biolog ili možda veterinar, uglavnom nešto što ima veze s beštijama, a što i nije bila baš neka ideja uzevši u obzir moju gadljivost i plašljivost. Pa sam pomalo htjela biti jezičarka ili možda novinarka. Pa malo i frizerka (tu sam želju srećom upražnjavala samo na vlastitoj tikvi i s tim prestala prije nekih godinu-dvije kad sam zaključila da treba nešto kose ostaviti i za stare dane). E, ali najveća želja, i ona koja je došla najbliže realizaciji jest automehaničar.

I onda sam tamo u srednjoj imala nekog mlatimudana koji je bio automehaničar i švercao autodijelove i štajaznamšta, pa sam ga gledala ko boga jer on će mene naučiti sve što zna. I onda bih ja uredno nalakiranih noktiju zarila ruke u ulje i mijenjala gume i svašta nešto. I sve sam ja to naučila, samo pitajte, oćete konje, oćete kubike, oćete okretne momente...

I onda sam još maštala kako ću voziti one streetraceove i te stvari. Danas, dakako, nemam ni vozačku, voziti bih valjda znala, ali ne pokušavam, a auto smatram paklenim strojem koji ubija mačke, zečeve i ljude.
I još sam htjela biti jezičarka, a tu sam si želju i ostvarila. Odnosno, u međuvremenu sam htjela biti jebivjetar, pa sam si i tu ostvarila.
E sad da se vratimo malo kuknjavi. Znači, kažete vi mlada sam, zdrava sam, odškolovala sam se, muža nemam, djece nemam, kad ću ako ne sad i sve to. I baš zato jesam ljuta na sebe. Jerbo jedna takva mlada i zdrava i sve ostalo persona ne bi trebala sjediti doma i čekati da se nešto desi. Odnosno, ako već mora čekati da joj se desi posao koji priželjkuje, što samo po sebi nije tragedija, mogla bi si u međuvremenu nešto nekako uprihoditi. A ja ne znam šta bih i kako bih. Pada mi na pamet jedino da idem nešto čistiti. Jerbo mi se čini da sam jedino za to sposobna. Ne znam s ljudima, ne znam s parama, jedino s govnima i riječima znam.
