ex anais » wrote:
Nije nitko pobijedio. Svi smo izgubili. I zato skupa s kolopletom mučnine zbog oživljavanja ustaškog folklora (ne znam što ljudi imaju umjesto mozga kad ustaškim pjesmama slave presudu koja govori da zločina od strane dotičnih nije bilo) i komentara kako je Jadranka za razliku od Zorana barem iskreno sretna (neka ne brinu, to da će nam Karamarko biti premijer bi se desilo i ovako i onako bez spoznaje da je jedna hadezeovka iskreno sretna, dok jedan "crveni" nije) te činjenice da se dvadeset godina kasnije umjesto nekakve dostojanstvene proslave upriličila atmosfera rata, meni u cijeloj toj priči znači samo jedna stvar. A ta stvar je patetična. Jer mi koji smo proživjeli, makar i kao djeca, rat nemamo pravo ništa reći onim upućenijima nad kojima nisu sijevale granate jer je to onda patetično i jer se na to pozivaju i hadezeovci. Jer postoje samo oni koji se sprdaju na račun rata i oni koji ga prostituiraju. Nema sredine. Il' si naš il' si njihov.
Dakle, patetično mi je drago da su svi moji živi i da sam ja živa i da je danas na mjestu skloništa u kojem sam sa šest godina razmišljala hoće li bomba tresnuti kroz ta drvena vrata, danas turistička agencija. Drago mi je što se netko od tih ljudi izborio za to. Znam da je i to patetično.
I drago mi je da je Gotovina rekao da je rat gotov, unatoč načinu na koji se provodi veselica.
Iako znam da to ništa ne znači jer u glavama nekih rat ne smije nikad biti gotov.
Ali znači meni osobno da vjerujem da nisam živa samo zahvaljujući koljačima srpske nejači i staraca nego da se netko u tom prokletom ratu barem borio po pravilima. Iako, nekima je netko kriv i samom činjenicom što je krenuo u rat. Samo, ne znam što bi bilo da nije. Netko je morao. Naravno, prema teoriji da su Hrvati izazvali rat, nije morao nitko i trebalo se lijepo predati tj. samo ostati i pustiti i gledati, pa tko živ tko mrtav. Ali neću danas o tome.
Ima dovoljno onih koji će se umjesto mene posuti pepelom i ustanoviti da su svi koji su bili u ratu koljači i zločinci. I ne mogu ni na jedan dan prestati s tim, kao npr. Lupiga portal na Facebooku sa svojom duhovitom doskočicom. Ni oni kao ni ova deriščad što pjeva koljačke budnice vjerojatno nisu ni jednu noć prespavali pod granatama. Otud obijest.
Sutra je novi dan. Sve cijene su skočile za pet, šest kuna. Nemamo ništa, goli kurac na štapu pa ni to. Zato je ovo sve skupa otužno, ali to i dalje ne znači da nas je jednostavno sve trebalo smaknuti i da nitko nije trebao zaustaviti to.
malo ti to prenegativno gledas. i to sustavno.
mislim, ti ides po onoj..svi su izgubili (porazeni) i vae viktis? mislim da treba gledat malo modernije, postpateticnije.. okreni na to da su svi pobjednici, pa ces vidjet pravu frku.
mene ova, ne samo drzava, podsjeca na one uzivo kladionice..neko da gol, pola njih skace, pola ih se cupa za kose. onda nakon pet minuta obrnuto. onda nakon deset minuta po pola od svake prethodne grupacije skace, adruga polovina cupa kose, onda opet poslije pet minuta i ta polovona od polovine se udruzi s drugom polovnom od polovine i stvara vlastitu grupu skakaca i svojekosocupaca, itd itd..
ok, u takvoj situaciji nadju se i oni koji se po pet puta cupaju za kose radi nebitno izmiijenjenog razloga, ali..takvi su im izbori jer..ljudi se oce kladit. oce pa oce. eto, takav je inas nekakav mentalitet. a netko na tome uvijek i konstantno zaradjuje. i tu i tamo stvori privid pobjednika, tek toliko da bi se igra i zarada odrzale.
tako da umjesto da govorimo o gubitnicima, bolje je pitanje premjestit na teritorij relativnosti pobjede.
dijelom u svjetlu toga, zelim postaviti i drugo pitanje. naime, kod izrucenja ukratko nazvanih..generala, vec je onda pocela taktika unaprijed zrtve. sumnja u sve i svih, protiv nas, a ne njih. pa se to izbjegavalo, pa radilo sve i svasta, pa dok ih se pohvatalo, pa proces ko proces, pa jos sudski, administrativni, birokratski..pa proces je, traje horizontalno i vertikalno i svakako, nije bas bezveze kafka napisao koju rijec o tome i onda jos jedna od karakteristika procesa..neizvjesnost, nemocnost pred tim mehanizmom, strojem stovise.
zatim je dosla prva presuda koja je opravdala te slutnje, osudjenici su jednom nogom bili na putu ka martiriju (barem da se neka korist poznatim nacinom jos izvuce od njih), a haski sud je, naravno, bio politicki, presuda je bila politicka, neumoljiva sila suda i zakona..politicka. nigdje, dakle, zakona i pravde, markac gotovina, pa i čermak dijelom kao dio skupa znan kao hrvatski generali u hagu, postaju ikone. hrvati, kao narod medju narodima, suocio se sa medjunarodnim sudom za ratne zlocine, a ustvari suocilo se samo njih trojica, u ovom slucaju.
no, dobro, to je bila i ona stavka o zlocinackom udruzivanju ili kako je vec to islo, pa se tu vise radilo o tome da ne laju pasi radi sela, tj radi generala, nego radi sebe i tko zna jos cega. da nije bilo te stavke, mozda bi sve skupa islo nekako manje dramaticno i ikonografski.
mislim, pustimo sad trenutno zlocinacko udruzivanje, kako je i zasto uopce doslo do te tocke, to je trece i/ili cetvrto moje pitanje, kao i kako je tako, rekao bih, skoro pa elegantno i obzirom na sedam osam godina, vrlo brzo se od nje odustalo, ali zanima me, kad je to onda odluka haskog suda bila bpliticka, a kad zakonska? u prvoj presudi je bila politicka i nepravedna, a sad je..kako ono..zakonska..zakonita i pravedna? kako to?
a opet, da nisu proveli nekoliko godina u haskom zatvoru ili pritvoru ili kako se to vec zove, tj da nije doslo do formaliziranja i artikuliranja one i onakve optuznice (ponovljam opet..vrlo aljkavo i isforsirano napravljene i kad sam procitao i prvu i drugu verziju..ne znam jel ima jos koja, svaka tocka je po meni padala sama od sebe), nego da je sve pusteno i prepusteno, onako, bez icega, bez ikakvog formalnog ocitovanja, a da nije neka komisijica koja ce se prigodno sastat, uvijek bi ostala ta neka sumnja s kojim bi se moralo kalkulirat, pa ta sumnja onda preraste u mit ili u nesto drugo ili u neki treci alat, tj ostave se ta formalno pravna vrata otskrinuta za neke nepodopstine ili korist.
ali, meni citava ta procedura nije trebala, sto se mene tice njih nije ni trebalo slat u hag, nekom drugom je to bilo potrebno, ta dejurifikacija. kome? i zasto? ko bi od toga mogao imat najvise koristi i tko bi se najvise trebao bojat da neki ludjak ne krene u dekonstrukciju totalnu, pa da izadju tu neki dokumenti, snimke spijunske, svjedoci cak? pa, razmislimo. i pomolimo se i zahvalimo bogu sto se ovako svrsilo.
i to sto kazes, koliko god to pateticno zvucalo i kako god gotovina porucio onima koji to jos ne zele..rat je gotov. i to ne samo ovaj. jebiga, izdao je naredjenje onima koji misle da se mogu sakrit u tosonovim cavoglavama poput onih za cara spremnih japanskih vojnika na otocima, sto su ih pronalazili jos trideset godina nakon hirosime.
samo, tu ima i romantike neke cak. ovo kod nas..pa, gledam malo slusam danas, u sukosanu jedan je vidio cak kometu kako pada uoci presude i to mu je bio znak, a u djurdjevcu sam vidio na tv dvojicu u uniformi, koji su se svijetu prikazali svoju srecu na toliko artikuliran i tih nacin da mogu rec po tom uzorku da se tu ne radi o nikakvim tragovima romantike, o dostojanstvu da i ne pricamo, vec se prije radi o patologiji, narocito ako tu uracunamo i kolektivno cavoglavljenje.
dakle, jel ovo onda sad politicka presuda ili nije? i ako je politicka, jel ona onda isto poruka i kakva? i kako smo mi svijetu pokazali da smo je shvatili?
mozda jednostavno zelimo uciti na tezi nacin, jebiga. pa ce opet bit..mi jadni, neshvaceni, antemuraliticni..
ovo za cijene, sutrasnji novi dan, ovrhe, kredite, banke i slicne zabave, s tim se slazem, ali to cu mozda malo poslije prosirit.
o ratu i pravilima bolje ne pricat. etika je zajebana stvar. toliko zajebana da nam nema druge nego s njom zivjet. u protivnom, od nje se umire. sad, kako ko odabere..
I kako da se onda poserem na one koji zbilja imaju? 
) dan i sve je isto kao i prekjučer. Sutra će biti još gore pa je dobro da između goreg i jošgoreg stignemo i proćaskati. 
