..alo, zagrepcankeki, cestitam vam dan oslobodjenja

[Morticia]

Marino Jakominić, još jedan od heroja s riječkog područja.
Ubijene je u zasjedi 1992., na ličkoj bojišnici.
Službeno, srpskoj.
Njegov sin i dan danas kaže kako nije siguran čija je to bila zasjeda.
Točnije, Jakominić se suprostavio tadašnjoj Šuškovoj i Tuđmanovoj politici i na sastanku im je rekao da će istupiti iz vojske, a obzirom da je bio istaknuto lice na ovim prostorima to nije bilo dobro za "moral" ljudi.

[vrrrlet]

..vrle, sta si se uspizdija, gospeti.

cuj, samo ti reci..ili zovi, ako oces, imam citavu jednu posturinu vec napisanu za pustit s lanca, ali da se vratim zere na temu.
molim te, odluci se, kazi sebi..vrle, amo malo citat sto smo napisali i bit dosljedni.

meni je jako zao, ali imas dva izbora i jos jednu odluku s kojom se moras pomirit.

1. partizani su oslobodili zagreb, ali onda i dalmaciju, rijeku i istru. i to je dobro. to je toliko dobro da usprkos svega sto ja mislio o partizanima, moram im bit zahvalan.

2. partizani su zlo. nek se jebu, nek idu u pickumaterinu i oni i istra i dalmacija i rijeka, boli me kurac, imam svoju stalicu i sumicu u koju mogu pobjec. idem sad pisat talijanima da smo ih neposteno, brutalno i krvolocno zajebali, ispricat se u ime hrvata i ponudit im posteno njihove teritorije.

eto, vrle, mos se odlucit i cestitat dan oslobodjenja i zagreba i rec zivili partizani, vjecna vam hvala ili se oprosti od dalmacije istre i rijeke i zasuti sto se toga tice, napravi pasos i nauci talijanski, ako oces ic u te krajeve.

meni je svejedno. sve mi je dobro. postujem odluku vecine, ako vecina tako odluci, ko sam ja da idem protiv.
sta god oces, samo nemoj ali ovo, ali ono. odluci i reci, jebiga, sta je tu je, odlucio sam, meni je vrijedniji ovaj izbor, nijedna teritorija nije vazna, koliko moje nacelo od kojeg sam sazdan..

Već sam tisuću puta rekao da bih bio prvi partizan, da sam iznimno ponosan na naš partizanski pokret, ali da je komunistička partija ubrzo počinila nekoliko neoprostivih grešaka, a lakše bih im oprostio i Bleiburg nego ukidanje demokracije. Zamisli koja bi to zemlja bila da je bila demokratska. Desničari svih strana totalno poraženi. Komunisti + građanske odnosno seoske stranke bi se međusobno nadzirali i nadopunjavali. I takva emancipacija žena koju smo mi napravili onda... o tome se recimo uopće ne piše, a to je (pogotovo na ovih turbopatrijarhalnim prostorima) nešto predivno i značajno. Šveđani bi emigrirali u Jugoslaviju, ja ti kažem.

samo me zanima zašto ombiju smetaju ljudi koji su devedesetih krenuli u crkvu?

Smetaju i meni. Smeta me kada ovce imaju pravo glasa. Ovce služe za meketanje i proizvodnju mlijeka.

ok, ali nije ničije da prosuđuje tuđu vjeru.
da, masa ljudi su krenuli u crkve nakon raspada sfrj-a. jebiga, netko je imao muda prije, netko nije.
nekako mi je bezveze procjenjivati tuđi živt kroz vlastitu prizmu.
ombia, ovo ne ide na tebe, samo sad si me sjetila da masa ljudi to navodi kao argument.
meni je tu uvijek bilo pomalo bljak povlačiti. ako sam ja vjernik, i vjerujem u Boga, i onda se Pero sjeti tek 91. vjerovati, trebala bih biti sretna da je otkrio Boga, zar ne?
a umjesto toga je osjećaj "Pero se sad sjetio otkriti, ma nemoj, e nebudem mu vjerovao"

Pero nije otkrio Boga, nego ga zamijenio. Prije mu je bog bio Tito. A ne vjerujem mu jer u njegovim djelima ne nalazim ništa anđeosko, jer ne znam kako se to štuje Boga mržnjom i licemjerjem.

[karambol]

Po ovome, jebote:



Ovakvo tumačenje obrane Hrvatske je četnikovanje. Izdali smo domovinu koja nas je zasipala granatama, Klonka, jebote.
I da znaš, kad smo zaratili, Jugoslavija više nije postojala, bila je mrtvo slovo na papiru.
I jebite se svi vi koji ne vidite da je Slobo srušio Jugoslaviju.

Of skroz, on je bio onaj koji je dignuo kuću u vazduh s namjerom da napravi novi raspored i novi krov i stavi svoj stolac za ljuljanje tamo gdje je zamislio...Htio je posaditi božure i u mom dvorištu, srušio mi je ogradu i njegovi šljakeri su mi stalno srali oko kuće i smrad je postakao nesnosan i djeca su plakala...
Pa sam ga stjerao u qrac...krasni...i njega i te šljakere...

[koka2004]

Ma, rat je zlo. Ratno stanje od običnog čovjeka napravi zvijer (li ju probudi u njemu, )Nikada nisam vidjela nekog smisla u tome da porušimo pola države, pobijemo hrpu ljudi, a na kraju ionako moramo za stolom postići neki dogovor.

Slažem se s Judolinom. Srpski nacionalizam je srušio Jugoslaviju.

Ja se sjećam kasnih 80-ih, kada su počele prve ideje o osamostaljenju Slovenije. Na početku priče je većina ljudi bila jako skeptična (pa kako ćemo sami, premaleni smo, izgubit ćemo tržište, neće nas pustiti van, itd.). Iako su se Slovenci u Jugi osjećali kao muzna krava, strah ih je bilo toliko radikalne promjene.
Kada su počeli srpski mitinzi, kada smo gledali i slušali ono "Hoćemo oružje!", kada su roditelji koji su išli na zakletvu svojoj djeci na Plitvicama naletjeli na barikade i naoružane ljude, nešto se je u ljudima prelomilo. Jednostavn su shvatili da s takvim ljudima ne žele živjeti u istoj državi, da s njima suživot i bilo kakav dogovor nije moguć. Ostala je samo opcija izlaska iz zajedničke države, po mogućnosti mirnim putem (rat nije želio nitko), ali pod svaku cijenu.

Napominjem da je ovo gore moje osobno viđenje stvari. Nemam link na neko istraživanje.

[klonka]

Ma, rat je zlo. Ratno stanje od običnog čovjeka napravi zvijer (li ju probudi u njemu, )Nikada nisam vidjela nekog smisla u tome da porušimo pola države, pobijemo hrpu ljudi, a na kraju ionako moramo za stolom postići neki dogovor.

Smisao je krađa i pljačka. Kao i u svakom ratu.

Slažem se s Judolinom. Srpski nacionalizam je srušio Jugoslaviju.

Ja se ne slažem. Srpski nacionalizam snosi najveći dio krivice, ali praviti se da su svi ostali bili mimoze, a-a. Nije istina da rat nije želio nitko. Unatoč ludovanju krajinskih Srba, rat se mogao i izbjeći ili barem biti manje krvav. Tuđman je bio govno, što vrijeme više odmiče i što više dokumenata o njegovoj ulozi izlazi na vidjelo, to sam uvjerenija da je htio rat.

[judolino]

Čovjek čiji je neposluh spasio Rijeku

Super članak, pročitajte.

[Morticia]

Ja se i sad osjećam više Jugoslavenkom nego Hrvaticom. Zapravo, Hrvaticom se ne osjećam uopće. Mora da sam četnik.

Ja se nikad u životu nisam osjećala ni Jugaslavenkom ni Hrvaticom.
Kod nas doma se nikad, baš nikad nije o tome razgovaralo na takav način.
Uopće to ne mogu zamisliti, da jedna familija sjedi za ručkom i drve po tome kako su oni HRVATI.
Ja to zamisšljam k'o u nekom filmu, stari se, polulud od PTSP-a, igra s kragujevkom, a u podrumu ima još arsenal oružja, trešti Dnevnik i ovaj jebe svima po redu mater Srpsku.
Znam, znam, nije to tako, al' ja se ne mogu oteti tom dojmu, nikako.
Nikad mi nisu bili jasni ljudi koji se posebno PONOSE svojom nacionalnošću.
Kao da si mogao birati, jbte.
Što, da si se rodio k'o Mađar onda bi se sramio?

Doduše, moja mater je isto luda, ta najviše voli vanzemaljce, uvjerena sam da negdje ispod kreveta umjesto bombe skriva kacigu od folije.

[baja]

Ja se i sad osjećam više Jugoslavenkom nego Hrvaticom. Zapravo, Hrvaticom se ne osjećam uopće.

zašto?

[Morticia]

Super članak, pročitajte.

Na svim stranama je bilo jebene bagre, kao i normalnih ljudi.

Kod nas u Rijeci su stvari od početka bile malo čudne, "nahero" po mišljenju ostatka Hrvatske.
Primjeti kako je na kraju rekao da se, između ostalog, može zahvaliti ljudima s ovog područja, koji ni jednog jedinog njegovog vojnika nisu napali, uvrijedili ili išta slično, te kriznom centru koji su ovdje vodili normalni ljudi.

Jbmti, ne mogu se ne pitati da li se sranje i drugdje moglo izbjeći, samo da nije sa svih strana bilo usijanih glava.

[judolino]

Ma, rat je zlo. Ratno stanje od običnog čovjeka napravi zvijer (li ju probudi u njemu, )Nikada nisam vidjela nekog smisla u tome da porušimo pola države, pobijemo hrpu ljudi, a na kraju ionako moramo za stolom postići neki dogovor.

Slažem se s Judolinom. Srpski nacionalizam je srušio Jugoslaviju.

Ja se sjećam kasnih 80-ih, kada su počele prve ideje o osamostaljenju Slovenije. Na početku priče je većina ljudi bila jako skeptična (pa kako ćemo sami, premaleni smo, izgubit ćemo tržište, neće nas pustiti van, itd.). Iako su se Slovenci u Jugi osjećali kao muzna krava, strah ih je bilo toliko radikalne promjene.
Kada su počeli srpski mitinzi, kada smo gledali i slušali ono "Hoćemo oružje!", kada su roditelji koji su išli na zakletvu svojoj djeci na Plitvicama naletjeli na barikade i naoružane ljude, nešto se je u ljudima prelomilo. Jednostavn su shvatili da s takvim ljudima ne žele živjeti u istoj državi, da s njima suživot i bilo kakav dogovor nije moguć. Ostala je samo opcija izlaska iz zajedničke države, po mogućnosti mirnim putem (rat nije želio nitko), ali pod svaku cijenu.

Napominjem da je ovo gore moje osobno viđenje stvari. Nemam link na neko istraživanje.

Pa to je to, Koka. I ja sam bio Jugoslaven sve dok sam skužio da ne želim biti u istom košu s nekakvim jogurt-revolucionarima koji viču: "Dajte nam oružje."
Kao da se nama išlo u rat. Da Srbi nisu uspješno vaskrsli četništvo, kurac bi naša raja pušila fašističke spike Tuđmana, Đodana i sličnih kobnih klaunova.

[Ze.]

Ja se nikad u životu nisam osjećala ni Jugaslavenkom ni Hrvaticom.
Kod nas doma se nikad, baš nikad nije o tome razgovaralo na takav način.
Uopće to ne mogu zamisliti, da jedna familija sjedi za ručkom i drve po tome kako su oni HRVATI.
Ja to zamisšljam k'o u nekom filmu, stari se, polulud od PTSP-a, igra s kragujevkom, a u podrumu ima još arsenal oružja, trešti Dnavnik i ovaj jebe svima po redu mater Srpsku.
Znam, znam, nije to tako, al' ja se ne mogu oteti tom dojmu, nikako.
Nikad mi nisu bili jasni ljudi koji se posebno PONOSE svojom nacionalnošću.
Kao da si mogao birati, jbte.
Što, da si se rodio k'o Mađar onda bi se sramio?

Doduše, moja mater je isto luda, ta najviše voli vanzemaljce, uvjerena sam da negdje ispod kreveta umjesto bombe skriva kacigu od folije.

Takve se najlakše izmanipulira...natjeraš ih da se osjećaju kao posebni, izabrani, makar ih život sasvim drugačije uči, a s time im se ego ne može nositi.

[Ze.]

Da Srbi nisu uspješno vaskrsli četništvo, kurac bi naša raja pušila fašističke spike Tuđmana, Đodana i sličnih kobnih klaunova.

Bijah mali onda, Guzda, ali koji nam je bio da smo ih pušili i nakon rata?

[koka2004]

Ja imam sreću, jer nitko od mojih najbližih nikada nije sudjelovao kao vojnik u bilo kakvom ratu (ni djedovi, ni ujaci, ni stričevi, ni moj tata, ni moja braća) i nikada nam nijedan režim nije ništa materijalno uzeo (jer nije bilo što uzeti), a nije nam nitko ni išta dao. A za II. svijetski rat je baka znala reči: "Bio si u vojsci, koja je prva došla po tebe!"

Kod nas doma smo razgovarali i o II. svijetskom ratu. Blizu su Dražgoše, gdje se jedna kao velika partizanska pobjeda slavi još i dandanas. U OŠ su nam na taj dan svake godine dolazi sudionici (borci) i pričali nam o toj velikoj pobjedi. Nama je baka, koja je živjela jako blizu tog sela, ispričala puno prizemniju priču.
Za poboje ljudi nakon rata znam od djetinstva. Blizu nas je jedna takva grobnica. Ljudi su tamo postavili križ i uvijek je tamo gorio barem jedan lampaš. I svi smo znali što se je tamo dogodilo.

U crkvu smo hodali. I nitko nas nije gnjavio oko toga (barem moju generaciju ne). Naprotiv, u razredu nas je bilo više onih koji smo hodali na vjeronauk nego onih koji nisu.
Zato su mi danas smješne priče ljudi koje poznajem i danas su veliki vjernici, a tvrde da su to oduvijek ali da su se bojali ići u crkvu.
Jedan takvih je moj ujak, koji je u crkvu išao, ali danas tvrdi da je na svaki Uskrs morao na vojničke vježbe. Mi smo taj dan uvijek provodili kod bake i svake godine napravili grupnu fotografiju. On na nijednoj ne fali. Ali je tu laž ponovio toliko puta da joj već sam vjeruje.

Danas u crkvu idem samo ako moram. Priznajem, zgadilo mi se. Ne zbog ljudi koji tek u zadnje vrijeme hodaju u crkvu, nego zbog Crkve same. Još uvijek vjerujem, ali u Crkvi ja boga više ne vidim. Osim onog na žiro računu. I na zadnjem popisu odbila sam se izjasniti oko vjeroispovjedi, jer ne želim biti dio onog postotka kojim se služe kada nešto žele postići.

[klonka]

Htjela sam odgovoriti Koki pa sam greškom izbrisala ovaj odgovor Judolinu na koji se referira Morticia. Pokušat ću ga rekonstruirati.

Ovakvo tumačenje obrane Hrvatske je četnikovanje. Izdali smo domovinu koja nas je zasipala granatama, Klonka, jebote.
I da znaš, kad smo zaratili, Jugoslavija više nije postojala, bila je mrtvo slovo na papiru.
I jebite se svi vi koji ne vidite da je Slobo srušio Jugoslaviju.

Mene nije Jugoslavija zasipala granatama, mene je zasipala granatama miloševićevska politika koja se usudila svoju državu nazivati Jugoslavijom kako bi svoje akcije prikazivala legitimnima u očima stranih promatrača. Ta Jugoslavija ima veze s Titovom Jugoslavijom u istoj onolikoj mjeri u kojoj je Titova imala s Karađorđevićevom. Ma i manje.

Ja se nikad u životu nisam osjećala ni Jugaslavenkom ni Hrvaticom.

Nije mi taj osjećaj vezan za nacionalnu pripadnost, više za nekakvu logičnu ideju udruživanja država na ovim prostorima. Čak ne nužnmo u AVNOJ-evskim granicama. Ta znaš da ja mislim da je narod mitski konstrukt.

[baja]

Bijah mali onda, Guzda, ali koji nam je bio da smo ih pušili i nakon rata?

vidanje rana
zato i nisu zarasle nego se ugnojile

[karambol]

vidanje rana
zato i nisu zarasle nego se ugnojile

Slažem se. Ispravan tretman je izostao, pokušavali smo čajem za smirenje i probavu, a sranje je imalo druge, ozbiljnije uzroke pa se stvar zakomplicirala...i još nije gotovo. Pitanje je kakvi će ožiljci ostati...

[Ze.]

I kad će amputacija.

[judolino]

Ja se ne slažem. Srpski nacionalizam snosi najveći dio krivice, ali praviti se da su svi ostali bili mimoze, a-a. Nije istina da rat nije želio nitko. Unatoč ludovanju krajinskih Srba, rat se mogao i izbjeći ili barem biti manje krvav. Tuđman je bio govno, što vrijeme više odmiče i što više dokumenata o njegovoj ulozi izlazi na vidjelo, to sam uvjerenija da je htio rat.

Ma da, rat se mogao izbjeći, ali po cijenu Velike Srbije. Evo im kurac!
Izbjegavanje rata bila bi izdaja svih onih ne-Srba koji bi morali živjeti unutar granica četničke države.
Ovaj je rat bio i antifašistički, jer bio je protiv srpskog fašizma, a četnici nek se nazovu i grinpisovcima, boli me kita. Je li bio prljav? Je. Je li odgovarao hrvatskim fašistima? Je.
Ali izbjeći se nije mogao, osim po cijenu da smo pristali biti neljudska govna bez karaktera i prepustili nevine ljude četničkom teroru.

[..a unda]

Već sam tisuću puta rekao da bih bio prvi partizan, da sam iznimno ponosan na naš partizanski pokret, ali da je komunistička partija ubrzo počinila nekoliko neoprostivih grešaka, a lakše bih im oprostio i Bleiburg nego ukidanje demokracije. Zamisli koja bi to zemlja bila da je bila demokratska. Desničari svih strana totalno poraženi. Komunisti + građanske odnosno seoske stranke bi se međusobno nadzirali i nadopunjavali. I takva emancipacija žena koju smo mi napravili onda... o tome se recimo uopće ne piše, a to je (pogotovo na ovih turbopatrijarhalnim prostorima) nešto predivno i značajno. Šveđani bi emigrirali u Jugoslaviju, ja ti kažem.

..ma, partizanskim rjecnikom, seres gelere.

znao sam da ce bit ali ovo, ali ono. nema ali ovo ali ono. ako oces kontekstualizirat, onda kontekstualiziraj sve, a ne donekle.
kako to mislis..oprostio bi blajburg, ali ukidanje demokracije nikako. koja demokracija, sta, kuda?.. ko jebe demokraciju, ko jebe bilo kakav sustav, ustroj..nisu vrijedni brka nijedne macke ili psa, ne samo mojih.
i onda ti sebe ne smatras ideologom neke demokracije, koja danas ocito predstavlja uvod u neki totalitarizam za kojeg smo opet spremni ginut. kamo srece da je demokracija u njemackoj bila ukinuta prije nego sto je hitler dosao na vlast.

kako to mislis..desnicari porazeni? nisu nikad desnicari bili porazeni. evo ih svijetom. ludji i zivlji nego ikad. o hrvatskoj da i ne govorimo. cak su i demokraciju uveli. po svojoj mjeri. po nekoj logici, jel ti imas ista tim desnicarima oprostit ili zahvalit.

nemam ja sta zamisljat kako je moglo i sta je moglo bit. zamisljaj ti kako bi bilo bez partizana i onda pivaj borbene.

dakle, pusti ti ali ovo, ali ono, ja bih da bih kad bih ako bih, ocemo mi vracat tu rijeku, istru, dalmaciju..zajedno s visom talijanima ili cemo ostat govna do kraja? sto je tebi oprostivije?

dakle vrle, nemoj parcijalno oprastat, neke stvari idu djuture, na veliko. koju cijenu radje zelis platit? sto ti je vaznije, sto ti je vrijednije?

ajde lipo, izjasni se, nemoj gotovcit sada i ponavljat njegovu gresku bivsi blijeda kopija danuncija, kad ga vec nitko za demostena hrvatskog nije htio prepoznat. .

[Silajn]

I kad će amputacija.

Tjah, kako se lako dođe do čistki...

[vrrrlet]

Ja se nikad u životu nisam osjećala ni Jugaslavenkom ni Hrvaticom.
Kod nas doma se nikad, baš nikad nije o tome razgovaralo na takav način.
Uopće to ne mogu zamisliti, da jedna familija sjedi za ručkom i drve po tome kako su oni HRVATI.
Ja to zamisšljam k'o u nekom filmu, stari se, polulud od PTSP-a, igra s kragujevkom, a u podrumu ima još arsenal oružja, trešti Dnevnik i ovaj jebe svima po redu mater Srpsku.
Znam, znam, nije to tako, al' ja se ne mogu oteti tom dojmu, nikako.
Nikad mi nisu bili jasni ljudi koji se posebno PONOSE svojom nacionalnošću.
Kao da si mogao birati, jbte.
Što, da si se rodio k'o Mađar onda bi se sramio?

Doduše, moja mater je isto luda, ta najviše voli vanzemaljce, uvjerena sam da negdje ispod kreveta umjesto bombe skriva kacigu od folije.

Vidiš, ja sam oduvijek znao da sam Hrvat. Ok, ne oduvijek, to sam shvatio s nekih pet-šest godina. I ne sramim se toga, ako želiš biti internacionalist, moraš prvo biti nacionalist. Mene je odgojila ova kultura, kakva je da je, ne ponosim se time niti se sramim, tako je kako je. Smatram da ovakav hrvatast obogaćujem narode oko sebe, kao što oni obogaćuju mene.

I sviđa mi se ujedinjenost u različitosti Hrvatske. Pogledaj samo kako debilan oblik ima ova zemlja. U Slunju većina Srba kao materinji jezik navode hrvatski. Komižanin i Međimurec se uopće ne mogu razumijeti, ali će krepati jedan za drugoga ako treba. Ta svijest je ugrađivana u nas od ilirskog preporoda, i čini se da se u mojoj obitelji ukorijenila.

Jako, jako mi je žao što ovo isto ne mogu reći za Jugoslaviju, ali za to nisu krivi Hrvati. Ni Slovenci. Čak ni Sloba. To razaranje Jugoslavije je počelo još 1844. s Načertanijama. Strossmayer je imao savim drugu viziju Jugoslavije.

[Ze.]

Tjah, kako se lako dođe do čistki...

Samo ovaj put treba sve smetlare pomest.

[Silajn]

Samo ovaj put treba sve smetlare pomest.

And Zadnja metla goes to...

[Morticia]

Vrlete, nisam ni ja rekla da se sramim svoje nacionalnosti.
Samo se ni ne ponosim njome.

Ne znam kako bih to objasnila.
To bi mi bilo isto kao da se ponosim time što sam rođena kao žena, ili što imam smeđe oči.
Možda je malo glupa usporedba, al' stvarno ne doživljavam nacionalnost i ono s čime smo rođeni razlogom da se ponosim ili, još gore, u ime tog nečeg, činim zlodjela i mrzim one drugačije.

[karambol]

I kad će amputacija.

Neće. Prvo ide kemoterapija, euroterapija, a na koncu reciklaža iz matičnih stanica i stvaranje potpuno novog tijela na zasadama starih kostiju...

Vidiš, ja sam oduvijek znao da sam Hrvat. Ok, ne oduvijek, to sam shvatio s nekih pet-šest godina. I ne sramim se toga, ako želiš biti internacionalist, moraš prvo biti nacionalist. Mene je odgojila ova kultura, kakva je da je, ne ponosim se time niti se sramim, tako je kako je. Smatram da ovakav hrvatast obogaćujem narode oko sebe, kao što oni obogaćuju mene.

I sviđa mi se ujedinjenost u različitosti Hrvatske. Pogledaj samo kako debilan oblik ima ova zemlja. U Slunju većina Srba kao materinji jezik navode hrvatski. Komižanin i Međimurec se uopće ne mogu razumijeti, ali će krepati jedan za drugoga ako treba. Ta svijest je ugrađivana u nas od ilirskog preporoda, i čini se da se u mojoj obitelji ukorijenila.

Jako, jako mi je žao što ovo isto ne mogu reći za Jugoslaviju, ali za to nisu krivi Hrvati. Ni Slovenci. Čak ni Sloba. To razaranje Jugoslavije je počelo još 1844. s Načertanijama. Strossmayer je imao savim drugu viziju Jugoslavije.

Potpisujem...samo mi nije jako, jako žao...bilo mi je više krivo početkom 90ih. Sad sam skroz odljubljen i bez sentimenta...