Stitch » wrote:
Objasnit ću ukratko, već je kasno.
Svakoga tko mi govori o toj "jedinoj i svemirskoj ljubavi" i podmeće mi priču "Isusebože, kako smo se mi voljeli" pitam jednu jedinu stvar - koliko si vremena i truda uložio da opet budete zajedno? Znam zilijun takvih slučajeva i odgovor beziznimno glasi - ništa. Ali glavno da se cmizdri i kuka. To držim sebičnim i jeftinim izvlačenjem od života. Takve osobe uživaju u tome da su na nekakvom emotivnom dnu i u biti crpe tuđu energiju, hrane se njome. Ne želim to slušati jer nisam ničija štaka. Dođem poslije prekida, pomognem ako mogu, ali, brate mili, to ne može trajati mjesecima i godinama. Užas.
Kad sam pročitala knjigu "Zima za dvoje" kako glasi prijevod djela "Notebok" a po kojoj je kasnije snimljen i film zbog kojeg plaču i oni malo tvrđi, ja sam se zatekla samo tom kategoričnošću glavnog junaka da ne postoji druga žena u njegovom životu i to niti prije niti poslije ove jedne jedine i jedinstvene. Bilo mi je nevjerojatno. Ni sad ne ubirem kako? ma kako je moguće da se nijedna žena nije pokazala vrijednom ili bar zanimljivom da se u njemu pokrenu mehanizmi i prorade emocije, da se napaja ljubavlju barem još jedne koje mu može dati isto to ili isto a drugačije?
Ne sugeriram, niti u primisli nemam ideju da je to crno-bijelo i da ili imaš jednu ljubav ili milijun ljubavi..Jednostavno vjerujem da se čovjek s vremenom uči , nadopunjava, brani ili kako god emocijama i da ga one nose i daju mu pogon, ali da bi bio jači, mora, mislim da jednostavno mora imati još nekog u životu iz čega će sve od te energije prikupljati. Oću reći , ne mora se biti promiskuitetan ili bez kriterija ulaziti u kojekave leteće, prolazne ili one night stand...veze. Međutim, ta svemirska ljubav mi je jasna samo u slučaju da ta "ona prava" bud prekinuta nekom silom tj smrću pa da izazove šok ili neku vrstu emotivne paralize pa se takav ne može predati novim iskustvima ljubavi.
No, dobro, nisam ja iskusila tako nešto a nisam ni vidila oko sebe sličan slučaj pa pričam iz svog kuta gledanja. Međutim i iz tog mog kuta postoji mogućnost druženja i ostvarivanja kontakata s bivšima, kako sam rekla "bog, kako si, lijepo te vidjet" a pri tome ne osjećati ranu zbog više ili manje bolnog negdašnjeg prekida.
Ipak, pjesmica je ko pjesmica takva kakva je i znam da oko nas hodaju neki sa svojim tajnim željama da još jednom taknu, zagrle, prošetaju, popiju čaj s nekom bivšom/bivšim fatalnim...
