Zekoslawa » wrote:
Ah...
Duga je to priča, moj unda. Lako je sad reći "prat ću ja i suđe, samo da nešto radim". Da, u teoriji ja to bih radila, niti mi je teško, niti mi je ispod časti. Ali ja se ne znam pomaknuti s mjesta. Čitav sam faks slušala bajke, a onda ih i sama sebi pričala, kako ću ja po završetku faksa raditi...a šta neću. Mene će sve čekati. od stipendije za poslijediplomski, pa do posla. Znaš šta me dočekalo onaj dan kad sam diplomirala? "Kolegice, puno sreće vam želimo. Eto, šteta što niste nastavnički smjer, pa da barem negdje možete stažirati". Nakon toga u meni je proradilo sve osim onoga što bi trebalo proraditi. Proradio je inat, povrijeđena taština, zajedljivost, cinizam, i svako moguće zlo koje me sputava. Ja sam sad u stanju vratiti se doma i jebat mater kome god treba, ali nisam u stanju sabrati se i početi od nečega sitnoga. U stanju sam radije krepat od gladi nego pitati koga ima li posla za mene. Nekakvog, bilo kakvog. Jer ako neće biti onako kako sam mislila da će biti, onda uostalom može sve u krasni kurac.
Da, tašta sam, pretenciozna, možda i razmažena. I mrzim se zbog toga. Aj sad drvlje i kamenje po meni.

ma sve je to meni jasno i svaka je prica duga. ono sto ti mogu garantirat jest da ce sto vrijeme bude vise prolazilo, prica bit sve duza..i teza.

nazalost, svaka spoznaja po definiciji dolazi prekasno i obicno se nakon nekog vremena vidi sto se trebalo raditi onda da se ne dodje tu odakle se pitanje postavlja.
zato sada krenut u akciju, u smislu, ako o poslu govorimo, ne pitati nekog za posao, nego pitati sve, pa kad ih sve pitas, ako uopce u tome uspijes, onda iz pocetka..piskaimatrina njiova.
a to, poceti od neceg, neceg sitnog, paa..mislim da bi se isplatilo pokusati, barem da poslije mozes rec da si pokusala, a sigurno se nece na tom sitnom ostat, nego ce rasti, rasti..rasti..ups, sori, malo sam se zanio..

tj, nakon tog sitnog, posla jel, otvorit ce se nesto drugo, bitno je bit prisutan, zadrzat ili steci neku tu kondiciju.
ono sto ti zelim reci jest da ces sama doci do toga, do te volje, samo je pitanje hoce li to biti relativnio prekasno, u smislu da okolnosti imaju tu neku jebenu naviku da se mijenjaju i to uglavnom na nacin da nam dodatno otezaju i iskompliciraju sve oko nas i u nama, narocito ako pustimo te okolnosti da vode neku svoju igru bez da ih mi malo usmjeravamo koliko mozemo u nasem smjeru.
baj d vej..spomenula si postdiplomski..

..ne zelim cackat mecku, znam, znam tehnikalije i problematiku, ali ono..nema sanse, jel? gotova prica? misn imposibl? ..pisi propalo? ..cao djaci?
