Tanka crta između urednosti i OKP-a

[Lord Byron]

Topic o cimerici-svinji pokazao je da se trkeljaši groze cimerica-svinja i ostalih svinja. Možda bi bilo zanimljivo vidjeti što se zbiva na drugom kraju spektra (ne)urednosti: dakle, gdje prestaje nekakva "normalna" urednost i/ili potreba za čistoćom, a počinje OKP?

Znam da će ovo doći kao iznenađenje i šok - ja sam, naime, poprilično uredan . E sad, to što se ja ne smatram OKP-urednim znači malo i ništa: ludnice pune normalnih, zatvori prepuni nevinih - mene tješi to što (još uvijek ) ne redam olovke po veličini i tako to; ali smeta mi "temeljna nečistoća".

Ne volim nečiste kupaonice i kuhinje, gljivice na fugama i/ili zidovima, kamenac na svim mjestima gdje se kamenac može zamisliti, rasklimane naherene elemente koje samo dobra volja drži na zidu, zaostale naslage gipsa, silikona, farbe ili čega već, koje je neka ruka lopatom nabacivala pri kakvom fušerskom "popravljanju"... Uglavnom, smeta mi nered koji stvara osjećaj nečistoće - ili nered koji jest (i) nečistoća.

S druge strane, moj radni stol nerijetko zna izgledati, blago rečeno, kaotično - a da pritom kaos ne slijedi (samo ) iz puno vrlovažnih i vrlopametnih usporednih poslova; mislim da su ovog trena na tom stolu barem 2-3 zaostale (prazne ) flaše piva i još poneke, posve nepripadajuće stvarce. A opet, povremeno i raskrčim taj stol, pa mi bude ljepše.

Pitanje je, čini mi se, jasno: gdje je crta nakon koje (vam) netko prestaje biti "uredan/čist" i postaje OKP-ovski zastrašujuć frik? Koja manifestacija nečije urednosti će vam biti pretjerana i odbojna, iz kojih detalja zaključujete da nekome "takvom" sigurno nisu svi doma?

[Morticia]

Mislim da sam ja negdje u sredini.
Grozim se ljudi koji ne održavaju osobnu higijenu i jako, jako mi je ružno kad vidim da je nekome u stanu baš prljavo.
Mene tu i tamo uhvate periodi lijenosti pa mi se ne da ništa, ali onda zovem čistačicu da sredi što treba.
Trenutno sam u onom drugom, vrijednom periodu.
Ne dozvoljavam nikad da nam kupaona bude fuj, al' mi se recimo zna dogoditi da su prozori flekavi.
Grdo mi je vidjeti i prljav štednjak ili gnjusne, prljave kuhinjske krpe.

E sad, gdje je neka moja, osobna "granica" između poželjne urednosti i OKP-a?
Navest ću primjere u koje sam se osvjedočila vlastitim očima.

Frajer koji od svoje žene zahtijeva da mu svu robu slaže na onu kurčevu dasku i u ormar slaže po BOJI.
Žena koja se (uz to što je uspješna poslovna žena) svako jutro diže u 4 i mahnito čisti, a kad joj je mala bila beba i učila hodati lupala ju je po prstićima jer joj je ostavljala tragove po namještaju dok se lovila i pridržavala za isti.
Jedna koja svaki dan pere cijelu kupaonu.
Jedna koja je muža natjerala da piša sjedečki. Pogađate zašto.

To je za sad to, ako se sjetim još nečeg napišem.

Općenito ne volim stanove koji djeluju k'o apoteke.
Sviđa mi se da je čisto i uredno, u takvim prostorima se osjećam puno ugodnije nego u svinjcima (a kao mlađa sam se nagledala svinjaca po studentskim stanovima), ali kod nekih baš dobiješ dojam hladnoće i nepristupačnosti.

[bliss]

Morti je stavila dobre primjere pretjerivanja. To je otprilike kako ja doživljavam - potpuna nemogućnost opuštanja i konstantan nadzor gdje se nešto pomaknulo i je li palo koje zrnce prašine. Sve je to još gore ako se ljudi u tvom društvu zbog tog nadzora osjećaju sputano i nelagodno i boje gdje će staviti čašu a da ti odmah panično ne razmišljaš je li čaša ostavila trag na stolu.

Urednost volim. Volim imati uredan stan i boraviti u urednoj prostoriji, ali nisam ni blizu pretjerivanja. Jednostavno ne volim kaos, nisam tip osobe koja voli 'kreativan nered', ali mislim da sam u nekoj vrlo razumnoj sredini jer sve to što je potrebno da mi, recimo, soba bude uredna obavim u svega nekoliko minuta.

[Stitch]

Ako sam dugo sam, prije ili poslije postanem neuredan. Ne da mi se redovito prati suđe ili usisati tepihe. Odjeću objesim na stolac umjesto na vješalicu. Ali radni stol uvijek mi je uredan. Ormari s knjigama također. Gitare prebrišem svaki drugi dan. Ne znam, nema pravila.

Čim živim s nekim, nastojim se prilagoditi. Ako vidim da su neke moje navike problem, promijenim ih.

Ali na poslu sam uvijek zajeban. Manijakalni sam perfekcionist i sa mnom nema šale. Kad su rokovi, ne jedem, ne spavam, ne izlazim. Posao je svetinja.

[ombia]

Topic o cimerici-svinji pokazao je da se trkeljaši groze cimerica-svinja i ostalih svinja. Možda bi bilo zanimljivo vidjeti što se zbiva na drugom kraju spektra (ne)urednosti: dakle, gdje prestaje nekakva "normalna" urednost i/ili potreba za čistoćom, a počinje OKP?

Znam da će ovo doći kao iznenađenje i šok - ja sam, naime, poprilično uredan. E sad, to što se ja ne smatram OKP-urednim znači malo i ništa: ludnice pune normalnih, zatvori prepuni nevinih - mene tješi to što (još uvijek ) ne redam olovke po veličini i tako to; ali smeta mi "temeljna nečistoća".

Ne volim nečiste kupaonice i kuhinje, gljivice na fugama i/ili zidovima, kamenac na svim mjestima gdje se kamenac može zamisliti, rasklimane naherene elemente koje samo dobra volja drži na zidu, zaostale naslage gipsa, silikona, farbe ili čega već, koje je neka ruka lopatom nabacivala pri kakvom fušerskom "popravljanju"... Uglavnom, smeta mi nered koji stvara osjećaj nečistoće - ili nered koji jest (i) nečistoća.

S druge strane, moj radni stol nerijetko zna izgledati, blago rečeno, kaotično - a da pritom kaos ne slijedi (samo ) iz puno vrlovažnih i vrlopametnih usporednih poslova; mislim da su ovog trena na tom stolu barem 2-3 zaostale (prazne ) flaše piva i još poneke, posve nepripadajuće stvarce. A opet, povremeno i raskrčim taj stol, pa mi bude ljepše

Pitanje je, čini mi se, jasno: gdje je crta nakon koje (vam) netko prestaje biti "uredan/čist" i postaje OKP-ovski zastrašujuć frik? Koja manifestacija nečije urednosti će vam biti pretjerana i odbojna, iz kojih detalja zaključujete da nekome "takvom" sigurno nisu svi doma?

Ovo sam ja pisala? Pogotovo ono o stolu!

Iako selila se u zivotu puno, kroz neke drzave i ne razumijem ljude koji jos godinu dana od selidbe zive "iz kutija", kutije im glume nocne ormarice (ako nije nedostatak novaca u pitanju) i slicno. Meni prvi tjedan nakon useljenja vise sve slike, sve lampe i svjecnjaci na prozoru, ne vise.
Muka je to nekad, tako se goniti, ali ne mogu drugacije.

Sad na stolu mi je prazna casica od jogurta, lak za nokte (kupila novi ), krema za ruke, par kataloga sa dizajnom koje gledam u pauzi, nesto knjiga za posao, hrpa starih clanaka koje bih trebala procitati, rukavice, parfem. Mobitel, ipod, ogrlica koju sam skinula jer me grebe, nekoliko blokova, laptop uz PC...well.
Stol je mali.

Da, sama sam u uredu i ne dolazi nikad nitko vanjski unutra.

Jedino me zadnjih tjedana sokira nesto drugo. smatram se urednom. Prazne ciste povrsine me dovode do nirvane. Ne volim nakidjurene domove. I brinula sam da cimer ne poremeti taj sklad.
Recimo aj mokrim maramicama svaki dan preletim stan, jer u njemu zive zivotinje.

Kad ono, to dijete je urednije od mene .

Jucer nam pekao neke keksice i ja udjem malo poslije!!! u kuhinju, tona kiflica u kutiji, a kuhinja slickana i spolirana.
Ja nisam takva, ja kad pecem big time, sve usvinjim ali onda i pospremim. Al ne ovako brzo.

Prvi put u zivotu sam se sokirala idejom da mozda ja nisam nekome dovoljno uredna.

[Tristana]

Ne volim prljavštinu ali nered mi ne smeta, mada, ako se otme, vodi ovom prvom.

U praksi to znači, ne mogu gledat prljavo suđe, ali isto to čisto, može bit po svim radnim plohama.
Veš operem i ispeglam, ali mi se onda tu hrpu ne da sortitat po ormarima nego danima tako stoji pa na kraju iz nje uzimam robu.
DVDi su mi po svuda a ako su slučajno u kutijama-obavezno su u krivim.
Kosa mi je uvijek čista ali se ne češljam.

Ne znam točno odrediti koja bi mi bila granica da nekog počnem čudno gledati ( ako s njim ne živim, naravno) ali jedan instant trigger kojeg se mogu sjetiti bi bio da vidim daljinski u plastičnoj foliji

[ombia]

Mislim da sam ja negdje u sredini.
Grozim se ljudi koji ne održavaju osobnu higijenu i jako, jako mi je ružno kad vidim da je nekome u stanu baš prljavo.
Mene tu i tamo uhvate periodi lijenosti pa mi se ne da ništa, ali onda zovem čistačicu da sredi što treba.
Trenutno sam u onom drugom, vrijednom periodu.
Ne dozvoljavam nikad da nam kupaona bude fuj, al' mi se recimo zna dogoditi da su prozori flekavi.
Grdo mi je vidjeti i prljav štednjak ili gnjusne, prljave kuhinjske krpe.

E sad, gdje je neka moja, osobna "granica" između poželjne urednosti i OKP-a?
Navest ću primjere u koje sam se osvjedočila vlastitim očima.

Frajer koji od svoje žene zahtijeva da mu svu robu slaže na onu kurčevu dasku i u ormar slaže po BOJI.
Žena koja se (uz to što je uspješna poslovna žena) svako jutro diže u 4 i mahnito čisti, a kad joj je mala bila beba i učila hodati lupala ju je po prstićima jer joj je ostavljala tragove po namještaju dok se lovila i pridržavala za isti.
Jedna koja svaki dan pere cijelu kupaonu.
Jedna koja je muža natjerala da piša sjedečki. Pogađate zašto.

To je za sad to, ako se sjetim još nečeg napišem.

Općenito ne volim stanove koji djeluju k'o apoteke.
Sviđa mi se da je čisto i uredno, u takvim prostorima se osjećam puno ugodnije nego u svinjcima (a kao mlađa sam se nagledala svinjaca po studentskim stanovima), ali kod nekih baš dobiješ dojam hladnoće i nepristupačnosti.

Dobri primjeri pretjerivanja. I meni prozori nisu uvijek najcisci. Ali podovi jesu uvijek.
Recimo zivim u starogradnji opet i takve zgrade su zasticene i ne smiju imati rolete i dosta je da jednom padne kisa i pomjesa se sa smogom.

Generalno cu sve pocistiti prije nego mi roditeljica dodje, a ona ce po obicaju ravno odmarsirati na jedino izostavljeno mjesto u cijelom stanu i prstom povuci po njemu.

Nekome mozda moj dom izgleda kao apoteka zato jer ne volim, puno namjestaja i boja, volim bijelu sivu i crnu u interijeru. No meni to i ne bi bila uvreda cuti od nekoga.

Moja komocija me prijeci u OKP-u. Imam dosta skup, radjen od stolara stol u boravku, ali zeljela sam da ga premaze necime mat e kako bih ja bez imalo dvojbe uvijek svasta mogla odloziti na njemu. Podmetace za case ne koristim. Doruckujem u krevetu. Dok se tusiram pijem kavu, salica stoji na prozorskoj dasci.
I imam zivotinje u stanu, one su me izlijecile od tad skoro nabujalnog OKP-a.

I u medjuvremenu je za mene kljuc svega ne gomilati puno stvari, ne posjedovati tone icega. Sto je sa malom djecom tesko, znam.

Jer prostor koji nije krcat svacime se lakse i odrzava.

Manijakalni sam perfekcionist i sa mnom nema šale. Kad su rokovi, ne jedem, ne spavam, ne izlazim. Posao je svetinja.

Dobro i meni, a i kampanjac sam jebiga, pa se i sama dovedem u takve situacije. No sto sad to znaci za temu?

Onda si neuredan ili uredan na poslu?
Ak ne jedes, ne radis nered ne?

[Morticia]

I u medjuvremenu je za mene kljuc svega ne gomilati puno stvari, ne posjedovati tone icega. Sto je sa malom djecom tesko, znam.

Jer prostor koji nije krcat svacime se lakse i odrzava.

Nije uopće teško.
Evo, ja sam recimo manijak od bacanja. Bacam sve redom.
Ne korisne stvari, naravno, al' sve što procijenim da nam ne treba, ne koristimo, da je ružno, bilo što.
Smeću i gomilanju u mojoj kući nema mjesta, a i poprilično se ježim od ljudi- hrčaka.

[JPK]

Ja prljavi veš bacam u za to predviđeni odjeljak u zidnom ormaru, a kad ga se skupi, odnesem u vešmašinu, sušilicu i nakon sušilice ubacim u vreću koju potom stavim na pod. Zatim svako jutro iz te vreće izvlačim sasvim zgužvanu odjeću i tako odlazim na posao.
Ovo jamačno dovoljno ocrtava moj odnos prema makroskopskoj neurednosti.

Na mikroskopsku malo više pazim, prljave površine za kuhanje, WC-i i slično su javnozdravstveni rizik.

[Lord Byron]

daljinski u plastičnoj foliji

Prekrivači preko sjedaće garniture - ne da bi se oživila ružna i/ili stara garnitura, nego da bi se sačuvala od prljanja. Zabranjivanje djeci svega i svačega, da ne bi (svinje male prljave) nešto zmazali ili - ajme! - oštetili.

Općenito, smeta mi sve iz čega slijedi ljudsko robovanje stvarima umjesto da stvari služe čovjeku. Moja (poprilična) urednost i želja za čistoćom nema nikakve veze s idolopoklonstvom stvarima, ma koliko nove i/ili skupe bile.

Meni su svi živi savjetovali nek' si odmah kupim presvlake za novi auto - taj dio ne kužim: naime, tako ću "sačuvati siceve". Za koga, za sljedećeg vlasnika, nek' on uživa u lijepim, čistim i očuvanim sicevima?

[Stitch]

Dobro i meni, a i kampanjac sam jebiga, pa se i sama dovedem u takve situacije. No sto sad to znaci za temu?

Onda si neuredan ili uredan na poslu?
Ak ne jedes, ne radis nered ne?

Znači dvije stvari - prva je da mi uobičajena rutina uopće neće biti bitna. Ovisi koliko sam duboko unutra, ali načelno - svi će stolovi biti zatrpani knjigama, a ja se neću brijati ni umivati. To kad radim kod kuće, je li.

Druga je pak da neću uredno živjeti, a to je iznimno bitno jer se jedno nadovezuje na drugo. Ako sam na poslu, od direktora ću uzeti ključ firme i raditi dok ne završim. A na odlasku ću iznijeti smeće koje sam napravio, da koševi ne smrde od dostavne hrane. No dotad neću primjećivati kutije, papire, ma ni kolege neću registrirati. Samo ću odjednom pogledati oko sebe i skužiti da sam sâm i da je jedanaest navečer.

Ja sam ti poput bitničkih umjetnika u Villageu. Kad stvaram, ništa mi nije važno. Kad prestanem, procvjetam. Vratim se u život.

[Tristana]

Prekrivači preko sjedaće garniture - ne da bi se oživila ružna i/ili stara garnitura, nego da bi se sačuvala od prljanja. Zabranjivanje djeci svega i svačega, da ne bi (svinje male prljave) nešto zmazali ili - ajme! - oštetili.

Općenito, smeta mi sve iz čega slijedi ljudsko robovanje stvarima umjesto da stvari služe čovjeku. Moja (poprilična) urednost i želja za čistoćom nema nikakve veze s idolopoklonstvom stvarima, ma koliko nove i/ili skupe bile.

Meni su svi živi savjetovali nek' si odmah kupim presvlake za novi auto - taj dio ne kužim: naime, tako ću "sačuvati siceve". Za koga, za sljedećeg vlasnika, nek' on uživa u lijepim, čistim i očuvanim sicevima?

Ko da sam ja pisala!

Meni se uvijek čude što mi dijete nema robu za van i "robu za po doma"

[Morticia]

Ja peglu nisam uključila... dvije godine, čini mi se.

Daljinski upravljači nam nisu po vrećicama, a dijete mi ima robu za po kući i robu za van, kao i mi odrasli.

[Pješčana]

kad nemam vremena, ne čistim.
kad imam vremena, čistim.
mislim da bi to bio najbitniji faktor.

O prozorima i zavjesama ne bih, pazim na veš, volim prati i peglati veš.
pazim da suđe operem na vrijeme, jer imam malu kuhinju i dovoljno je ujutro skuhati kavu i doručkovati, i lavabo je već pun.
Pokušavam redovito mest /usisavat/ brisat podove.
sve ostalo, po potrebi/želji

što se tiče dolaska nekom drugom, bitno mi je da kuća ne smrdi. znate ono kako nekome stan/kuća smrde, po ustajalosti, po starom zraku, po tijelu i cipelama i svemu? e, to ne volim. ne osjećam se ugodno na takvim mjestima

[JPK]

Ja peglu nisam uključila... dvije godine, čini mi se.

Daljinski upravljači nam nisu po vrećicama, a dijete mi ima robu za po kući i robu za van, kao i mi odrasli.

Meni je koncept različite robe potpuno stran. U istoj sam doma (osim što tu više pažnje obraćam na udobnost), u istoj idem na posao, u istoj idem van, u istoj sam išao na sprovode, a i na svoju obranu diplomskog.
Mislim, nije cijelo vrijeme ista, ali sve uzimam bez nekog pravila s iste hrpe.
Drukčiji pristup mi je oduvijek bio naporan a i pomalo gay.

[Morticia]

Meni je koncept različite robe potpuno stran. U istoj sam doma (osim što tu više pažnje obraćam na udobnost), u istoj idem na posao, u istoj idem van, a u istoj sam išao na sprovode, a i na svoju obranu diplomskog.
Mislim, nije cijelo vrijeme ista, ali sve uzimam bez nekog pravila s iste hrpe.

Mhm, da.
Ti i Ze ste nešto u rodu?

Ja u trenerkama ne hodam po vani, a one su mi omiljena odjeća za po kući.
Što se male tiče- ona se zna jako zaflekati i zaprljati dok jede, igra se, bilo što.
Tu robu mi je žao tek tako baciti, bez obzira što se ne uspije uvijek oprati do kraja.
Ili npr. dobila sam masu već poprilično korištene i iznošene robice koja stvarno nije za van, a super je za po kući.
I onda te starije ili malo zaflekane komade nosi za po kući, a kad idemo van je obučem u uredno i čisto.
Ne znam, meni je uvijek nekako žao vidjeti blatnu dječicu, koja hodaju po cesti k'o mala svinjčad.
Pogotovo ako je kraj njih dotjeran roditelj.
Nije mi jasno zašto bi mi dijete hodalo okolo prljavo, ako ja takva nikad ne bih izašla na ulicu.
Ali da se odmah razumijemo- bez obzira u kakvu je odjeću obučem NIKAD, NIKAD je zbog toga ne sputavam u aktivnostima.
Kad je uništi ili zaprlja ide u "robu za po kući" i to je to.

Ovo nisam pisala vezano uz Tristanin post, da se odmah razumijemo, vjerujem da je ona mislila na nešto drugo.

[Pješčana]

ja imam robu za po doma jer je ta udobnija od one koja nije za po doma.
prvenstveno zato jer doma hodam u tajicama/trenirki/šlampavim udobnim majica/flis trenirkama

a tako ne hodam po vani, najčešće

[Morticia]

ja imam robu za po doma jer je ta udobnija od one koja nije za po doma.
prvenstveno zato jer doma hodam u tajicama/trenirki/šlampavim udobnim majica/flis trenirkama

a tako ne hodam po vani, najčešće

Pa to, da.
Najčešće sam po vani u trapericama/suknji/haljini.

Ne pada mi na pamet to nositi po kući.

[Stitch]

I ja sam kod kuće u trenirci, a vani u hlačama. Tako da ne kužim kako se u istoj odjeći može biti i na jednom i na drugom mjestu. Trenirka je stoput udobnija od hlača. Najbolja je pidžama, ustvari.

[A.P.]

Higijena je moja stvar.

Iako, ne volim nered i ne pušim "kreativni nered", koji kakti treba bit fensiji od običnog nereda. Nered je nered. Nema ga jer sve vraćam na mjesto - kaput odmah na vješalicu, hlače na policu i bok. Bacanje svega toga na krevet, pa onda na stolac pa onda opet na krevet je gubljenje vremena.

Volim red jer mi utječe na raspoloženje/mozak - ne osjećam se dobro u zatrpanim prostorijama, ne podnosim kič i hrpu ukrasa i sitnica i stvari, i trudim se svesti sve na minimum.

Kuhinju i kupaonu držim čistima, tu ne podnosim prljavštinu.
S prašinom mogu živjeti čak, i ne moram usisati svaki dan, prozore ni ne perem, ko ih jebe

OKP bi bio mahnito dezinficiranje i čišćenje, usisavanje triput dnevno i slično. Mora bit jako sjebano živjet s osobom okp-ičnom na taj način.


A da, imam robu za van i za doma, ne mogu si sjest na krevet u odjeći u kojoj sjedim u tramvaju ili negdje vani, no fucking way

[ombia]

Nije uopće teško.
Evo, ja sam recimo manijak od bacanja. Bacam sve redom.
Ne korisne stvari, naravno, al' sve što procijenim da nam ne treba, ne koristimo, da je ružno, bilo što.
Smeću i gomilanju u mojoj kući nema mjesta, a i poprilično se ježim od ljudi- hrčaka.

Meni je sa djecom bilo tesko. Imali su (dvogodisnjaci) masu tih nekih guralica, drvenih kutija za motoriku i sve je to bilo tu negdje.
Hocu reci da djecje igracke nisu nered kao ni vidjeti ih.
I da polupraznu sobu kakvu sad imam sa djecom u kuci nije lako imati.

Prekrivači preko sjedaće garniture - ne da bi se oživila ružna i/ili stara garnitura, nego da bi se sačuvala od prljanja. li

Evo ja ovo imam prvi put u zivotu i to vrlo nerado.
Nisam nasla koznu verziju, a da bi bila tako lijepo dizajnirana i da ima opciju vrlo kvalitetnog madraca i razvlacenja za goste. Pa sam kupila stofastu sofu.
I mace obozavaju tu se meskoljiti. Nedavno je moja gosca dosla u crnim hlacama i kad se ustala imala je milione dlaka po sebi, uzasnuta sam bila i ja i ona.
Nikad mi se to jos nije dogodilo ni na krevetu ni igdje.

Ja uzasnuta spoznajom sto me sljeduje. Sad sam narucila prostirku slicne boje kao i sofa i to se redovito baca u masinu i pere, e kako ja ne bih hodala kao vukodlak po svijetu.

Hektore, nasla sam se u tvom opisu. Nazalost!

[A.P.]

A da, traperice - ne mogu ja to po doma, natjera mi mjehur u maternicu jer se motam dok sjedim i volim mekane i udobne stvari. Ali ne mogu hodat prljava, poderana i s gigantskim flekama "jer sam doma".

[Morticia]

Mi imamo dječju sobu (za sad je to samo igraona) u kojoj joj je tobogan, bicikla, hrpetina igračaka.
Za ostatak igračaka koje su u dnevnom boravku imamo tri kutije u koje ih svaku večer pospremim i ni ne vidim ih.

[Tea Tree]

Meni su svi živi savjetovali nek' si odmah kupim presvlake za novi auto - taj dio ne kužim: naime, tako ću "sačuvati siceve". Za koga, za sljedećeg vlasnika, nek' on uživa u lijepim, čistim i očuvanim sicevima?

E, nije za koga nego od čega.
Ako proliješ jogurt u autu, lakše je odmah skinuti i oprati presvlake nego čistiti sjedala. A, jogurt se brzo upije.
Blato sa psećih šapa isto nije neka sreća za čišćenje iako nije frka kao jogurt ili majoneza iz sendviča.
Hoću reći, sve zavisi što radiš i koga voziš u autu.

[Pješčana]

ja sam si kupila onu malu prečku na stalku, pa na tome držim garderobu koju sam nosila na posao, na kavu ili negdje van. kad još nije za pranje, a neda mi se ili nemam vremena odmah složiti nazad