Virgo intacta

[Stitch]

Tema očišćena, molim da ubuduće ne ignorirate moderatorska upozorenja. Budem li i treći put morao prebaciti 50 postova na chat, netko će na hlađenje.

Ne zajebavam se.

[Morticia]

E jeste se raspisali...

Meni je recimo ok da postoje ljudi kao nodens koji otvoreno kažu što žele. Ako šteti, šteti sebi.
Puno su opasniji i strašniji oni koji glume da im nije bitno s koliko si ih se prije njih pojebala, a onda kad uđete u vezu krene pasivna (i aktivna) agresija.
To je baš onako- fuj.


E sad, što se nodensa tiče- od same činjenice da je nevin u određenim godinama puno je... čudnije? to što se nikad do sad nije zaljubio, nije osjetio ljubav, povezanost, vjeru, u dovoljnoj mjeri da se prepusti.
Zašto je to tako ja ne znam, mogu samo nagađati.

Ali nodense, mislim da sam te se sjetila s fhra, ako se ne varam tamo smo već razgovarali o tom izostanku emocija kod tebe.
Ako sam te zamijenila s nekim sorry.

[vrrrlet]

Tema očišćena, molim da ubuduće ne ignorirate moderatorska upozorenja. Budem li i treći put morao prebaciti 50 postova na chat, netko će na hlađenje.

Ne zajebavam se.

Ovo je očišćeno?

Jadni ti Hek.

Ne slušaš. Pitam, znaju li te lijepe i pametne djeve kakva je situacija, ili ne znaju.

Gledaju li tebe istim očima kao ti njih.

Ne, one misle da sam nevin, da sam se čuvao za njih, da imam belog konja, da ću ih ženit' i da imam veliku farmu u Čileu.

Jesi li ljubomoran čak i na te tranzicijske djeve, dok ne nađeš onu u koju ćeš se zbilja zaljubiti - ili ti je u principu svejedno troš... errr... obnavljaju li se one i sa drugima paralelno kad i s tobom?

Nisam ljubomoran, nemam zašto biti. Držim ih u podrumu, vezane za radijator, mogu me prevariti samo s ventilom.

30 i kusur koliko imaš, ili 30 i kusur otkad si postao 'radno sposoban'?

Oho, mladog gospodina zanimaju detalji. Znaš, kada mene zanimaju ovakvi detalji, razmatram moguću kopulaciju, ako se poslože druge stvari.

A što zapravo znači 'zdrav' odnos prema seksu?

Pa možda da ga ne banaliziraš i ne mistificiraš. Pučki rečeno, ne jebi se svake subote s drugom pijanom budalom, i ne budi nevin do tridesete.

Ali nodense, mislim da sam te se sjetila s fhra, ako se ne varam tamo smo već razgovarali o tom izostanku emocija kod tebe.
Ako sam te zamijenila s nekim sorry.

I meni djeluje kao netko koga znamo. Trolčić mali.

[Stitch]

Ovo je očišćeno?

Jadni ti Hek.

Ne znaš kako je bilo.

Uglavnom, ne prebacujem sve, ostavljam ono bez čega bi se izgubio smisao i kontinuitet rasprave. No da se ovdje previše chata - kraj toliko tema za chat - chata se. Tema je zanimljiva, suvisla i ozbiljna - i volio bih da ostane takva.

[nodens]

E sad, što se nodensa tiče- od same činjenice da je nevin u određenim godinama puno je... čudnije? to što se nikad do sad nije zaljubio, nije osjetio ljubav, povezanost, vjeru, u dovoljnoj mjeri da se prepusti.
Zašto je to tako ja ne znam, mogu samo nagađati.

Meni je čudnije kako se ljudi zapravo 'zaljube'. U što se zaljube? U koga? Zašto u toga, a ne u nekog drugog? Vrlo misteriozno.

Ne, one misle da sam nevin, da sam se čuvao za njih, da imam belog konja, da ću ih ženit' i da imam veliku farmu u Čileu.

Pitanje je bilo ozbiljno. Ako je suviše indiskretno, shvatit ću. U ovom sarkazmu se ne snalazim.

Nisam ljubomoran, nemam zašto biti. Držim ih u podrumu, vezane za radijator, mogu me prevariti samo s ventilom.

Još jedan sarkazam čija poanta mi izmiče. Jesi li ljubomoran ili nisi, na djeve koje i sam priznaješ da su tranzicijske? Je li i to indiskretno pitanje? Ako jest, i to ću shvatiti.

Oho, mladog gospodina zanimaju detalji. Znaš, kada mene zanimaju ovakvi detalji, razmatram moguću kopulaciju, ako se poslože druge stvari.

Ja sam znatiželjno čeljade... nije svaka znatiželja seksualne prirode.

Pa možda da ga ne banaliziraš i ne mistificiraš. Pučki rečeno, ne jebi se svake subote s drugom pijanom budalom, i ne budi nevin do tridesete.

Tzv. zlatna sredina.

I meni djeluje kao netko koga znamo. Trolčić mali.

Tebi krivo djeluje, s tobom se nisam flejmao.

[carrier pigeon]

A ti nekritički usvajaš način življenja svojih roditelja, bratića, ujaka i prijatelja?
Ne misliš da su i oni nešto mijenjali. Da su svi slijepo slijedili jedni druge i tako generacijski ne misliš li da bi ovaj svijet zastao negdje i prije srednjeg vijeka? Gdje bi tu bila promjena, razvoj?
Sad imam zlurad komentar apropo Crkve, ali suzdržat ću se.

K'o u oca kotac mu je spleten,
otac je budala, vrli sin je kreten.
Nisam ja ovako pametna, to je citat A.G.Matoša. Inače, da je tako kako Oliver misli, ne bismo dogurali ni do srednjeg vijeka nego bismo još lijepo živjeli u pećinama.

Pročitala sam cijelo trkeljanje o ovoj temi i na kraju sam samo tužna zbog Nodensa. Teško je objasniti nešto što doživljavaš svaki dan, tako da je ljubav, bol, glad nemoguće opisati tnekom tko to uopće ne osjeća. Znate onu priču o pet slijepaca i slonu - svatko ga je opisao na svoj način: uže, stup, lepeza, zid i grana. Svaki opis je subjektivan i djelomičan.

Ja sama imam neurološki poremećaj. Nakon jedne operacije centar za prepoznavanje lica u mozgu mi je prestao funkcionirati. Ja vidim lice čovjeka s kojim razgovaram, mogu ga i detaljno opisati (čak i kad ga ne gledam), ali ga ne mogu prepoznati. Ne prepoznajem svoju kćer od 27 godina na ulici. Prepoznajem ljude po kretnjama, općem dojmu- ili ih naprosto ne mogu prepoznati. Kad mi se to dogodilo, a tome je već 9 godina, liječnici su me pitali da im to objasnim jer teoretski znaju za taj fenomen, ali je, srećom, vrlo rijedak pa ga nikad nisu imali u praksi. I uz svo njihovo teoretsko znanje, nisu mogli shvatiti u potpunosti. Čak ni moj liječnik opće prakse koji se lecnuo kad je shvatio da ga nisam prepoznala na ulici (pozdravio me, ja sam odzdravila s onim glupim pogledom "a tko si sad ti") nije prije razumio kako se to manifestira. Da vam ne kažem da već 9 godina objašnjavam familiji i prijateljima da nisam stoka kad na cesti prođem pored njih bez pozdrava. I sad, kako da ja to, što je u krajnjoj liniji potpuno fizička manifestacija, objasnim svijetu? Nije li onda malo teže objasniti osjećaje?

Žao mi je, Nodense, nećeš dobiti odgovor na svoja pitanja. Bojim se da ih nećeš dobiti nigdje i ni od koga jer nemaš sposobnosti to pojmiti, kao što ja nemam sposobnost prepoznati drage ljude. To je nedostatak za koji nismo krivi i moramo se naučiti živjeti s tim. Meni je porijeklo mog nedostatka jasno - operacija u kojoj je nešto pošlo po zlu, ali nisam umrla nego imam ovo oštećenje. Tebi tvoji razlozi vjerojatno nisu poznati. Moje nimalo zlobno nagađanje bilo bi da si u djetinjstvu dobivao premalo osjećaja od svoje obitelji, da li zbog njihovog neznanja ili zanemarivanja, ali tu se bog zna što ne može učiniti. Naprosto živiš sam sa sobom svaki dan, postaviš si neke ciljeve koje smatraš da možeš ostvariti i nadaš se zadovoljstvu, kad već ne možeš ljubavi. Ima samo jedna olakšavajuća okolnost: ako nešto nikad nisi imao, ni znaš da ti nedostaje.

Nisu važni ljudi koji pričaju i pjevaju o ljubavi, za tebe je važno da ostvariš svoje ciljeve. Pa ako je to naći djevicu i živjeti sretno (ili bar zadovoljno) do kraja života, to je OK. Vi muškarci ( u velikom broju slučajeva, ne svi) imate jednu osobinu koja vam olakšava život - ako je sve OK u kući, ručak skuhan, veš opran i ispeglan, love dovoljno za preživljavanje - ne volite promjene. Pa ćete izgurati i 30 godina braka s osobom koju ne volite (više, ili ju niste nikad ni voljeli) sasvim u podnošljivom stanju. I da se to promijeni potrebna je strašna sila, vjeruj mi na riječ. Loš seks ili nepostojanje istog nije dovoljan razlog.

Sretno u životu, trebat će ti.

[Morticia]

Meni je čudnije kako se ljudi zapravo 'zaljube'. U što se zaljube? U koga? Zašto u toga, a ne u nekog drugog? Vrlo misteriozno.

Znači nisam se prevarila, već smo razgovarali o ovome?

Čuj, u što ili koga se ljudi zaljube?
Kako na to pitanje odgovoriti?
Ne znam, stvarno je jako, jako, jako teško dati nekakav normalan odgovor na to pitanje.
To je kao da ja tebe pitam zašto te ispunjava neki hobi, ili tako nešto.
Vjerujem da puno utjecaja na to stanje zaljubljenosti i na "zašto baš u nekog, a ne u nekog drugog" ima kemija, hormoni.
Jednostavno ti se dogodi da u nekom trenutku osjetiš sreću i uzbuđenje kad se nađeš u blizini neke osobe.
I ako se stvar razvija u nekom, za tebe, željenom smjeru imaš osjećaj da doslovno možeš hodati po vodi ili 3 metra iznad zemlje.
Kažu da se od ljubavi ne živi.
Ali u trenutku kad si zaljubljen čini ti se da ti je doslovno samo taj osjećaj i bivstvovanje kraj te osobe dovoljno da preživiš.

Uistinu ne znam kako bih ti to drugačije opisala.

[vrrrlet]

Meni je čudnije kako se ljudi zapravo 'zaljube'. U što se zaljube? U koga? Zašto u toga, a ne u nekog drugog? Vrlo misteriozno.

Zamisli da se spuštaš sa Sljemena. Staza je puna korijenja, i teoretski je moguće da tresneš preko kojeg. To ne znači da ćeš do dolje pasti 100 000 puta, nego ćeš pasti preko onog gdje će se poklopiti tvoje lagano izbacivanje iz ravnoteže, klizak teren i slični uvjeti koji vode do pada.

Ako imaš vibram potplat i koristiš štapove, mogućnost pada je manja. Ali ići analizirati svaki jebeni korijen od Tunela do vrha u svrhu pronalaženja onog preko kojeg ćeš pasti je maloumno.

Pitanje je bilo ozbiljno. Ako je suviše indiskretno, shvatit ću. U ovom sarkazmu se ne snalazim.

Iskrenost je preduvjet bilo kojeg zdravog odnosa. Laganje dovodi do kompliciranja ionako komplicirana života, a može te netko i ubit'.

Još jedan sarkazam čija poanta mi izmiče. Jesi li ljubomoran ili nisi, na djeve koje i sam priznaješ da su tranzicijske? Je li i to indiskretno pitanje? Ako jest, i to ću shvatiti.

Nisam ljubomoran niti kod netranzicijskih djeva, ljubomora je odraz nesigurnosti, a ja sam srećom prilično umišljen i napuhan.

Osim toga, ne posjeduš niti svoju dragu, a kamoli priležnicu.

To ne znači da ne mogu biti ljubomoran katkad. Evo ovog ljeta smo u društvu krkali janjetinu, tu je bila i jedna mlada dama koja me intrigirala. Složili smo se da nećemo iza ručka na jahanje, jer smo bili prenatrpani, nego da ćemo piti vino, pušiti drogu i gledati vrhunce, što je bolje od natezanja s nepoznatim konjima punog želuca, to neka rade budale. Međutim, ona je ipak otišla nakon nekog vremena, a ja sam se osjećao izdano i bio sam ljubomoran na konja.

[Stitch]

Nisu važni ljudi koji pričaju i pjevaju o ljubavi, za tebe je važno da ostvariš svoje ciljeve. Pa ako je to naći djevicu i živjeti sretno (ili bar zadovoljno) do kraja života, to je OK. Vi muškarci ( u velikom broju slučajeva, ne svi) imate jednu osobinu koja vam olakšava život - ako je sve OK u kući, ručak skuhan, veš opran i ispeglan, love dovoljno za preživljavanje - ne volite promjene. Pa ćete izgurati i 30 godina braka s osobom koju ne volite (više, ili ju niste nikad ni voljeli) sasvim u podnošljivom stanju. I da se to promijeni potrebna je strašna sila, vjeruj mi na riječ. Loš seks ili nepostojanje istog nije dovoljan razlog.

Jest, ali to ne znači da komocija te vrste ne podrazumijeva ljubavnicu. Uostalom, mnoge žene razmišljaju slično - brak im omogućuje status u društvu, štiti ih od neželjena salijetanja, a s mužem se jednostavno dogovore da će svatko imati svog partnera. Da je ženama toliko bitan seks, ne bi se golem broj njih žalio na kroničnu glavobolju.

[Maleficent]

Meni je čudnije kako se ljudi zapravo 'zaljube'. U što se zaljube? U koga? Zašto u toga, a ne u nekog drugog? Vrlo misteriozno.

Zapravo i nije misteriozno. Mnogi psihijatri su to jako dobro objasnili. To je sad jedna jako široka tema da ti ja prepričavam, ali mogu ti reći da se meni svidjelo ono što Harville Hendrix kaže o tome.

Čitala sam i ovakvim slučajevima kao što je tvoj, samo što su obično žene te koje zaglave u vječnom djevičanstvu čekajući princa. Svima takvima zajednička je infantilna pubertetska predodžba o ljubavi s uvjerenjem da je samo "čista" ljubav ona prava. I onda je još i vječna (ne smije se prekinuti, proći). Seks isključuje ljubav pa ako se veza ostvari, i u fizičkom smislu, onda ti partner postaje "okaljan" i počinje gađenje prema njemu (no dobro, to su predpsihotični slučajevi, možda ti ne bi spadao baš u tu skupinu). Moguće je i da takva veza bude aseksualna, pa se seks događa samo u svrhu pravljenja djece. Ako si zdrav u glavi (ovo sam nespretno rekla, ne znam bolji izraz), onda će se dogoditi ono što se dogodilo većini na ovoj temi: nakon što konačno ostvariš vezu, shvatiš da su ta tvoja infantilna uvjerenja bila pogrešna i stvoriš nova. Ono što predstavlja problem su tvoje godine i rigidnost tih uvjerenja: što duže čekaš, to su šanse manje jer čekaš ideal, kojeg nema, a ne želiš popustiti i "okaljati se" kao i svi ostali jer si nekako moraš opravdati sve te silne godine koje si potrošio na apstinenciju. (Ovo je bilo objašnjenje Zorana Milivojevića kojeg ja puno volim ).

[nodens]

Zamisli da se spuštaš sa Sljemena. Staza je puna korijenja, i teoretski je moguće da tresneš preko kojeg. To ne znači da ćeš do dolje pasti 100 000 puta, nego ćeš pasti preko onog gdje će se poklopiti tvoje lagano izbacivanje iz ravnoteže, klizak teren i slični uvjeti koji vode do pada.

Ako imaš vibram potplat i koristiš štapove, mogućnost pada je manja. Ali ići analizirati svaki jebeni korijen od Tunela do vrha u svrhu pronalaženja onog preko kojeg ćeš pasti je maloumno.

Whatever. Mene to zanima iz čiste znatiželje, a ne *samo* zato da izbjegnem nekakav svoj pad. Čudno kako svi rado pretpostavljate da je glavni razlog u tome. Jadan ja, strah me da se neću oplest negdje. Zašto bi me TOGA bilo strah? Pa prije ili kasnije ću odapeti. Čak sam razmišljao i da ubrzam taj događaj, jer mi nije jasno zapravo čemu odlagati neizbježno.

No recimo da čovjeka možeš zanimati još nešto osim vlastite koristi? Ili je to nezamisliv koncept. Eto mene zanima ljudska situacija. Općeljudska, a ne samo moja. Dakako, možda je to preambiciozno, za takvo nešto se zanimati. Ali što sad, kad me to zanima.

Iskrenost je preduvjet bilo kojeg zdravog odnosa. Laganje dovodi do kompliciranja ionako komplicirana života, a može te netko i ubit'.

Dakle, sa tranzicijskim djevama si u sporazumu glede značenja tog odnosa. Ti se regeneriraš i usavršavaš na njima, a one se regenereriraju i usavršavaju na tebi. Da ne spominjem tek duhovno uzdizanje.

A je l' te specijalno vrijeđa kad ja kažem da mi se nekako ne mili cura koja se na tebi usavršavala, i ti na njoj? Vidiš, moj egoizam nije ništa manji od tvog, čak dapače.

Nisam ljubomoran niti kod netranzicijskih djeva, ljubomora je odraz nesigurnosti, a ja sam srećom prilično umišljen i napuhan.

Što to u praksi znači, da nisi ljubomoran? Sjetimo se one netranzicijske djeve od tisuću i po dana. Kad kažeš da 'nisi ljubomoran', znači li to, recimo da ne bi osjetio baš ništa negativno ukoliko bi se ta djeva poželjela pariti, tj. duhovno uzdizati, s nekim drugim umišljenim likovima, a ne samo s tobom? Što recimo misliš o swinganju, zvuči li ti to privlačno u kontekstu netranzicijske djeve?

Nekako mi se čini da ti brkaš ljubomoru kao osjećaj, i ljubomorni ISPAD. Ljubomorni ispad je uvijek beskoristan i nerazuman, ali ljubomora je unutrašnji osjećaj. Ako ti tu ljubomoru, recimo, ipak imaš, samo što je znaš kontrolirati - to ne znači da nisi ljubomoran, nego samo da imaš dobru samokontrolu.

Dakako, moguće je i da doslovno nisi ljubomoran. Pojma nemam, ne poznam te.

Osim toga, ne posjeduš niti svoju dragu, a kamoli priležnicu.

A vidiš, ja bih upravo to htio. Da je posjedujem... i da ona posjeduje mene. Zvuči to i meni teško, naravno. Ali ta alternativa koju ti spominješ, i nazivaš je 'zdravim odnosom' prema seksu - meni je neprivlačna i ne proizvodi mi čak ni neku osobitu zavist. Baš po tom izostanku zavisti znam da to nije za mene. Da bar mogu nekome zavidjeti...

[nodens]

Znači nisam se prevarila, već smo razgovarali o ovome?

Nismo.

Čuj, u što ili koga se ljudi zaljube?
Kako na to pitanje odgovoriti?
Ne znam, stvarno je jako, jako, jako teško dati nekakav normalan odgovor na to pitanje.
To je kao da ja tebe pitam zašto te ispunjava neki hobi, ili tako nešto.
Vjerujem da puno utjecaja na to stanje zaljubljenosti i na "zašto baš u nekog, a ne u nekog drugog" ima kemija, hormoni.

Meni je neshvatljivo da možeš gledati u OSOBU u koju si 'zaljubljen', a u glavi misliti 'mda, hormoni, neurotransmiteri, kemija...' - takva spoznaja bi meni podrovala sam taj osjećaj zaljubljenosti, iznimnom brzinom. Stanje 'zaljubljenosti' mi je nespojivo sa sviješću o kemijskoj pozadini iste. Zato se i ne mogu zaljubiti, jer je taj proces meni paradoksalan i samo-urušavajuć. Kad vidim, recimo, zgodnu ženu - pomislim, eh pa da, evo sad mi geni i milijun godina evolucije sugerira da bi ova bila poželjna za parenje, i zato mi se 'sviđa'. Takva misao je vrlo nekompatibilna s ičim što ja mogu doživjeti 'lijepim'. Mrzim jebenu evoluciju i pogotovo evolutivnu psihologiju.

Jednostavno ti se dogodi da u nekom trenutku osjetiš sreću i uzbuđenje kad se nađeš u blizini neke osobe.
I ako se stvar razvija u nekom, za tebe, željenom smjeru imaš osjećaj da doslovno možeš hodati po vodi ili 3 metra iznad zemlje.
Kažu da se od ljubavi ne živi.
Ali u trenutku kad si zaljubljen čini ti se da ti je doslovno samo taj osjećaj i bivstvovanje kraj te osobe dovoljno da preživiš.

Uistinu ne znam kako bih ti to drugačije opisala.

Ne moraš se truditi. Gledao sam to, i čitao mnogo o takvim stvarima. Meni to nije dovoljno, taj 'osjećaj'. Nego mi treba nešto više; a ako to ne postoji, onda jebiga. Nisam nikad vjerovao u pučku mudrost o vrapcu i golubu.

[Morticia]

Tebi je sama upoznatost sa ČINJENICOM da se muškarci i žene privlače na nekoj praiskonskoj, genetskoj, biološkoj, što ja znam kakvoj razini dovoljna da se ne možeš zaljubiti?

[vrrrlet]

Whatever. Mene to zanima iz čiste znatiželje, a ne *samo* zato da izbjegnem nekakav svoj pad. Čudno kako svi rado pretpostavljate da je glavni razlog u tome. Jadan ja, strah me da se neću oplest negdje. Zašto bi me TOGA bilo strah? Pa prije ili kasnije ću odapeti. Čak sam razmišljao i da ubrzam taj događaj, jer mi nije jasno zapravo čemu odlagati neizbježno.

Bubač, krivo si protumačio metaforu, uopće se ne radi o padu, nego o uzletu, za koji ne znaš kada će se dogoditi, ne možeš ga stvoriti niti predvidjeti.

Ti bi se samoukidao?

No recimo da čovjeka možeš zanimati još nešto osim vlastite koristi? Ili je to nezamisliv koncept. Eto mene zanima ljudska situacija. Općeljudska, a ne samo moja. Dakako, možda je to preambiciozno, za takvo nešto se zanimati. Ali što sad, kad me to zanima.

Pa odi u svećenike, odnosno misionare.

A je l' te specijalno vrijeđa kad ja kažem da mi se nekako ne mili cura koja se na tebi usavršavala, i ti na njoj? Vidiš, moj egoizam nije ništa manji od tvog, čak dapače.

Ne vrijeđa me uopće, a kamoli specijalno. Bez različitosti nema izbora.

Što to u praksi znači, da nisi ljubomoran? Sjetimo se one netranzicijske djeve od tisuću i po dana. Kad kažeš da 'nisi ljubomoran', znači li to, recimo da ne bi osjetio baš ništa negativno ukoliko bi se ta djeva poželjela pariti, tj. duhovno uzdizati, s nekim drugim umišljenim likovima, a ne samo s tobom? Što recimo misliš o swinganju, zvuči li ti to privlačno u kontekstu netranzicijske djeve?

Swinganje mi tada nije bilo privlačno, ali isto tako nisam proveo 15-20 godina u braku. Ne vidim problem u tome ako se partneri tak dogovore.

[Morticia]

Ali ustvari, jako je zanimljivo kako ti iz postova pročitaš ono čega nema.
Tko je napisao da u trenutku zaljubljenosti gleda u tu osobu i razmišlja o ovome što si ti napisao?
U trenutku kad si zaljubljen ne misliš o ničemu osim o tome da s njim/njom želiš provoditi što više vremena i raditi SVE.

[nodens]

Zapravo i nije misteriozno. Mnogi psihijatri su to jako dobro objasnili. To je sad jedna jako široka tema da ti ja prepričavam, ali mogu ti reći da se meni svidjelo ono što Harville Hendrix kaže o tome.

Misteriozno je upravo to, da se psiholozi koji su to 'jako dobro objasniti' - svejedno i dalje mogu, valjda, 'zaljubiti'. To meni zvuči kao apsurdni oblik mehaničkog promatranja samog sebe. Prema takvoj svijesti osjećam duboku, nesavladivu odbojnost.

Čitala sam i ovakvim slučajevima kao što je tvoj, samo što su obično žene te koje zaglave u vječnom djevičanstvu čekajući princa. Svima takvima zajednička je infantilna pubertetska predodžba o ljubavi s uvjerenjem da je samo "čista" ljubav ona prava.

Ima mnogo godina otkad sam spoznao da niti sam ja 'princ', niti 'princeze' uopće postoje.

Nije teško prepoznati 'infantilnost' u sebi - nego je problem definirati onu tzv. 'zrelost', i navodni 'zdravi odnos prema seksu'. Što je tebi, recimo, zdravi odnos prema seksu? Serijska monogamija? Swinganje? Varanje? Grupnjaci? Biseksualnost? Kako iz cijelog tog dijapazona različitih odnosa prema seksu i problemima vezanim s njim, uopće identificiraš one 'zdrave' oblike? Tako što vjeruješ kojekakvim stručnjacima na riječ? Mda.

I onda je još i vječna (ne smije se prekinuti, proći). Seks isključuje ljubav pa ako se veza ostvari, i u fizičkom smislu, onda ti partner postaje "okaljan" i počinje gađenje prema njemu (no dobro, to su predpsihotični slučajevi, možda ti ne bi spadao baš u tu skupinu). Moguće je i da takva veza bude aseksualna, pa se seks događa samo u svrhu pravljenja djece. Ako si zdrav u glavi (ovo sam nespretno rekla, ne znam bolji izraz), onda će se dogoditi ono što se dogodilo većini na ovoj temi: nakon što konačno ostvariš vezu, shvatiš da su ta tvoja infantilna uvjerenja bila pogrešna i stvoriš nova.

Misliš, kao što je ona ženska koju sam spomenuo, 10 puta 'shvatila' da je imala pogrešna uvjerenja - i onda de facto nastavila s istim tim pogrešnim uvjerenjima? Odbaciš jedna pogrešna uvjerenja i usvojiš neka druga pogrešna uvjerenja?

Ako već govoriš o pogrešnim i ispravnim uvjerenjima, jesi li spremna sebe pozvati za svjedoka? Imam li dopuštenje da te izrešetam odvratnim pitanjima? Jer, ako uopće postoje odvratna i indiskretna pitanja, onda kako uopće možeš govoriti o 'ispravnom' stavu, ako o tome zapravo nije pristojno pričati?

Ono što predstavlja problem su tvoje godine i rigidnost tih uvjerenja: što duže čekaš, to su šanse manje jer čekaš ideal, kojeg nema, a ne želiš popustiti i "okaljati se" kao i svi ostali jer si nekako moraš opravdati sve te silne godine koje si potrošio na apstinenciju. (Ovo je bilo objašnjenje Zorana Milivojevića kojeg ja puno volim ).

Pa da, to je jako dobro objašnjenje. No, ne misliš valjda da je naročito teško bilo doći do te spoznaje? Ono što je interesantno jest da se slično rezoniranje može primijeniti na mnogo toga. Bolje da ni ne počnem, savladat će me zloba.

[nodens]

Ali ustvari, jako je zanimljivo kako ti iz postova pročitaš ono čega nema.
Tko je napisao da u trenutku zaljubljenosti gleda u tu osobu i razmišlja o ovome što si ti napisao?
U trenutku kad si zaljubljen ne misliš o ničemu osim o tome da s njim/njom želiš provoditi što više vremena i raditi SVE.

Drugim riječima, ti više nisi zaljubljena, jer upravo sada pričaš o toj kemiji.

Kad se misliš opet zaljubiti? I hoćeš li sljedeći put opet zaboraviti da se radi o kemijskim procesima u mozgu, jer će ti biti tako lijepo?

Usput, koja je točno razlika između zaljubljenosti i heroina? Lakše je doći do heroina, čini mi se.

[Lastan]

Pa odi u svećenike, odnosno misionare.

Preporučuješ čovjeku misionarski položaj?

[nodens]

Bubač, krivo si protumačio metaforu, uopće se ne radi o padu, nego o uzletu, za koji ne znaš kada će se dogoditi, ne možeš ga stvoriti niti predvidjeti.

Spominjao si potepanje za korijenje i nekakve padove. Sad odjednom su uzleti. Ok, whatever.

Ti bi se samoukidao?

Nisam nikad bio ozbiljno suicidalan, u smislu da stvaram konkretne 'planove' kako ću se... itd. No da, nekad s čežnjom pogledam u nadolazeći tramvaj... czak! Gotovo.

Pa odi u svećenike, odnosno misionare.

Ne mogu, previše sam slab na pičke za to. Bio bih loš primjer. Ne treba im još negativnog publiciteta.

Ne vrijeđa me uopće, a kamoli specijalno. Bez različitosti nema izbora.

Ok, odlično.

Swinganje mi tada nije bilo privlačno, ali isto tako nisam proveo 15-20 godina u braku. Ne vidim problem u tome ako se partneri tak dogovore.

Ne pitam vidiš li u tome problem, nego vidiš li sebe u tome. Sebe i svoju dragu.

Osim toga, ako ne vidiš problem čak ni u tome, pa onda bi još manji problem trebao biti s tranzicijskim djevama. Kad si zadnji put isprobao grupni seks? Je li zdravo ili nezdravo biti zainteresiran tj. nezainteresiran za grupni seks?

[vrrrlet]

Bolje da ni ne počnem, savladat će me zloba.

Samo izvoli, jedva čekam. Zloćko, mmmm.

Spominjao si potepanje za korijenje i nekakve padove. Sad odjednom su uzleti. Ok, whatever.

O doslovna li čovjeka.

Ne mogu, previše sam slab na pičke za to. Bio bih loš primjer. Ne treba im još negativnog publiciteta.

Sada si odjednom slab na pičke? Mislio sam da si slab na himene.

Ne pitam vidiš li u tome problem, nego vidiš li sebe u tome. Sebe i svoju dragu.

Osim toga, ako ne vidiš problem čak ni u tome, pa onda bi još manji problem trebao biti s tranzicijskim djevama. Kad si zadnji put isprobao grupni seks? Je li zdravo ili nezdravo biti zainteresiran tj. nezainteresiran za grupni seks?

Za dragu ti je odgovoreno, zbunjolo jedna.

Je li zdravo ili nezdravo biti zainteresiran za trčanje, za vino, za gledanje televizije?

Trčanje nizbrdo je nezdravo za koljena, vino može biti i zdravo i nezdravo ovisno o količini, a na televiziji može biti neko smeće ili dobar dokumentarac. Tako je i sa grupnim seksom, ovisi o puno faktora, a ti tražiš jednoznačne odgovore kao dječarac.

[Maleficent]

Misteriozno je upravo to, da se psiholozi koji su to 'jako dobro objasniti' - svejedno i dalje mogu, valjda, 'zaljubiti'. To meni zvuči kao apsurdni oblik mehaničkog promatranja samog sebe. Prema takvoj svijesti osjećam duboku, nesavladivu odbojnost.

Što je odbojno u tome da si svjestan samog sebe i svega što se događa unutar tebe? Ja kad sam zaljubljena, svjesna sam toga, znam da me kemija svladala, no to ne umanjuje ljepotu te zaljubljenosti.

Nije teško prepoznati 'infantilnost' u sebi - nego je problem definirati onu tzv. 'zrelost', i navodni 'zdravi odnos prema seksu'. Što je tebi, recimo, zdravi odnos prema seksu?

Nešto između uzdizanja seksa u rang svetog čina (sindrom zlatne pičke) i spuštanja seksa u rang prljavog, grešnog čina.

Serijska monogamija? Swinganje? Varanje? Grupnjaci? Biseksualnost? Kako iz cijelog tog dijapazona različitih odnosa prema seksu i problemima vezanim s njim, uopće identificiraš one 'zdrave' oblike? Tako što vjeruješ kojekakvim stručnjacima na riječ? Mda.

To su oblici odnosa u kojima se seks prakticira. Ne bih znala reći što je tu zdravo, a što nije, no stručnjaci se obično slažu da su krajnosti (vječno djevičanstvo i okorijeli promiskuitet) indikacija nekih, ajmo reći, poremećaja (u nedostatku bolje riječi).

Ako već govoriš o pogrešnim i ispravnim uvjerenjima, jesi li spremna sebe pozvati za svjedoka? Imam li dopuštenje da te izrešetam odvratnim pitanjima? Jer, ako uopće postoje odvratna i indiskretna pitanja, onda kako uopće možeš govoriti o 'ispravnom' stavu, ako o tome zapravo nije pristojno pričati?

Kad se o seksu i ljubavi radi, za mene nema odvratnih, indiskretnih i nepristojnih pitanja. No, ne volim dijeliti svoju intimu s cijelim forumom.

[carrier pigeon]

Spominjao si potepanje za korijenje i nekakve padove. Sad odjednom su uzleti. Ok, whatever.




Nisam nikad bio ozbiljno suicidalan, u smislu da stvaram konkretne 'planove' kako ću se... itd. No da, nekad s čežnjom pogledam u nadolazeći tramvaj... czak! Gotovo.




Ne mogu, previše sam slab na pičke za to. Bio bih loš primjer. Ne treba im još negativnog publiciteta.




Ok, odlično.




Ne pitam vidiš li u tome problem, nego vidiš li sebe u tome. Sebe i svoju dragu.

Osim toga, ako ne vidiš problem čak ni u tome, pa onda bi još manji problem trebao biti s tranzicijskim djevama. Kad si zadnji put isprobao grupni seks? Je li zdravo ili nezdravo biti zainteresiran tj. nezainteresiran za grupni seks?

Mali je problem da ti ne razumiješ koncept grupnog seksa/swinginga. Naime, da se ljudi upuste u to, potrebno je da to žele oboje. I da međusobno osjećaju ljubav i povjerenje. Naravno da imas i ljudi koji se u to upuštaju mehanički, ali, koliko ja razumijem, ovi ljudi na trkeljanju imaju i osjećaje, nitko ti nije savjetovao da se seksaš sporta radi. Prema tome, dok ne naučiš osnove abecede, ne upuštaj se u čitanje Ilijade.
Ako te toliko muči pitanje kemije u ljubavi, kako stojiš s jelom? Jesi li gurman ili jedeš samo da preživiš? Jer, na kraju, i jelo se može svesti na čistu kemiju. Ako ne jedeš ništa zbog ukusa i izgleda nego samo za održavanje života, onda stvarno ne znam što da mislim.

[vrrrlet]

Kad se o seksu i ljubavi radi, za mene nema odvratnih, indiskretnih i nepristojnih pitanja. No, ne volim dijeliti svoju intimu s cijelim forumom.

Ma ovo ti je skroz mali forumčić. Intiman.

[nodens]

O doslovna li čovjeka.

Ne razumijem kakvu doslovnost vidiš u tome što me spoticanje za korijenje i padanje po podu, nije uspjelo asocirati na 'uzlete'.

Sada si odjednom slab na pičke? Mislio sam da si slab na himene.

Errr, nisam jednodimenzionalan. Da nisam slab na pičke, ne bih bio ni na himene. Zapravo, na himene nisam uopće slab, to je bezvezna opna.

Ti nemaš nikakve konflikte u glavi, nego si u savršenoj harmoniji sa samim sobom?

Je li zdravo ili nezdravo biti zainteresiran za trčanje, za vino, za gledanje televizije?

Pa, nisam ja potegnuo pitanje zdravlja, nego ti.

Trčanje nizbrdo je nezdravo za koljena, vino može biti i zdravo i nezdravo ovisno o količini, a na televiziji može biti neko smeće ili dobar dokumentarac. Tako je i sa grupnim seksom, ovisi o puno faktora, a ti tražiš jednoznačne odgovore kao dječarac.

Ne, ja tražim tvoje odgovore, a ne jednoznačne odgovore. A ti se izvlačiš. Mnogi faktori postoje za mnoge ljude; za tebe postoje samo tvoji faktori. No, ako je to indiskretno pitanje, shvatit ću.

[nodens]

Mali je problem da ti ne razumiješ koncept grupnog seksa/swinginga. Naime, da se ljudi upuste u to, potrebno je da to žele oboje. I da međusobno osjećaju ljubav i povjerenje. Naravno da imas i ljudi koji se u to upuštaju mehanički, ali, koliko ja razumijem, ovi ljudi na trkeljanju imaju i osjećaje, nitko ti nije savjetovao da se seksaš sporta radi. Prema tome, dok ne naučiš osnove abecede, ne upuštaj se u čitanje Ilijade.

Ne razumiješ ti što ja pitam. Pozivaš li se ovdje gore na sebe kao svjedoka? Jesi li swinger? Ako nisi, onda o tome koliko se oni vole, znaš otprilike koliko i ja. Ako jesi - e, onda bi me zanimalo tvoje mišljenje, tj. tvoje viđenje tzv. 'ljubavi'.

Ako te toliko muči pitanje kemije u ljubavi, kako stojiš s jelom? Jesi li gurman ili jedeš samo da preživiš? Jer, na kraju, i jelo se može svesti na čistu kemiju. Ako ne jedeš ništa zbog ukusa i izgleda nego samo za održavanje života, onda stvarno ne znam što da mislim.

Nisam gurman. No, postoje ukusne stvari, da. Međutim, hrana je materija, ne moraš je pitati za dopuštenje da je konzumiraš, niti ti trebi biti stalo do toga je li za hranu dobro da je pojedeš.