Srprajz
U mom selu ne postoji puno načina za proslavljati novu godinu pa sam, nakon nekoliko kila nagovaranja, odlučila dok sam bila (još mlađa) piletina isprobati oba - parti kod nekog i parti negdje gdje platiš i onda kakti imaš fensi doček u nekom ugostiteljskom objektu među hrpom stranaca.
Ovaj prvi mi je bio ok, ajde, ali nije mi tu bilo ništa spektakularno, a i ako živim blizu, radije bih da doma hedonistički uživam nego da poskrivećki pijem brendi iščekujući kad će nečija mater/ćaća/baba naići i vidjet da maloljetne ženske piju. Osim toga, osjećala sam se malo bizarno sređujuć se za otić 300m niz ulicu gdje sam odrasla i jela blato iz kanala, te gazila tuđi kronpir, i tamo sad biti u štiklama i glumiti neku svečanost.
Ovaj drugi je apsolutna retardacija koja je uzela poprilično maha. Gomila ljudi, nepoznatih, u gužvi, svi su vrlo fensi, glazba je idiotna, ne smiješ van, dao si 200kn za čašu razrijeđenog šampanjca i šaku štapića, i sve se čini kao jedan polubezvezan izlazak nakon kojeg ste u krevetu već u 2 jer u ponoć atmosfera uglavnom padne, vrhunac je gotov i svi postanu ukurčeni.
Drugo, jednu novu godinu sam dočekala radno, i ništa se nije dogodilo strašnoga. Svaki dan ionako dočekam (ponoć). Nikad nisam imala niti jednu novogodišnju odluku koja bi mi nekako zacementirala važnost te večeri. Nikad nisam imala potrebu ubit se ko svinja jer to je "još jedan dan za lokanje". Zaboga, kad ste s filozofskog, ločete srijedom u tri popodne i četvrtkom u deset ujutro, te nedjeljom u pet popodne, a u ponedjeljak u osam ujutro imate predavanje. Nije mi alkoholiziranje toliko fantastično spektakularno rijetko da mi je ovo jedinstvena prilika. Dapače, mislim da sam u zadnjih deset dana pila alkohol svakodnevno
Dakle, iz tih razloga stvarno mrzim kad me polupoznati ljudi koji ne znaju za moju ljubav naspram NG (cimerica
A kako vi s groznicom novogodišnje večeri?
