Onda sam počela raditi u službi za korisnike jednog našeg telekomunikacijskog operatera i upoznala Dalmoše i preko telefona.
Prvo i osnovno - Šibenčani su tu bili najumjereniji, normalni, reklo bi se.
Split i okolica + Zadar i okolica su bili katastrofa, s tim da Split uvjerljivo vodi.
Kad bi netko zvao s fiksnog broja, čuješ agenta kako kaže "o, ne, 021 županija!" - ili ako nakon razgovora saspe hrpu psovki, pitaš što je bilo "ma 021 županija".
Prva rečenica bi bila, s ponosom u glasu "Dobar dan, zoven iSplita!" - oooobaaaveeeznooooo
Drugo bi bilo nekakvo njurganje, da ne kažem žuganje, oko ovog ili onog - u 95% slučajeva dotična osoba nije pročitala upute/opće uvjete poslovanja/ugovor koji je potpisao/la/cjenik - nešto od toga, i nazvao/la bi s nekim svojim vizijama kako bi to trebalo izgledati. Kad bi im se pojasnilo da nije baš tako kako su si oni zamislili, i da mogu pročitati tu-i-tu kako to funkcionira, krenula bi salva uvreda na račun agenta i tvrtke. Ah, pokazali su nam, taj dalmatinski dišpet je stvar ponosa i borbe protiv centralizacije i korporacija.
Zatim, u odnosu na ostatak Hrvatske - nemojte se uvrijediti, ALI - Dalmatincima je bilo najteže objasniti tarife, kako se naplaćuju usluge, što obuhvaća pretplata, koji je nužni dio za platiti, što je zapravo radijska frekvencija (ne, ne služi za slušanje radija preko mobitela, i NE, to ne ide operateru, već državi, i da - sve to piše u uvjetima). Ali ne, oni imaju svoje objašnjenje.
I onda je najbolje da će ponovno nazvati kad mu objasniš da nije u pravu - i reći drugom agentu da si mu rekao ono što si je on poželio da si rekao, a ne što si stvarno rekao.
Hoćete još?
Nakon toga sam rješavala reklamacije korisnikâ.
Nazoveš korisnika kojem je žalba riješena negativno, i očekuješ da neće biti zadovoljan, bez obzira odakle je.
Nazoveš korisnika kojem je žalba riješena pozitivno - kažeš da mu se vraća novac, da mu neće nešto biti naplaćeno sljedećih x mjeseci, da mu još poklanjamo nešto besplatno sljedećih mjesec-dva-tri (ovisi o "težini" žalbe i naplati usluge), korisnik se zahvali, zadovoljan... Ali ne i Dalmatinci. Dalmatinci ti i dalje seru da si ovakav i onakav i ti i tvoja firma...
Jednom me jedan klinac iz Zadra pitao (uživo, ne preko poziva SZK) zašto se mi ne šalimo s njima kad nazovu da zajebavaju. Odgovorila sam mu da se 1. ne možemo zajebavati, 2. nemamo ni vremena za zajebanciju jer čeka hrpa korisnika na liniji koji možda stvarno zovu s razlogom da se on skine s linije, 3. uopće nisu smiješne te šale i da je posao takav da nam nije do zajebancije s njima. Njegova reakcija na to je bila da bi mi najradije dao šamar.
O tome kako su i u VL i RL drčni, ponosni na ne znam što, svadljivi preko svake mjere... Otac moje (nekad) najbolje prijateljice iz Splita je bio toliko naporan sa svojim sranjem po svima i svemu (po nama pušačima, po ateistima, veličao Zlatka Sudca
, svi nehrvati su maltene stoka - a žena mu isto nije Hrvatica, po Jugoslaviji, po partizanima da su svi poludjeli u ratu - pa sam mu odgovorila što s PTSP-ovcima od ovog rata i tu je ušutio, ali samo dok nije smislio opet nešto po čemu će "gadit") - da sam ga jedva pretrpjela, a da mu ništa ne odgovorim - a i tad još nisam radila u SZK i mislila sam da je on izolirani slučaj.Onda kad čujem ono naglašavanje "nema meni do maslina, mora, meni je grozno ovdi na kontinentu zimi, samo bižin doli" i onda to ponovi 10-ak puta - ono, ok, iz Dalmacije si, kul si - i živo mi se jebe za to.
Uglavnom, prema Dalmatincima sam razvila popriličnu odbojnost i predrasude, osim nekoliko prijatelj(ic)a koje imam jer ne pokazuju ove karakteristike. Uostalom, jedna iz Splita mi je rekla da joj je drago što se makla odozdo.
Tako da - ja jako volim Dalmatince. Kad sam raspoložena za podjebavanje.
Pitanje je zapravo - ZAŠTO su Dalmoši takvi, može li mi netko objasniti?
:fašist:
zubo: 
