o samoci..o usamljenosti.....you name it...

[Margarita]

Udana je. Ne bih je taknuo ni da je posljednja u svih 11 svemira.

Duplo joj se ispričaj.

[Secre@Me]

Znaš, al nećeš. I to je isto ok. Naravno da smo svi tu znatiželjne babe koje zanima priča (ovdje skoro nitko ne gleda tv, mislim da je i do toga), al na tebi je hoćeš li je ispričat, kad i kome.

jasno...primljeno na znanje, i znam da vam fali "materijala" za potpunu dijagnostiku ,
ali trenutno nemam snage,a nesto ni volje,inspiracije upetljat se u pisanje romana - drame...

a uostalom, napokon se tema malo prosirila i na sve nas , na life opcenito

[aisling]

Ali, ima nas suvislih, itekako.

Vidiš Secre@Me, ovo ti je čisti dokaz toga da se najviše priča o sebi (i svom autu) i da tvoje riječi stvarno nemaju ništa manje smisla od recimo ovih gore ispisanih

[Secre@Me]

Vidiš Secre@Me, ovo ti je čisti dokaz toga da se najviše priča o sebi (i svom autu) i da tvoje riječi stvarno nemaju ništa manje smisla od recimo ovih gore ispisanih

Dobro, nismo svi takvi. Čisto upozoravam da se ne razočaraš. Ali, ima nas suvislih, itekako.



Aisling, što knjige, što? Ja sam pročitala svih pet u 40 dana plus dani zakasnine. Koji upravo traju.

[Eks]

Vidiš Secre@Me, ovo ti je čisti dokaz toga da se najviše priča o sebi (i svom autu) i da tvoje riječi stvarno nemaju ništa manje smisla od recimo ovih gore ispisanih

Ovo je delikatna tema.

[aisling]

Sad ću biti usamljena i tužna

[Eks]

Sad ću biti usamljena i tužna

Otvori temu.

[Stitch]

Duplo joj se ispričaj.

Dobio sam pusu, zato. U obraz, ali nekoliko puta. Volimo se, što ćeš. Njezinu mužu unatoč. I daljini. I vremenu.

I planktonska ljubav sve pobjeđuje.

[ombia]

Nisam ni ja mislila da se na koncertu povjeravam.
Nego, jako je teško pronaći pravu osobu za razgovor. Kad si u manjoj sredini to je gotovo pa nemoguća misija. Jer iako se ljudi ne okupljaju nužno oko kotlova mentalitet im je sličan. Ja sam spoznala što znači normalno razmišljati tek kad sam dobila net. Nažalost.

A dobro sad. Iskustva manjih mjesta nemam.

Asling, za mene je "uzivo" i telefonom ako ne ide drugacije, a to uvijek moze.

Volim net ali ne nije mi dosad postao drazi nacin komunikacije (a niti ista smisleniji) od dobrog razgovora sa nekim dragim uzivo.

[ombia]

jasno...primljeno na znanje, i znam da vam fali "materijala" za potpunu dijagnostiku ,
ali trenutno nemam snage,a nesto ni volje,inspiracije upetljat se u pisanje romana - drame...

a uostalom, napokon se tema malo prosirila i na sve nas , na life opcenito

Pa ak nemas energije za dramu a ti daj bez drame. Ono rastala se nakon x godina braka, veze ili cimerstva.

Dobio sam pusu, zato. U obraz, ali nekoliko puta. Volimo se, što ćeš. Njezinu mužu unatoč. I daljini. I vremenu.

I planktonska ljubav sve pobjeđuje.

#

Naravno da takva pobjeduje. Nema kredita, neopranog sudja i zadaha dok imas gripu a muz hendla djecu.

[aisling]

A dobro sad. Iskustva manjih mjesta nemam.

Asling, za mene je "uzivo" i telefonom ako ne ide drugacije, a to uvijek moze.

Volim net ali ne nije mi dosad postao drazi nacin komunikacije (a niti ista smisleniji) od dobrog razgovora sa nekim dragim uzivo.

Pretpostavljaš da tog nekog dragog ima. I da ima, vjerujem i ja da bi radije pričala s njim nego s ovako suvislim ljudima. Ono što sam ja napisala je da kad već biram nekog novog s kim ću pričati, ali stvarno pričati, onda je to meni lakše na netu.

[Eks]

Mislim da je na netu lakše jer net pruža uvid u stavove osobe i možeš sklopiti neku sliku puno brže i sveoubuhvatnije nego da s nekim ispijaš kave. Manji je i rizik za neugodno iznenađenje upravo zbog poznavanja nečijih stavova. U RL sam znala imati momente gdje osjetim da bi osoba mogla biti ok, a onda me tako sreže nekim usputnim komentarom o nekoj stvari da se osjetim blesavo što sam uopće mislila da bi joj se u nekoj doglednoj budućnosti mogla povjeriti.

[Secre@Me]

Pretpostavljaš da tog nekog dragog ima. I da ima, vjerujem i ja da bi radije pričala s njim nego s ovako suvislim ljudima. Ono što sam ja napisala je da kad već biram nekog novog s kim ću pričati, ali stvarno pričati, onda je to meni lakše na netu.

a svi znamo sta je (cija je mama )pretpostavka jel

i meni je , puno, ali puno lakse pricat ovak,preko neta...nije da trenutno imam neki drugi izbor jel,ali cinjenica stoji, meni je sad, trenutno tu s vama

[aisling]

a svi znamo sta je (cija je mama )pretpostavka jel

i meni je , puno, ali puno lakse pricat ovak,preko neta...nije da trenutno imam neki drugi izbor jel,ali cinjenica stoji, meni je sad, trenutno tu s vama

Ajde, lijepo

Nego, sad je prošlo nešto vremena. Bi li sad ispričala priču?

Šalim se. Malo.

[Secre@Me]

Ajde, lijepo

Nego, sad je prošlo nešto vremena. Bi li sad ispričala priču?

Šalim se. Malo.

mrak
ispricajte mi i vi vase, ukratko onda, ok?
btw..koji je prosjek jmbg ovdje(za one mladje koji ne znaju sta je jmbg...koje ste godiste)

[aisling]

mrak
ispricajte mi i vi vase, ukratko onda, ok?
btw..koji je prosjek jmbg ovdje(za one mladje koji ne znaju sta je jmbg...koje ste godiste)

Ma je, što je sljedeće, tražit ćeš slike sisa?

[Secre@Me]

Ma je, što je sljedeće, tražit ćeš slike sisa?

vrijeme za
radim in the morning..

nocka svima,do sutra, tj. danas navecer

[aisling]

Laku noć

[ombia]

Mislim da je na netu lakše jer net pruža uvid u stavove osobe i možeš sklopiti neku sliku puno brže i sveoubuhvatnije nego da s nekim ispijaš kave. Manji je i rizik za neugodno iznenađenje upravo zbog poznavanja nečijih stavova. U RL sam znala imati momente gdje osjetim da bi osoba mogla biti ok, a onda me tako sreže nekim usputnim komentarom o nekoj stvari da se osjetim blesavo što sam uopće mislila da bi joj se u nekoj doglednoj budućnosti mogla povjeriti.

Na netu te nikad nitko tko ti je simpatican nije srezao cudnim komentarom?
Ponavljam, meni na netu nije lakse. Uzivo s meni dragim ljudima mogu o svemu i vrlo eksplicitno i obicno je to onda obostrano, razmjena. Na netu je precesto monolog.

Pretpostavljaš da tog nekog dragog ima.

Da. Da nemam nikog dragog tko ce me tu i tamo saslusati pomislila bih da sam nesto gadno zajebala u zivotu.

Secret ne kuzim te. Nemas ni jednu prijateljicu/prijatelja u zivotu? makar bili na drugom kontinentu, tu je telefon, skype....selila sam se posvuda ali prijatelji ostaju.

Sto se moje price tice ispricana je vise puta detaljno i ovdje i tamo.

[Eks]

Na netu te nikad nitko tko ti je simpatican nije srezao cudnim komentarom?
Ponavljam, meni na netu nije lakse. Uzivo s meni dragim ljudima mogu o svemu i vrlo eksplicitno i obicno je to onda obostrano, razmjena. Na netu je precesto monolog.

Ne toliko da bih posumnjala u cijelu osobu.
Možda je stvarno do moje sredine. Ja sam najviše alergična na neke turbo tradicionalne stavove pod koje se pakiraju razne vrste šovinizma i rasizma.

[ombia]

Ne toliko da bih posumnjala u cijelu osobu.
Možda je stvarno do moje sredine. Ja sam najviše alergična na neke turbo tradicionalne stavove pod koje se pakiraju razne vrste šovinizma i rasizma.

Sjetila sam se sto mi jos na netu fali, usprkos smajlicima. Neverbalna komunikacija, gdje gleda, kako gleda, jel dosadno zjaka okolo, jel sagrojevamo u razgovoru, neprocjenjivo.

[Mulica]

ko je usamljen???

ne može se bit usamljen, nema ćanse!!

alkohol liječi sve rane

fale mi pijane večeri an gutanjima

kad smo kod usamljenosti, jel

[Lord Byron]

Iz moje perspektive, ni slušanje nije bitno. Ne tražim savjet, tražim način da izbacim crnilo iz sebe.

Pa tomu slušanje upravo i služi.

U posljednje vrijeme sam nekoliko puta dobio isto pitanje o istoj situaciji: ljudi se nađu kraj nekoga tko je u istinskim problemima, i pitaju me (pitaju se) "što da mu/joj kažem?". Moj odgovor/savjet je uvijek isti "uopće nije bitno ni što ćeš reći ni hoćeš li uopće išta reći - bitno je da budeš tamo i slušaš".

Vjerujem u terapijsko, empatično, "iskreno slušanje". Vjerujem u slušanje koje, makar bez ijednog izgovorenog savjeta, liječi. Vjerujem da je ponekad dovoljno imati nekoga tko barem neće izlijetati sa "savjetima" poput "napij se, alkohol uvijek pomogne".

BTW, ne znam čemu ograde: tvoja priča nije ni najmanje nerazumljiva. Postoje, rekao bih, dvije njene varijante, obje jednako bolne: čovjek može biti u tom stanju i točno znati kad i gdje je pogrešno skrenuo, ili - možda još gore - shvatiti da je tu gdje jest, da mu tu gdje jest nije ni najmanje lijepo, a da nikako nije jasno kada je i gdje pogrešno skrenuo.

Biti blizu nekog koga voliš, tko te voli - a nedostupni ste si? Ne znam za goru životnu muku. Onako, kao nekakva groteskna, ironična i zla kazna bogova (sad bi bilo vrlo intelektualno pretresti grčku mitologiju i navesti par prispodoba, ali bezveze mi je to); kao vječita, trajna i neuklonjiva muka s kojom valja živjeti.

Iskreno, ne vidim lijeka u toj situaciji: od djetinjastih alkoholnih preporuka, preko (u osnovi točnog, ali teškoga za preživjeti) savjeta o "vremenu koje liječi sve", pa sve do dobronamjernih, ali površnih i "neuživljenih" savjeta o potrebi "oštrog reza", baš ništa, čini mi se, ne može zatomiti sav taj splet emocija (od kojih su neke i jakojako ružne) koji se ugnijezdi u čovjeku.

[Lord Byron]

a dvoosobnu komunikaciju nadjes tocno di?kako?

Naizgled lakonski, a zapravo jedini mogući odgovor: dvoosobnu komunikaciju nađeš tamo gdje i svaku drugu komunikaciju - među ljudima. Dvoosobnu komunikaciju nađeš tako što - tražiš dvoosobnu komunikaciju.

Ne zajebavam se/te: već sam par puta napisao da, IMHO, do dvoosobne komuniikacije ne možeš (ili je, ako i uspiješ, to nepotrebno dulji put) doći tako što kreneš od onoga famoznog "društvenog života". Naravno da je puno lakše naći ljude koji će udovoljiti kriterijima za skupno karboniziranje papkara, nego čovjeka koji će uovoljiti puno višim kriterijima za dvoosobno razotkrivanje mračnih predjela duše - ali, nađe se i nekoga takvog. Konačno, na svakome internetskom mjestu lako možeš raspoznati ljude s kojima bi mogla/htjela/znala razotkriti svoju dušu.

Iskreno, moje se rečenice tek dijelom zasnivaju na iskustvu: zapravo sam češće bio pronalažen kao osoba za dvoosobnu komunikaciju, no što sam za takvim osobama aktivno tragao (znam da zvuči oholo, ali bilo bi tako lijepo kad bismo ovu temu ostavili nezagađenu skretanjima na osobno). Onako nekako, dogodi ti se neki "klik" i jednostavno shvatiš da s druge strane imaš osobu s kojom možeš razgovarati. Dakako da se u tome shvaćanju možeš i kolosalno zajebati pa se podastrijeti nekom posve pogrešnom - ali, ja se do sada (hm, manje-više ) nisam.

Jasno mi je da je svako veličanje interneta kao medija komuniciranja, epohalno namještanje na zicer svakome tko ti želi nabiti na nos nemanje "stvarnog" života - ali, fućka mi se: osim svladavanja prostornih udaljenosti, net-dvoosobnost u sebi nosi i jednu drugu blagodat - jednostavnu "uklonjivost". Pogrešna net-osoba može učiniti puno manje stvarnoga zla, pogrešnu net-osobu može se puno lakše ukloniti iz života.

BTW, po pitanju JMBG-a, imaš jednu tutti-frutti situaciju: od curetaka koje bi pri svakom naručivanju alkohola trebale dokazivati svoju punoljetnost , do vrlo star... iskusnih koji bi prije svakog pogleda na one curetke trebali provjeriti je li im bočica s nitroglicerinom pri ruci.

[ombia]

asno mi je da je svako veličanje interneta kao medija komuniciranja, epohalno namještanje na zicer svakome tko ti želi nabiti na nos nemanje "stvarnog" života - ali, fućka mi se: osim svladavanja prostornih udaljenosti, net-dvoosobnost u sebi nosi i jednu drugu blagodat - jednostavnu "uklonjivost". Pogrešna net-osoba može učiniti puno manje stvarnoga zla, pogrešnu net-osobu može se puno lakše ukloniti iz života

Ja ovo uopce ne vidim kao prednost. Nego kao manu. Neki dodju u iskusenje da se manje trude, jer ipak je osoba da bas to, "lako uklonjiva" pa nema ni potrebe za ulaganjem enegije koju bi ulozili da preko puta njih sjedi netko s kim godinama ispijaju casice razgovora.

Ja ne mislim da ljudi koji preferiraju internet komunikaciju nemaju zivot. No za sebe osobno znam da takvu komunikaciju ne preferiram. Preferiram se sklupcati na sofi uz casu finog vina i tako do jutra uzivo.
Ili otici na dorucak u nedjelju u podne i tri sata lijeno sjediti na suncu i pricati ili samo sutjeti i to je super u dobrom drustvu.
Neke meni najbolje ljude sam srela na netu ali postali su mi najbolji tek kad smo druzenja preselili s druge strane ekrana.
Tako da da, osim neta, osobu za dvoosobnu komunikaciju ces najcesce naci s druge strane ekrana.

lakse mi je uloviti vibru, dosta mi je 5 minuta uzivo da vidim jel mi osoba legla a na netu mi treba puno duze jer je ograniceno na divna ali ipak samo slova na ekranu.