Lynch i kultni film

[blaze]

Twin Peaks sam gledala vise puta, svaki put mi se svidio.

twin peaks je bitno različit, osim toga, to je bila serija iz koje je nastao film
teško mi je zamisliti plavi baršun kao seriju

[ombia]

twin peaks je bitno različit, osim toga, to je bila serija iz koje je nastao film
teško mi je zamisliti plavi baršun kao seriju

I meni, i jesu razliciti su. Meni ne zato manje dobri. Lynch se i oslanja na cijeli noir zanr koji je meni zanimljiv.

[ombia]

Lynchu je bilo ponudjeno i da rezira jednu od Star Wars triologije. Umjesto toga se odlucio za Dune. I da i tu i kasnije rado uzima iste glume, ima svoj fiksni tim. I teme su mu zapravo uvijek iste malogradjanstina i njena tamna strana.
Jedino je ta njegova zaklada dubiozna ali to mi ne cini filmove manje zanimljivim. Neki mi se to uopce me svidjaju.
Da nije rijetkost da i sebi podari koju ulogicu u svojim filmovima.

[ombia]

Najbolja mu je uloga gluhi Gordon Cole, šef regionalnog biroa FBI koji nosi onaj aparatić za sluh i nekontrolirano se dere (Twin Peaks)

O da. A netko tko je tad prvi put gledao nesto od njega (i poslije sve nadoknadio) je sav izbezumljen od ushicenja rekao, cek jel to sad bio reziser.



0.27 sekunda na i ostatak

[Nikolajevna]

To mi je jedan od najodvratnijih filmova, a primijetio sam da je većina ljudi koja ga je gledala desetak puta neobično sklona izbjegavanju zakona.

Daj ne pretjeruj.

The Godfather je bajka o mafiji. Jako ga vole ljudi skloni romantiziranju Cosa nostre. Zamišljaju se u ulozi capa di tutti capi iako je vjerojatnije da bi u cijeloj organizaciji zauzeli mjesto kakvog teklića.
The Godfather je odličan film, no dogodi se da ga ponetko preozbiljno shvati. Kad takav zanesenjak, po tvojoj preporuci, pogleda nešto realniji film o talijanskim kriminalnim organizacijama kao što je recimo Gomorra, film o camorri, nađe se kano malko uvrijeđen. Nije on to tako zamišljao...

[Emericzy]

Nisi masa i zachatavaš ozbiljnu temu, a film o kojem je riječ uopće nisi gledao.

Plavi baršun da nisam gledao? Gledao sam ga kad si ti još vjerojatno bila u vrtiću.

dakle, da vidim što u tom filmu valja?

Glumci? Ne. Postava je B-klase. Jedino glumačko ime vrijedno spomena je Laura Dern. Hopper, McLaclachan i Rossellini glumci su koji su svoja mjesta našli samo i isključivo u filmovima Lynchovskog tipa.

Potka? Ne. Ideja da se iza mirne građanske sredine kriju odurni grijesi stara je koliko i umjetnost. Sekundarna ideja, da se često ne umijemo/želimo oduprijeti onome što nas uništava bolje je obrađena u ozbiljnijim filmovima.

Atmosfera? Ne. Atmosfera je tipična, standardna Lynchovska. You've seen one, you've seen them all.

Eto.

[Emericzy]

Daj ne pretjeruj.

The Godfather je bajka o mafiji. Jako ga vole ljudi skloni romantiziranju Cosa nostre. Zamišljaju se u ulozi capa di tutti capi iako je vjerojatnije da bi u cijeloj organizaciji zauzeli mjesto kakvog teklića.
The Godfather je odličan film, no dogodi se da ga ponetko preozbiljno shvati. Kad takav zanesenjak, po tvojoj preporuci, pogleda nešto realniji film o talijanskim kriminalnim organizacijama kao što je recimo Gomorra, film o camorri, nađe se kano malko uvrijeđen. Nije on to tako zamišljao...

Nedavno sam čitao jedan članak (da me ubiješ ne mogu se sjetiti gdje) u kojemu netko piše da su i film i knjiga značajno utjecali na mafijaške običaje. Jako im se cijela ta scena dopala, pa su počeli glumiti mafiju po Puzovom predlošku. Navodno je to pričao jedan od 'pokajnika'. Ozbiljan je članak bio; sklon sam mu povjerovati.

[Emericzy]

Piše "zadnje što smo pogledali", a ti Plavi baršun nisi gledao.

Odakle ti ta smiješna ideja? Odgovorio sam ti detaljnije na topicu 'Kultni film'.

[Emericzy]

I meni, i jesu razliciti su. Meni ne zato manje dobri. Lynch se i oslanja na cijeli noir zanr koji je meni zanimljiv.

Lynch se oslanja na noir žanr koliko se Duboko grlo oslanja na otorinolaringologiju.

[ombia]

Oslanja se na noir, a sam radi neo-noir. Wiki strajka 24 sata pa nemam link od tamo, ali posluziti ce i ovo

"David Lynch's “Blue Velvet” is one of the best examples of neo-noir, despite"

http://noirmovie.com/news/david-lynchs-blue-velvet

http://www.filmnoirfoundation.org/news.html

Perpetually reborn in American cinema, noir enjoyed a major revival in the 1980s, in the work of David Lynch and the Coen brothers. And it is even more apparent in the 1990s, in the films of Tarantino and his offshoots. The reason for the continuous fascination may be simple: noir strikes responsive chords of fear, anguish and desire indigenous to American life. Noir's brutal frankness in dealing with the primal subjects of sex, greed, and death is as relevant today as it was in the 1940s.

http://www.emanuellevy.com/comment/noir ... r-genre-2/

I jedan doktorski rad o tome

http://www.worldcat.org/title/david-lyn ... /708560456

[judolino]

Lynchu je bilo ponudjeno i da rezira jednu od Star Wars triologije. Umjesto toga se odlucio za Dune. I da i tu i kasnije rado uzima iste glume, ima svoj fiksni tim. I teme su mu zapravo uvijek iste malogradjanstina i njena tamna strana.
Jedino je ta njegova zaklada dubiozna ali to mi ne cini filmove manje zanimljivim. Neki mi se to uopce me svidjaju.
Da nije rijetkost da i sebi podari koju ulogicu u svojim filmovima.

A di ćeš većeg malograđana od tog pedera? Ekranizirao je kultni SF roman, a
da se nije udostojio pročitati ga.
Teško mi je povjerovati da bi mu Lucas dao SW u ruke.

[ombia]

Ajde ajde to je sve zavist sto i u pozamasnoj dobi ovako mladu trebu fura.

[Stitch]

A di ćeš većeg malograđana od tog pedera? Ekranizirao je kultni SF roman, a
da se nije udostojio pročitati ga.

Eh, ovo je jedna od najboljih dijagnoza koje sam ikad pročitao, bravo.

[Emericzy]

Oslanja se na noir, a sam radi neo-noir. Wiki strajka 24 sata pa nemam link od tamo, ali posluziti ce i ovo

"David Lynch's “Blue Velvet” is one of the best examples of neo-noir, despite"

http://noirmovie.com/news/david-lynchs-blue-velvet

http://www.filmnoirfoundation.org/news.html

Perpetually reborn in American cinema, noir enjoyed a major revival in the 1980s, in the work of David Lynch and the Coen brothers. And it is even more apparent in the 1990s, in the films of Tarantino and his offshoots. The reason for the continuous fascination may be simple: noir strikes responsive chords of fear, anguish and desire indigenous to American life. Noir's brutal frankness in dealing with the primal subjects of sex, greed, and death is as relevant today as it was in the 1940s.

http://www.emanuellevy.com/comment/noir ... r-genre-2/

I jedan doktorski rad o tome

http://www.worldcat.org/title/david-lyn ... /708560456

Čast kritičarima, ali iz moje subjektivne perspektive, s mojim umjerenim poznavanjem filma, a i umjetnosti općenito, sa skoro pedeset godina umjerene filmofilije iza sebe, Lyncha smatram pretencioznim smećem. Najbolje što mogu za njega reći jest da je tehnički vješt.

Naravno, to ništa ne treba umanjiti doživljaj ljudi koji u njegovim filmovima nešto vide. To je samo mišljenje jednog starog zakerala.

[ombia]

Čast kritičarima, ali iz moje subjektivne perspektive, s mojim umjerenim poznavanjem filma, a i umjetnosti općenito, sa skoro pedeset godina umjerene filmofilije iza sebe, Lyncha smatram pretencioznim smećem. Najbolje što mogu za njega reći jest da je tehnički vješt.

Naravno, to ništa ne treba umanjiti doživljaj ljudi koji u njegovim filmovima nešto vide. To je samo mišljenje jednog starog zakerala.

O.k. Meni ni u dzep ni iz dzepa cime ga ti smatras.
Tvoja subjektivna perspektiva po pitanju jel on u doticaju sa noir ili neo-noirom me ne zanima.

[blaze]

Lynch se oslanja na noir žanr koliko se Duboko grlo oslanja na otorinolaringologiju.

[kukuriku]

Kad smo kod kultova, meni je najkultniji kult špageti trilogija Sergia Leonea. Takvu namjernu i funkcionalnu artificijelnost u svakom aspektu filma (glazba, fotografija, kadriranje, gluma) se rijetko viđa. O-bo-ža-vam!

[kukuriku]

S dužnim poštovanjem prema tvojim godinama: ovakav post može napisat svaka, relativno pismena osoba o svakom filmu koji nije gledala.

Ali gle, nije lijepo čovjeka nazivati lažovom. Zašto ipak to činiš?

[blaze]

Zato jer je mudro izbjegao napisat ijedan vlastiti stav/mišljenje o Lynchovu filmu Plavi baršun. To kod mene ne prolazi.

što je najbolje, njegov je stav puno "vlastitiji" od tvog

[blaze]

Subjektivni dojmovi su svetinja.

tko je tebi rekao da si objektivna?

[Melody]

Ja ću samo subjektivno reći da sam više uživala u osmosatnom Satan Tangu od Bele Tarra nego i u jednom Lynchovom proseru, pa vi me sad ubijte ako hoćete

A ne volim osmosatne filmove. I nemam Tarra istetoviranog na leđima.

[Melody]

Ne vidim zašto bi te netko ubijao, i ja volim Tarra.

Jesi možbit pogledala The turin horse i, ako jesi, što misliš?

Bio bi mi isti kao Satan Tango, samo manjeg obima (ista tuga, ista sumorna bol, koja na čudan način čini gledatelja svjesnim da je živ - vidiš šta mi Tarr radi ) da nije zadnjih 20 minuta koje su mi Torinskog konja učinile ne možda najdražim, ali meni najboljim filmom, priznajem.

**spoiler alert**
[spoiler]15 minuta mraka jako dobro stoji filmu koji ne traje valjda sat i pol, možda dva [/spoiler]
Inače, volim te apsurdističke momente u svakom filmu, pa tako i ovom, kad je cijeli film priprema za nešto što na kraju uopće ne vidiš, podsjeća me na Becketta i Čekajući Godota

[Melody]

To je istina, gledao sam Kuma desetak puta i kršim zakone svakodnevno.
Proširio bih to i na Zločin i kaznu, pročitao sam je 5-6 puta i stalno sanjam kako ubijam nekakve babe, čini se da još 4-5 puta trebam da postane zabavno.

Ne'am šta drugo reć'.

[Melody]

Bilo je kod ranog Tarra nekog početničkog prkosa (ajmo sve dublove umontirat pa nek traje koliko traje, komu je predugačak, taj nije filmofil). No ta su vremena prošla i Tarr je snimio nekoliko boljih filmova od Satantanga, a The turin horse mi je za sad na vrhu.

Pa... voljela bih da je moj početnički prkos bio tako genijalan (ne mislim u filmu, nego u mojoj struci ), ali znam da je Tarr snimio boljih filmova od Satana. Samo sam, eto, upravo zbog gabaritnosti filma, navela da bih to radije gledala u čak samo dvije "rate" nego iti jednog mr. Lyncha.

I slažem se s Emericzyjem - vidio si jednog, vidio si sve.

[JPK]

Većina ovih kritika Lyncha su pretenciozne koliko i sam Lynch. Čija je uopće priglupa ideja da se nadrealni filmovi gledaju da bi ih se pokušalo shvatiti ili tvrditi da ih se shvatilo? Ja takve filmove gledam zbog leptirića u trbuhu koje mi izazivaju.
Doduše, to su od Lynchevih uradaka uspjeli jedino Blue Velvet i Twin Peaks, ostali su bili dosadno ("pretenciozno") sranje.