Knjige mog djetinjstva

[dejzi]

Tonček i Točkica od Kästnera.
Čitala sam ju svaki tjedan valjda. Fascinantan mi je bio hodnik koji je tako dugačak da bi nakon ručka ponovno ogladnila dok dođe do sobe. I njezina matematika.

Tata mi je kao maloj čitao Heidi, srpsko izdanje. To nam je bila zimska knjiga, čitala se dok je vani padao snijeg, nekoliko godina za redom.
Nikako mi nije bilo jasno kako on od XajAn dobije Hajdi. Još naopako n!
Da, ćirilicu sam malo kasnije savladala.

[Pješčana]

Nikako mi nije bilo jasno kako on od XajAn dobije Hajdi. Još naopako n!
Da, ćirilicu sam malo kasnije savladala.

Xajan

[dimnjak]

na cirilici sam citala magarece godine. tak sam vjezbala cirilicu. naime, bilo nam je obavezno pismo u skoli, mislim od treceg?
uglavnom, sjecam se da sam plakala od smijeha citajuci ju.

a odbijala sam. jer necu ja cirilicu

[Emericzy]

Vidim da nam se liste dobrim dijelom poklapaju. Idem zato popunjavati rupe.

Tone Seliškar, Sinji Galeb

Anton Ingolič, Tajno društvo PGC

Hana Maškova, Tajna zelenog pečata

Apsolutno sve o Dr. Doolittleu

Apsolutno sve od Julesa Vernea

Jurij Olješa, Tri debeljka

Alexandre Dumas, Pripovijest o orašaru

[jevgenija]

ja sam Zagorku apsolvirala u 6. osnovne, pod dekom, uz bateriju
kamen na cesti je njena najdepresivnija knjiga, i nemojte to čitati(ikad).
Branko Čopić: Orlovi rano lete, Sin brkate čete, Pustolovine Nikoletine Bursaća

"ništa nema da vas brine - od ovoga pacov gine"

Lista nam je svima više-manje ista, ali najviše su na mene utjecali poljar Lijan (prvenstveno!On mi je i dalje najdraži, najživopisniji lik ikad - jednostavno opisan, do kraja se "promijeni" i postane "dobar", a lud ko šlapa i beskrajno duhovit ), Lunja, Jovanče i Stric ter njegov djed koji je išao ratovati ljestvama pa su ga pitali šta on svog unuka lojtrom tuče

[Perzefona]

Jao, Pustolovine Nikoletine Bursaća!

Elem, tako mene jednom profesorica hrvatskog u osnovnoj posjedne pred ploču neka čitam cijelom razredu te pustolovine.

Ja sam se tako smijala, pamtim, i nisam mogla razgovijetno čitati, svako bih malo prasnula u smijeh. Učenici su se isto smijali. Meni, dakako, ne Ćopiću.

Profesorica se naljutila na mene. Ma nije mene to bilo briga, nego mi je knjigu uzela, gadura.

[Stitch]

A nitko da spomene najtužniju knjigu - s dužnim poštovanjem prema genijalnom Molnaru. No mislim da je Bruckner intenzivniji, potresniji. Hrabar je bio Nemeček i žao mi je bilo kad se razbolio i umro. Ali Sadako... Em je bila djevojčica, em nije imala nikakve šanse. Došlo mi da napravim milijun ždralova. Petsto sam puta pročitao tu knjigu, i uvijek me ražalostila. Jebeni Ameri, jebena bomba i jebena leukemija. Mrzio sam ih.

[dimnjak]

mislim da sam zbog junaka pavlove ulice i sadaka imala emocionalne oziljke u djetinjstvu. ne sjecam se da sam ikad kasnije toliko plakala.

[Zekoslawa]

Dodajem gore navedenima Djevojčicu sa šibicama i onoga đubra od Cankara.

[Stitch]

E da, Cankar.

[Perzefona]

E da, Cankar.

Joj, Cankar i Šalica kave.

[Zekoslawa]

A tek onaj što se sramio matere...

[Emericzy]

A tek onaj što se sramio matere...

Nije li to Šalica kave? Grozna priča. Pika prstom u najbolnija mjesta.

[Eks]

Nije li to Šalica kave? Grozna priča. Pika prstom u najbolnija mjesta.

Joj, sad se sjećam. Po naslovu nisam prepoznala.

[jevgenija]

Ajme meni. Kuku lele. Jadna li mi majka....Guglala sam Cankara ne bi li se podsjetila malo priče, i naletjela na ovo

ako netko od vas predaje rvacki, želim da znate da ću jednoga dana organizirati prosvjed za benificirani radni staž za vas

[Zekoslawa]

Nije li to Šalica kave? Grozna priča. Pika prstom u najbolnija mjesta.

Ne, ne, to je Zastidio se majke. Ono kad je on bio u školi, a ona došla tamo u nekim dronjcima, pa se on pravio da je ne poznaje ili tako nešto. Tko se više sjeća. Jedino čega se od tih njegovih priča sjećam jest upravo taj gorak okus koji ostavljaju. Dojam.

[Eks]

Ne, ne, to je Zastidio se majke. Ono kad je on bio u školi, a ona došla tamo u nekim dronjcima, pa se on pravio da je ne poznaje ili tako nešto. Tko se više sjeća. Jedino čega se od tih njegovih priča sjećam jest upravo taj gorak okus koji ostavljaju. Dojam.

Sad sam se i toga sjetila. Ajme, a sve sam to bila lijepo zaboravila. Nemojte više.

[Pješčana]

Apsolutno sve od Julesa Vernea

kako sam ja čitala srpske i hrvatske prijevode, mislila sam da su Jules i Žil Verne dva brata koja pišu super romane

inače, poljar lijan, da..
i ona Marica s plavim očima, koja je stalkala(jel Strica?), a on je tvrdio da ima praseće oči

[Ashtaroth]

Voljela sam Jules jako, kao mala... a onda sam nešto krenula čitati u ovim poznim godinama...
Ostalo je nepročitano, zastravilo me koliko mi nije pitko, koliko se moram tjerati čitati, čak ni ne znam više koja je to knjiga nagrabusila, imam feeling da 15togodišnji kapetan, da završih prvi i sad ostao drugi dio...

I uvijek me zanimalo koja je razlika između 20 i 40 tisuća milja pod morem, čitala sam obje, ali nisam skužila razliku senilna

[schmokljan]

kako sam ja čitala srpske i hrvatske prijevode, mislila sam da su Jules i Žil Verne dva brata koja pišu super romane

...

Koji ti se više sviđao?

[Lastan]

Ostalo je nepročitano, zastravilo me koliko mi nije pitko, koliko se moram tjerati čitati, čak ni ne znam više koja je to knjiga nagrabusila, imam feeling da 15togodišnji kapetan, da završih prvi i sad ostao drugi dio...

Bogme, ta se knjiga ni meni nije dopala. Gutao sam Vernea kao klinac, ali ta mi nije baš jako sjela… a bila je onda još neka, koja mi se dopala još i manje. Aha! Djeca kapetana Granta. Jednostavno sam odustao od nje.

[dejzi]

Petar Pan i Mary Poppins.
Poše kako je PP imao ružnu naslovnicu, nekakav deformirani dječak među zvijezdama, uopće me nije privlačilo čitat.

[Pješčana]

meni Petar Pan nikad nije sjeo

[Silajn]

I uvijek me zanimalo koja je razlika između 20 i 40 tisuća milja pod morem, čitala sam obje, ali nisam skužila razliku senilna

To su dvije knjige? Ma nisu. Samo je neki zajeb s mjernim jedinicama valjda.

[Ashtaroth]

Bogme, ta se knjiga ni meni nije dopala. Gutao sam Vernea kao klinac, ali ta mi nije baš jako sjela… a bila je onda još neka, koja mi se dopala još i manje. Aha! Djeca kapetana Granta. Jednostavno sam odustao od nje.

Je, i ta je negdje upoličena završila...

Dugo mi je trebalo da prihvatim da NE moram pročitati knjigu koju sam započela i da NE moram pogledati film do kraja.
Od tad mi je život ljepši