Mršavi i seksi model - utjecaj medija na privlačnost

[jednokratni klon]

A tko se buni protiv prirodnog?

Pa onda dozvoli da netko može prirodno izgledati kao Keira. Koja je svega na par slika sumnjiva, ostale su slike tipične mršavice.

Ja se bunim protiv nametanja ukusa. Nek lijepi debeli budu lijepi. Nek lijepi mršavi budu lijepi. Nek oni koji su jednome ružni drugome budu lijepi. I obrnuto.

Je, ali prokazivanje mršavosti kao anoreksije ne djeluje tako.

Problem je što 95% stanovništva mlađeg od 60 godina i apsolutno svi mediji trube da je samo vitko i super-vitko i poluanoreksično lijepo. Evo, svanulo je sunce. Za par dana će SVE novine i magazini imati dodatke o tome kako 'istesati' tijelo za plažu i bikini.

To jest problem. I percepcija nam se sve više mijenja i ono što smo dojučer smatrali zgodnim danas sumnjičavo gledamo "a mogla bi malo skinuti oko struka".

Meni smeta pritisak, diktat. Koji sjebe djecu do bola. Umjesto da uživaju u tijelu kad dorastu, curice ga se groze i 'tešu' ga. I krv piju jedna drugoj.

Slažem se. Međutim, nijedno forsiranje nije dobro. Prokazivanje tobožnje anoreksije ipak neće dovesti do ičijeg zdravlja jer je to lov na vještice. Zašto grditi jedno da bi se istaknulo drugo? Ljude bi trebalo uvjeriti da sami imaju balans u glavi što je ok za njih, a što nije. Samo, to nije profitabilno.

[Herp]

Kao roditelj, mislim da je to olako odmahivanje na problem.

Što ako tvoje dijete ne bude imalo tu 'mrvicu mozga'? Tko ti garantira da će imati? I ako nema, baš te briga? Ili što?

Vjeruj mi, to opterećenje nije lako ni za jako inteligentne, a kamo li one manje umno nadarene.

OK, prije su djecu jebali drugi otrovi za mozak, a danas ovi, ali zašto uopće otrovi?

I što predlažeš? Držati ga u medijskoj izolaciji do punoljetnosti?
Ili jednostavno ga odgajati i usmjeravati najbolje što znaš i umiješ i nadati se najboljemu; ne rade li to, uostalom, svi?
Ovo "a što ako" mi u ovom kontekstu zvuči skoro kao "a što ako ga zgazi tramvaj na ulici".

[Pješčana]

imam dvije prijateljice koje su vitke ko breze, nose broj 34. imaju male male sise, sve ostalo je manekenska građa, a visina je oko 170. za divno čudo, obje jedu više od mene. ali takve su, i svaki stres im uzrokuje gubljenje kila. one imaju probleme s druge strane skale nego ja: one nikako ne mogu naći garderobu od koje će dobiti sise i bokove. uredno ih pitaju ljudi jedu li one išta, zar su na dijeti, hoće li ih vjetar otpuhati i slično.
sad kad pričamo, imali su isto stanje svijesti kao i mi koje smo pokušavale smršaviti u srednjoj školi- htjele su ući u željenu idealnu i jedinu kategoriju. ja sam u srednjoj imala 10 kila manje nego danas, i sjećam se svog stanja svijesti, uporno sam pokušava skinuti nešto. nedavno sam gledala albume sa slikama iz srednje, ja sam tako tanka na slikama, upalo lice, neka vitka curka me gleda sa slika
pojma nisam imala. danas, s 10 kila više i 15 godina više, volim svoje tijelo. radim na nekim stvarima, brinem za zdravlje, ali ako sam u nečem sazrela, toje da poštujem tijelo u kojem jesam. jako sam svjesna presinga koji postoji kako za curke, ali tako i za starije curke. lutke u izlozima su tanke i vitke i nisam u hrvatskim izlozima našla ni jednu koja ima moje sise ili moju guzicu. ja sam se jednostavno prestala identificirati s porukama u medijima: slike kože bez celulita, slika mršave manekenke koja nosi uske hlače, slike žena u badićima, lica bez bora, kako treba izgledati zaposlena žena i oblačiti se i šminkati. u jednom trenutku, tamo negdje prije desetak godina, počela sam sama sebi davati pravo glasa: i za veličinu i vrstu odjeće, i način oblačenja i kićenja. ne idem na članke koji mi govore koliko trebam smršaviti i što trebam jesti da izgledam mlađe i bolje. svi članci koji se objavljuju su plaćeni od strane neke kompanije koja nudi lijek za problem. Naravno, puno toga proleti ispod mog radara, dođe do mene, zamislim se, i nastavim dalje.
kako god da okrenem, postojat će neka utrka u životu u kojoj neću zadovoljiti nametnuta pravila. prije ili poslije naći ću se u usporedbi s nekim tko je bolji po tuđim nametnutim kriterijima. ne da mi se biti laboratorijski zeko i skakat kako se nekom digne.
pustite me da živim.

[Herp]

Mnogo više informacija > mnogo više izbora (?) > sreća? Hijao. Mrzim ovak završavat diskusiju, ali stvarno nemam vremena pa bih cijenila da se informiraš pa elaboriraš. Stvarno ne mislim ništa ružno (i žao mi je što moram koristiti disklejmer), ali ne mogu sad ovako razgovarat.

Mnogo više informacija koje imaju zahvaljujući, prije svega, modernim tehnologijama, im mogu pružiti jako puno dobroga ako ih znaju pametno iskoristiti. Obrazovanje u svim segmentima, različiti interesi poput glazbe i drugih vrsta umjetnosti, prilike za druženje, toliki hobiji do kojih je sad puno lakše doći...
Na roditeljima je da ih usmjeravaju i pomažu im u filtriranju tolike količine informacija. Nadam se da sam bila jasnija i da više nećeš morati koristiti disklejmer.

[Emericzy]

Ovdje je odrezano, slikana je cijela figura - i gotovo ista poza na drugoj lokaciji.
A kad ono, to je živo.

http://kotakoti.com/

Bog te jebo. Jebo te bog. Strašno.

[jednokratni klon]

Mnogo više informacija koje imaju zahvaljujući, prije svega, modernim tehnologijama, im mogu pružiti jako puno dobroga ako ih znaju pametno iskoristiti. Obrazovanje u svim segmentima, različiti interesi poput glazbe i drugih vrsta umjetnosti, prilike za druženje, toliki hobiji do kojih je sad puno lakše doći...
Na roditeljima je da ih usmjeravaju i pomažu im u filtriranju tolike količine informacija. Nadam se da sam bila jasnija i da više nećeš morati koristiti disklejmer.

Ne znam, evo ja se osjećam bombardiranom što odvratnijim medijskim napisima iako jako rijetko čitam ta sranja. Do loših sadržaja je dovoljno doći, zapravo ne, ne, oni dođu do tebe. I siluju te. I tako iz dana u dan. Neću se osvrtati na opće stanje u državi ni vući paralele s ratom i poraćem i zašto nam je onda u neku ruku bilo lakše, ali mogu ti reći da podosta banaliziraš. Nije tako jednostavno niti su ta djeca rođena sa zlatnom žlicom, ali su eto, priglupa i nezahvalna.

Tko im nudi alternativu i gdje im se nudi alternativa? Oni žive u svijetu šoping centara, sve odvratnijih reklama i vijesti, na prozoru Zapada, a roditelji im crnče za crkavicu ako imaju sreće da imaju posao. I pitaju se zašto je njihovom vršnjaku čiji je tata lopov super i zašto njihov tata nije ukrao na vrijeme. Eto, kad ćemo već banalizirati. Onaj tko u istinski bolesnom društvu usadi djetetu zdrave vrijednosti je heroj koji je imao i malo sreće.

Mislim, djeca piju pod malim odmorom u osnovnoj. Klinke stavljaju pramenove u petom osnovne. Valjda zato što su glupi. Sami pali, sami se ubili.

[Beta ženka]

Bog te jebo. Jebo te bog. Strašno.

To je bila i moja prva reakcija.
A da odeš na njezin youtube kanal i vidiš komentare - ženska ima mnooogo obožavatelja. Muških.

[Morticia]

Da ne duljim previše, jako se slažem s ex.

[jednokratni klon]

To je bila i moja prva reakcija.
A da odeš na njezin youtube kanal i vidiš komentare - ženska ima mnooogo obožavatelja. Muških.

Tko je to dijete, koliko ima godina?

Da ne duljim previše, jako se slažem s ex.

[Beta ženka]

Ne znam, evo ja se osjećam bombardiranom što odvratnijim medijskim napisima iako jako rijetko čitam ta sranja. Do loših sadržaja je dovoljno doći, zapravo ne, ne, oni dođu do tebe. I siluju te. I tako iz dana u dan. Neću se osvrtati na opće stanje u državi ni vući paralele s ratom i poraćem i zašto nam je onda u neku ruku bilo lakše, ali mogu ti reći da podosta banaliziraš. Nije tako jednostavno niti su ta djeca rođena sa zlatnom žlicom, ali su eto, priglupa i nezahvalna.

Tko im nudi alternativu i gdje im se nudi alternativa? Oni žive u svijetu šoping centara, sve odvratnijih reklama i vijesti, na prozoru Zapada, a roditelji im crnče za crkavicu ako imaju sreće da imaju posao. I pitaju se zašto je njihovom vršnjaku čiji je tata lopov super i zašto njihov tata nije ukrao na vrijeme. Eto, kad ćemo već banalizirati. Onaj tko u istinski bolesnom društvu usadi djetetu zdrave vrijednosti je heroj koji je imao i malo sreće.

Mislim, djeca piju pod malim odmorom u osnovnoj. Klinke stavljaju pramenove u petom osnovne. Valjda zato što su glupi. Sami pali, sami se ubili.

I u moje doba, u ratu, neke su lakirale nokte. I ja sam ponekad. I imala blajhanu kosu - sve u osnovnoj. I bila sam debeljuca, i nisam imala levisice, za što me bolio kuki, više me mučila ta debljina. I nije baš da sam padala na reklame, naprotiv.

Što se "ovih danas" tiče - pa ti isti roditelji tu djecu odvedu u shopping centar i ne bave se njima. Popuštaju za skupe mobitele, markiranu odjeću, a na trash temi o fejsu sam se nagledala tinejdžerki i tinejdžerki koje imaju napumpane usne, sise, porno-cipele, uske dopičnjak-haljine, plava kosa i smeđa kvarcana koža... pa se zapitam: tko im je platio operaciju? Što im roditelji kažu na taj stajling? GDJE su im roditelj (bili) sve ovo vrijeme? Zar im ne smeta što im dijete pravi nakaradu od sebe? S druge strane - očito imaju prolaza kod određene skupine muškaraca, dobro potkoženih, naravno. Dođe im kao investicija, pa ono - zašto ne, tko voli nek izvoli.

Tko je to dijete, koliko ima godina?

Ah, ti si ex. Koji kuki se skrivaš, još ja mislila zaš si prestala pisati tu.
Ne znam tko je to, napisah da sam naletjela slučajno.

[kuki]

Ne bih se složila da su si žrtve marketinga same krive. Optužiti nekoga omalenog da je sam kriv jer nije megasamopouzdan kad protiv njega radi industrija godišnje vrijedna gomiletinu novca (što sigurno ne bi bila da ne djeluje) nekako mi je... površno.

Mene je ovo ubilo.

“I’ve actually been joking that I’m going to write a book called Where Has All the Pubic Hair Gone?” Janice Hillman, a doctor in the Penn Health System at Radnor who specializes in adolescent medicine, tells me. “It’s such a rarity to find it these days in 10- and 12-year-old girls, and older girls. I need to check for it at that age — it’s an indicator of puberty and development, how much there is, where it’s growing. And now, I need to ask girls, if it’s not there, ‘Do you wax? Do you shave?’ Because so many of them do.”

http://www.phillymag.com/articles/pretty_babies/page1

Štajaznam, ja se iz svog djetinjstva ne sjećam da smo sve htjele biti disney princeze. Ne sjećam se ni da smo morale biti lijepe i roze, a ne sjećam se ni da smo u trećem-četvrtom osnovne trebale biti almost-sexy tweenovke - s deset godina je bilo sasvim legitimno biti dijete.

I odjeća za postbebnu do predtinejdžerske žemske djece nije bila seksualizirana.

Članak divno završava:
"Blaming the parents is exactly what the marketers want you to do," she said. "They spend $12 billion getting your kids to want the things you don't want them to have, and then they blame you for buying them."

[Morticia]

Slažem se i sa kuki.

[Beta ženka]

A ja sam s 11 skužila nakon mnogih kupanja u rijeci - da mi je badić proziran kad izađem iz vode.

[jednokratni klon]

Imam negdje razrednu sliku iz četvrtog, petog osnovne. Svi smo bili u trenirkama, par cura u trapericama. Pravi socijalizam.
Netko će uspjeti, da, a neki će propasti, koji ne bi propali da se nad njima ne vrši sustavno medijsko nasilje. O tome koliko su teen serije samo edukativne, neću ni pričati.

U moje vrijeme smo gledali glupavi Beverly Hills na koji bi današnji teensi crkli od smijeha i smatrali ga izuzetno puritanskim. U jednoj današnjoj teen seriji bucka smršavi bulimijom do idealne težine i onda druga tek usputno kaže kako joj to nije dobro, ali poruka je- "eksperimentiraj, malo se pomuči i kasnije ćeš, bez posljedica, biti popularna i lijepa. A ona glupača koja nastavi povraćati, a tko je jebe."

[kuki]

Ova barbi ribica ima 16.

[kuki]

Imam negdje razrednu sliku iz četvrtog, petog osnovne.

Na fotki razreda iz petog osnovne, cure koje su bile razredne ljepotice i to su u košuljama. I zakopčane su do grla.

[Herp]

Ne znam, evo ja se osjećam bombardiranom što odvratnijim medijskim napisima iako jako rijetko čitam ta sranja. Do loših sadržaja je dovoljno doći, zapravo ne, ne, oni dođu do tebe. I siluju te. I tako iz dana u dan. Neću se osvrtati na opće stanje u državi ni vući paralele s ratom i poraćem i zašto nam je onda u neku ruku bilo lakše, ali mogu ti reći da podosta banaliziraš. Nije tako jednostavno niti su ta djeca rođena sa zlatnom žlicom, ali su eto, priglupa i nezahvalna.

Tko im nudi alternativu i gdje im se nudi alternativa? Oni žive u svijetu šoping centara, sve odvratnijih reklama i vijesti, na prozoru Zapada, a roditelji im crnče za crkavicu ako imaju sreće da imaju posao. I pitaju se zašto je njihovom vršnjaku čiji je tata lopov super i zašto njihov tata nije ukrao na vrijeme. Eto, kad ćemo već banalizirati. Onaj tko u istinski bolesnom društvu usadi djetetu zdrave vrijednosti je heroj koji je imao i malo sreće.

Mislim, djeca piju pod malim odmorom u osnovnoj. Klinke stavljaju pramenove u petom osnovne. Valjda zato što su glupi. Sami pali, sami se ubili.

Ti krećeš od premise da je društvo istinski bolesno, ja se s tim ne slažem u potpunosti, mislim da je tu korijen našeg neslaganja.
Ako je današnje društvo baš toliko bolesno, pitam se, kad je onda društvo uopće bilo zdravo?
Vjerujem da je svaka generacija prije nas na pragu svojih tridesetih polako počinjala uviđati dekadenciju društva u kojem je živjela. Pa i punk je morao nekako nastati.

[jednokratni klon]

Na fotki razreda iz petog osnovne, cure koje su bile razredne ljepotice i to su u košuljama. I zakopčane su do grla.

E, točno to. Pokušavam ih zamisliti u seksi odjeći i onako, wtf? Naš najveći grijeh su bili predugi rukavi, tu nas je profa iz hrvatskog maltretirala da se oblačimo kao klošari. Bio je neki đir tad, nemam pojma više. Danas bi curice plakale da ih se natjera da obuku majicu koja nije pripijena uz tijelo, ne bi od srama izašle tako u školu.

[Beau]

Mene jako čudi spoznaja da se mršave i vitke djevojke toliko vrijeđaju na komentare o mršavosti. Da im uopće toliko smetaju. Kunem se, kad sam ja slušala takve kometare, uživala sam u njima. Čitavo djetinjstvo, do kraja osnovne škole, bila sam ful mršava. Imala sam i nadimke I te nadimke sam voljela. Ne serem, bila sam ponosna na mršavost.
Kasnije sam imala svakakve kilaže.
Zadnji put su mi govorili da sam premršava prije dvije godine kad sam dosta smršavila. Ni tada mi nije smetalo, dapače.

Mislim, zna se kako izgleda zdravo mršava osoba i bolesno mršava. Ne vjerujem da ijedna od vas mršavica izgleda nezdravo mršavo, jer slušamo hvalospjeve o vašem izgledu

I kolko god vi pizdile na nepravedne etikete anoreksičnosti, debelima je teže. Na debele se gleda puno ružnije nego na mršave djevojke. Debele se puno ružnije komentira i tretira. Samo što na to više ni ne obraćamo pažnju jer je to normalno.

Znam trenutno jednu osobu koja izgleda bolesno anoreksično. Al ona zbilja ništa ne jede, preživčana je da bi žvakala – samo puši. Očajno izgleda, iako nije to željela, motiv joj nije bio skinuti kile. Već jednostavno nemre jest, nesretna je i jadna. I toj osobi više nitko ni ne komentira mršavost, iz sažaljenja uopće ne spominjemo izgled. Tako da....dok dobivate komentare, dobro je.

Što se tiče klinaca, mislim da je sve to jednako teško. Jučer, danas, sutra - svako vrijeme ima nešto svoje, ne bih se usuđivala govoriti kome je teže. Težak je pubertet, prije svega. Iako na svu sreću nisi toga svjestan u pubertetu. Barem većina nije. Kasnije, iz normalne perspektive, skužiš kojeg si kondora imao u glavi

[kuki]

Ako je današnje društvo baš toliko bolesno, pitam se, kad je onda društvo uopće bilo zdravo?

Dakle, ako je sad bolesno, premisa je da je nekad bilo bitno zdravije?

Gle, kad sam ja bila dijete, nitko nije od mene očekivao da budem seksi. I da sam svoj sedmogodišnji strukić htjela opasati remenom na kojem je štrasom pisalo SEXY, ne bih mogla jer tog nije bilo u toj veličini. Danas možeš vidjet malu ribicu s kockastom školskom torbom i SEKSY kaišem. Meni je to bolesno na način na koji 93. kiflica nije bila bolesna. Iako je bila na razne druge i bolje da dijete ima kaiš na kojem piše seksi i igra se lutkicama-droljicama nego da ga ubiju. Ali nije baš da su to jedine opcije.

[jednokratni klon]

Ti krećeš od premise da je društvo istinski bolesno, ja se s tim ne slažem u potpunosti, mislim da je tu korijen našeg neslaganja.
Ako je današnje društvo baš toliko bolesno, pitam se, kad je onda društvo uopće bilo zdravo?
Vjerujem da je svaka generacija prije nas na pragu svojih tridesetih polako počinjala uviđati dekadenciju društva u kojem je živjela. Pa i punk je morao nekako nastati.

Hm, tu bi već zabrazdili u totalni offtopic. Smatram da klinci danas nemaju nadu, nemaju potrebu za ikakvim buntom, izgubljeni su upravo u tim prevelikim mogućnostima, orijentirani skoro isključivo na materijalne stvari, dezorijentirani jer se nemaju protiv čega pobuniti zapravo. Mogu snimiti kako se šminkaju i okačiti na yt. Ili se prijaviti na Hrvatska traži zvijezdu.

Ali najveći problem je što pokušavamo živjeti na zapadnjački način, a nemamo uvjete za to. Tako da smo uglavnom pokupili smeće sa Zapada i implementirali ga u ovaj naš balkanski otpad. Otud cajke. Kakva je to šizofrenija da dijete istovremeno sluša cajke i Thompsona? Oni ne znaju ni protiv čega se bune. Sve to nije odvojivo od situacije u državi.

[kuki]

dezorijentirani jer se nemaju protiv čega pobuniti zapravo.

Kako to misliš?

[Herp]

Dakle, ako je sad bolesno, premisa je da je nekad bilo bitno zdravije?

Gle, kad sam ja bila dijete, nitko nije od mene očekivao da budem seksi. I da sam svoj sedmogodišnji strukić htjela opasati remenom na kojem je štrasom pisalo SEXY, ne bih mogla jer tog nije bilo u toj veličini. Danas možeš vidjet malu ribicu s kockastom školskom torbom i SEKSY kaišem. Meni je to bolesno na način na koji 93. kiflica nije bila bolesna. Iako je bila na razne druge i bolje da dijete ima kaiš na kojem piše seksi i igra se lutkicama-droljicama nego da ga ubiju. Ali nije baš da su to jedine opcije.

Pa, ako je bolesno cijelo vrijeme, onda bismo se mogli i pomiriti s tim da je to normalno stanje stvari, zar ne?
A ta mala ribica si remen nije kupila sama.

[kuki]

A ta mala ribica si remen nije kupila sama.

A nije ga bome sama ni proizvela, ni reklamirala, ni stavila na policu dućana, ni potrošila milijarde da bi si seksi robicu učinila poželjnom.

[Beta ženka]

Pa, ako je bolesno cijelo vrijeme, onda bismo se mogli i pomiriti s tim da je to normalno stanje stvari, zar ne?
A ta mala ribica si remen nije kupila sama.

Osim ako nije srela vrrrleta.