Naime moje mice su bile vrlo zainteresirane za akciju pjevanja usred noci i lupanja po vratima satima. Da satima. A ja se ujutro moram dici raditi. I je, djeca narastu ali s micama, a da nisam reagirala bi me cekalo ovakvih 20 godina. Ili recimo ne smiju skakati na jedaci stol.
Naravno da to cine dok me nema, al ne smiju dok me ima, a pogotovo ne dok ja sjedim i jedem za istim.
Ne smiju otvarati pipu s vodom (jer ce mi racun narasti previse), a bi i cinili su.
Dok sam imala mice u kuci i vrtu, ponasala sam se kao ti. To su dvije posve razlicite situacije.
Kucnim micama je dosadno i zbog toga dolaze na razne zanimljivje ideje. Moji ljeti, kad su na terasi svo vrijeme nisu ni upola tako inventivni.
Mimo toga i dalje su to mice koje su usprkos tome sto su izasle iz mlade dobi, strasno zaigrane, jurcaju po stanu, pjevaju, ruse stolce (ne smeta me) dok se divlje natjeravaju, igraju se sto sa mnom sto medu sobom doslovce satima, druzeljubive su i vole "pricati" sa gostima dok pijemo kavu.
Sjetih se jos, ne smiju stalno pustati vodu na vodokotlic i onda se nagledati jel ja dolazim i jel sam impresionirana.
Al smiju tuci usisivac dok usisavam, smiju mi donjeti zmazanu carapu u krilo i skupa s njom zaspati na meni dok citam, smiju pomirisati bas svaku stvar dok kuham jer smo se tako naucili, otvorim zacin oni posnjofaju, ako zaboravim opomenu me. Otvorim ulje, posnjofaju, ne dirnu ga njuskom. Smiju sjediti na umivoaniku dok perem zube i spricati me vodom.
Smiju mi sjediti u krilu ili na ramenu dok sam na wc-u. Smiju sjediti na prozorskoj dasci do tusa, dok se tusiram i onda im ja an prstu dajem ciste vode i to ih zabavlja. I mene.
I tako.
