Od čega želite umrijeti?

[schmokljan]

Osobno, preferiram infarkt. Brzo i jednostavno rješenje.

Rakonja je naporan, iscrpljuje emotivno i fizički, a okolini, s vremenom, postajete teret. Oni kojima ne postajete - nisu niti vrijedni spomena. Proces starenja je zloćudan sam po sebi - a rakonja ga dodatno naglašava. Kao da se nama, i svim našim nastojanjima, zlobno podsmjehuje.

Demencija nije loša opcija ukoliko podrazumijeva potpuni zaborav - ali takve savršene demencije gotovo da nema - uvijek dolaze trenuci lucidnosti koji razotkrivaju svu bijedu naše ljudske egzistencije.

Smrt u nekoj nesreći je gotovo uvredljiva - ima sličnosti s infarktom, ali na infarktu smo ipak radili godinama.

Što vi mislite? Jer, ne zaboravimo, život je samo priprema za smrt.

[Aristocat]

Da, smrt u nesreci je tako nedostojanstvena. Mislim, zamisli, ono, lupi te auto/moror/traktor/kombajn/.
Nakon toga te nadju krvavog, naocale ti stoje nakrivo, ruka izokrenuta naopako ili o kakve li neestetike u recimo oku koje se drzi na zilici koja se probija kroz pukotinu lubanje ili nedajboze da te nadju bez jedne cipele.

Zaista ruzan prizor. Jos ako si nedaj boze krvav. Neoprostivo. Mislim, sve puno fleka. Grozno.

Nacin umiranja? Sto ja znam...? Vjesanje je tako priprosto. Otrov, hmmm, izaziva grcenje cini mi se.
Pad sa desetog kata? Well, to je tako neuroticno.
Pistolj? Ocajnicki
Utapanje? Jok. Isuvise naduveno.

Eto ga sad. Sad si mi dao razmisljati? Hm... da ... stvarno....

[schmokljan]

Samoubojstvo nisam stavio kao opciju jer nije stvar želje nego volje.

[klonka]

Imam nakrivljenu bonagraciju iznad kreveta, to se tu na kontinentu zove karniša, a kako je pravilno, ne znam i nije me briga. Uglavnom, palo mi je na pamet kako bi bilo baš paradoksalno krasno da se, primjerice, bojim izaći iz kuće da mi se nešto ne dogodi i da kao nekakva mimoza budem zatvorena u svojoj sobi, a ta mi bonagracija po noći padne na glavu i smrska mi lubanju.


A sad nešto ozbiljnije. Infarkt, moždani udar, nešto od toga. Samo da je što brže i što bezbolnije.

[Aristocat]

Samoubojstvo nisam stavio kao opciju jer nije stvar želje nego volje.

Oh da. Uh, oprosti. Ajde izbrisi sto sam pisala. Nisam pazljivo citala.

[schmokljan]

Oh da. Uh, oprosti. Ajde izbrisi sto sam pisala. Nisam pazljivo citala.

Kakvo brisanje, pobogu. Fokusirajmo se na smrt!

[Jade]

Najljepša je smrt koja te zatekne usredotočenog na neki posao.

Iz moje zgrade pala je bakica sa 6. kata i svi su mislili da je samoubojstvo, dok susjed koji je imao ključeve od njenog stana i s kojim je bila koliko-toliko bliska nije rekao da je zadnjih dana tražila (i nije našla) majstora za roletu koja se zaglavila. Kad je susjed s policijom ušao u stan kraj otvorenog prozora su zatekli klupčicu, na njoj hoklicu, a na hoklici lonac - sve je to baka postavila u zaludnom nastojanju da dosegne i ispravi roletu.
Za mene je to prava smrt.

[Aristocat]

Kakvo brisanje, pobogu. Fokusirajmo se na smrt!

Krepavanje od smijeha? Racuna li se to?

[vrrrlet]

Ja bih si htio filmsku smrt. Imam par verzija.

Volio bih voziti onom cestom od Križa prema Visu. Neko lijepo podne, butelja u krvi, voljena kraj mene, pljuga u ustima. Zvuk cvrčaka miješa se sa muzikom za popodnevne vožnje, a valići zapljuskuju žala i švedske sise. Odjednom, uz smiješan zvuk, rikne upravljački mehanizam, a mi izletimo kroz zavoj na onom dijelu gdje se najbolje vidi. Nasmiješio bih joj se, i to bi bilo to. Dobro, ako bi let trajao koju sekundu, probao bih izvršiti još jednu kopulaciju.

Druga opcija je da nas napadaju vanzemaljci, sve su bliže, i zapravo nemamo šanse. Kupio bih fini konjak, pozvao dragog prijatelja, sjeo na trijem i uz glasnu muziku, povike, zdravice, čestitke, želje i pozdrave, sveudilj pucajući iz neke respektabilne jurišne puške nabavljene na crnom tržištu u Bihaću po letećim tanjurima, čekao da i mene zadesi zraka smrti.

Sviđa mi se i pomalo utopistička ideja da se borim u nekom ratu za neke ciljeve vrijedne borbe, gdje bih uz ljude uz koje se želim boriti, imao čast poginuti herojskom smrću. Da i moj unuk ima medalje neke. Da ih može prodati za heroin, zlu ne trebalo.

Ali bit' će ok i ako samo zaspem mrtav pijan u jarku u siječnju. Poklonjenom konju se ne gleda u zube.

[A.P.]

S obzirom na genetiku s obje strane, ogromne su šanse da će mi se ostvariti smrt kakvu i priželjkujem, a to je od srca

[ombia]

Infarkt? Ak je isti dobiven od odlicnog seksa u pozamasnoj dobi, gdje ces bolje.

[Morticia]

Da se sa osamdeset i kojom (a da sam dotad vitalna, naravno) predoziram od neke fine droge.

[Beau]

Da u 80 i nekoj hodam šumom i nagazim na minu, i da me raznese u milion komada po čitavoj šumi

[Potjeh]

Infarkt? Ak je isti dobiven od odlicnog seksa u pozamasnoj dobi, gdje ces bolje.

Ditto.

[baja]

Da se sa osamdeset i kojom (a da sam dotad vitalna, naravno) predoziram od neke fine droge.

nije loše

al' imam dobre šanse za ovo:

Osobno, preferiram infarkt. Brzo i jednostavno rješenje.

[kukuriku]

Infarkt se na prvu čini kao dobra ideja i meni, ali na drugu, uzevši u obzir iznenadnost istoga, moguće je da umreš doma, na poslu ili na tako nekom nedostojanstvenom mjestu. Ja bih, ipak, najradije umrla u bolnici nakon nevjerojatno kratke i smrtonosne bolesti. Da se moji doma ne moraju zajebavati s mojom lešinom i da imaju par dana za pripremit se da ću umrit. Naime, utvaram si da će im isto teško pasti.

[karambol]

Ne bih volio infarkt. Ne volim takva iznenađenja. Niti moždani, to mi spada u istu grupu i uvijek ima neke šanse da te netko "spasi" pa sam tek onda u sranju...
Nekak mi se čini da bi joj volio gladati u oči, mislim, smrti, ne? Ono, kao neka kataklizma, manjih ili većih razmjera, štaznamja...Otprilike k'o u onoj pjesmi TBF-a "smak svita", da mogu sjest na balkon, otvorit bocu vina za posebne prilike, surround all around when it hits the ground...

[Morticia]

Ajme, to ovako zvuči dosta romantično, ali mene bi previše izdeprimirala i rastužila ta spoznaja da se rastajem od voljenih.

[kukuriku]

Ajme, to ovako zvuči dosta romantično, ali mene bi previše izdeprimirala i rastužila ta spoznaja da se rastajem od voljenih.

Ma jok, u tim kataklizmičnim scenarijima, ako sam dobro shvatila, i oni idu s tobom.
Inače, svi vi koji bi poveli skup sa sobom u smrt pol zemaljske kugle ili tako nešto, sramite se!!!
Ni umrijet ne umijete sami!

[Morticia]

Pa to, da, idu sa mnom.
Onako, šalu na stranu, al' spoznaja da bi mi se djetetu dogodilo tako nešto... Isuse.
Ne, ne, ne, neću uopće krenuti razmišljati u tom smjeru.

[Lord Byron]

Znam nekoliko ljudi koji su dogovorili sutrašnje obveze, legli na spavanje - i umrli. Mirno, bezbolno.

Ako ikad umrem , ne želim bol i ne želim dugotrajnu svijest da je to to. O svemu drugome sam voljan pregovarati .

[karambol]

Znam nekoliko ljudi koji su dogovorili sutrašnje obveze, legli na spavanje - i umrli. Mirno, bezbolno.

Ako ikad umrem , ne želim bol i ne želim dugotrajnu svijest da je to to. O svemu drugome sam voljan pregovarati .

Moj djed je bio svjetska baraba. Pušio, pio, trovao se, bančio i izazivao nesreće. Svojevrsna preteča Keith Richardsa. Usput je unesrećivao sve oko sebe koji su pikali lutkice s iglama i željeli mu da pati i crkne, ali...niti alkohol, niti otrovi, niti tone cigareta...ništa mu nije naškodilo.
Umro je upravo tako mirno i lijepo. Naručio od bake ručak za sutra, legao i u snu otplovio tamo kamo se već ide.
I to u 90-oj godini. Možda me zapao taj njegov gen za umiranje....

[Margarita]

Uopće ne želim.

[Pješčana]

nemam pojma. ne vidim se u nesreći.
u snu bi bilo ok.
problem s moždanim i srčanim udarom je što nije nužno smrtonosan, a možeš ostati nepokretan ili ti sjebe sposobnost govora.

[sabaa]

U snu.

Tako su mi umrli baka i deda s mamine strane, pa računam na genetiku.

Smrti se ne bojim, bojim se bolesti i padanja u krevet, a smrt kakva god bila ako je brza me ne plaši (bar za sada).