..alo, zagrepcankeki, cestitam vam dan oslobodjenja

[ali]

...suprostavio tadašnjoj Šuškovoj i Tuđmanovoj politici i na sastanku im je rekao da će istupiti iz vojske..

Samo mali ispravak: nije bio u vojsci nego u policiji.

Pa to je to, Koka. I ja sam bio Jugoslaven sve dok sam skužio da ne želim biti u istom košu s nekakvim jogurt-revolucionarima koji viču: "Dajte nam oružje."
Kao da se nama išlo u rat. Da Srbi nisu uspješno vaskrsli četništvo, kurac bi naša raja pušila fašističke spike Tuđmana, Đodana i sličnih kobnih klaunova.

(I) ja sam imala pravo glasati na onom referendumu i glasala sam, kao i više od 90% za izlazak iz SFRJ. Ne zato što je tada 90% ljudi u Hrvatskoj (od 85% izašlih na referendum) bilo hrvatskih nacionalista, nego zato jer je ostanak jednostavno bio NEMOGUĆ i to je bilo jasno svakome, pa i onima koji su Jugoslaviju doživljavali domovinom (neću reći većina, ali za polovicu dajem obje ruke u vatru).

*ovo pišem za ekipu koja nije doživjela dah raspada pa romantizira

[Morticia]

Samo mali ispravak: nije bio u vojsci nego u policiji.

Istina.

[judolino]

Bijah mali onda, Guzda, ali koji nam je bio da smo ih pušili i nakon rata?

Dobro pitanje.
Neki ljudi ne mogu bez autoriteta, bio to Tito, Tuđman ili Sanader.
Neki su se dobro omastili zahvaljujući hadezeu pa su i dalje navijali za isti.
Neki su, jednostavno, idioti. Imam susjeda, poštenog i marljivog, koji je opet glasao za HDZ. Zna on da je HDZ upropastio zemlju, al jebiga, on se učlanio 91. i kako će on sad za nekog drugog, jebo ga ti, glasat.
Hadezeovi predozborni skupovi bili su jednostavno jezivi. Prokleta bavarska pivnica. I ovce koje radosno kliču jer će uskoro na klanje.
Užas.

[Ze.]

Vidiš, ja sam oduvijek znao da sam Hrvat. Ok, ne oduvijek, to sam shvatio s nekih pet-šest godina. I ne sramim se toga, ako želiš biti internacionalist, moraš prvo biti nacionalist. Mene je odgojila ova kultura, kakva je da je, ne ponosim se time niti se sramim, tako je kako je. Smatram da ovakav hrvatast obogaćujem narode oko sebe, kao što oni obogaćuju mene.

I sviđa mi se ujedinjenost u različitosti Hrvatske. Pogledaj samo kako debilan oblik ima ova zemlja. U Slunju većina Srba kao materinji jezik navode hrvatski. Komižanin i Međimurec se uopće ne mogu razumijeti, ali će krepati jedan za drugoga ako treba. Ta svijest je ugrađivana u nas od ilirskog preporoda, i čini se da se u mojoj obitelji ukorijenila.

Jako, jako mi je žao što ovo isto ne mogu reći za Jugoslaviju, ali za to nisu krivi Hrvati. Ni Slovenci. Čak ni Sloba. To razaranje Jugoslavije je počelo još 1844. s Načertanijama. Strossmayer je imao savim drugu viziju Jugoslavije.

Ti si zbilja nekakav apologeta vječne hrvatske gluposti.
Taj i takav ilirski preporod je također copy/paste vanjskog nacionalističkog pomodarstva. Sumnjam da bi ga se sami sjetili.
A ovo s Načertanijama....ma mislim...jel nas ko tjerao u SHS? Osim možda vlastita iskompleksiranost?

[Morticia]

(I) ja sam imala pravo glasati na onom referendumu i glasala sam, kao i više od 90% za izlazak iz SFRJ. Ne zato što je tada 90% ljudi u Hrvatskoj (od 85% izašlih na referendum) bilo hrvatskih nacionalista, nego zato jer je ostanak jednostavno bio NEMOGUĆ i to je bilo jasno svakome, pa i onima koji su Jugoslaviju doživljavali domovinom (neću reći većina, ali za polovicu dajem obje ruke u vatru).

*ovo pišem za ekipu koja nije doživjela dah raspada pa romantizira

A što misliš, da li se možda moglo drugačije to sve riješiti?

Jbmu, ja osobno poznajem najmanje dvije srpske obitelji koje su iz RIJEKE (a Rijeka je oduvijek bila umjerena ili barem umjerenija od ostatka Hrvatske) doslovno protjerane iz svojih stanova, usred noći, od strane naših nacionalista.
Od toga su mi jedni bili susjedi, znači živjeli su u centru centara.
Naravno, ovi koji su ih protjerali su im se nakon toga naprdili u stan, NALOŽILI JEBENI KLAVIR koji su ovi ostavili za sobom i svakih par dana pucali s prozora.

[Ze.]

Dobro pitanje.
Neki ljudi ne mogu bez autoriteta, bio to Tito, Tuđman ili Sanader.
Neki su se dobro omastili zahvaljujući hadezeu pa su i dalje navijali za isti.
Neki su, jednostavno, idioti. Imam susjeda, poštenog i marljivog, koji je opet glasao za HDZ. Zna on da je HDZ upropastio zemlju, al jebiga, on se učlanio 91. i kako će on sad za nekog drugog, jebo ga ti, glasat.
Hadezeovi predozborni skupovi bili su jednostavno jezivi. Prokleta bavarska pivnica. I ovce koje radosno kliču jer će uskoro na klanje.
Užas.

Predizbornih se ne sjećam, ali se sjećam od negdje 95-e na ovamo. Upravo kako si opisao.

[baja]

Mene nije Jugoslavija zasipala granatama, mene je zasipala granatama miloševićevska politika koja se usudila svoju državu nazivati Jugoslavijom kako bi svoje akcije prikazivala legitimnima u očima stranih promatrača. Ta Jugoslavija ima veze s Titovom Jugoslavijom u istoj onolikoj mjeri u kojoj je Titova imala s Karađorđevićevom. Ma i manje.

ovo je u početku 90ih nije bilo ovako jasno
moje prvo praktično iskustvo s ratom je bilo vezano za krvavi uskrs; sestra i ja smo putovale preko plitvica za dalmaciju (vjerojatno među zadnjim autima koji su prošli)
na vijest da su u kninu tenkovi izišli na ulice, naš susjed je ozaren konstatirao: hvala ti Bože, spasit će nas naša vojska
smatrao je pretjeranim vraćati se za zagreb preko bosne, a ne preko plitvica

[vrrrlet]

Jbmti, ne mogu se ne pitati da li se sranje i drugdje moglo izbjeći, samo da nije sa svih strana bilo usijanih glava.

Moglo se. Za rat je potrebno dvoje. Mogli smo ih izrugivati i organizirati gejparade oko tenkova i plesati i ne ići na posao i ne davati lovu u Beograd. Ali za to bi Hrvatska trebala imati 4.5 milijuna intelektualaca i discipliniranih zajebanata, a ne milijun kompletnih idiota.

Ja imam sreću, jer nitko od mojih najbližih nikada nije sudjelovao kao vojnik u bilo kakvom ratu (ni djedovi, ni ujaci, ni stričevi, ni moj tata, ni moja braća) i nikada nam nijedan režim nije ništa materijalno uzeo (jer nije bilo što uzeti), a nije nam nitko ni išta dao. A za II. svijetski rat je baka znala reči: "Bio si u vojsci, koja je prva došla po tebe!"

Kod nas doma smo razgovarali i o II. svijetskom ratu. Blizu su Dražgoše, gdje se jedna kao velika partizanska pobjeda slavi još i dandanas. U OŠ su nam na taj dan svake godine dolazi sudionici (borci) i pričali nam o toj velikoj pobjedi. Nama je baka, koja je živjela jako blizu tog sela, ispričala puno prizemniju priču.
Za poboje ljudi nakon rata znam od djetinstva. Blizu nas je jedna takva grobnica. Ljudi su tamo postavili križ i uvijek je tamo gorio barem jedan lampaš. I svi smo znali što se je tamo dogodilo.

U crkvu smo hodali. I nitko nas nije gnjavio oko toga (barem moju generaciju ne). Naprotiv, u razredu nas je bilo više onih koji smo hodali na vjeronauk nego onih koji nisu.
Zato su mi danas smješne priče ljudi koje poznajem i danas su veliki vjernici, a tvrde da su to oduvijek ali da su se bojali ići u crkvu.
Jedan takvih je moj ujak, koji je u crkvu išao, ali danas tvrdi da je na svaki Uskrs morao na vojničke vježbe. Mi smo taj dan uvijek provodili kod bake i svake godine napravili grupnu fotografiju. On na nijednoj ne fali. Ali je tu laž ponovio toliko puta da joj već sam vjeruje.

Danas u crkvu idem samo ako moram. Priznajem, zgadilo mi se. Ne zbog ljudi koji tek u zadnje vrijeme hodaju u crkvu, nego zbog Crkve same. Još uvijek vjerujem, ali u Crkvi ja boga više ne vidim. Osim onog na žiro računu. I na zadnjem popisu odbila sam se izjasniti oko vjeroispovjedi, jer ne želim biti dio onog postotka kojim se služe kada nešto žele postići.

U mom razredu nas je troje bilo deklariranih katolika, i još par koji su skrivali pohađanje vjeronauka. Mi smo doma bor metali da se vidi sa ceste, a frendovi doma su ga skrivali u kut. Mene su za kaotolicizam zadirkivali neki koji su kasnije slavili onog idiota Tuđmana. Ne puno, bio sam visok i od mene su prepisivali matematiku.

Moju mamu su polijevali šmrkovima s vodom kad je išla na polnoćku. I mislim da katolička crkva samo može žaliti za tim vremenima. Da ja vodim crkvu, žalio bih. Nitko da ne dođe do prijatelj drag...

Prestao sam pušiti katolicizam s trinaest-četrnaest, a od sedamnaeste odbijam bilo kakvu vezu s njime.

[Almost Rosey]

bilo bi mi drago da napišeš ponešto o biološkim objašnjenjima
ja to vidim kao pobjedu animalnih poriva nad raciom; stoga svaki, i najuzvišeniji, koncept/ideja pada na ljudskoj, odnosno animalnoj, prirodi
uspoređivati i vrednovati patnje žrtava, ove ili one ideologije, je poprilično besmisleno

Ne znam detalje, ali u jako stresnim situacijama, osobito u vremenu oskudice, kad mozak gladuje (jer zbog stresa treba mnogo više energije nego inače), simpatikus (dio CNS-a koji je odgovoran za stresnu, "fight or flight" reakciju - ubrzanje pulsa, disanja, znojenje, perifernu vazodilataciju, širenje zjenica itd.) se "snizi", odnosno potrebno mu je mnogo više vanjskog podražaja da bi reagirao. Što znači, ukratko, da su ljudi fakat nakon prvotnog šoka u stanju nekoga zaklati ne trepnuvši.
Nemam sad nažalost nikakve linkove, no to sam čula na predavanju (u kontekstu posjeta Jasenovcu).

[judolino]

Htjela sam odgovoriti Koki pa sam greškom izbrisala ovaj odgovor Judolinu na koji se referira Morticia. Pokušat ću ga rekonstruirati.


Mene nije Jugoslavija zasipala granatama, mene je zasipala granatama miloševićevska politika koja se usudila svoju državu nazivati Jugoslavijom kako bi svoje akcije prikazivala legitimnima u očima stranih promatrača. Ta Jugoslavija ima veze s Titovom Jugoslavijom u istoj onolikoj mjeri u kojoj je Titova imala s Karađorđevićevom. Ma i manje.

Dobro, koja je poanta? Da smo mi, koji smo se išli braniti od Slobine agresije, tim činom izdali svoju domovinu i zabili joj nož u srce? Kakve su to dječje hipi fore?
Jugoslavija je postala nemoguća onog trena kad je odbijen Tuđmanov prijedlog za konfederacijski sustav. Nakon toga više nije bilo povratka.
Jugoslavenska je ideja potekla iz Hrvatske, a tu je istu ideju sustavno ubijao srpski šovinizam dok je naposljetku nije i ubio.
Osobno, ne bih volio živjeti u zajedničkoj državi sa Srbijom. Ali pozdravljam međusobnu ekonomsku suradnju.

[vrrrlet]

Ti si zbilja nekakav apologeta vječne hrvatske gluposti.
Taj i takav ilirski preporod je također copy/paste vanjskog nacionalističkog pomodarstva. Sumnjam da bi ga se sami sjetili.
A ovo s Načertanijama....ma mislim...jel nas ko tjerao u SHS? Osim možda vlastita iskompleksiranost?

Nije istina. Naš narodni preporod nije zasnivan na bijesnom napadačkom nacionalizmu, nego na obrambenom nacionalizmu. Čak internacionalizmu, jer smo Slovence i Bosance i Srbe smatrali braćom s kojima želimo bolje veze.

[vrrrlet]

Jugoslavenska je ideja potekla iz Hrvatske, a tu je istu ideju sustavno ubijao srpski šovinizam dok je naposljetku nije i ubio.
Osobno, ne bih volio živjeti u zajedničkoj državi sa Srbijom. Ali pozdravljam međusobnu ekonomsku suradnju.

Točno to. Da LDP u Srbiji ima većinu, onda bih se zvao Jugoslavenom, što mi ne bi bilo teško jer bi Juga imala BDP Finske. Ali u Srbiji u 21. stoljeću radikali imaju zastupnika koliko imaju, a LDP jedva prelazi izborni prag.

[ali]

A što misliš, da li se možda moglo drugačije to sve riješiti?

Koje? Ostanak? Nemoguća misija, s luđacima na drugoj strani. Naprosto nije se gdje ni imalo više ostati.
Zamisli požar u klubu i jedina vrata za izlaz. Možeš ili stajati ili pokušati čim prije do vrata.

A sve ono nakon toga je moglo, u najmanju ruku, biti barem elegantnije i civiliziranije da nismo i sami imali vlastite luđake na ključnim mjestima.

[Morticia]

Ne, ne, nisam mislila na ostanak, jasno mi je da tu nije bilo druge alternative.

Mislila sam upravo na ovo što si ispod napisala.
Ne mogu tvrditi, tada sam bila dijete, ali čak i tad, a sad mi se pogotovo tako čini, da su stvari, bez obzira na osamostaljenje mogle i TREBALE završiti manje krvavo, ako ništa drugo.

[judolino]

A što misliš, da li se možda moglo drugačije to sve riješiti?

Jbmu, ja osobno poznajem najmanje dvije srpske obitelji koje su iz RIJEKE (a Rijeka je oduvijek bila umjerena ili barem umjerenija od ostatka Hrvatske) doslovno protjerane iz svojih stanova, usred noći, od strane naših nacionalista.
Od toga su mi jedni bili susjedi, znači živjeli su u centru centara.
Naravno, ovi koji su ih protjerali su im se nakon toga naprdili u stan, NALOŽILI JEBENI KLAVIR koji su ovi ostavili za sobom i svakih par dana pucali s prozora.

Nemoj kokošare zvati nacionalistima. Nacionalist može biti pošten čovjek - kokošar ne.

[Ze.]

Nije istina. Naš narodni preporod nije zasnivan na bijesnom napadačkom nacionalizmu, nego na obrambenom nacionalizmu. Čak internacionalizmu, jer smo Slovence i Bosance i Srbe smatrali braćom s kojima želimo bolje veze.

Ma dobro, da ne natežemo oko partikularnosti...dakle, nacionalizam je u Europi bio in, a Načertanije su srpske maštarije u duhu vremena koje smo im kasnije debelo omogućili...mi sami.
Mi smo kao neke benevolentne majke koje svome čedu pune ponosa objašnjavaju da je i zadnji na cilju prvak.

[Morticia]

Nemoj kokošare zvati nacionalistima. Nacionalist može biti pošten čovjek - kokošar ne.

Ok, ali meni se čini da su nam ti i takvi kokošari s obje strane presudili.

Ali i dalje, meni nije jasan ni sam koncept nacionalizma, niti njegov smisao.
Meni to jednostavno nema smisla, ne razumijem to.

[Tupelo]

Neka netko dođe četat sa mnom na Gutanja!!

[..a unda]

Neka netko dođe četat sa mnom na Gutanja!!

..ovo! su! ..gutaaanjaaa! : sparta: :300,3:

[ali]

Ne, ne, nisam mislila na ostanak, jasno mi je da tu nije bilo druge alternative.

Mislila sam upravo na ovo što si ispod napisala.
Ne mogu tvrditi, tada sam bila dijete, ali čak i tad, a sad mi se pogotovo tako čini, da su stvari, bez obzira na osamostaljenje mogle i TREBALE završiti manje krvavo, ako ništa drugo.

Ostala mi je iz tog doba u sjećanju vlastita misao koja mi je prošla kroz glavu pri jednom gledanju Tuđmana na tv-u: jebote, ovom je jedini i najvažniji cilj ući u udžbenik iz povijesti

[Morticia]

Imamo Gutanja!

Gutači i Gutačice, građani i građanke!!!

[Ze.]

..ovo! su! ..gutaaanjaaa! : sparta: :300,3:

Zar idemo s Grcima u uniju kad izađu iz EU?

[Morticia]

Ostala mi je iz tog doba u sjećanju vlastita misao koja mi je prošla kroz glavu pri jednom gledanju Tuđmana na tv-u: jebote, ovom je jedini i najvažniji cilj ući u udžbenik iz povijesti

E, to.

[..a unda]

Zar idemo s Grcima u uniju kad izađu iz EU?

..kaze tarik da je to logicna unija.

inace, koliko su sjajni ti prosvjedi u grckoj, vidio sam i po tome sto su zapalili auto nekog imf..sori, mmfovca i predstavili su se kao grupa..prijatelji lukanikosa.

lukanikos je onaj pas lunjo koji je stalno sudjelovao na strani prosvjednika.

[vrrrlet]

Ma dobro, da ne natežemo oko partikularnosti...dakle, nacionalizam je u Europi bio in, a Načertanije su srpske maštarije u duhu vremena koje smo im kasnije debelo omogućili...mi sami.
Mi smo kao neke benevolentne majke koje svome čedu pune ponosa objašnjavaju da je i zadnji na cilju prvak.

To je krucijalna razlika nas i Srba. Mi smo imali Strossmayera, oni Garašanina. Naša idjeja je bila ideja bratstva, njihova ideja je bila ideja srpstva.

Da se razumimo, da smo mi imali kralja vjerojatno bi i mi drkali kao oni, ali naš kralj je odavno crkao i to je divno jer smo tako mi ispali Europa, a oni Balkan. Nema napretka dok se ne poubija plemstvo

Neka netko dođe četat sa mnom na Gutanja!!