nemam pojma gdje ću točno jesti, s obzirom da ne smijem jesti ništa
vjerojatno ću za sebe ponijet litru rižinog mlijeka i ispeć si kukuruzni kruh za ta dva dana : 50 kila s krevetom:
Putovanja, izleti - dojmovi i preporuke
Gugenheim, pišem pamtim! fala !
nemam pojma gdje ću točno jesti, s obzirom da ne smijem jesti ništa
vjerojatno ću za sebe ponijet litru rižinog mlijeka i ispeć si kukuruzni kruh za ta dva dana : 50 kila s krevetom:
nemam pojma gdje ću točno jesti, s obzirom da ne smijem jesti ništa
vjerojatno ću za sebe ponijet litru rižinog mlijeka i ispeć si kukuruzni kruh za ta dva dana : 50 kila s krevetom:
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
http://www.celiactravel.com/blog/new-gl ... ice-italy/Pješčana » wrote:Gugenheim, pišem pamtim! fala !
nemam pojma gdje ću točno jesti, s obzirom da ne smijem jesti ništa
vjerojatno ću za sebe ponijet litru rižinog mlijeka i ispeć si kukuruzni kruh za ta dva dana : 50 kila s krevetom:
ajme Karambol 
hvala ti puno!
nije mi palo na pamet :nepametna: da uopće pokušam to guglati.
nekako sam primjenila standarde okoline i na druge zemlje
odlično, hvala još jednom!
hvala ti puno!nije mi palo na pamet :nepametna: da uopće pokušam to guglati.
nekako sam primjenila standarde okoline i na druge zemlje
odlično, hvala još jednom!
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
Mislim da smijes jesti ribu, a ribu s povrcem ces naci u restoranima.Pješčana » wrote:Gugenheim, pišem pamtim! fala !
nemam pojma gdje ću točno jesti, s obzirom da ne smijem jesti ništa
vjerojatno ću za sebe ponijet litru rižinog mlijeka i ispeć si kukuruzni kruh za ta dva dana : 50 kila s krevetom:
K tome ima i vegenaski restorancic i tamo imaju gluten free stvari...ma da, samo ne smijem biljno ulje, hidrogenizirano biljno ulje, gluten, moram paziti na količinu masti koje unesem u danu..a to sve otežava jedenje po restoranima.
da tražim da me puste u kujinju dok mi spremaju večeru?
da tražim da me puste u kujinju dok mi spremaju večeru?
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
Danas sam posjetila Ljubljanu. Ugodan grad, ljubazni ljudi, hladno i sivo vrijeme.
Skupa vinjeta, ugodna atmosfera, sve našla iz prve. Puno preglednija od Zagreba.
Skupa vinjeta, ugodna atmosfera, sve našla iz prve. Puno preglednija od Zagreba.
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
Provela sam par dana u Sarajevu. nije mi prvi put da sam tamo bila, pa nisam bila pravi turist, nego više, onako, ležerno.
pikli smo jedan jesenji vikend, prepun kiše i magle i oblaka. na stranu to, ostalo je bilo baš kako treba.
Sarajevo kakvo je nekad bilo nažalost ne znam, prvi put posjetila sam ga za vrijeme faxa, a dotad je ta atmosfera o kojoj se pričalo već isčezla.
Danas, Sarajevo je topao grad, pun turista.
Ono što me iznenadilo, i priznajem da nisam savladala do kraja tu činjenicu, je količina zamotanih žena i curki.
Rečeno mi je da mnoge žene dobivaju novce za pokrivanje u kavnosti, od strane arapskih organizacija.
Hrana je toliko jeftinija, da sam se osjećala ko gastarbajter u RH. Voće, zrelo mirisno i fino, upola jeftinije nego kod nas.
Hrana, prefina i sočna i mami. Tamo nikad ne bih uspjela biti na nekoj dijeti.
Ljudi..taksisti su super, prodavači na Baščaršiji su uglavnom dragi i ležerni. Na tri dana, koliko sam dolje bila, to zvuči baš dobro, i bila sam svjesna vlastite metle dok sam gledala njihovo "lako ćemo", ali ne bih mogla živjeti u takvoj sredini.
Sarajevo ima dosta toga za pokazati, ali teško je doći do informacija. Ja sa pokušala posjetit utvrdu iznad grada, Žutu kulu/Jajce kasarnu, nije bilo mrtve šanse nać nešto pametno na internetu. na kraju mi je jedan taksist rekao da je to razoreno, da se nema niš za vidjet, ali da ima malo iznad kavana na Zmajevcu.
Baščaršija je standardno turistička meka. Jako mi se sviđaju ljetne bašče, i orijentalni ugođaj.
Dobro su turistički usmjereni i masa stvari se prodaje, i tu bismo trebali učiti od Bosanaca.
Ako idete tamo, preporučam Peticu na Baščaršiji za dobre ćevape i piletinu u mom slučaju, a za pite odite do pita Pod sačem. Osoblje je ljubazno, cijene su prihvatljive, hrana svježe pripremljena i pakiraju nepojedeno za van.
Mjesto koje mi je sjelo za popit kavu, a da nije klasična kavana, je Rahatlook, pored Jevrejske knjižnice. Ima divnu ljetnu bašču, kuha se dobra bosanska kava, i nude se sokovi od ruže i zove, baklave i rahat lokumi. svi konobari su jako ljubazni, prihvaćaju se marke i euri.
Posjetili smo i Sarajevsku pivaru, u čijem dućanu rade ljubazni ljudi, i prodaju pivo po upola nižim cijenama nego ovdje.
Zanimljivo, sve radi i nedjeljom, barem do pol 12, ako ne i cijeli dan.
ovo dolje je Inat kuća. priča ide da je vlasnik odbio srušiti kuću, pa ju je kamen po kamen preselio na drugu stranu Miljacke. Koja, usput, nije baš rijeka, više potok, al ajde.
pikli smo jedan jesenji vikend, prepun kiše i magle i oblaka. na stranu to, ostalo je bilo baš kako treba.
Sarajevo kakvo je nekad bilo nažalost ne znam, prvi put posjetila sam ga za vrijeme faxa, a dotad je ta atmosfera o kojoj se pričalo već isčezla.
Danas, Sarajevo je topao grad, pun turista.
Ono što me iznenadilo, i priznajem da nisam savladala do kraja tu činjenicu, je količina zamotanih žena i curki.
Rečeno mi je da mnoge žene dobivaju novce za pokrivanje u kavnosti, od strane arapskih organizacija.
Hrana je toliko jeftinija, da sam se osjećala ko gastarbajter u RH. Voće, zrelo mirisno i fino, upola jeftinije nego kod nas.
Hrana, prefina i sočna i mami. Tamo nikad ne bih uspjela biti na nekoj dijeti.
Ljudi..taksisti su super, prodavači na Baščaršiji su uglavnom dragi i ležerni. Na tri dana, koliko sam dolje bila, to zvuči baš dobro, i bila sam svjesna vlastite metle dok sam gledala njihovo "lako ćemo", ali ne bih mogla živjeti u takvoj sredini.
Sarajevo ima dosta toga za pokazati, ali teško je doći do informacija. Ja sa pokušala posjetit utvrdu iznad grada, Žutu kulu/Jajce kasarnu, nije bilo mrtve šanse nać nešto pametno na internetu. na kraju mi je jedan taksist rekao da je to razoreno, da se nema niš za vidjet, ali da ima malo iznad kavana na Zmajevcu.
Baščaršija je standardno turistička meka. Jako mi se sviđaju ljetne bašče, i orijentalni ugođaj.
Dobro su turistički usmjereni i masa stvari se prodaje, i tu bismo trebali učiti od Bosanaca.
Ako idete tamo, preporučam Peticu na Baščaršiji za dobre ćevape i piletinu u mom slučaju, a za pite odite do pita Pod sačem. Osoblje je ljubazno, cijene su prihvatljive, hrana svježe pripremljena i pakiraju nepojedeno za van.
Mjesto koje mi je sjelo za popit kavu, a da nije klasična kavana, je Rahatlook, pored Jevrejske knjižnice. Ima divnu ljetnu bašču, kuha se dobra bosanska kava, i nude se sokovi od ruže i zove, baklave i rahat lokumi. svi konobari su jako ljubazni, prihvaćaju se marke i euri.
Posjetili smo i Sarajevsku pivaru, u čijem dućanu rade ljubazni ljudi, i prodaju pivo po upola nižim cijenama nego ovdje.
Zanimljivo, sve radi i nedjeljom, barem do pol 12, ako ne i cijeli dan.
ovo dolje je Inat kuća. priča ide da je vlasnik odbio srušiti kuću, pa ju je kamen po kamen preselio na drugu stranu Miljacke. Koja, usput, nije baš rijeka, više potok, al ajde.
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
Bila sam u Trogiru i na Čiovu. Mostovi, jebali majku 
Trogir je na otoku, Čiovo je na otoku do. miljon turista, apartmanizacija je pojela taj otok, i postoji jedan (1) most koji vodi od Trogira do Čiova i jedan (1)most koji vodi od kopna do Trogira. plus svi turisti pješaci odluče prelaziti cestu ko što prelaze vlastiti dnevni boravak.
bilo je vruće, ali nije bilo sparno. cijenim kad mi se koža ne vlaži od disanja.
more na Čiovu je tako divno čisto. moram pohvaliti nekog lokalnog jer u dijelu di sam ja bila, uredili su šetnicu, pa sam mogla šetati, dok su zgodni strani joggeri trčali pored mene.
Što se tiče atmosfere, na Čiovu su svi bili dobre volje od teta u dućanu do stranaca na plaži s kojima sam malo pričala. sve je nekako bilo dobro.
u Trogiru, however, sam uspjela odabrati mjesto za kavu kod najnadrkanije konobarice, koja je na svaku moju rečenicu okretala očima i tiho uzdahnula, toliko očito da sam ju išla pitati je li sve u redu s njom i sa mnom i mojm narudžbom. nije joj ni sjelo što sam naručila produženi espresso, a ona donijela kapučino koji sam odbila uzeti. ali onda sam vidjela da su pored mene sjeli neki drugi gosti, i jednako je zavrtila očima kad su rekli da bi samo popili nešto a ne bi jeli (to je pizzeria naime). ja sam baš čitala neku knjigu od Louise Hay i konobarica nije imala šanse. zatrpala sam ju ljubaznošću. zaključila sam da sam ja možda najbolje što joj se taj dan desilo, pa sam joj toliko govorila hvala i molim da se počela smiješiti.
toliko o Trogiru.
put nazad.
jebale ih one serpentine te ih jebale, živce sam ostavila na njima jer sam vozila do Čiova po mraku, u autu koji nije moj i s kojim se nisam stigla upoznati. zato sam odlučila vratit se drugim putem na autocestu, preko Kaštela. tamo nema serpentina. moja greška je bila što sam se ja, kad se pojavio znak za Zagreb/Dubrovnik, preselila ispod te table i vozila, a nisam bila spojena na kolektivnu svijest da znam da to nema veze, i da mogu voziti i desnom stranom.
onda sam gledala kako mi, nezagrepčanki, jebu mater, trube i pokazuju prstom i cijelom rukom svi neki sa splitskim tablicama
jer sam vozila auto sa zg tablicama.
put je bio odličan, i tamo i nazad, divan dan, dobra cesta, neprevelika gužva. tamo kava u Grabovcu, di teta konobarica nosi uniformu i silno je ljubazna, a na povratku sam stala točit plin, i gospon me pita koliki je rezervoar.
Ne znam, rekoh, nije moj auto, posudila sam od prijatelja.
To mora da je neki poseban prijatelj, reče od odlučno, ja ni svojoj ženi ne dam da vozi moj auto.
Ljudi
dan i pol mora baš lijepo čini čovjeku.
Trogir je na otoku, Čiovo je na otoku do. miljon turista, apartmanizacija je pojela taj otok, i postoji jedan (1) most koji vodi od Trogira do Čiova i jedan (1)most koji vodi od kopna do Trogira. plus svi turisti pješaci odluče prelaziti cestu ko što prelaze vlastiti dnevni boravak.
bilo je vruće, ali nije bilo sparno. cijenim kad mi se koža ne vlaži od disanja.
more na Čiovu je tako divno čisto. moram pohvaliti nekog lokalnog jer u dijelu di sam ja bila, uredili su šetnicu, pa sam mogla šetati, dok su zgodni strani joggeri trčali pored mene.
Što se tiče atmosfere, na Čiovu su svi bili dobre volje
od teta u dućanu do stranaca na plaži s kojima sam malo pričala. sve je nekako bilo dobro.u Trogiru, however, sam uspjela odabrati mjesto za kavu kod najnadrkanije konobarice, koja je na svaku moju rečenicu okretala očima i tiho uzdahnula, toliko očito da sam ju išla pitati je li sve u redu s njom i sa mnom i mojm narudžbom. nije joj ni sjelo što sam naručila produženi espresso, a ona donijela kapučino koji sam odbila uzeti. ali onda sam vidjela da su pored mene sjeli neki drugi gosti, i jednako je zavrtila očima kad su rekli da bi samo popili nešto a ne bi jeli (to je pizzeria naime). ja sam baš čitala neku knjigu od Louise Hay i konobarica nije imala šanse. zatrpala sam ju ljubaznošću. zaključila sam da sam ja možda najbolje što joj se taj dan desilo, pa sam joj toliko govorila hvala i molim da se počela smiješiti.
toliko o Trogiru.
put nazad.
jebale ih one serpentine te ih jebale, živce sam ostavila na njima jer sam vozila do Čiova po mraku, u autu koji nije moj i s kojim se nisam stigla upoznati. zato sam odlučila vratit se drugim putem na autocestu, preko Kaštela. tamo nema serpentina. moja greška je bila što sam se ja, kad se pojavio znak za Zagreb/Dubrovnik, preselila ispod te table i vozila, a nisam bila spojena na kolektivnu svijest da znam da to nema veze, i da mogu voziti i desnom stranom.
onda sam gledala kako mi, nezagrepčanki, jebu mater, trube i pokazuju prstom i cijelom rukom svi neki sa splitskim tablicama
jer sam vozila auto sa zg tablicama.put je bio odličan, i tamo i nazad, divan dan, dobra cesta, neprevelika gužva. tamo kava u Grabovcu, di teta konobarica nosi uniformu i silno je ljubazna, a na povratku sam stala točit plin, i gospon me pita koliki je rezervoar.
Ne znam, rekoh, nije moj auto, posudila sam od prijatelja.
To mora da je neki poseban prijatelj, reče od odlučno, ja ni svojoj ženi ne dam da vozi moj auto.
Ljudi
dan i pol mora baš lijepo čini čovjeku.
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
Bila sam na tom potezu preko nekoliko puta pa mi je ovo sve manje više poznato. Znaš, ponadala sam se da ćeš napisati neku reportažu s mjesta na kojem nisam bila pa da ću htjeti još podataka, tako da i ja odem tamo.
Ali, moram ovog čovca komentirati. 
Imam tako bisera od frenda koji je strašno principijelan kad je u pitanju tuđi auto. Jednom je trebao nekamo po dijelove od vlastitog polumrtvog auta i htio da ga vozim na drugi kraj grada usred mog radnog vremena. Nije htio ni čuti za ključeve od auta, rađe je otišao javnim prijevozom. 
Ali, moram ovog čovca komentirati.
Čuj ni ženi ne da.Pješčana » wrote: To mora da je neki poseban prijatelj, reče od odlučno, ja ni svojoj ženi ne dam da vozi moj auto.
Ljudi
Imam tako bisera od frenda koji je strašno principijelan kad je u pitanju tuđi auto. Jednom je trebao nekamo po dijelove od vlastitog polumrtvog auta i htio da ga vozim na drugi kraj grada usred mog radnog vremena. Nije htio ni čuti za ključeve od auta, rađe je otišao javnim prijevozom. možda je svjestan kako vozi
inače ne vozim tuđe aute, osim ovog tuđeg ponekad. problem je, kad si u tuđem u prometu, ne možeš od prve naći trubu dok ti neki izlijeće s odmorišta i skoro te stera s ceste, a ja za to vrijeme lupam po cijeloj konzoli i palim žmigavce i brisače i duga svjetla
inače ne vozim tuđe aute, osim ovog tuđeg ponekad. problem je, kad si u tuđem u prometu, ne možeš od prve naći trubu dok ti neki izlijeće s odmorišta i skoro te stera s ceste, a ja za to vrijeme lupam po cijeloj konzoli i palim žmigavce i brisače i duga svjetla
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
Zato smo i kupili moped.Pješčana » wrote:Bila sam u Trogiru i na Čiovu. Mostovi, jebali majku
Mogla si i reći da stižeš.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
Taj frend vozi 100-110 po autoputu, po lijevoj traci i čudi se što mu se svi nabijaju u guzicu, trube i blendaju. U čemu je problem?
U davna vremena kad sam imala Punta, onog najjadnijeg, mislim da je motor bio 1.2, tako nešto, dogovorim se ja s njim i ženom mu da idemo na neki izlet. Oni friško kupili Golfa V, tada najnoviji. Pokušala sam se izboriti da idemo mojim autom, stalno napominjući kako je moj brži. Zapravo sam znala da će nam trebati par sati da za mjesto udaljeno 100 km.
Dobro, malo ti treba da se navikneš na tuđi auto, ali nije neka frka. Kad jednom popališ sve što ti ne treba, skužiš gdje je što, bitno da radi. Nezgodno je ako voziš tuđi auto od 2.500 ccm i taman se zalaufaš kad skužiš da truba uopće ne radi.
U davna vremena kad sam imala Punta, onog najjadnijeg, mislim da je motor bio 1.2, tako nešto, dogovorim se ja s njim i ženom mu da idemo na neki izlet. Oni friško kupili Golfa V, tada najnoviji. Pokušala sam se izboriti da idemo mojim autom, stalno napominjući kako je moj brži.
Zapravo sam znala da će nam trebati par sati da za mjesto udaljeno 100 km. Dobro, malo ti treba da se navikneš na tuđi auto, ali nije neka frka. Kad jednom popališ sve što ti ne treba, skužiš gdje je što, bitno da radi. Nezgodno je ako voziš tuđi auto od 2.500 ccm i taman se zalaufaš kad skužiš da truba uopće ne radi.
da znaš da sam vas se i sjetila, ali put je uletio na ho ruk, a tamo sam bila bez neta. subota, nedjelja popodne, i put nazad. da je bilo duže, nekako bih se javila.Margarita » wrote: Zato smo i kupili moped.
Mogla si i reći da stižeš.
ti si tamo pa znaš ( a vidim i Čajna zna)- kakve su to tamo ceste?
ne znaš pod koliko stupnjeva ide u kojem smjeru i koliko strmo na sve strane, a usko da se auti ne mogu mimoići, a sa strane visoke kamene ograde i čempres povrh iii pješaci i sparkirani auti i trešnja na kraju mopedi koji voze "neće mene".
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
Žmirim kad Pero vozi.Pješčana » wrote: na kraju mopedi koji voze "neće mene".
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
Ohooo, vidim ja da se ti nisi vozila po Makarskoj rivijeri i južnije.Pješčana » wrote: da znaš da sam vas se i sjetila, ali put je uletio na ho ruk, a tamo sam bila bez neta. subota, nedjelja popodne, i put nazad. da je bilo duže, nekako bih se javila.
ti si tamo pa znaš ( a vidim i Čajna zna)- kakve su to tamo ceste?
ne znaš pod koliko stupnjeva ide u kojem smjeru i koliko strmo na sve strane, a usko da se auti ne mogu mimoići, a sa strane visoke kamene ograde i čempres povrh iii pješaci i sparkirani auti i trešnja na kraju mopedi koji voze "neće mene".
Po magistrali, jasno. Ili recimo od Makarske prema unutrašnjosti, Vrgorac i taj potez. Nakon vožnje po tim cestama, posebno ako je noću, imam grč u ramenima jer ni u jednom trenutku nisam opuštena.
jednom sam vozila do Cavtata i nazad, prije Dalmatine jel to se to računa? išla sam po obali.
ali imam slična iskustva po ličkim cestama, gdje dosta slobodno voze lokalci. isto tako, slobodno voze po Hvaru, a ni područje Šibenika nije im strano.
: potiskuje:
jel to se to računa? išla sam po obali.ali imam slična iskustva po ličkim cestama, gdje dosta slobodno voze lokalci. isto tako, slobodno voze po Hvaru, a ni područje Šibenika nije im strano.
: potiskuje:
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
apsolutno najgora cesta po kojoj sam vozila je do belog na cresu. širine za jedan auto (svakih 300-njak metara utor za mimoilaženje), zavoji uzbrdo-nizbrdo, s jedne strane stijene, s druge provalija. a netko mora u rikverc. gledaš u brojač kad će proći tih 4 km označenih znakom "munje", a onda shvatiš da znakove stavljaju kumulativno 
jer očito nema takvog s većim brojem
a najgori vozači, istra. tamo nema obitelji u kojoj netko nije poginuo ili se barem skršio
jer očito nema takvog s većim brojem a najgori vozači, istra. tamo nema obitelji u kojoj netko nije poginuo ili se barem skršio
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
Je, gadna je. Ali najstrmija i najprovalijastija mi je ona između Chiavenne i St. Moritza. Još se ogledavaš da se ne stušti mećava.blaze » wrote:apsolutno najgora cesta po kojoj sam vozila je do belog na cresu.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
Ah...treba poći iz Sarajeva u Crnu Goru...e, to je lijepa avantura...ili još bolje do Albanije...Margarita » wrote: Je, gadna je. Ali najstrmija i najprovalijastija mi je ona između Chiavenne i St. Moritza. Još se ogledavaš da se ne stušti mećava.
Nije za baciti ni Ukrajina, a ni Rumunjska...
Za motoriste svakako preporučam cestu kroz Lučko prema Gornjem Stupniku...
Joooj, kako sam ovo zaboravila.karambol » wrote:
Ah...treba poći iz Sarajeva u Crnu Goru...e, to je lijepa avantura...ili još bolje do Albanije...
Može kroz istočnu Hercegovinu da ne bude po magistrali? Magistrala tek po dolasku u Crnu Goru. Pa naravno. Po magistrali je dosada živa, umro je tamo duh avanturizma...Tea Tree » wrote: Joooj, kako sam ovo zaboravila.
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 19 guests