Tupelo » wrote:
Naravno da će takvih situacija biti, ali pokušat ću ih agrumentirati s malo više od "odrasli/djeca" podjele.
Mislim, ako već mora ići spavati u 8, onda ću dati sve od sebe da joj objasnim da raste i da joj je san potreban.
Dodatno, potrudit ću se da broj situacija s dvostrukim kriterijima svedem na što je moguće manju mjeru.
Jebiga

, to je, valjda, sastavni dio onog "život ti se promijeni" paketa.
Ma slažem se ja s tobom, al' kažem, kroz odgoj i odrastanje bit će tih i takvih situacija, vjerojatno i više nego što mi sad mislimo.
I sad ovisi o djetetu, neka djeca prihvaćaju objašnjenje bez puno drame, neka druga su tvrdoglava i biti će još tisuću i jedno potpitanje, inaćenje, pravljanje da ne razumiju.
Koliko, do kad i kako čovjek takvom djetetu može baš sve, svaku sitnicu, objasniti, ja ne znam.
Bojim se da se ponekad jednostavno dogodi ono famozno i kritizirano- "zato i dosta".
Ne znam, moja je još premala za takve stvari, al' ne mogu se zakleti da ću uvijek, u svakoj sekundi biti dovoljno odmorna, smirena i staložena za beskrajna objašnjavanja.
To je loše, potpuno sam svjesna toga, ali gledajući kako su se stvari u samo cca zadnjih 6 mjeseci okrenule na glavu kužim da jednostavno nisam sposobna biti uvijek i do kraja savršena i pratiti teoriju do u slovo.
Mene osobno je to sve zateklo.
Ni jedno tuđe iskustvo i priča nisu me uspjeli pripremiti na ono što se, praktički preko noći dogodilo- beba je postala dijete.
I sve što mogu je učiti uz nju, a mislim da ću oboliti na živce ako si ne budem dozvolila ništa osim "savršenog" odgoja.