Koliko je dovoljno, a koliko previše?

[ombia]

[quote="[url=https://trkeljanje.com/viewtopic.php?p=127939#p127939]

U praksi, stvar je sljedeća - zapitaš se bi li s čovjekom kojeg tako svemirski termonuklearno volim mogla biti prijatelj da se isključi taj leptirićki element.

Ovo mi se svidja, lijepo Leteca.

[kuki]

Kemija, ponavljam, traje dvije godine i evoluirala je zato da par ostaje dovoljno dugo zajedno da to pokrije razdoblje trudnoće i dojenja. Kemija je kurac.

Kad kažeš "kemija", misliš samo na onu početnu zaljubljenost ili općenito na strast u odnosu?

[Almost Rosey]

U praksi, stvar je sljedeća - zapitaš se bi li s čovjekom kojeg tako svemirski termonuklearno volim mogla biti prijatelj da se isključi taj leptirićki element.

Ne znam, meni ovo nije dobra (govorim isključivo za sebe!) dijagnostička metoda. Jer, za prijatelje imam jlude s kojima, recimo, ne bih mogla živjeti. Dragi su mi do neba i natrag kao prijatelji, ali u nekim se stvarima razilazimo.

Parovi koji ostare skupa nemaju veze s leptirićima, to mi je jasno. Ali gledam neke parove koji su skupa ostarili i nekad se pitam što su ikad vidjeli jedno u drugom. Pa ne znam je li razlika u mentalnom sklopu, jesu li u pravu oni ili ja, jer bih se ja ubila kad bih imala toliki osjećaj dužnosti prema nekome (tj. nečemu, vezi) koji nadilazi sve naše razliek i razmirice.
Ugh, sad sam se pogubila i ne znam više što hoću reći, bla

[Leteća]

Kad kažeš "kemija", misliš samo na onu početnu zaljubljenost ili općenito na strast u odnosu?

Početnu zaljubljenost.

[Leteća]

Ne znam, meni ovo nije dobra (govorim isključivo za sebe!) dijagnostička metoda. Jer, za prijatelje imam jlude s kojima, recimo, ne bih mogla živjeti. Dragi su mi do neba i natrag kao prijatelji, ali u nekim se stvarima razilazimo.

Parovi koji ostare skupa nemaju veze s leptirićima, to mi je jasno. Ali gledam neke parove koji su skupa ostarili i nekad se pitam što su ikad vidjeli jedno u drugom. Pa ne znam je li razlika u mentalnom sklopu, jesu li u pravu oni ili ja, jer bih se ja ubila kad bih imala toliki osjećaj dužnosti prema nekome (tj. nečemu, vezi) koji nadilazi sve naše razliek i razmirice.
Ugh, sad sam se pogubila i ne znam više što hoću reći, bla

Dobro, dodaj u jednadžbu i mogućnost ugodnog zajedničkog života, pa sve štima.

Ovaj drugi dio ni ja baš previše ne kužim ali nije u pitanju osjećaj dužnosti. Nego smisla.

[rh4ps0dy]

O toj sintagmi "rada na vezi"... Kažu, tko voli svoj posao, neće u životu raditi ni dana. Tak nekak i na to gledam - dok pogledam samu sebe iz tuđe perspektive, ispada da se stvarno trudim, a meni "trud" i "rad" u glavi stvaraju sliku lopatanja po vrelom suncu. A zapravo se osjećam ko da lepršam po livadu. Nekom izvana možda nas dvoje "radimo" na vezi, nama dvoma je sve užitak i nikakav napor.

Ma ta ljubav je ko hod po žici iznad provalije - sve je ok dok se malo bolje ne zagledaš prema dolje.

[Almost Rosey]

Ma ta ljubav je ko hod po žici iznad provalije - sve je ok dok se malo bolje ne zagledaš prema dolje.

Zastrašujuće istinito

[kuki]

Ma ta ljubav je ko hod po žici iznad provalije - sve je ok dok se malo bolje ne zagledaš prema dolje.

Prema pemisiču?

[ombia]

O toj sintagmi "rada na vezi"... Kažu, tko voli svoj posao, neće u životu raditi ni dana. Tak nekak i na to gledam - dok pogledam samu sebe iz tuđe perspektive, ispada da se stvarno trudim, a meni "trud" i "rad" u glavi stvaraju sliku lopatanja po vrelom suncu. A zapravo se osjećam ko da lepršam po livadu. Nekom izvana možda nas dvoje "radimo" na vezi, nama dvoma je sve užitak i nikakav napor.

Ma ta ljubav je ko hod po žici iznad provalije - sve je ok dok se malo bolje ne zagledaš prema dolje.

Ili jedno u drugo.

[baja]

Koliko sam shvatila Argentine i Kine, one su metafora za neku intenzivnu životnu ljubav i strast. To nije baš isto što i Mercedes.

ma nemoj, zašto bi tvoja argentina bila vrijednija, važnija od mog mercedesa ili, avaj, motora

Recimo, djeca. Jedno nema šanse da ima djecu, jedno nema šanse da bude u braku bez djece.

Nomadski život vs. kućica u cvijeću. Jedno želi živjeti s ruksakom na leđima i cestom pod đonom, a drugo kućicu u cvijeću i vrt i pomidore i frezije i roštilje.

Jedno bi posvetilo život alfabetskom i političkom opismenjavanju afričke sirotinje, drugo bi bilo burzovni mešetar i žurilo Manhattanom.

ovakve veze najčešće puknu jer su želje, pa i svjetonazori, dijametralno suprostavljeni
i što si ranije to priznaju tim bolje
ili....

I preživjeli bi svi oni i bez djece i s djecom i seljakanje i vrt i Afriku i Manhattan i ličko selo i Berlin.

Ali, stavimo se u cipele onoga tko je dobio što je htio. Vezu i Manhattan. Da znam da je moj partner morao ubiti dio sebe da bi mogao na Manhattan, neopisivo bi me žuljale te cipele.

...ili će preživjeti ali to onda postaje ono što si ti spominjala; samoubojstvo, a ne kompromis
doduše, postoje ljudi koji su sretni i mrtvi , žrtvovanje je njihovo poslanje i voljan odabir

[karambol]

"Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem."

[vrrrlet]

A ne bereš baš, jerbo nisam temu otvorila radi sebe i svoje veze

Jasno je da je tema o prijateljici.

Zastrašujuće istinito

Jesam li rekao da je tema o prijateljici?

"Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem."

Jel oto pjesma o marohani?

Meni je prošla veza pukla baš zbog želje/neželje za imanjem djece. Sad dok gledam, to je bio samo vrh ledenog brijega, ostatak je bilo potpuno razilaženje svjetonazora na tom polju.

Tko je iskao dijete, ti ili on?

[Almost Rosey]

uh, sad si mi reko. modlock, pls.

oh, no, wait.

[karambol]

Jasno je da je tema o prijateljici.



Jesam li rekao da je tema o prijateljici?



Jel oto pjesma o marohani?


Tko je iskao dijete, ti ili on?

To je jedna univerzalna pjesma u ljubavi prema ........... (upiši sam)

[Leteća]

Nenormalan si!

[nodens]

A da ti konačno pritisneš nekoga uz sebe? Imat ćeš manje pitanja.

A što tebi smetaju moja pitanja? Nisi prisiljena ih ni čitat, a kamoli na njih odgovarat. Osim toga, pitao sam rh4ps0dy, a ne tebe. Želiš li možda i ti nekoliko pitanja?

[Almost Rosey]

Nodens, ne odvlači temu u off. Ako želiš raspravljati o motivaciji za roditeljstvo ili analizirati postove forumaša, slobodan si otvoriti temu.

[Tea Tree]

Postovi o razmnožavanju izdvojeni u novu temu Zašto poželite imati potomka upravo s tom osobom?

[karambol]

Parovi koji ostaju 50 godina zajedno i sretni su zbog toga su iznimka, a ne pravilo. I za to nisu zaslužni nikakvi leptirići, dobar kurac i slične pizdarije.

U praksi, stvar je sljedeća - zapitaš se bi li s čovjekom kojeg tako svemirski termonuklearno volim mogla biti prijatelj da se isključi taj leptirićki element.

Taj se leptirićki element neminovno isključi s vremenom. Kad prođe ta tzv. kemija. No, ta kemija je prilično zajebata stvar jer se može pojaviti i pojavljuje se prema nekome tko naiđe, pojavi se i oduzme sva osjetila. Koliko god silno želi s njom ostati slijedećih 50 godina, sjediti s njom na terasi i kuhati joj kavu/čaj i beskrajno dugo s njom razgovarati, ne može znati sve tajne skrivene u njoj. Koliko nezadovoljstva nakuplja u grudima, koliko je dosadnih trenutaka premostila s njim i progutala sve to u ime osmijeha na licu djeteta... Koliko je puta poželjela otići s nekim tko ju je oborio s nogu i nanovo uzgojio leptiriće u njenoj utrobi. Koliko ih je srela s kojima je mogla pričati onako kako je htjela i maštala, a nije se nikada usudila tako pričati s njim - iz obzira, straha, podcjenjivanja, dosade?
Koliko je drugih lovaca u njoj vidjelo ono što je nudila i htjela pokazati dok je dosadni suprug uživao u svakodnevici tretirajući je jednako kao dobar klizni ormar u sobi?
Koliko je dovoljno trpjeti takvo stanje, koje u svojoj biti nije loše? Supružnik je, na koncu, samo dosadan. Kao, kako kaže jedan od cijenjenih forumaša, kolega na poslu koji ne galami, ne smrdi i ne ždere smrdljive sendviče...
Koliko je previše takve vrste (s)trpljenja?
Jesu li u takvom slučaju dvoje ljudi prijatelji? Partneri? Ili samo suputnici u, opet navodim tuđe riječi, i suvozači u rally autu koji žele završiti utrku i proći kroz cilj?
Da pokušam sažeti - koliko strpljenja, žrtve, tolerancije, trpljenja i sebičnosti postoji u nekoj vezi u kojoj naočigled sve perfektno štima, a ipak ne štima? Moj je dojam kako takvih veza ima jako puno.

[Emericzy]

Koliko je previše takve vrste (s)trpljenja?
Jesu li u takvom slučaju dvoje ljudi prijatelji? Partneri? Ili samo suputnici u, opet navodim tuđe riječi, i suvozači u rally autu koji žele završiti utrku i proći kroz cilj?
Da pokušam sažeti - koliko strpljenja, žrtve, tolerancije, trpljenja i sebičnosti postoji u nekoj vezi u kojoj naočigled sve perfektno štima, a ipak ne štima? Moj je dojam kako takvih veza ima jako puno.

Hmmm... meni je to lažna slika.

Naime, ako je riječ o stvarnom trpljenju onda je to ipak loša veza ili brak. Poanta dobre veze, veze u kojoj je ljubav preživjela, pustila korijenje i nabacila koju komotnu kilu, jest da takve stvari nisu trpljenje.

Mene ne smeta što mi žena nakon tridesetak godina braka gleda serije koje mene ne zanimaju. Štoviše, raduje me kad vidim da je koja na programu i podsjetim ju. Dok ju ona gleda, ja iza nje sjedim za kompjutorom i forumašim. Što je u tome loše?

Ženu mi ne smeta što ja jedem stvari od kojih se njoj diže želudac. Štoviše, neke od njih je naučila praviti i veselo će ih skuhati. Hladetinu je čak zavoljela i sad pola ona pojede. One dvije-tri koje su joj baš odbojne, ja nastojim ne jesti baš pred njezinim nosom. Osobito ako imaju jak miris, kao npr. razni curryji.

Navikli smo na različite spavačke navike. I tako dalje.

Nema dosade. Jer, jebiga, nismo dosadni ljudi. U onome što nam je zajedničko, zabavni smo jedno drugome. Ono što nam nije zajedničko nastojimo raditi tako da jedno drugoga ne ometa.

Jedna od odlika ljubavi jest voljno, bezbolno prihvaćanje 'drukčijosti', pa čak i mana. Bez posebnog trpljenja. Potreban je obično neki vrlo jak i trajan vanjski faktor koji će situaciju poremetiti u tolikoj mjeri da se počne javljati međusobna iritacija. Ali, to je funkcioniranje pod stresom; to nije svakodnevnica. A i to se nekako prevlada.

Čim u vezi ima malo jača doza iritacije, bojim se da tu stvari ne štimaju.

[ombia]

A jel bi vam ili tebi bilo dosadno da taj isti brak nisi visekratno zacinio sa strane?
Bez ikakve osude, ali neki brakovi bas zbog skoka preko ograde i izbjegnu smrtonosnu monotoniju.
Ili barem ona strana u braku koja vise tendira nakon nekog vremena se dosadjivati.
Mislim lako je ne biti mi dosadno ak sam zanimaciju potrazio sa strane.
Pravi izazov je cini mi se da brak ne postane dosadan a BEZ tih hobija.

[Tupelo]

U onome što nam je zajedničko, zabavni smo jedno drugome. Ono što nam nije zajedničko nastojimo raditi tako da jedno drugoga ne ometa.

Upravo ovo sam mislila kad sam pisala o prihvaćanju partnerove i razvijanju vlastite samohodnosti.

Meni je ovo iznimno bitno u odnosu.
Jako jako jako mi je potrebno da nastavim "postojati" u odnosu. Da se ne izgubim u nekakvom "mi".
Potreban mi je i partner koji tako funkcionira.
Ne bih mogla biti s osobom koja ne zna "sama guštati u svojim guštima". Takvi ljudi se prečesto pokažu jako dosadnima.

[Lastan]

Pravi izazov je cini mi se da brak ne postane dosadan a BEZ tih hobija.

Možda si u pravu. Ali ja nekako ne smatram da baš sve u životu mora biti izazov.

Zgodno je to sa stvarima kod kojih možeš pokušavati opet i opet. Recimo, dopizdio mi je svakodnevni put do posla pa sad imam izazov: ne smijem stati ni na jednu pukotinu na asfaltu. Ako ne uspijem danas, možda ću sutra. Ali ne ovisi mi život o tome (da imam OCD, bila bi to druga priča ).

Ako si u vezi i želiš da ona uspije, onda se držiš toga. Jer je neuspjeh nešto skuplji.
Dodavanje novih pravila - bez ruku, bez izleta, bez šarplaninca - samo ti komplicira stvari.
Ako imaš uspješnu vezu, imaš uspješnu vezu. Kako god da do nje dođe i kojim je god sredstvima održavaš.

[karambol]

Hmmm... meni je to lažna slika.

Naime, ako je riječ o stvarnom trpljenju onda je to ipak loša veza ili brak. Poanta dobre veze, veze u kojoj je ljubav preživjela, pustila korijenje i nabacila koju komotnu kilu, jest da takve stvari nisu trpljenje.

Čim u vezi ima malo jača doza iritacije, bojim se da tu stvari ne štimaju.

Možda iritacije nema. Prijatelj se rastaje. Sve je, gledano izvana, u najboljem redu. Oboje zaposleni, dvoje djece, novi stan, zajednički kredit. Zajedno 15 godina. Ona je našla nekoga tko ju "razumije, čita iz duše, vidi u njenim očima sve što ona želi pokazati"... Opet se ne mogu oteti dojmu kako ima mnogo "igrača" koji traže upravo takve, nezadovoljne i bračnim životom učahurene žene...
On, pak, nikada niti pomislio nije da pruža manje od onoga što ona očekuje. Mislio je, kao i mnogi, kako je to što sudjeluje - dovoljno.
Njoj je žao, on je povrijeđen. Deprimiran i afektivan i u takvom stanju donosi odluku o razvodu.
Ovo pitanje naslovnog posta je on postavio meni. Kaže da ju voli. Da voli djecu i život koji je imao, ali ne može prijeći preko osjećaja da je izdan. Pitanje je tko je izdan? Ona, vjerujem, misli kako je ona izdana od njega. Nedostatkom pažnje, uhodanim predvidivim danima gdje je izgledalo da je njemu super i da može tako godinama trajati.
Pita me je li preljub previše? I koliko je nezadovoljstva dovoljno da učiniš takav korak? Kao da je njemu bilo sve sjajno?
Jebiga, kad se takve stvari dogode uvijek se vrte slična ili ista pitanja.
Ne očekujem definitivan odgovor. Samo tražim inspiraciju i modalitet kako ću s njim pričati na slijedećoj kavi...

[vrrrlet]

Ne očekujem definitivan odgovor. Samo tražim inspiraciju i modalitet kako ću s njim pričati na slijedećoj kavi...

Kavi? Situacija više zove na rakijicu... Ne bih se usudio davati zaključke na osnovu šturih informacija, to ponekad nije mudro čak i kad "znaš" aktere priče, ali ako je pitanje tko je izdan, a tko izdajica, onda možemo reći da su izdana djeca, a izdajice su oni oboje.

Sramotno je da on godinama nije vidio kako njoj nešto dubinski fali, i sramotno je što mu ona to godinama nije rekla. Nisu sposobni za to, a sposobni su za ODGAJANJE DJETETA. Što je slijedeće, 'oćemo takvima dati vlakove i avione da nam voze? Da nam prešute da nema dovoljno goriva za preletjeti do obale iz samo njima znanog razloga?

-Kočničarko, koči, uskoro stižemo u Split, a i krava je na pruzi.

-Oooovaj, kočnice su nam ispale još u Karlovcu.

-Š'o nis' rekla jebem te mutavu?

-Nisam 'tjela kvarit zabavu... pa šta, produžit ćemo do Bačvica i uletiti u stilu na picigin.