Ljubav i seks - neslužbena trkeljaonica
Meni se ovo tvoje jebavanje s moderatorskim alatima čini potpuno on topic. Mislim, prvi ti je put.
- nina williams
- Posts: 2969
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 2 times
Kojoj rozoj? Daaaj kod.Pješčana » wrote:nina, negdje na početku dogovorili smo se da mod postove pišemo u nekoj rozoj boji
Možda je to rješenje? Prvo ih oćoravim, onda ništa ne moram moderirat.
EDIT: Zanemari, upravo sam skužila da mi daje kod kad te kvotam. Bravo ja.
Pohvatat ću ja to. : Gargamel :Potjeh wrote:
Meni se ovo tvoje jebavanje s moderatorskim alatima čini potpuno on topic. Mislim, prvi ti je put.![]()
- Lord Byron
- Posts: 3109
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
Ovakva plima moderatorskog adrenalina nije odavno viđena
.
- nina williams
- Posts: 2969
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 2 times
To ti se desi kad spojiš godišnji, neznanje i straj. 
- Lord Byron
- Posts: 3109
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
Kakav jeftini fishing for compliments - nema teorije da ću se uhvatit'. 
- nina williams
- Posts: 2969
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 2 times
Alaj brale, komplimenti mi najteže padaju.
Više ni iskren ne smiješ bit.
Nije to pecanje, kako ti je uspjelo promać da je to isprika (i najava
) za buduće pizdarije?
Oš blinker?
Više ni iskren ne smiješ bit.
Nije to pecanje, kako ti je uspjelo promać da je to isprika (i najava
Oš blinker?
Htjela bih se vratiti na onu priču o pjesmi 'Sve još miriše na nju' samo što je objašnjenje podulje i izlazi iz okvira ljubavnih pjesama pa mislim da mu na onoj temi ne bi bilo mjesto. Naime, potpuno mi je jasna i prihvatljiva potreba da povrijeđenu ljubav dođeš liječiti nekome ali ne tako, ne da mu kažeš -daj šuti ti nemaš ništa s tim. Na primjer:
Ustaneš ujutro, želiš se odjenuti, tražiš gaćice, naletiš na neke koje ti je on poklonio. Recimo Vedran. I sjetiš se kako ti ih je poklonio i obukao i skinuo i obožavao te, iskreno volio. I sjetiš se kako te je još prije deset dana ljubio i onda rekao da je gotovo jer sad ima drugu. I ne možeš vjerovati, i gledaš u te jebene gaće i opet ne vjeruješ, misliš da se zafrkavao, da je dobio potres mozga, da je nemoguće. Jednostavno, ne možeš prihvatiti da je s drugom i da nije više s tobom i da za tebe više baš ništa ne osjeća. Osim da mu ideš na živce ako kenjkaš. Bilo je previše dobro i želiš još. Ne želiš takav drastičan pad kvalitete života. Baš ti je pasalo, čak si postala bezobrazno uobražena i bahata kako ti je bilo dobro. Onda ti onaj pametni dio mozga kaže - daj ne seri, znala si da neće biti vječno, nisi ni očekivala da će biti vječno. S mozgom je lako, da se razgovarati. Kaže ti - pa zapravo bi se trebala čuditi što je uopće i trajalo toliko godina, otpočetka je bio neki prešutni dogovor da je privremeno. Ako si blesava nisi glupa, IQ ti je veći od visine, ne budali, daj se obuci i idi na posao.
Ali, ali s tijelom pametni dio mozga ne zna razgovarati. Tijelo ga ne šljivi pet posto. Skužiš da tijelo leži na parketu, grči se i grize te šugave gaće i cvili i vrišti. Mozak se pita - ma koji joj je kurac? Ne zna šta da sad radi s tom neuračunljivom hrpom mesa i kostiju. A tijelo leži i ne želi se maknuti. Ono ne želi prihvatiti logiku i činjenice. Ono ne želi dalje pod tim promijenjenim okolnostima. Odbija suradnju. Želi se samo utopiti u parket i nestati i da ga više ne boli. Već vidiš kako urasta u drvo i oni godovi hrastova parketa polako plaze po njemu. E, vidiš, sad tu ulazi u priču ono "A tebe ljubim, da ne poludim". Samo ne baš tako. Mozak skuži da je tijelo nedokazano i da s njim može izaći na kraj samo drugo tijelo. Ali kojemu nećeš reći 'daj šuti', nego 'daj pomozi, budi drug'. I onda drugo tijelo (recimo Slaven) čvrsto zgrabi, i grize i ljubi i drži u naručju i priča i nabija i tješi i zabija i natjera ono jadno prvo tijelo (Martu) da oživi, da grčem orgazma udahne ponovo život kao grčem rođenja. Da shvati da je moguće dalje, da osjeti krv da kola i da je sposobno dalje. Marta u tom trenutku uopće neće misliti na Vedrana, ni najmanje. Niti će joj on mirišati. Marta će se samo boriti za vlastiti život i zahvaljivati Slavenu što je tu. Što ju je ekstazom izvukao s dna bunara. Daleko od toga da će Marta biti sad vedra i vesela i zauvijek zaboraviti Vedrana. Ali prošlo je zatajenje srca, prošla je koma, Slaven je reanimirao i ona će se polako, jako polako početi oporavljati.
Eto, zato mi se ne sviđa pjesma.
Ustaneš ujutro, želiš se odjenuti, tražiš gaćice, naletiš na neke koje ti je on poklonio. Recimo Vedran. I sjetiš se kako ti ih je poklonio i obukao i skinuo i obožavao te, iskreno volio. I sjetiš se kako te je još prije deset dana ljubio i onda rekao da je gotovo jer sad ima drugu. I ne možeš vjerovati, i gledaš u te jebene gaće i opet ne vjeruješ, misliš da se zafrkavao, da je dobio potres mozga, da je nemoguće. Jednostavno, ne možeš prihvatiti da je s drugom i da nije više s tobom i da za tebe više baš ništa ne osjeća. Osim da mu ideš na živce ako kenjkaš. Bilo je previše dobro i želiš još. Ne želiš takav drastičan pad kvalitete života. Baš ti je pasalo, čak si postala bezobrazno uobražena i bahata kako ti je bilo dobro. Onda ti onaj pametni dio mozga kaže - daj ne seri, znala si da neće biti vječno, nisi ni očekivala da će biti vječno. S mozgom je lako, da se razgovarati. Kaže ti - pa zapravo bi se trebala čuditi što je uopće i trajalo toliko godina, otpočetka je bio neki prešutni dogovor da je privremeno. Ako si blesava nisi glupa, IQ ti je veći od visine, ne budali, daj se obuci i idi na posao.
Ali, ali s tijelom pametni dio mozga ne zna razgovarati. Tijelo ga ne šljivi pet posto. Skužiš da tijelo leži na parketu, grči se i grize te šugave gaće i cvili i vrišti. Mozak se pita - ma koji joj je kurac? Ne zna šta da sad radi s tom neuračunljivom hrpom mesa i kostiju. A tijelo leži i ne želi se maknuti. Ono ne želi prihvatiti logiku i činjenice. Ono ne želi dalje pod tim promijenjenim okolnostima. Odbija suradnju. Želi se samo utopiti u parket i nestati i da ga više ne boli. Već vidiš kako urasta u drvo i oni godovi hrastova parketa polako plaze po njemu. E, vidiš, sad tu ulazi u priču ono "A tebe ljubim, da ne poludim". Samo ne baš tako. Mozak skuži da je tijelo nedokazano i da s njim može izaći na kraj samo drugo tijelo. Ali kojemu nećeš reći 'daj šuti', nego 'daj pomozi, budi drug'. I onda drugo tijelo (recimo Slaven) čvrsto zgrabi, i grize i ljubi i drži u naručju i priča i nabija i tješi i zabija i natjera ono jadno prvo tijelo (Martu) da oživi, da grčem orgazma udahne ponovo život kao grčem rođenja. Da shvati da je moguće dalje, da osjeti krv da kola i da je sposobno dalje. Marta u tom trenutku uopće neće misliti na Vedrana, ni najmanje. Niti će joj on mirišati. Marta će se samo boriti za vlastiti život i zahvaljivati Slavenu što je tu. Što ju je ekstazom izvukao s dna bunara. Daleko od toga da će Marta biti sad vedra i vesela i zauvijek zaboraviti Vedrana. Ali prošlo je zatajenje srca, prošla je koma, Slaven je reanimirao i ona će se polako, jako polako početi oporavljati.
Eto, zato mi se ne sviđa pjesma.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 19443
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 765 times
- Been thanked: 1422 times
- Gender:
Nedostajao mi je tvoj diskurz. 
Potpisi su za budale.
Možda mu se malčice dopada ali više iz sažaljenja. Osim toga, Marta možda nije baš potpuno odbojna pa mu ne bi trebalo teško pasti priskočiti u pomoć. A poslije, pa vjerojatno će biti ponosan što je pomogao. Neće se baš od jednog seksa zatreskati toliko da bi mu to predstavljalo problem. Možda je i on u kakvoj vezi, s nekom Irenom, ili samo želi nekog sasvim desetog. Ovdje je u ulozi hitne pomoći. Hoće li poslije Slaven i Marta postati prijatelji, ljubavnici, udaljiti se, nije bitno.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 19443
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 765 times
- Been thanked: 1422 times
- Gender:
A zašto si ovdje počela pisati, a ne na temi? 
Potpisi su za budale.
A kako zapravo znaš da te 'iskreno volio'? Što to znači i kojim metodama se uvjeriš u to?Margarita » wrote:I sjetiš se kako ti ih je poklonio i obukao i skinuo i obožavao te, iskreno volio.
Eeee ovo me intrigira. Možeš li objasniti zbog čega si točno, kojeg faktora, pristala na tu privremenost UNAPRIJED? I bi li se mogla sjetiti: je li to bilo simetrično? Unaprijed si pristala da je JEDNAKO privremeno i s tvoje i s njegove strane - ili je zapravo naglasak bio na ovom potonjem?Margarita » wrote:Kaže ti - pa zapravo bi se trebala čuditi što je uopće i trajalo toliko godina, otpočetka je bio neki prešutni dogovor da je privremeno.
Razumijem da se netko prevari, misli jedno, ali se ispostavi da je situacija mnogo složenija. No zašto *unaprijed* prihvatiš tu privremenost? Koja sila te na to natjera?
A ako IPAK zaključiš da ćeš radije prihvatiti i privremenost nego npr. apstinenciju
Misliš li ti zbilja da je netko 'tebe' ikad 'iskreno volio', Margarita?
Hmmm čekaj, zašto, osjećaš se emocionalno poljuljano, ili čisto onako, ne želiš destruktivnost nego se (relativno) mirno, svjesno, sabrano 'odlučuješ' na pozitivno razmišljanje?Margarita » wrote:Na temi o ljubavnim pjesmama? Ma, ne usudim se. Tamo je bilo nekakvo ratno stanje. A meni ne treba još razaranja i urušavanja.
Jer, ako je ovo prvo, probat ću biti pažljiviji.
Zdrav razum. Spoznaja da ništa nije vječno i da stalna na tom svijetu samo mijena jest.nodens » wrote:No zašto *unaprijed* prihvatiš tu privremenost? Koja sila te na to natjera?
Pa nije to nešto na što se brije. Drugi ti jednostavno postanu nevidljivi kao partneri. Ne umisliš to i ne dogodi se to po volji ili namjeri ili zadatosti. Jednostavno se dogodi.A ako IPAK zaključiš da ćeš radije prihvatiti i privremenost nego npr. apstinenciju , zašto onda brijati na ekskluzivnost?
Nodens - making women's period comfortable (by ex anais)
Perzefona » wrote:
Zdrav razum. Spoznaja da ništa nije vječno i da stalna na tom svijetu samo mijena jest.
Ako *unaprijed pristaneš* da ti je i 'ljubav' prolazna, tj. preciznije rečeno - prolaznija od života, iako se meni čini da je život jedan treptaj oka, pa što je onda ljubav ako ne može potrajati ni taj treptaj oka - onda me zbilja zanima kako se osjećaš cijelo to vrijeme dok 'voliš' - ali ti ipak 'zdrav razum' govori da je to prolazno, tj. prolaznije od života, ili čak mladosti i zdravlja.
Valjda to zahtijeva preveliku količinu samozavaravanja za moj ukus, jebiga. No, čisto sumnjam da uopće mogu sam sebe uvjeriti da 'volim' nekoga, ako sam unaprijed sebi ostavio odstupnicu u vidu te zdravorazumske misli, da mi vjerojatno ipak neće biti jedina (tj. zadnja, ako već tehnički nije jedina, jer ih je bilo već prije).
Upravo tako. Znači li to da trebaš čekati da prođe i da se živjeti ne isplati? Ljubiti se isplati baš kao i živjeti.nodens » wrote:
Život nije vječan, sasvim dovoljno zdravog razuma je da prihvatiš tu činjenicu, da ćeš umrijeti jednog dana.
A tko je rekao da je ljubav prolazna? Prolazna je veza i to znaš.Ako *unaprijed pristaneš* da ti je i 'ljubav' prolazna
Nodens - making women's period comfortable (by ex anais)
Ups, nisam kod tebe, imaš pravo.Margarita » wrote: Da. Je. I koja vražja ekskluzivnost? Gdje si nju pročitao?
Pretpostavio sam je, valjda.
Nego, ako nema ekskluzivnosti, to hoćeš reći da je taj, koji je tebe iskreno volio, možebitno isto tako iskreno volio još jednu paralelno? Ili dvije-tri?
Je li srce jabuka koja se dijeli, ili mama može jednako voljeti četvoro djece, pa tako i muškarac 4 žene? Abu Aziz Makaja tvrdi da može... ako ćemo mu vjerovati.
Ja nisam govorio o isplativosti i neisplativosti. Nisam proračunat, za razliku od onih koji važu između vrapca u ruci i goluba na grani.Perzefona » wrote:Upravo tako. Znači li to da trebaš čekati da prođe i da se živjeti ne isplati? Ljubiti se isplati baš kao i živjeti.
Nego sam pitao kako sam sebe uvjeriš u nešto; meni to ne polazi za rukom. I da ne bude zabune, nije da se ja *nadam* nečemu. Ima već dosta godina kako se ne nadam ničemu, čisto da ti ne padne na pamet da sam od onih koji u sebi misle 'tko se zadnji smije...' - jer, takvi mi tek idu opako na živce.
A, prolazna veza, ali i dalje voliš tog iz bivše veze? Sve njih? Hmmm zvuči komplicirano.Perzefona » wrote: A tko je rekao da je ljubav prolazna? Prolazna je veza i to znaš.
A po čemu se zapravo razlikuje stanje ljubavi prema nekom, dok si s njim/njom u vezi, i stanje ljubavi prema nekom, s kime više nisi u vezi?
Mocan je taj Slaven ako uspije jednim seksom toliko detoksicirat Martu obnevidjelu od boli, maltene na umoru da ona moze dalje sama ozdravljivat.Margarita » wrote:Možda mu se malčice dopada ali više iz sažaljenja. Osim toga, Marta možda nije baš potpuno odbojna pa mu ne bi trebalo teško pasti priskočiti u pomoć. A poslije, pa vjerojatno će biti ponosan što je pomogao. Neće se baš od jednog seksa zatreskati toliko da bi mu to predstavljalo problem. Možda je i on u kakvoj vezi, s nekom Irenom, ili samo želi nekog sasvim desetog. Ovdje je u ulozi hitne pomoći. Hoće li poslije Slaven i Marta postati prijatelji, ljubavnici, udaljiti se, nije bitno.
Jako mocan.
A i ta Marta, mozda je i ona bila Vedranu ono za sto je njoj posluzio Slaven ali radi dramu kad je ona na parketu.
Ma sve je dobro sto se dobro svrsi. Kad se svrsi.
Ja ne znam kako sam sebe uvjeriš u nešto. Ovdje je to nešto bila privremenost veze. U to se i ne trebaš uvjeravati naročito. Kao ni u privremenost života samog, ma koliko se živ i besmrtan i moćan osjećao ponekad. Ti si prvi počeo s tom paralelom.nodens » wrote: Nego sam pitao kako sam sebe uvjeriš u nešto; meni to ne polazi za rukom.
Nodens - making women's period comfortable (by ex anais)
Kako se ti osjecas dok si mlad iako razumom znas da ce ti mladost proci dok trepnes okom?nodens » wrote:
Život nije vječan, sasvim dovoljno zdravog razuma je da prihvatiš tu činjenicu, da ćeš umrijeti jednog dana.
Ako *unaprijed pristaneš* da ti je i 'ljubav' prolazna, tj. preciznije rečeno - prolaznija od života, iako se meni čini da je život jedan treptaj oka, pa što je onda ljubav ako ne može potrajati ni taj treptaj oka - onda me zbilja zanima kako se osjećaš cijelo to vrijeme dok 'voliš' - ali ti ipak 'zdrav razum' govori da je to prolazno, tj. prolaznije od života, ili čak mladosti i zdravlja.
Ili kako se mozes osjecati zivim kad znas da je to privremeno stanje i da ti je smrt neizbjezna?
Tak je i u ljubavi, ljubis kao sto i zivis uz svjesnost prolaznosti.
I gustas ako je dobro.
Mozda si vec i mrtav samo to jos ne znas]Valjda to zahtijeva preveliku količinu samozavaravanja za moj ukus, jebiga. No, čisto sumnjam da uopće mogu sam sebe uvjeriti da 'volim' nekoga, ako sam unaprijed sebi ostavio odstupnicu u vidu te zdravorazumske misli, da mi vjerojatno ipak neće biti jedina (tj. zadnja, ako već tehnički nije jedina, jer ih je bilo već prije).
Ne razumiješ suptilnu razliku.Bara huda » wrote: Kako se ti osjecas dok si mlad iako razumom znas da ce ti mladost proci dok trepnes okom?
Ili kako se mozes osjecati zivim kad znas da je to privremeno stanje i da ti je smrt neizbjezna?
To što starim nije moja volja, nije moja odluka - niti će IKAD biti moja odluka. To se događa mimo mene, to je objektivna datost.
A privremenost ljubavi je nešto gdje ja SEBI namjerno ostavljam 'odstupnicu': jest da ja nju vooooolim, ali tko zna, možda mi dosadi, možda se udeblja, možda naiđe neka opakija koka koja bi me nekim čudom htjela, možda ovo možda ono... bolje je da unaprijed sam sebi 'dopustim' da neće biti 'do smrti', zar ne? Zlu ne trebalo.
Slab ti je štos to uspoređivati sa starenjem i umiranjem.
Ne ljubim, ako sam u sebi odlučio da '...tko zna, možda jednom naleti bolja'.Bara huda » wrote:Tak je i u ljubavi, ljubis kao sto i zivis uz svjesnost prolaznosti.
I gustas ako je dobro.
Kojom tehnikom sebi ljudi izbiju tu misao iz glave, ako i sami priznaju da je imaju, ne razumijem. Niti kako im ta svijest o 'boljoj', koegzistira s 'ljubavlju'.
Jesam, mrtav sam godinama.Bara huda » wrote:Mozda si vec i mrtav samo to jos ne znas
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 2 guests
