Pivo je drugo. Pivo je prvi proizvedeni alkohol u povijesti, i mnogi su ga indoeuropski narodi nazvali prema glagolu piti, toliko je uobičajeno bilo. Nekad je sadržavalo manje alkohola pa su ga pila i djeca (a u vodi su se ljudi prali). U našem jeziku očita je veza, ali i engleski beer primjerice dolazi od latinskog bibere, riječi koja znači isto. Pivo se spominje u prvom pisanom zakonu na svijetu – 1700. godine prije Krista kralj Hamurabi osmislio je zakonik u kojem je, među ostalim, naveo da u pivu ne smije biti previše vode i da ne smije biti preskupo. Često su ga pili radnici i težaci zbog njegova okrepljujućeg i hranjivog svojstva. Pivo je kruh.Potjeh » wrote:Jes da je u meni sad negdje oko 2 promila ali čitam vlastitu temu i osjećam se kao outsider. Ali neka, uvodni post je mirisao tako nego, puvući ću paralelu.
Meni pivo uopće nema neki dobar okus. Gorkasta su u pravilu, gazirana još k tome i ostavljaju taj neki okus u grlu koji katad podsjeća na nekakvu hranu. Ali, svjedno je volim. Moguće da je pivo jednostavno sredstvo za utaživanje žeđi ali usput zbog alkohola daje i osjećaj nekakve neodređene lakoće. Teško pronalazim riječi za to opisati ali gušt jest kad su okolnosti prave.
Može li se isto reći i za cigarete? Gdje je gušt u pušenju? Prenaivno bi bilo reći okus i miris. Sumnjam da je išta od toga. Je li gušt u zadovoljavanju ovisnosti? Onako, kako žeđ zadovoljavamo. Ili je nešto treće?
I da, mnogi griješe kad kažu da se pivo proizvodi od hmelja. Pivo se pravi od vode, ječma ili pšenice, kvasca i hmelja – koji se dodaje samo da popravi okus i pridonese svježini. Prvi su hmelj u pivo počeli dodavati redovnici, i od tada se upotrebljava u standardnoj proizvodnji.
Zanima li te još što?
