Svevremenski klasici za klanje I: Prezimena

[nodens]

Moje prezime je ono s kojim sam živjela sve one godine prije braka, bez obzira od koga sam ga naslijedila.
A znam više slučajeva gdje su ljudi nakon ružnih razvoda roditelja uzimali majčino djevojačko prezime. Ja za tim nisam imala potrebe.

Ma, jasno... zapravo mi nije jasno čemu ta 'prezimena' uopće služe, samo unose zbrku.

To je neki relikt prošlosti, rekao bih... danas bi bilo sasvim OK da daš djetetu npr. 2 imena, i to mu je sasvim dovoljno, uz OIB i te stvari. Prezimena su očito nešto kao vječno pitanje treba li daska biti dignuta ili spuštena.

[Morticia]

Pa dobro, da, valjda je to čisto tradicijski zaostatak.

[nodens]

Ne, to je moje prezime.
Sasvim je nebitno zovem li se ja Ana Marić zato što je prezime tatino ili mamino. Ja sam Ana Marić.

Šta će mi djevojačko prezime moje mame?

Pa jer je to 'njeno pravo' prezime, ono prezime s kojim se rodila. Isto kao što se tata rodio pod tim 'svojim' prezimenom. Zašto bi tatinom prezimenu dala prednost nad maminim? To čak ni meni nije logično, djecu rađaju žene, još uvijek.

[dejzi]

Nego, ja imam jedno interesantno pitanje za žene koje zadržavaju 'svoje' prezime.

Ispravite me ako griješim, ali to 'vaše' prezime - je zapravo prezime vašeg tate?


Zašto niste uzele npr. 'djevojačko' prezime vaše mame? (Doduše, ni to ne bi mnogo vrijedilo, jer to je pak prezime - vašeg djeda. )

Jać zadržat svoje prezime. Prezime mog oca. I prezime njegovog oca, i tak dalje, jel.
Ljepše je i zvučnije nego majčino.
I kraće i bez kvačica.
Ima sve kvalitete koje jedno prezime mora imat.
Ali, to više nije samo prezime muških mi predaka, to je moje prezime. I ljudi me češće zovu prezimenom, nego imenom.

Zato će MP uzet moje prezime.
I djeca će se prezivat mojim.
Ako se dozvoli da djeca imaju različita prezimena, jedan sin može nosit njegovo. Ako mu je toliko bitno.

[Morticia]

Njezino prezime je ono koje ona odluči da će biti njezino.
Moje prezime je ono koje imam sad.

A moje je ono koje su mi oni zajednički odlučili dati.

[nodens]

Pa dobro, da, valjda je to čisto tradicijski zaostatak.

Da, iz onog doba kad su 'obitelji' bile nešto mnogo kohezivnije, i kad su se žene 'udavale' - znači, doslovno 'odlazile' u tu drugu obitelj, čak i fizički, a ne samo 'socijalno'. Tada je naravno imalo smisla da postoji taj 'family name', koji se zadržava u toj 'obitelji' kroz generacije. Danas je to očito atavizam, s obzirom na način života u zapadnim zemljama.

[A.P.]

Pa jer je to 'njeno pravo' prezime, ono prezime s kojim se rodila. Isto kao što se tata rodio pod tim 'svojim' prezimenom. Zašto bi tatinom prezimenu dala prednost nad maminim? To čak ni meni nije logično, djecu rađaju žene, još uvijek.

WTF

Ajmo ispočetka: zašto bih ja uopće htjela prezime svoje mame? I moja mama se rodila i dali su joj prezime njenog ćaće.
Ja sam se rodila i dali su mi prezime. Nisam ja dala prednost ničijem prezimenu, iako, da su me pitali, radije bih uzela mamino jer je ljepše Al me nisu pitali, i dali su mi ovo. Pa prema tome, ja nosim ovo prezime mog ćaće i njegovo ćaće, ono je moje, tako me zovu, njega imam svugdje. Sasvim je nebitno odakle je to prezime poteklo, kad je moje
Al vidim da pokušavaš uvest nekakav nacifeminizam u priču, jedva čekam pročitat kad se vratim

[Morticia]

Nacifeminizam.

[nodens]

Njezino prezime je ono koje ona odluči da će biti njezino.
Moje prezime je ono koje imam sad.

Pitanje je koliko je ona to 'samosvjesno' odlučila - a koliko jednostavno prihvatila ondašnje običaje, da ne uzburkava duhove.

Kažem, meni se čini da bi se stvar mnogo lakše riješila kad bi svi imali po dva imena, to je sasvim dovoljno kombinacija da ne bude previše duplikata, za praktične svrhe. A ne ova zbrka s prezimenima.

Recimo, nešto kao Charlene Riva i Myla Rose. Tko zna koje su to dvije mlade dame?

[Morticia]

Moja mama je i nakon rastave ostavila njegovo prezime tako da vjerujem da kod nje to opće nije bilo upitno.
Da, naravno, moguće da je to učinila po inerciji, ali poznavajući nju ona stvarno nije razbijala glavu u tom trenutku oko toga hoće li ili neće uzeti njegovo prezime.

[nodens]

WTF

Ajmo ispočetka: zašto bih ja uopće htjela prezime svoje mame? I moja mama se rodila i dali su joj prezime njenog ćaće.
Ja sam se rodila i dali su mi prezime. Nisam ja dala prednost ničijem prezimenu, iako, da su me pitali, radije bih uzela mamino jer je ljepše Al me nisu pitali, i dali su mi ovo. Pa prema tome, ja nosim ovo prezime mog ćaće i njegovo ćaće, ono je moje, tako me zovu, njega imam svugdje. Sasvim je nebitno odakle je to prezime poteklo, kad je moje
Al vidim da pokušavaš uvest nekakav nacifeminizam u priču, jedva čekam pročitat kad se vratim

I sama kažeš: DALI su ti to prezime. Nisi ga sama birala, nego ga dobila - i to po ondašnjim patrijarhalnim običajima.

A ako se udaš, imaš mogućnost da TI odlučiš - eto - uzeti prezime od muža. Po čemu bi to bilo manje 'tvoje'? Pa moglo bi biti samo više 'tvoje' - jer muža biraš sama, a prezime si dobila po rođenju, bez svoje odluke.

A ako to ne želiš jer ti se čini kao 'podčinjavanje' muškarcima, ili gubljenje svog identiteta - onda bi ti to isto podčinjavanje trebalo smetati i u slučaju tvoje majke. Zato pitam, zašto ne njeno djevojačko (ili bakino djevojačko, ili koliko već imaš želju otići u prošlost. )

[nodens]

Moja mama je i nakon rastave ostavila njegovo prezime tako da vjerujem da kod nje to opće nije bilo upitno.
Da, naravno, moguće da je to učinila po inerciji, ali poznavajući nju ona stvarno nije razbijala glavu u tom trenutku oko toga hoće li ili neće uzeti njegovo prezime.

Pa da, po inerciji ondašnjih patrijarhalnih običaja i nazora. Zar ne?

[Morticia]

Vrlo vjerojatno.
Ali uopće ne mislim da joj je to smetalo.

[sabaa]

Uzela sam muževo, njemu je bilo svejedno, ali nekako je to došlo spontano.
Da je nekim slučajem imao neko meni ružno i odbojno prezime, onda ga ne bi uzela.: površna:

Nisam time postala manje ja, nekako mi prezime nije ono što me određuje, i dalje se osjećam kao ja.

Meni bi bio super običaj da ljudi kad se žene mogu izmisliti neko novo prezime, a ne biti ograničeni na izbor ova dva. Lijepo dođeš kod matičara/u crkvu i kažeš; od danas ćemo biti gospođa i gospodin Neštobezcrticailijepooboma.

[nodens]

Vrlo vjerojatno.
Ali uopće ne mislim da joj je to smetalo.

A jesi pričala kad s njom o tome? Kako to da joj nije bilo teško promijeniti prezime pod kojim su je znali X godina?

Doduše, X je tada vjerojatno bio manji od 28, možda je u tome catch.

Nego, sjećam se kad se Branka Bebić udala za Sandija, pa je netko predstavio kao 'Branku Bebić', a ova ga ispravila 'Branka Cenov'.

[Morticia]

Imala je 24.
Nisam je nikad pitala.

[nina williams]

Pa jer je to 'njeno pravo' prezime, ono prezime s kojim se rodila. Isto kao što se tata rodio pod tim 'svojim' prezimenom. Zašto bi tatinom prezimenu dala prednost nad maminim? To čak ni meni nije logično, djecu rađaju žene, još uvijek.

Čini mi se da Španjolci daju djeci, kao 'glavno', majčino prezime. Kod nas je običaj drugačiji. Kad se niko ovdje ne loži na taj, kako A.P. reče, nacifeminizam, oklen tebi tolika želja da ga iznova ponavljaš? Želiš li ti majčino prezime ili da tvoja djeca nose prezime njihove majke? Zakon veli da možeš, u čemu je problem?

[nodens]

Imala je 24.
Nisam je nikad pitala.

Enivej, catch s tim prezimenima i nije toliko u tome kako će se prezivati muž ili žena - nego, što s djecom (i zašto).

Meh, sve bi to bilo jednostavnije da uopće nema tih prezimena. Doduše, ni to ne bi riješilo onaj problem s WC daskom.

[nodens]

Čini mi se da Španjolci daju djeci, kao 'glavno', majčino prezime. Kod nas je običaj drugačiji. Kad se niko ovdje ne loži na taj, kako A.P. reče, nacifeminizam, oklen tebi tolika želja da ga iznova ponavljaš? Želiš li ti majčino prezime ili da tvoja djeca nose prezime njihove majke? Zakon veli da možeš, u čemu je problem?

Jbt, pa kako ćemo se klati oko tog pitanja, ako nitko ne govori ništa suprotno? A?

Enivej, nije da se ja specijalno ložim na to, tj. da me to pitanje zanima toliko iz osobnih razloga - nemam ni inače običaj razmišljati o začinu za salatu koju ću poslužiti s pečenim zecom koji je međutim još u šumi - nego ono, zanima me kak' ljudi na to gledaju, tj. što im je razlog za što, u kakve sve nesuglasice mogu upasti zbog svog rezona itd. Enivej, pa pogledaj naslov teme.

[schmokljan]

Meni je logično da žena uzme muževljevo prezime jer ako ne šta se onda udavala?

[Morticia]

Dvije riječi: bračna stečevina.

[JPK]

Meni je logično da žena uzme muževljevo prezime jer ako ne šta se onda udavala?

Za novčanik. Zato treba - odvojena prezimena, odvojene financije. Brzo bi pao broj ovih emancipiranih nacifeministica.

[nodens]

Meni je logično da žena uzme muževljevo prezime jer ako ne šta se onda udavala?

In Spain and in most Spanish-speaking countries, the practice is for people to have two surnames. Usually, the first surname comes from the father and the second from the mother but it could be the other way round. A child's first surname will usually be their father's first surname whilst the child's second surname will usually be the mother's first surname. For example, if Señor Smith Adams and Señora Jones Roberts had a child named Paul, then his full name would be Paul Smith Jones. One family member's relationship to another's can often be identified by the various combinations and permutations of surnames.

In Spain, especially Catalonia, the paternal and maternal surnames are often combined using y (Spanish) or i (in Catalan), see for example the economist Xavier Sala-i-Martin or famous painter Salvador Dalí i Domènech.

In Spain, a woman does not change her legal surnames when she marries. In some Spanish-speaking countries (those in Latin America), a woman marrying a man may drop her mother's surname and add her husband's surname to her father's surname using the "de" (of) preposition. For example, if "Clara Reyes Alba" were to marry "Alberto Gómez Rodriguez", the wife could use "Clara Reyes de Gómez" as her name (or "Clara Reyes Gómez", or, rarely, "Clara Gómez Reyes". She can be addressed as Sra. de Gómez corresponding to "Mrs Gómez"). In some countries, this form may be mainly social and not an official name change, i.e., legally, her name would still be her birth name. This custom of adding the husband's surname is slowly fading.

[nodens]

... a neki onda u tome pretjeruju pa se zovu Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales y Consalvo y Morales y Rosales y Ramirez y Herandez y Espinosa.

[schmokljan]

Čak ni to nije razlog - vanbračna zajednica je izjednačena s bračnom i rezultira bračnom stečevinom.