Ne znam zanimljivo pričati tj. dosadna sam

[Nikolajevna]

Osim što mi lijevo oko malo bježi, čisti sam prosjek. Treba, dakle, razvijati komunikacijske vještine, treba zanimljivo znati pričati i prepričavati, kao oni ljudi šta stanu pa lamataju rukama a cijelo društvo gleda i ‘vata se za trbuh od smijeha. Kad ja završim pričati vic zbunjeno me pitaju što je bilo dalje.

Evo primjera; vratim se s vikenda u, recimo, Rimu gdje sam se ludo provela i nađem na kavi s prijateljicom koja je to vrijeme provela doma s temperaturom, između kauča i TV-a. Uru vremena sa zanimanjem slušam o njenim dogodovštinama, od toga kako joj je ispao toplomjer na pod do toga kako je usula sol u čaj umjesto šećera. Nije da ona meni ne da do riječi, pita me:
…
-I kako je bilo u Rimu, pričaj čovječe!
-Pa dobro… fino je bilo, dobro… šta još ima kod tebe?
-Pa ništa, kažem, cijeli jebeni vikend doma… u jednom trenu me tako drmala groznica da sam izvadila sve deke koje sam imala u ormaru i prebacila ih preko sebe, i pazi sad, zvoni meni telefon…

Beznadna sam.

Kako da naučim zanimljivo pričati, prepričavati događaje, biti interesantna? Ne mogu se vječno oslanjati na ono moje lijevo oko.

Kakvi ste vi po tom pitanju?

[Pješčana]

ja sam po tom pitanju ovisno o osobama sučelice meni.
ima ljudi kojima imam potrebu prepričati sve i onda se zajedno kleberimo.
ima ljudi, koji provjereno ne reagiraju na moje fore, i nemam nikavu potrebu pokazati svoj genije.
puno manje pričam, ili pričam o dosadnijim temama, koje su bliže drugoj strani.
naučila sam svoj bogati unutarnji život ne bacati ko bisere pred svakoga

[ElliQuinn]

Činjenica je da preferiram tipkati, a ne govoriti te da se više s ljudima družim virtualno nego stvarno. Čak sam i sadašnjeg dečka prvo zaintrigirala lascivnim sms-ovima, a tek potom se pokazala. Nisam osobito blagoglagoljiva uživo, tek smotana.

[Beau]

Osim što mi lijevo oko malo bježi, čisti sam prosjek. Treba, dakle, razvijati komunikacijske vještine, treba zanimljivo znati pričati i prepričavati, kao oni ljudi šta stanu pa lamataju rukama a cijelo društvo gleda i ‘vata se za trbuh od smijeha. Kad ja završim pričati vic zbunjeno me pitaju što je bilo dalje.

Evo primjera; vratim se s vikenda u, recimo, Rimu gdje sam se ludo provela i nađem na kavi s prijateljicom koja je to vrijeme provela doma s temperaturom, između kauča i TV-a. Uru vremena sa zanimanjem slušam o njenim dogodovštinama, od toga kako joj je ispao toplomjer na pod do toga kako je usula sol u čaj umjesto šećera. Nije da ona meni ne da do riječi, pita me:
…
-I kako je bilo u Rimu, pričaj čovječe!
-Pa dobro… fino je bilo, dobro… šta još ima kod tebe?
-Pa ništa, kažem, cijeli jebeni vikend doma… u jednom trenu me tako drmala groznica da sam izvadila sve deke koje sam imala u ormaru i prebacila ih preko sebe, i pazi sad, zvoni meni telefon…

Beznadna sam.

Kako da naučim zanimljivo pričati, prepričavati događaje, biti interesantna? Ne mogu se vječno oslanjati na ono moje lijevo oko.

Kakvi ste vi po tom pitanju?

Ovo je najdosadnije što sam ikad pročitala.
Nisam uspjela upamtit ni pitanje

[vrrrlet]

Kako da naučim zanimljivo pričati, prepričavati događaje, biti interesantna?

Trebaš se obući kao noćna dama. Onda možeš i šutjeti, a opet će te svi slušati.

[sabaa]

Ovisno o društvu.
Mislim, uvijek sam dosadna, ali u društvu nekih osoba se osjećam toliko dobro da si djelujem zabavno i duhovito.

[Moment]

Ja previse pricam.

[Perzefona]

Bolje ti je biti dosadna šutljivica nego dosadna klepetuša, kao ja.

[*jezebel*]

premalo pricam. lijena sam, cudljiva, pomalo autisticna. u vecini se slucajeva zavalim pa se tu i tamo ubacim ili se samo cerekam. vise piskaram nego sto pricam, ali ne volim chatove na mesindzeru. rijetko cu nekoga zvati na kavu jedan na jedan. otkad sam s onim mojim, dodatno sam se ulijenila. naime, on je zabavan i smijesan i brbljav i sve zna pa uglavnom on vodi. ima momente kad se zblokira, a treba popuniti prazninu, pogotovo u nekom novom drustvu, ja onda po*izdim na njega sto ne prica, a ne na sebe.

s druge strane, nisam bas toliki kreten, imam i ja svijetle momente kad se raspricam. nedavno sam bila u drustvu nekoliko parova. pricali su i za*ebavali se svi muski i ja. zenske su bile tihe i njonjave, a ja, zacudo, toliko ''normalna'' da je dragi poslije zabezeknuto komentirao: ne mogu vjerovati da si ti od svih zena najvise pricala.

nikolajevna, znas ono kad zenska odabere ruzne frendice ne bi li jos bolje izgledala? e, tako ti, za pocetak (za vjezbu), mozes odabrati neko sramezljivo drustvo u kojem ces zablistati. a onda si postupno uvodis sve vece izazove. naravno, ako ti se da. meni se ne da.

inace me brbljavi ljudi u prilicnoj mjeri zamaraju (pogotovo ako su glasni i nametljivi), osim ako mi nisu vrlo zanimljivi. nekad mi jednostavno vise godi pet minuta sutnje nego pet minuta konstantnog brbljanja na silu. samo sto to ne mozes imati sa svima.

vic rijetko znam ispricati kako spada. uglavnom se pocnem gusiti od smijeha vec na prvoj trecini. al' dobro, ljudima onda barem bude smijesan nacin na koji se smijem.

znam se naci u drustvu ljudi koji neku najbezvezniju situaciju prepricaju tako da od nje naprave pravu predstavu. uzivam u ljudima koji me znaju nasmijati i koji istovremeno znaju kako disem. kraj takvih se najlakse i raspricam. mrzim kad mi netko dodje s onim: ''pricaj!'' pricam koliko i kada mi pase, na silu ne volim.

a bokte, opet plahtica...

[harpy]

Evo, pretpostavimo da si u Rimu bila 4 dana.
Avion je krenuo i stigao na vrijeme, nitko te nije skinuo do gola na carini, nisu lovili teroriste po aerodromu, taksist u Rimu nije te opljačkao, hotel je bio više nego pristojan, nije bilo žohara, iz pipe nije tekla zelena voda, na sapunu nisu bile dlake, ali nije bio ni spektakularan, nije bilo sto čudesa na senzore, vilenjaka koji ti nose cugu iz mini-bara i takvih stvari.
Lijepo i mirno si razgledala sve znamenitosti, muzeje i čudesa, jela pizze i tjesteninu, vrijeme je bilo lijepo i vratila si se doma s osmijehom.
I kaj sad tu imaš prepričavat.
Ako nekog zanimaju kipovi, fontane i ostalo, posjedni ga i pokaži mu fotke.
Meni,npr, ide na živce kad mi netko do u detalje opisuje svaki svoj korak od jutarnjeg buđenja, kave, kajgane, zvanja Cammea, preko rasporeda namještaja u hotelskoj sobi, boje salveta, sadržaja švedskog stola za doručak do raspakiravanja kofera kad je došao doma.

[A.P.]

Možda samo ne znaš dobro pričati viceve, iako, malo tko zna, vicevi su lejm.
A opet, postoje i ljudi koji nisu dobri govornici. Recimo, moj kum je izvrstan govornik, taj kad krene pričati o točenju goriva i plinskoj boci, nemoš prestat gledati i slušati.
Jebiga!

[vrrrlet]

Bolje ti je biti dosadna šutljivica nego dosadna klepetuša, kao ja.

Meni si dosadna kad šutiš.

[A.P.]

Možda dobar dekolte. Kad kreneš pričati s dobrim dekolteom, to je super opravdanje ljudima oko tebe da ti bulje u sise pod izlikom da gledaju u tebe.

[Potjeh]

a bokte, opet plahtica...

Ne znam. Gledajući 'plahticu' teško mi je za tebe prikačiti pojam autizma i šutljivosti. Čitao sam te na gastronimiji pa ni lijenost mi ne sliči na tebe.

OT: Možda jednostavno nisi ništa doživjela u Rimu da je bilo vrijedno pričanja. Čovjek može uživati u nekoj lijepoj stvarci a da kasnije nema što posebno pričati.

[*jezebel*]

Ne znam. Gledajući 'plahticu' teško mi je za tebe prikačiti pojam autizma i šutljivosti. Čitao sam te na gastronimiji pa ni lijenost mi ne sliči na tebe.

to je vjerojatno odraz moje dualne prirode.

[baja]

...
Kako da naučim zanimljivo pričati, prepričavati događaje, biti interesantna?

tis' meni interesantna
s malo riječi kažeš sve
a to što je je 'u rimu bilo' fino je do rima, a ne do tebe

Kakvi ste vi po tom pitanju?

ja obično zaboravim vic u pola pričanja

[..a unda]

..
ja obično zaboravim vic u pola pričanja

..kad pricas ili kad ti pricaju?

..ne razumijem zasto ljudi imaju potrebu bit zabavnima, tj zasto se smatra dosadnim kad nisi zabavan? ..i jel se moze ne bit dosadan, a bez da pricas?
ako imamo razine zabave, postoje li onda i razine dosade, da ne kazem..kvalitet? a sto je sa motiviranoscu dosadatelja..odosadatelja..podosadatelja ili kako bi se to vec reklo za posjednika osjecaja dosade..

baj d vej, vjerovao ko ili ne, uopce ne volim ni pricat ni pisat. to spada u cistu i savrsenu entropiju. ali, ima u napricavanju i napisavanju i nekih pogodnosti.

npr, ako puno pricas ili pises, dakle, ako ides kvantitativnom metodom i ako se jos tu uspije isprofilirat i odgovarajuci stil, forma, onda to vec prelazi u lagani spam i tako izbjegavas da ti se postavljaju pitanja.
najgore je kad te pocnu pitat i zapitkivat, kad kao ono nisi dosadan, pa moras kao odgovarat..ono u stilu, ..risposta e kortezija. ajme sta je to dosadno, a cesto se nadje neko kome je dosadno, pa mu je zabavno pitat.. a zasto ovo, a sta ono, a kako oto, itd..

enivej, ako je marfi rekao..kad si u nedoumici, mumljaj, ja cu rec..kad ne zelis da te pitaju, ne zatvaraj usta i pisi plahte..

[Nikolajevna]

Dobro, ovo s dobrim dekolteom, utegnutom guzom i vragolastim osmijehom sam mogla do sredine tridesetih, sad toga više nema ali ne žalim, iskoristila sam sve što se iskoristiti dalo, molit ću, neke tamo debele s one teme na modi i kozmetici nisu mogle ni to.

I nije bio Rim, bili su Okučani al’ opet… šta se sve u Okučanima može doživjeti ni Tarantino ne bi znao ufilmit.

Dakle, konkretni savjeti tipa: početi priču od početka ili sredine, otkriti odmah kraj pa ispričati kako je do njega došlo ili držati u neizvjesnosti prepričavajući kronološki, kratke ili duge rečenice, intonacija…

Ovako ćemo, ja ću vama dati jedan primjer ne baš spektakularnog događaja, a vi mi napišite kako bi to što zanimljivije prepričali (s didaskalijama po mogućnosti):

Vlak. U Novskoj debela baba sjeda do mene. Baba simpatična, priča o sinu. Nudi mi sendvič s pohanom piletinom, neću, opet nudi, uzimam. Pojedem dio, spremam ostatak u džep na naprtnjači. Vlak stiže u Okučane. Pozdravljam babu, izlazim, ona ostaje u vlaku. Dočekuje me kolega s prijateljem. Upoznavanje. Pričam s kolegom, prijatelj na mobitelu ljutito gestikulira. Odlazak u lokalni kafić. Prijatelj vani na mobitelu. Kolega pita jesam li gladna. Nisam. Navaljuje. Spominjem babu, vadim sendvič za dokaz. Vraća se prijatelj. Pita jesam li gladna. Ponavljam o babi i sendviču. Prijatelj sumnjičavo gleda sendvič, pita jel’ piletina. Je. Pita da opišem babu. Opisujem. Hvata se za mobitel, daje mig kolegi, istrčava iz kafića. Kolega objašnjava da mu je baba mama koja zaboravlja gdje stanuje.

Da vas vidim.

[Nikolajevna]

...a unda, zašto bi htjeli biti zabavni, heh... moglo bi biti svašta. Recimo u slučaju katastrofe neke,meteor, plimni val, kad je strka i tako, a u prijevozno sredstvo stanu još samo troje.. Stvar je u tome da mi dosadni nismo nikome ni u malom mozgu. Kad si glasan, kad si zanimljiv, primijetiti će te se u toj situaciji. A ovako mogu mahat kol'ko oću..

[Beau]

Ako unda riješi ovaj zadatak, napisat će knjigu

[Nikolajevna]

Ako unda riješi ovaj zadatak, napisat će knjigu

Past će forum.

[Beau]

S obzirom na okolnosti, ne bi bilo ni loše.

[Perzefona]

...a unda, zašto bi htjeli biti zabavni, heh... moglo bi biti svašta. Recimo u slučaju katastrofe neke,meteor, plimni val, kad je strka i tako, a u prijevozno sredstvo stanu još samo troje.. Stvar je u tome da mi dosadni nismo nikome ni u malom mozgu. Kad si glasan, kad si zanimljiv, primijetiti će te se u toj situaciji. A ovako mogu mahat kol'ko oću..

Ti si meni jako zabavna i ja bih tebe uzela. Pod uvjetom da mene netko pobere prije i da me išta pita. A mogle bismo i same ostati i zabavno se dosađujuć poginuti. Kao Thelma i Louise.

[Maleficent]

Evo primjera; vratim se s vikenda u, recimo, Rimu gdje sam se ludo provela i nađem na kavi s prijateljicom koja je to vrijeme provela doma s temperaturom, između kauča i TV-a. Uru vremena sa zanimanjem slušam o njenim dogodovštinama, od toga kako joj je ispao toplomjer na pod do toga kako je usula sol u čaj umjesto šećera.

Što ja mrzim ovakve ljude! Imam istu takvu frendicu. Prepričava mi najnebitnije pizdarije s golemim entuzijazmom, a ja samo razmišljam kako bih ju prekinula. Koga boli kurac za njen toplomjer!

Dakle, nije ona zanimljiva. Baš suprotno. Zamara.

A baš sam nedavno bila na jednom tulumu i promatrala curu koja je cijelu noć trkeljala sa svima o svemu nebitnom. Puna tog entuzijazma. Ispijala sam svoje vino u tišini i mislila pa kak ti se jebote da?

Ja sam koncizna. Ne volim ni sebe ni druge opterećivati nebitnostima.
No, nitko mi još nikad nije rekao da sam dosadna. Vjerojatno zato što se obožavam zajebavat.

[baja]

Vlak. U Novskoj debela baba sjeda do mene. Baba simpatična, priča o sinu. Nudi mi sendvič s pohanom piletinom, neću, opet nudi, uzimam. Pojedem dio, spremam ostatak u džep na naprtnjači. Vlak stiže u Okučane. Pozdravljam babu, izlazim, ona ostaje u vlaku. Dočekuje me kolega s prijateljem. Upoznavanje. Pričam s kolegom, prijatelj na mobitelu ljutito gestikulira. Odlazak u lokalni kafić. Prijatelj vani na mobitelu. Kolega pita jesam li gladna. Nisam. Navaljuje. Spominjem babu, vadim sendvič za dokaz. Vraća se prijatelj. Pita jesam li gladna. Ponavljam o babi i sendviču. Prijatelj sumnjičavo gleda sendvič, pita jel’ piletina. Je. Pita da opišem babu. Opisujem. Hvata se za mobitel, daje mig kolegi, istrčava iz kafića. Kolega objašnjava da mu je baba mama koja zaboravlja gdje stanuje.

ja bi nastavak